tag:blogger.com,1999:blog-21109685632488587572024-02-07T05:10:44.967+01:00IN MEDIAS RES....iliti, kako stari Rimljani davno rekoše, U SREDIŠTE STVARI.
Nemam snage, nerava ni vremena za foliranja, glancanja, fotošop...
Istina i samo istina! Pa, dopalo se to nekome ili ne!IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.comBlogger84125tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-49836014012030637662021-07-07T20:20:00.000+02:002021-07-07T20:20:18.801+02:00<p> </p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiCkV6r6Gjhvl5ZXJ8M115sU816O_Vokp9KeV6ww4Z7H97Q96WO1z-c5pDtE2W5FtaONpnDbB0PMX90Tn6XN7hyphenhyphenH9fB2SgIebMHgjauZ7i3LrVYCadzxsJhOwoQ-3I5Ze6kIKwzV7cliWNb/s480/AA+99+UMUKNI+RADICA+24.12.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="480" data-original-width="480" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiCkV6r6Gjhvl5ZXJ8M115sU816O_Vokp9KeV6ww4Z7H97Q96WO1z-c5pDtE2W5FtaONpnDbB0PMX90Tn6XN7hyphenhyphenH9fB2SgIebMHgjauZ7i3LrVYCadzxsJhOwoQ-3I5Ze6kIKwzV7cliWNb/s320/AA+99+UMUKNI+RADICA+24.12.16..jpg" /></a></div><br /><p><br /></p><p></p><p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">O N L I N E</p>
<p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Negde
početkom 1991.godine, kada je svako osim moje babe Stoje, imao svoju privatnu
firmu i uvozio naciji željnoj svega kojekakav tehnički treš, a broj muljatora i
muvatora umnožio se geometrijskom progresijom (najviše su se bogatili na
formularima, lepim i skupim, za prodaju automobila, čiju isporuku ničim nisu
garantovali, uvozili upaljače iz Kine, providne fiksne telefone (o mobilnim
tada nismo ni sanjali), televizore, muzičke stubove, koji ne bi sastavili ni
tri meseca, a sve, naravno, koštalo ihahaaaaaaaaaaah......rešimo Zakoniti i
moja malenkost da zbrišemo od hladne i muljave zime na Daleki istok, beše to
tura Singapur – Tajland. Nije baš ni kratko trajala, koštala je po glavi manje
nego komplet onog čuvenog posuđa u koje samo skrkaš sve što imaš u kući, pa za
pola sata imaš deliciju za Mišlenovih 5 zvezdica.....Još se uvek pristojno
zarađivalo, mogli smo sa crvenim pasošem putovati gde smo hteli, pa zašto ne,
hajde da jednom u životu priuštimo sebi kupanje u februaru, u zemlji orhideja i
osmeha (i najcrnje sirotinje, to smo tek videli kad smo stigli), a bili smo i
mlađi, put od 17 do 19 sati avionom nije predstavljao problem, svugde je
pušenje bilo dozvoljeno, a od bezbednosnih mera nas je jedino frapirla ona
gomila pasa, koji su njuškali prtljag, tražeći drogu. Dakle, nisu nas izuvali,
nisu nas terali da skidamo sve što imamo od metala, nisu u nama (još) gledali
potencijalne atentatore i genocidne individue.....Nismo to tada znali da
cenimo.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Opet se
ja izgubih, nisam htela o tome....<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Dakle,
prva štacija je Singapur. Prelep grad, ali meni nekako sterilan, ulice valjda
čišćene četkicom za zube, kazna po 2000 singapurskih dolara za bačeni papirić
ili opušak, pa se ti sad bahati....Na sve strane cveće, trava zelena, deluje
kao šišana makazicama za nokte, da se smrzneš kad vidiš....Zanimljivi etnički
delovi grada, gde smo se ipak osećali prijatnije....I, naravno, veliki tržni
centri sa tehničkom robom koju nismo nigde do tada mogli videti.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Kupimo
mi tu za sitne pare neke špecije, valjda je najskuplji bio jedan faks-aparat,
koji nam je stvarno trebao za kancelariju, sve poznate marke i znaš da to nije
sklapano negde u nekoj jednoj zemlji koja svoje radnike plaća ceo celcijati
dolar mesečno....Ko voli i zanima ga – stvarno prilika da uživa i priušti sebi
nešto lepo, uprkos drakonskim (već tada) carinama.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Ali,
nije ovo putopisna reportaža niti žal za drugačijim vremenima....Dobro, možda
ovo drugo pomalo i jeste, ali tu je – šta je.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Pored tog
famoznog faksa, koji smo jedva posle oteli od carinika na aerodromu u Amanu i
to kada sam počela pretiti policijom, kupili smo nekoliko malih elektronskih
rokovnika. Zgodna spravica, tanja od onih naših masivnih advokatskih rokovnika,
gde su uporno furali stare podatke, taksene tarife odavno prevaziđene, da ne
kažem bar desetak puta povećane; otvoriš ga, tastatura sa ekranom, ma, ekstra
praktično, a i lepo izgleda, što jeste – jeste.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Kao
žensko, uvek sam imala problema sa prepunom tašnom predmeta i rokovnikom,
obradovah se što sam našla neko srednje i praktično rešenje, da ne razvalim
svaku preskupu kožnu tašnu za ciglih 3 meseca.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">I tako,
jedared ja na raspravi, zakazuje se nova, ja već utrenirana vadim moj
elektronski rokovnik i beležim sve podatke o stranci i termin. Gleda me moj
kolega (dobri smo bili prijatelji, nažalost već je desetak godina pokojni, a
mnogo sam naučila od njega). Pita on imam li vremena da odemo na kafu, tamo
preko na SPENS, godinama smo taj kafić svi zvali STAKLENAC, iako je menjao više
puta zvaničan naziv, valjda kako dođe novi zakupac, koji je još mogao da izdrži
astronomske cene zakupa.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Još
poručena kafa nije ni stigla, kad će meni moj dobri drugar, moj kolega:<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraph" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-align: justify; text-indent: -.25in;"><!--[if !supportLists]--><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><span style="mso-list: Ignore;">-<span style="font: 7.0pt "Times New Roman";">
</span></span></span><!--[endif]--><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">„Vidim, ponovila si se, stvarno
lepo izgleda. Koristim ga inače i ja. Samo, ja ipak vodim duple evidencije,
odmah kada dođem u kancelariju, ubeležim ročište i u onaj drndavi rokovnik“.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Zapenim
ti ja tu, vazda najpametnija, kako je to čisto gubljenje vremena, eto, tehnika
nam je olakšala posao, zašto to ne bismo iskoristili....Ma, sipam li sipam,
niko obavešteniji od mene.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Gleda on
mene, sluša strpljivo i, kada valjda više nije imao živaca za moja arogantna
naklapanja, prekide me pokretom ruke....<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoListParagraph" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-align: justify; text-indent: -.25in;"><!--[if !supportLists]--><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS; mso-ascii-font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-hansi-font-family: Calibri;"><span style="mso-list: Ignore;">-<span style="font: 7.0pt "Times New Roman";">
</span></span></span><!--[endif]--><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">„Dobro, kad sve već tako dobro
znaš i niko veća sveznalica od tebe, odgovori mi na sledeće pitanje – šta ćeš
ako ti iscuri baterija, ako ti padne u vodu, ako se ošteti, šta ćeš onda
pametnice moja nadobudna? Jeste da je ono čudo glomazno, teško je i meni koji
nosim aktovku, ali duple evidencije cene nemaju i nikada me nećeš ubediti u
suprotno. Advokat si, valjda si do sada toliko naučila da je za advokata
gubitak rokovnika ravan propasti, jer toliko propuštenih stvari, koje bi imala,
nikada nećeš moći nadoknaditi!“<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">I baš
kad sam uhvatila vazduh da ga poklopim jednom, onako efikasnom i upečatljivom,
replikom, ostadoh bez daha i svalih se u stolicu. Stvarno, a šta ako se
skalamerija, koliko god lepo izgledala i bila praktična, iz ovog ili onog
razloga pokvari?<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Šta
onda?<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Pa, da
tražim dobar štrik i tražim prvu pogodnu granu da se obesim. Jer, u pravu je,
to su toliko strašne posledice. Koliko god dobro da radiš, neće ti stranka
oprostiti propušteno ročište i promašen rok, ima da te tužaka dok je sveta i
veka, praunuci tvojih praunuka da otplaćuju naknadu štete....Ako ne bude milostiva,
pa ti odmah zavrne vratom.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Mnogo je
godina prošlo od toga, koliko vidim već punih trideset.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Još
najmanje petnaestak godina u kancelariji smo koristili električne pisaće
mašine, one IBM-ove sa kuglicom, koje su besprekorno radile, samo ih je
nestanak struje mogao staviti van funkcije. Hiljade predmeta imali u arhivi, uz
dobre evidencije svaki se podatak i dokument mogao naći za par minuta. Onda nas
je tehnološka revolucija jednostavno naterala da se tehnički osavremenimo.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Priznajem
da sam informatički polupismena. Bila sam privatnik, nisam imala toliko vremena
da pola godine ili godinu idem na doškolovavanje. Kada me je količina posla
naterala, morala sam se uhvatiti u koštac sa računarom, koji sam, priznajem,
izbegavala iz potpuno ličnih i teško objašnjivih razloga, a da me neko ne
pošalje na izležavanje na psihijatriju. Daleko sam se lakše navikla na mobilne
telefone, one prve „cigle“, za koje je maltene trebalo tražiti dozvolu za
nošenje hladnog oružja. Jer, klepiš li nekoga po glavi, sve su šanse na ćeš ga
najdirektnije poslati u večna lovišta.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Tada sam
i ne samo ja, prvi put postala svesna da smo izgubili mir. Privatnik si ili
radiš posao gde te moraju uvek naći, uvek je zvrndao u najznezgodnija vremena.
Kako negde odeš – samo cijuka, zvoni, ćurlika, ko je već kakvu pozivnu melodiju
imao.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">To je
bila najranija faza, ona još od 1997-e godine, da ne spominjem tzv. Pejdžere
pre toga sa kojima je ovo ludilo počelo, oni su bili sitan doživljaj.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">E, onda
su se svi, ali baš svi kompjuterizovali, prvo oni koji su imali novca na
bacanje, npr. Banke i osiguravajući zavodi, pa i svi ostali. Posle
petooktobarske revolucije, zemljišne knjige su proglašene nepodobnim i
zastarelim, iz donacija EU je stigla oprema (ili su je naši kupovali, već i ne
pamtim, naravno ugrađujući se do daske), sve su vesti zvrndale o tome, a niko
nije pomišljao da će na taj način EU doći do podataka o našoj imovini, pa ako
dođe do vraćanja, biće jako.....zanimljivo. Famozni specijalni sud u
Ustaničkoj, onaj za organizovani kriminal je prednjačio, u velikoj Sali je bilo
bar tri velika video-bima, a na svakom stolu računar. Nema veze što većina toga
nije radila već od samog početka, izgleda svetski, niko ne može da ospori.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Pa smo
prvi put saznali za „pad sistema“. To ti je ono, nekom se ne radi, proglašen je
petočasovni odmor, a stranke najlakše otkačiš sa kratkom rečenicom – „pao
sistem“.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Onda su
stigli i pametni telefoni. Čoveče, ne možeš ući u gradski autobus, sesti u
kafić, a da svi ne drndaju svoje ljubimce. Šalju poruke, čitaju, ko bi ga znao
šta li sve rade.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Korona
nam je legla kao budali šamar. Sve je postalo ONLINE – zakazivanje pregleda,
nastava, koncerti, pozorišne predstave.....Kada produžavate terapiju kod lekara
opšte prakse, znači da imate neku hroničnu bolest i to se obavlja ONLINE.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Više ne
komuniciramo međusobno. Nastava je ONLINE, radimo od kuće, valjda na isti način
vaspitavamo i decu, jedino kučiće moramo lično izvoditi u šetnju. E, to se ne
može izvesti elektronskim putem.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Digitalizovali
su nam i prijem tv programa. Sada treba jednomesečna obuka kako bi se snašli u
novom sistemu, gde se ukopaš ako nisi imao bar deset godina informatičke
nastave. Šta li rade stariji ljudi, kako li se snalaze? Pa, valjda gledaju samo
tri programa, više im uostalom i ne treba. Tamo se kaže jedino što treba da zna
ovaj sluđeni narod.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Osim
treš dnevne štampe, čija naslovna strana baca u najdublji bedak, više ništa ne
čitamo. Lektira, onaj deo koji je vredan pomena, čita se tako što lepo pitaš
Mister GOOGL-a, što bi se gubilo vreme na neke zastarele matorce, koji su na
dvadeset strana opisivali pejzaš pored puta, kao što je to bio Balzak. Ili,
famozni i nesrećni Raskoljnikov, koji umesto da je lepo uživao u onom što je
opljačkao od babe Jelisavete Ivanovne, razbija glavu zbog onoga što je
uradio.....<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">A za sve
detalje, ako je profesor baš neka sitničava budala,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>može poslužiti film. Naravno, ako je
snimljen. Ako nije.....tu je resavska škola, valjda će neko nešto znati.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>---------------------------------<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">I sada
se ja nešto pitam.....pa ne mogu to izbaciti iz glave, džabe me bombarduju sa
novorastućom opasnosti od „mutiranog virusa korone“, što znači da nam na jesen
sledi novo ludilo....i reklamama, gde mršavice od 40 kila sa sve krevetom
reklamiraju keks, čokoladu i sladoled, a keš-krediti nikada dostupniji, ma
obaviš sve, naravno ONLINE, za 10 minuta.....sa sve novim provajderskim kućama
koje mi obećavaju izuzetno jeftine telefone, svega 8 hiljadarki mesečno ( pa
sve to puta 24), nove ekstra kanale, godinu dana besplatno, ugovor potpisuješ
na tri, pa kad te cepnu sa mesečnom cenom....ima da se vrtiš kao čigra.....<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">.....sve
se nešto pitam, kako smo mi to uopšte živeli pre nego što nas je to preplavila
tehnološka revolucija?! Mozgam, žuljam ovo malo vijuga, ali nemam odgovora.<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Šta ako
padne sistem?<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Nestane
struje.......<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Tresne
grom, pa rasturi celu konstrukciju, koliko god bilo sve zaštićeno sa sve duplim
snimanjima.....<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Neki
haker, onako iz čistog zezanja, napravi novi virus, pusti ga u sistem.....<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Tresne
asteroid u zemlju, pa svi oni uređaji, oni sa crvenim dugmetom, podivljaju i
krene izbacivanje projektila sa svih strana planete, a bogami i iz
satelita......<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Šta
onda?<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;">
</span>-----------------------------------<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;">Ili da
pitamo Mr GOOGL-a. Biće da je to najbolje, samo....šta ako ni on ne zna?<o:p></o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><o:p></o:p></span></p>
<p align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-size: 16.0pt; line-height: 107%; mso-ansi-language: SR-LATN-RS;"><o:p> </o:p></span></p><br /><p></p>IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-7216828126950803792018-12-31T11:09:00.000+01:002018-12-31T11:09:55.035+01:00NOVOGODIŠNJA ZDRAVICA <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTOAfY5S5FeGjsEQuVePYC29TWuUzg1rcjWD1pK9P6UufCgLvicoMusCrMPjiaW4TUAIccRMWRbNbiukdC4mnFt5HYmbrAZvd-qr6PxE6yUfUGcdFyyq4Q_zCYjbXqU6VChNaTlwVuWCGY/s1600/AAAA+24.+VERA+U+OGLEDALU+31.12.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="281" data-original-width="540" height="207" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTOAfY5S5FeGjsEQuVePYC29TWuUzg1rcjWD1pK9P6UufCgLvicoMusCrMPjiaW4TUAIccRMWRbNbiukdC4mnFt5HYmbrAZvd-qr6PxE6yUfUGcdFyyq4Q_zCYjbXqU6VChNaTlwVuWCGY/s400/AAAA+24.+VERA+U+OGLEDALU+31.12.18..jpg" width="400" /></a></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">DAKLE, DA JOŠ JEDARED PAMETUJEM U OVOJ IZANĐALOJ, SKORO POTROŠENOJ
GODINI.....NEĆETE MI ZAMERITI, DRAGI PRIJATELJI, NAVIKLI STE!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">VREME POČINJE DA CURI, SAT ZA SATOM, USKORO VEĆ MINUT ZA MINUTOM.
UGLAVNOM PAČULADIJA I ONI, ŠTO NE ZNAJU ŠTA ĆE SA KINTOM, PLAŠEĆI SE DA IZLAZI
IZ MODE, SMATRAJU DA BEZ NJIHOVOG
PRISUSTVA U NEKOM KAFIĆU/FENSI-RESTORANU/SPLAVU/KOPAONIKU SAT PRED PONOĆ NEĆE
POČETI ODBROJAVANJE. OSTALI DEO POPULACIJE (ONIH PET MILIONA), NEMAJU NAMERU
MRDATI IZ SOPSTVENIH DOMOVA – UZ MEZE, KAKVO-TAKVO, RAKIJICU, VINO, PIVO... ŠTA
JE VEĆ KO USPEO OBEZBEDITI. I NAZDRAVIĆEMO, DOK BUDU GRUVALE PETARDE I
VATROMETI I SA TV-EKRANA RAZVALJIVALI NAMEŠTENI KEZOVI ESTRADNIH ZVEZDA,
ZVEZDICA I SVIH, KOJI SEBE TAKVIM SMATRAJU, SNIMANIH JOŠ PRE MESEC I KUSUR
DANA....NAZRAVIĆEMO SEBI, JER SMO USPELI PREŽIVETI OVU GODINU KAKO-TAKO (SA OBAVEZNIM
IZUZECIMA) NORMALNI. Msm......SVE DOK JEDNI DRUGIMA NE POČNEMO SKAKATI ZUBIMA
ZA VRATOVE NA ODBESAK BILO KAKVE PROVOKACIJE, STVARI SU PODNOŠLJIVE, ZAR NE?!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">PA, MOŽDA NIJE ZGOREG PRIPREMITI LISTU PRIORITETA. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">U POSLEDNJIM SEKUNDAMA ODLAZEĆE GODINE, KOJOJ NE MOŽEMO DOČEKATI DA
VIDIMO LEĐA, U MISLIMA ODRŽIMO ZDRAVICU PRVO – SEBI. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">ZA DOBRO ZDRAVLJE......JER, AKO SE USUDIMO NAPRAVITI BILANS, MNOGO JE
VIŠE ONIH, KOJI SU BILI OKOSNICA NAŠIH ŽIVOTA, NAŠA RADOST I NAJVEĆA SREĆA, SA
DRUGE STRANE PLOČE. JER SVE VIŠE MLADIH ČEKA NA LISTAMA ZA ZRAČENJE, SVE VIŠE
DECE, KOJE ŽIVOT ČESTITO NI DOTAKAO NIJE, ČEKA POMOĆ OD SMS PORUKA. PA, DOKLE
GOD ONI, KOJIMA POMOĆ NAJVIŠE TREBA, BUDU
ČEKALI SPAS OD PORUKA OD 100 ILI NEŠTO VIŠE DINARA, A ......ONI KOJI SE PITAJU,
BUDU PLAĆANI IZ BUDŽETA, BIĆE OVAKO. KO ZNA, MOŽDA SE NEŠTO I PROMENI U
2019-oj....MOŽDA.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">DA NAS SLUŽE NOGE I GLAVA......JER, ODAVNO JE PRESTALO BITI PREVASHODNO
KAKO IZGLEDAJU – VAŽNO JE DA NAS SLUŠAJU, DA MOŽEMO PROŠETATI DO RADNJE, KOLIKO
NAM GOD GVOZDENJAKA ZVECKALO U DŽEPU I ONOG MESTA GDE I CAR IDE PEŠKE BEZ TUĐE
POMOĆI.....I DA MOŽEMO OSEĆATI RADOST, LJUBAV I SMIRENOST, BEZ POMOĆI HEMIJE,
ONAKO, OD SVOJE VOLJE.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">DA KORIGUJEMO VID......ONDA NAM PARČE HLEBA U TUĐOJ RUCI NEĆE VIŠE BITI
UVEK VEĆE, NEGO ONO NAŠE.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">DA NAM SE IZGUBI ONAJ GRČ OKO USANA, PA SE SETIMO KAKO IZGLEDA OSMEHNUTI
SE.....UKUĆANIMA, KOMŠIJAMA, PREMORENIM TRGOVCIMA U RADNJAMA, SAPATNICIMA U
GRADSKOM PREVOZU, ONIMA, KOJI NAS NEŠTO PITAJU.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">DA ZAPEVAMO BEZ NEPOSREDNOG
POVODA I BEZ ALKOHOLNE STIMULACIJE, ONDA KADA ČUJEMO NEKU LEPU, VEĆ ZABORAVLJENU
PESMU, MAKAR JEDNU STROFU......DA LI SMO ZABORAVILI ZVUK SOPSTVENIH GLASOVA U
PESMAMA, KOJE VEĆ NIKO NE PEVA?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">DA SE PRESABEREMO UČINIMO LI BAR POKATKAD SREĆNE LJUDE OKO
NAS......BRAČNE SAPATNIKE, DECU, UNUKE, KOMŠIJE, PRIJATELJE. JER, KOLIKO GOD
NAS NERVIRALI, MORAMO BITI SVESNI DA IH TEK MI, OVAKO VEČITO NAMRGOĐENI I
GORKI, IRITIRAMO DO KRVI. NIJE BAŠ TAKO VELIK NAPOR REĆI NEŠTO LEPO, REČI IMAMO
SVE MANJE, NISMO NI SVESNI KOLIKO NAM JE NA DUGOVNOJ STVARI ONOGA ŠTO NISMO IZUSTILI
ZA VREMENA.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">UČINIMO TO DOK JOŠ MOŽEMO. NEĆEMO POŽALITI ZBOG TOGA I TAJ ĆE NAM NAPOR
ODUZETI DALEKO MANJE TRUDA, NEGO JALOVO I NEIZLEČIVO KAJANJE ZBOG SVEGA ŠTO SMO
PREĆUTALI. KOD LJUBAVI, KAKVE GOD VRSTE, NEMA POPRAVNOG – ONO ŠTO JE UČINJENO I
REČENO, TO JE TO. NEMA NAZAD.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">DA NAUČIMO UŽIVATI U MALIM STVARIMA......JUTARNJOJ KAFI, TOPLOM HLEBU,
VEČERNJOJ ČAŠI VINA.....DA NAUČIMO SLUŠATI TIŠINU.<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">POGLEDAJMO SEBE U OGLEDALU......POTRAŽIMO ONU ISKRICU NEKADAŠNJIH NAS, OBASJAJMO NJOME SVET OKO NAS - MOŽDA BLISTA MNOGO VIŠE, NEGO ŠTO NAM SE SADA ČINI.</span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">SMOGNIMO SNAGE DA SE POMIRIMO SAMI SA SOBOM.....PRIHVATAJUĆI SEBE, MOĆI
ĆEMO PRIHVATITI I DRUGE. I PROMENIMO ONO ŠTO MOŽEMO, ŠTO NE ZAVISI OD DRUGIH –
NAJLAKŠE ĆEMO TO IZVESTI, AKO KRENEMO OD
SEBE SAMIH.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">SREĆNA NAM BILA DOLAZEĆA GODINA DRAGI MOJI PRIJATELJI. SVIMA.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I.....ŽIVELI! OVO JE ZDRAVICA ZA SVE NAS!<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQwo8P4kccBKWPpqpbx5sjD1zmSgQXtjUVxHomAt94R_BGziBpEwjuAkglJ3yVmJscCmpIXEvrSmvyxsvQue39tQxANIziKYquHeVVT-xqqjtPu1v8fDbOkCM0qZKX-N2_doG73f8eqeMe/s1600/AA+235+ZDRAVICA+01.07.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="225" data-original-width="225" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQwo8P4kccBKWPpqpbx5sjD1zmSgQXtjUVxHomAt94R_BGziBpEwjuAkglJ3yVmJscCmpIXEvrSmvyxsvQue39tQxANIziKYquHeVVT-xqqjtPu1v8fDbOkCM0qZKX-N2_doG73f8eqeMe/s320/AA+235+ZDRAVICA+01.07.17..jpg" width="320" /></a></div>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 18.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><br /></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br /></div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-44046449206631621912018-11-19T20:56:00.000+01:002018-11-19T20:56:25.591+01:00VOLIM SVE ŠTO VOLE MLADI<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMWBnC2k1ZiSot2C3WCy_WMU5-EVYHHyjZ-hZiflUgwPu6B8hrfDydrTqbamli7dnGogqmvMKRCaFqS6ECaq_WbOClROOCwCKOMYW_BwP_gGLGR7ECK7TUyaSyleYKD7MmEETxdYZI6eOq/s1600/12472737_1065818576794918_8880202525292399242_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="500" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMWBnC2k1ZiSot2C3WCy_WMU5-EVYHHyjZ-hZiflUgwPu6B8hrfDydrTqbamli7dnGogqmvMKRCaFqS6ECaq_WbOClROOCwCKOMYW_BwP_gGLGR7ECK7TUyaSyleYKD7MmEETxdYZI6eOq/s400/12472737_1065818576794918_8880202525292399242_n.jpg" width="266" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">OLINJALI GLUPANE, DŽABE
UVLAČIŠ ŠPRICERSKI STOMAK, PREBACUJEŠ KOSU OD JEDNOG DO DRUGOG UVA, OZBILJNO
RAZMIŠLJAŠ O PRESAĐIVANJU KOSE I FARBANJU, ODJEDNOM SI U DŽINSU, DOSAĐUJEŠ
LIČNOM NUTRICIONISTI, KOJI TE DERE KO SANSKU KOZU, ALI VOLIŠ KAD TI JE NEKO
STALNO NA RASPOLAGANJU, DA BI SKINUO KILAŽU, ONU ŠTO SI NABACIO SVAKODNEVNIM
BITKAMA U JAGNJEĆOJ BRIGADI – ODORATIO SI, BURAZERU, VIDE SE GODINE, MAKAR SE
TI POSTAVIO NA TREPAVICE…..DOK SI GANJAO LOVU, NE LIBEĆI SE NI NAJGORIH
MUVAČINA, DRUKOVAO DOJUČERAŠNJE NAJBOLJE PRIJATELJE, SVE ZARAD BOLJEG
(ISPLATIVIJEG) RADNOG MESTA ILI BITKE ZA NOVOM BERIĆETNOM JAVNOM NABAVKOM
(TREĆINA TE KOŠTA ROBA, TREĆINA REKET, A ONO ŠTO PREOSTANE…..IHAHAHAJ), OPALA
KOSA, NAKUPILE SE NASLAGE OKO ONOG, ŠTO SI NEKADA ZVAO STRUK, PA, DOK SVE
SKUPLJENE GREHE, ŠTO OD “LESKOVAČKOG VOZA” ILI FRIŠKO PEČENE JAGNJIĆA/PRASIĆA (“ALI,
NEMOJ DA BUDE LADNO, NE PITAM ŠTA KOŠTA”) SA ISPIJENIM OLIMPIJSKIM BAZENIMA
KAJSIJEVAČE, DUNJE, VILJAMOVKE, U KOMBINACIJI SA ŠPRICERIMA, ŠTO SI IH TRPAO U
SEBE, KAO DA SUTRAŠNJI DAN NE POSTOJI – NE VREDI TI, SA KILOMETRA TI VRIŠTE
RANIJI GRESI, BORA NA BORU, A PODVALJAK SE ODVESIO….DŽABE TI SVE TO. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">PA SI SE, JE LI, SETIO DA TI
ŽIVOT CURI KROZ PRSTE, A TI SAMO JURCAO ZA KINTOM, NE SEĆAŠ SE KAD SI IMAO
ČESTIT GODIŠNJI ODMOR, OPUŠTENO POPODNE, KAD SI POSLEDNJI PUT NEGDE IZVEO
ROĐENU ŽIVOTNU SAPATNICU, KOJU VIŠE I NE PRIMEĆUJEŠ…..PROJURILE GODINE,
SEKSUALNA REVOLUCIJA TE MIMOIŠLA, DOK SI TI BIO NEZAOBILAZNI DEO SVAKE
MUVAČINE, DO KOJE SI MOGAO PRISTIĆI, GANJAO NEKRETNINE, AUTOMOBILE I GROBNA
MESTA NA ELITNIM GROBLJIMA – I ZAKLJUČIO KAKO ĆEŠ SVE TO REŠITI JEDNIM POTEZOM –
OTARASITI SE ZAKONITE NESREĆNICE, OKRUŽITI SE MLADOŠĆU, KAO DA JE TO GRIP –
ZARAZNO, UŽAS JEDAN…..<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">KONJU GLUPAVI, ZAR NE KONTAŠ
KAKO ČETRDESET GODINA RAZLIKE OSTAJE UVEK KAO KONSTANTA? NE DELI SE NA DVA
DELA, PA TEBI DVE BANKE MANJE, A KLINKI, SKORO UPOLA MLAĐOJ OD TVOJE DECE, KOJU
SI POKUPIO U NEKOM IZVIKANOM KAFIĆU ZA DVA KOKTELA, DVE BANKE GORE…..JOK! NE
BIVA! NEĆE DA MOŽE!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;"> *********************</span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">I, ŠTA KAŽEŠ?! OMATORILA TI
ŽENA, UGOJILA SE, IZBORANA, BEZVOLJNA, NE MOŽE PRATITI TVOJU NADOŠLU ENERGIJU I
NOVI MOTO – VOLIM SVE ŠTO VOLE MLADI…..STRAŠNO, MAJKE MI, RAZUMEM TE POTPUNO,
PA I AUTO MENJAŠ, KAD POČNU DA GA GAZE GODINE, KUPUJEŠ STANOVE U NOVIM
ZGRADAMA, SA PREGRADNIM ZIDOVIMA OD 6,5 cm, ALI SA MERMERNIM ULAZOM I MERMERNIM
HODNICIMA, NA KOJIMA SI SE (BOLJE LEPO PRIZNAJ, NEMOJ DA TE JA STAVLJAM NA
MUKE) BAR PET-ŠEST PUTA STRMOPIZDIO, JEDVA TE POKUPILI, KAD SI USTAJAO…..ALI TO
JE NOVO, ZAR NE, NEMA STARIH CEVI, STARIH INSTALACIJA, NIJE OVO TRUSTNO
PODRUČJE, PA DA SE PRESKUPO PLAĆENA ELITNA ZGRADA, NA KOJOJ JE FASADA ISPUCALA
VEĆ POSLE TRI GODINE, SMRVI U PRAH, LJULJNE LI ZEMLJOTRES IZNAD 7 STEPENI
RIHTERA……U PRAVU SI 500%, KAD VEĆ IMAŠ SVE NOVO, ONDA I ŽENU VALJA ZAMENITI ZA
MNOGO MLAĐI MODEL! NE IDE OVA OLINJALA UZ TVOJ NOVI IMIDŽ, SVI TE PITAJU DA LI
TI JE TO MAJKA, ZAR NE, A TEBI SVE NEPRIJATNO, PA IZBEGAVAŠ ODGOVOR! <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">REŠI SE TI NJE BURAZERU, DA
TI NE SMETA, POD OBLIGATNO I U ŠTO KRAĆEM ROKU, DA TI NE POBEGNE KOJI DAN NOVOG
ŽIVOTA! KOGA BRIGA ŠTO SE ZAPUSTILA, JER JE CEO RADNI VEK PROVELA JURCAJUĆI SA
POSLA U RADNJU, PA ONDA KUĆI, DA KUVA I POSPREMA HAOS OD NENAMEŠTENIH KREVETA,
RAZBACANE ODEĆE, ONE ŠTO NIKAD NE ZNAŠ JE LI PRLJAVA ILI SE JOŠ NOSI, DECE,
KOJA UMORNE OČI OTVARAJU U DVA POPODNE, DOK ONA DOVRŠAVA ZAPOČETI RUČAK OD
SINOĆ, USPUT KONTROLIŠE VEŠ-MAŠINU, ČEKAJUĆI TEBE DO KASNE VEČERI SA ZAKUVANOM
SUPOM, ONOM ŠTO JE SVE GUŠĆA OD RASKUVANIH REZANACA, OHLADNELIM MESOM I PIREOM,
JER “MORAM VALJDA NEŠTO KAŠIKOM DA POJEDEM, DOSTA MI JE VEĆ I KAFANA, MOŽEŠ LI
TI GOSPOĐO NEŠTO I DA URADIŠ U OVOJ KUĆI”, A TEBE NEMA LI NEMA, UVEK TE ZADRŽAO
OVAJ ILI ONAJ, NISI SE MOGAO OSLOBODITI NI POD RAZNO …… PA, DOK JE ONA IZ SVOJE
PLATE KUPOVALA HRANU U RADNJI NA ĆOŠKU, POSTELJINU, MESO I PRERAĐEVINE PREKO
SINDIKATA, USPUT SE BOREĆI SA RAČUNIMA, TI SI SVU ZARADU, ŠTO LEGALNU, ŠTO ONU
IZMUVANU, ULAGAO U KONKRETNE STVARI.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">DAKLE, TVOJE SE VIDELO, A
NJENO OTIŠLO KROZ WC ŠOLJU, ZAR NE? AKO JE TAKO, VERUJEM TI, KADA TVRDIŠ KAKO
SI TI BAŠ SVE STVORIO. GOVNA SE NE VIDE, ONA SAMO VONJAJU, A KAKO SE GODINE
SLAŽU, SVE JAČE I JAČE.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">I JOŠ SI JOJ BROJAO KOLIKO
POTROŠI I ZAŠTO JE KUPILA NOVE ČARAPE, KADA I STARIM NIŠTA NE FALI, TU PETLJU,
KOJA JE OTIŠLA MOŽE I SAMA UŠITI, MNOGO SE GOSPOĐA RASKOMOTILA I POGOSPODILA….I
ŠTA ĆE JOJ DA ODLAZI KOD FRIZERA, A JOŠ, NE DAJ BOŽE, DA KUPUJE I NEKE KREMNIE,
KADA “TO SAMO KURVE RADE, MACKAJU SE I TRACKAJU”?!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">JESTE, RASKOKALA SE, IMA
SIGURNO 20 DO 30 KILA VIŠKA….SAMO, SKROZ-NASKROZ SI ZABORAVIO DA JE NAJVEĆI DEO
TOG VIŠKA OD ONIH JELA, PREOSTALIH IZA TEBE (JER TREBA DA GLEDA U PASULJ KAD
ĆEŠ SE POJAVITI NA RUČKU) I IZA RAZMAŽENIH KLINACA, “DA SE NA BACI”. A ONA
PREOSTALA RAZLIKA JE KADA TE ČEKA DO NEKA DOBA NOĆI, DOK TI NE UGOVORIŠ SVE
POSLOVE U KAFANI, PA ONDA TO JOŠ NAFILUJEŠ I ZALIJEŠ) I POJEDE CELU VELIKU “MILKU”,
NEKAKO JOJ DOĐE LAKŠE I PODNOŠLJIVIJE, KADA SE SRUČI U FOTELJU, OTEČENIH NOGU,
ISKRZANIH NOKTIJU OD SECKANJA I RIBANJA, PA JOŠ JEDINO IMA SNAGE ZA
MEKSIČKU/BRAZILSKU/VENECUELANSKU ILI TURSKU SERIJU, MANJE ĆE JE BOLETI LEĐA I
NOGE SA PROŠIRENIM VENAMA, A I RUKE, ONE ŠTO VEČITO NEŠTO TEGLE ILI RADE PO
KUĆI, NEĆE SEVATI BAŠ TOLIKO ILI ĆE SE TRUDITI DA TO ZANEMARI….E, DA ZNAŠ, ONDA
SE OTVARA FRIŽIDER ILI PRONALAZE ZABUNKERISANI SLATKIŠI. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">ŠTA REČE, MOGLA JE IĆI U
TERETANU? PA, KADA TO, KRELE NEOPEVANI, KADA DO KASNE VEČERI ORCA PO KUĆI, KOJU
NIKAD DA PRISTIGNE DO KRAJA SPREMITI, JER JE DOŠLA DO KRAJA VELIKOG SPREMANJA,
A TEPISI U PREDSOBLJU VEĆ PUNI FLEKA OD VAŠIH CIPELA, VEČITO PRLJAVIH OD
BARUŠTINA, U KOJE UGAZITE NE GLEDAJUĆI, JER – IMA KO DA RIBA, ZAR NE?! HAJDE TI
KUVAJ, SPREMAJ, PERI, PEGLAJ, IDI SVAKI DAN NA POSAO, JURCAJ U NABAVKU, PA
SVAKO VEČE – NA VEŽBANJE, SA ONIM KLINKAMA, UTEGNUTIH U TRIKOE SA TANGAMA, TIH
ŠTO TI NABIJU KOMPLEKSE SVOJOM ZATEGNUTOŠĆU DOK SI REKO – PIKSLA! ČOVEČE, JEDVA
STIGNE DO KREVETA, DOK RAČUNA KOLIKO JE JOŠ VREMENA PREOSTALO DO NOVOG
USTAJANJA I OPET JOVO NANOVO, SVE ISTO, SVAKI BOGOVETNI DAN.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">IZBORALA SE, NAFALTALA….NE
SPORIM, STVARNO JE TAKO. SAMO, KADA SI JOJ BROJAO SVAKU PARU, KOJU POTROŠI NA
SEBE I TO NABIJAO NA NOS, NE PROPUŠTAJUĆI NI JEDNU JEDINU POGODNU PRILIKU, ONDA
SE NE MOŽE KUPOVATI KOZMETIKA ZA NEGU KOŽE. JOK, NEMA ŠANSE! DNEVNA KREMA,
NOĆNA, ANTI-AGE SERUM, TONIK, MLEKO ZA SKIDANJE ŠMINKE – SVE TO KOŠTA, BRAĆALA,
KOŠTA PODOSTA. A ZAHTEVA I DVA SATA DNEVNO SAMO ZA SEBE, OSAM SATI SPAVANJA DA
NE SPOMINJEM.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">KAD SI JOJ, ONAKO DOBRO ZAGLEDAO
U OČI? MOŽDA BI PRIMETIO TAMNE PODOČNJAKE OD UMORA, BLEDILO OD NESPAVANJA I
TRKE SA VREMENOM. MOŽDA BI ONDA SKONTAO KAKO JOJ LICE NIJE OBLIVENO OD SECKANJA
I DINSTANJA LUKA, VEĆ OD BESMISLA, KOME NE VIDI KRAJ, OSIM AKO SE NE ZADRMA
LEVOM NOGOM I JOŠ BUDE SREĆNA, AKO ODMAH OTPLOVI U VEČNA LOVIŠTA.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">ŠTA MISLIŠ, TI BOLJE
IZGLEDAŠ? LEBA TI, POGLEDAJ SE MALO BOLJE U OGLEDALO, DOK SE BRIJEŠ (“BRIJEM SE
PREKO ČETRDESET GODINA, MISLIŠ LI TI DA JE TO LAKO?”), PA ĆEŠ VIDETI SVE ONO
ŠTO NJOJ NABIJAŠ NA NOS.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">NE SLUŠA TE, KAŽEŠ, NE
RAZUMETE SE, NEMATE VIŠE ZAJEDNIČKIH TEMA? UH, UH, UH….JADAN TI, BAŠ MI TE DOĐE
ŽAO!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">ZAŠTO BI TE I SLUŠALA, KADA
JOJ ČETRDESET GODINA PRIČAŠ ISTE VICEVE, ISTE PRIČE, SAMO, KAKO VREME PROLAZI,
TI SI SVE VEĆI JUNAK, A OSTATAK VASKOLIKOG ČOVEČANSTVA SVE GLUPAVIJI! PRETVARAŠ
SE U PATOLOŠKOG LAŽOVA, VEĆ NE MOŽEŠ, NI POD PRETNJOM STRELJAČKOG VODA, SETITI
SE KADA SI POSLEDNJI PUT REKAO ISTINU! A I OBRAZOVANJE<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>TI JAČE, POSLEDNJU SI KNJIGU PROČITAO U
DRUGOM SREDNJE, BIĆE DA BEŠE “LJUBAVNIK LEDI ČETERLI”, MEKI PORNIĆ TVOGA DOBA,
UZ “ČIK” I “START”, KOJE SI KRIŠOM MAŽNJAVAO OD ĆALETA I SEDEO U KUPATILU,
BAVEĆI SE RUČNIM RADOVIMA. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">KAD SI POSLEDNJI PUT POGLEDAO
NEKI FILM, NEKU NORMALNU EMISIJU npr. NA NACIONALNOJ GEOGRAFIJI ILI
DISKAVERIJU, HISTORY DA I NE POMINJEM? AKO SE SLUČAJNO ZATEKNEŠ U KUĆI, NE
PROPUŠTAŠ DNEVNIK 2, I TZV. OKRUGLE STOLOVE, PA ONDA PLJUJEŠ PO GOSTIMA, JER BI
TI TO MNOGO BOLJE I PAMETNIJE REKAO. I – TO JE SVE.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="color: #17365d; font-size: 18.0pt; mso-themecolor: text2; mso-themeshade: 191;">********************<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">DAKLE, VIDIM ZAREŠIO SI…...RAZVODIŠ
SE, KLINCI VELIKI, PODMIRIO SI IH, SA ONOM BUDALETINOM, KOJU SI DOVEO DO
DIJABETESA, ČIRA NA ŽELUCU, OPERISANE ŽUČNE KESICE I TREĆE OPERACIJE PROŠIRENIH
VENA…….SA NJOM ĆEŠ LAKO, DAĆEŠ JOJ ONAJ STANČIĆ, ŠTO SU TI URNISALI PODSTANARI,
VEĆ GA DŽABE I IZDAJEŠ, SAMO OD NJEGA IMAŠ ŠTETE, A IMA SVOJU PENZIJU, PA NEKA
ŽIVI SAMA, “DOSTA SE BAŠKARILA NA TVOJOJ GRBAČI, NEKA VIDI GOSPOĐA KAKO SE ŽIVI
OD SVOG (?!?!?!) DINARA”!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">NARAVNO, ŽENIŠ SE ODMAH
SVOJOM NOVOM VELIKOM LJUBAVLJU, KOJA TE VRATILA U MLADOST I SA KOJOM TI JE
SVAKI TRENUTAK DOŽIVLJAJ, ZAR NE?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">ONAKO, ČISTO USPUT, DA TE
PRIUPITAM – BEŠE LI TO ONA, SA SISAMA DO NOSA I USTIMA DO UŠIJU, OD SILNIH
SILIKONA, ONA ŠTO SE SAPLIĆE I TETURA U ŠTIKLAMA OD 14 SANTIMA, NAROČITO POSLE ČETVRTOG
KOKTELA? PA, KAKO DA JE NE ZNAM, CEO GRAD ZNA ZA TU VAŠU VRTOGLAVO BRZU
LJUBAVNU PRIČU – SVE POČELO SA PIĆEM, KOJE SI JOJ POSLAO ZA STO, PA PREKO
KUPOVINA U RIMU I LETOVANJA U DOMINIKANI?! ONA, ŠTO SE POČELA KRESATI SA
DVANAEST, A SILIKONE UGRADILA SA OSAMNAEST GODINA, ŠKOLU JEDVA IZGURALA, A KAO
NEŠTO STUDIRA? AHA, ZAVRŠILA JE, KAŽEŠ? VERUJEM, DOBRO SI SE TI ISPRSIO ZA TU
NJENU DIPLOMU, GADOVI TI PROFESORI, NEĆE NI ŠESTICU DA UPIŠU U INDEKS BEZ PET HILJADARKI…..EVRIĆA.
DOBRO, ŠTA SE ODMAH BRECAŠ, VERUJEM JA DA JE PAMETNA, ČIM JE TEBE UBEDILA DA SI
NAJVEĆA I POSLEDNJA LJUBAV NJENOG ŽIVOTA….DO PRVE BOLJE PRILIKE.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">MISLIM, ODLUČIO SI, PA NI U
LUDILU NEMAM NAMERU DA TE ODGOVARAM OD NAUMA!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">ZAŠTO?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">ZATO, KONJU JEDAN NEDOJEBANI,
ŠTO NEMAŠ POJMA U KOJA GOVNA UPADAŠ! SVE TI IDE KO PO LOJU, PA ZAŠTO NE BI MALO
I ZAKOMPLIKOVAO, ZAR NE?!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">VIDIM, VEĆ SI JOJ NA JASTUKU,
POSLE ONIH STVARI (UH, MUKA ME I DA ZAMISLIM KAKO IZGLEDA TVOJA SMEŽURANA KOŽA
OD SILNIH DIJETA, SAUNA I SOLARIJUMA PORED NJENIH SVILENIH, IZDEPILIRANIH
BEDARA), ISTRKELJISAO ŠTOŠTA – O TVOJIM MUTNJIKAVIM POSLOVIMA, RAČUNIMA NA
HOLANDSKIM ANTILIMA, KOME SI, KADA I KOLIKO LJULJNUO, “DA SE STVARI UBRZAJU”….MA,
NA ČELU TI PIŠE KAKO SE NISI MOGAO UZDRŽATI OD HVALISANJA, JOŠ SI SAV SREĆAN
KAKO SE NAŠAO NEKO DA TE SLUŠA! KRETENU NAD KRETENIMA, SPAVAŠ VEĆ MESECIMA SA
NEPRIJATELJEM, SUTRA ĆE TI VRAT LOMITI, A TI NI NE POMIŠLJAŠ KAKO JE<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>TO IZVESNO I MOGUĆE!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">ŠTA ĆE BITI KADA TI PRVI PUT
PRORADE ŠULJEVI? KADA TI TA VODA U KOLENU DEFINITIVNO RAZJEBE HRSKAVICU, PA BUDEŠ
MORAO NA OPERACIJU? ILI TI DEFINITIVNO RIKNE KUK ILI OBA, PA DOĐEŠ NA ŠTAKE? KAD TI SE RAZRADI ŠEĆER, ONAJ ŠTO TE VEĆ NASITNO JEBUCKA ILI PARKINSON, OD TIH DESETAK OLIMPIJSKIH BAZENA CUGE, KOJU SI PIO, KAO DA IZLAZI IZ MODE?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">NE GLEDAJ ME, KAO DA TI
PRIČAM KOLIKO JE UDALJENA PLANETA ZEMLJA OD SIRIJUSA! KOLIKI MLAĐI OD TEBE SU ODAVNO
POZAMENJIVALI POTROŠNE DELOVE, ZAŠTO MISLIŠ DA SI TI IZUZETAK?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">HOĆE LI TE DOTIČNA LJUBAV
TVOJA ONDA NEGOVATI, PRINOSITI I ODNOSITI, KAO ŠTO JE RADILA TVOJA ZAKONITA
NESREĆNICA? NEMA ŠANSE, ODMAH DA TI KAŽEM! JER, NEĆE STIĆI OD POSETA
KOZMETIČKIM SALONIMA, SA SVE ELEKTROLIZOM I LIPOLIZOM, SA SVE PRATEĆIM
TRETMANIMA, OD TERETANE, SAUNE I BAZENA. I NJORENJA PO KAFIĆIMA SA SVOJIM,
MANJE SREĆNIJIM DRUGARICAMA, ONIM ŠTO JOJ NE MOGU OPROSTITI JER JE ULOVILA
SOMA-KAPITALCA….MORA SE POKAZATI NOVO PERJE, ONAJ SILNI NAKIT IZ DUBAIA,
POSLEDNJI MODEL BMW-DŽIPA, ŠTA SVE TO VREDI, AKO NE VIDE ONE, KOJE ĆE POCRKATI
OD MUKE.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">USKORO ĆEŠ DOBITI UNUKE.
NEĆEŠ IMATI PRILIKE DA IH VIDIŠ KAKO RASTU, DA SE IGRAŠ SA NJIMA, DA TI SE
RADUJU, VOLE TE, SMEŠE TI SE ONIM ČAROBNIM, BEZUBIM OSMEHOM. TVOJA NOVA DRAGA
NEĆE PRISTATI NA STATUS BABE, NITI ĆE TI SE ROĐENA DECA RASPLAKATI OD SREĆE ŠTO
IM JE MAĆEHA SKORO DVE BANKE MLAĐA OD NJIH. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">ALI, TI ĆEŠ TO VREME PAMETNO
ISKORISTITI – OD KAFANE DO KAFANE, SPLAVA DO SPLAVA, SVE DOK NE SKONTAŠ DA SI
OGLUVEO, KOLIKO OD GODINA, TOLIKO I TE ZAGLUŠUJUĆE BUKE, OD KOJE NEMA
RAZGOVORA, SAMO ĐUSKANJA. I ZAMIŠLJAM TE – TI BLAŽENO GLEDAŠ TVOJU DRAGU,
OBUČENU KAO PRED NASTUP OKO ŠIPKE, DOK POKUŠAVAŠ DRŽATI OČI OTVORENE, JER NE
MOŽEŠ IZDRŽATI BANČENJE IZ NOĆI U NOĆ. ONA ĆE DA SPAVA, A TI BURAZERU – PA, TI
IDEŠ U NOVE RADNE POBEDE, JER VALJA ZARADITI, BOLJE REČENO, TREBA NALAPATI ZA
TE VELIKE APETITE.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">I SLOBODNO ZABORAVI NA TOPLO
JELO U ROĐENOJ (NOVOJ) KUĆI – DOBIĆEŠ GA SAMO U KAFANI, NARAVNO, AKO SI DOBAR
SA KONOBAROM. I DOK MOŽEŠ DA PLAĆAŠ. BOLJE SE NAVIKNI, OD SADA IMA SVE DA TE
ŽESTOKO KOŠTA.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">DŽABE JE BILO SAMO KOD TVOJE
ZAKONITE BABE, KOJU SI, JE LI, PRERASTAO U SVAKOM SMISLU. I<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>PAŽNJA I LJUBAV.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">LOVAČKE PRIČE O TVOJIM NEVEROVATNIM
DOSTIGNUĆIMA OTPIŠI KAO DAVNO PROŠLO VREME. AKO NE GLEDAŠ RIJALITIJE, AKO NISI
OBAVEŠTEN KOJA JE OD NOVIH STARLETA NAPRAVILA KARIJERU, BRZO ĆEŠ STIĆI DO GLUVE
TIŠINE. OSIM, NARAVNO, NOVOG ZAHTEVA ZA NEOPHODNO OVO ILI ONO. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="color: #17365d; font-size: 18.0pt; mso-themecolor: text2; mso-themeshade: 191;">*********************<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">DAKLE, IMAŠ JEDINSTVENU PRILIKU
DA SJEBEŠ ROĐENI ŽIVOT U JEDNOM POTEZU. KOLIKO VIDIM, NEĆEŠ JE PROPUSTITI. PA….NEKA.
VEROVATNO TO TAKO I TREBA, BOLJE NISI NI <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">ZASLUŽIO.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;">HAJD……UZRAVLJE TI BILO! <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 18.0pt;"><br /></span></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiaaF_XwrwKlMG2spmm6Iw2FXl7VUfanPh_l3rvR7D8CYWSedRUin9ozcM78ej7moDHByfsKX0TTz7WY3FerTZPHugTPlWvQZYv1Y2e-UA7y9Y3mxNyq-1SiBz0D6tDMFpNxXHXK5V0JY1u/s1600/%25C4%258CESTITAM+Stiker+19.11.15..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="183" data-original-width="276" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiaaF_XwrwKlMG2spmm6Iw2FXl7VUfanPh_l3rvR7D8CYWSedRUin9ozcM78ej7moDHByfsKX0TTz7WY3FerTZPHugTPlWvQZYv1Y2e-UA7y9Y3mxNyq-1SiBz0D6tDMFpNxXHXK5V0JY1u/s320/%25C4%258CESTITAM+Stiker+19.11.15..jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">FOTOGRAFIJE DODATE SA PRETRAŽIVAČA GOOGLE</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br /></div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-13166504768941012702018-10-15T18:33:00.005+02:002018-10-15T18:33:49.440+02:00GOLGOTA SVETLANE Z.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJHKDRA8kGPhfs7RSdFwfF6kF5XA8_1sNAugozVGjmEHLmEdXIeryWkLe1XKwEKAllRviFum0MLhOEfBPzCvykzrohzT2fhERsJxyW0R0amSm3oan7uRPGTtpzGjJ4jpSiiCI8WbIEiprO/s1600/AAAA+6.+SVETLANA+Z+2.+15.10.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="528" data-original-width="600" height="351" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJHKDRA8kGPhfs7RSdFwfF6kF5XA8_1sNAugozVGjmEHLmEdXIeryWkLe1XKwEKAllRviFum0MLhOEfBPzCvykzrohzT2fhERsJxyW0R0amSm3oan7uRPGTtpzGjJ4jpSiiCI8WbIEiprO/s400/AAAA+6.+SVETLANA+Z+2.+15.10.18..jpg" width="400" /></a></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Kada je Svetlana, rođena i odrasla u maloj varošici
negde u centralnoj Srbiji, odlučila da sebi stvori bolji život u velikom gradu,
krajem 70-ih godina, bila je nadomak svog dvadesetog rođendana. Tada, sa
završenom ekonomskom školom, nije bio zaposlen samo onaj ko nije hteo da radi,
dakle, problema za dobar posao u perspektivnoj firmi nije bilo. Uvek među
najboljim đacima, skromna, izuzetno patrijarhalno vaspitana, nije videla svoju
sreću u maloj sredini, u svojoj porodici sa izrazito strogim i neumoljivo
tvrdoglavim<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ocem, kao i bratom, koji je
u potpunosti delio očeve stavove. Majka joj je umrla pre nekoliko godina i
život, gde se brinula o celoj kući, ocu i bratu, naravno bez bilo kakvog
opravdanja da joj preteške obaveze budu prepreka odličnom uspehu, odmah se
zaposlila u kombinatu – najvećoj varoškoj firmi, koja, osim zvučnog imena i
čestih poseta partijskih zvaničnika koji su veličali<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>giganta samoupravnog socijalizma, shvatila je
da je sebi natovarila novi jaram na vrat. Svu platu je morala davati u kuću, u
kojoj je i dalje bila kuvarica i čistačica i pralja, iskukavši povremeno nešto
novca za čarape ili u najboljem slučaju cipele, jer je došlo vreme da počne
vraćati sve što je u nju uloženo. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Čak i da je imala dotad vremena, kao što nije, nikada
nije imala momka, sa kojim bi smela prošetati po korzou ili otići u bioskop.
Očeva je bila poslednja – devojka sme prvi put viđena sa onim, za koga će se
udati i – gotovo, pogovora i prigovora nema. Tako formirana i ukalupljivana
godinama, nije ni pomišljala da prekrši očevu volju, jer je i za sitne propuste
bila kažnjavana batinama. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Ipak.....plata mala, perspektiva joj je da udajom samo
nastavi tamo gde je stala u roditeljskoj kući, jer je takav način vaspitanja
smatran potpuno normalnim i poželjnim. Htela je da studira, znajući da treba i
može više, ali očevu dozvolu nije imala. Koštala je ona njih dovoljno, govorio
je otac, pa ako hoće na fakultet, neka to sama zaradi. Svi, uostalom, vanredno
studiraju, ne pada njemu na pamet da više plaća njene knjige, pribor i izdržava
lezilebovićku, negde u nekom velikom gradu, „jer tamo ona i jurca, da bi mogla
raditi šta hoće, umesto da se kao pristojna devojka lepo uda, izrodi decu, a
usput naravno i radi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Teška srca odlučila je otići iz kuće. Posao će naći,
podstanarski stan će moći platiti, ostaće sigurno i za vanredne studije.
Izbegavajući Beograd, kao preveliki, odlučila se doći u Novi Sad, gde je odmah
dobila zaposlenje u perspektivnoj firmi, jednoj od najvećih izvoznika u zemlji.
Dobila je i veću platu, lako našla malu sobu kod udovice vojnog penzionera,
upisala Višu ekonomsku školu, jer fakulteta još tada nije u gradu bilo. Navikla
na skromnost i štedljivost, sve je imala osim elementarnog životnog iskustva. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Već za nekoliko meseci Svetlana se – zaljubila. I to
ne u bilo koga – momak, koji joj je osvojio srce, stariji desetak godina od
nje, bio je jedan od najpoznatijih novosadskih sportista, majstor borilačkih
veština, samo što se zbog povrede morao povući iz aktivnog bavljenja sportom.
Međutim, odmah mu je nađen posao sa dobrom platom, uz obećanje da će za najkasnije
godinu dana dobiti i stan. Visok, stasit, izrazito lep i šarmantan, omiljen u
svakom društvu gde bi se pojavio, bio bi rado gledan i dočekan kao ženik i
mnogo bolje kotiranoj devojci, a kamoli ne Svetlani došljakinji, sa teško
prihvatljivim naglaskom druge sredine,<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>kojoj je to bila prva ljubav i prvi čovek, koji joj je dodirnuo ruku, a
tek posle nekoliko sastanaka dobio dozvolu za poljubac u obraz.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Delovao joj je jako poznat, ali se pitala kada je to
mogla biti sa njim, kada u svom gradiću nije izlazila, od škole je uvek išla
pravo kući I obratno. Prvo joj je pričao bajke o sudbinskoj predodređenosti
(umeo je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tako lepo da priča,
blagoglagoljiv da ga poželiš takvog), da bi joj jednom, sasvim slučajno,
priznao da je kao trener i vođa svog kluba borilačkih veština bio u njenom
gradu I odmah je zapazio u publici na tribinama, gde su ih sve priveli sa časa,
kako bi bilo više publike.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Pa....lepo je bilo njihovo zabavljanje, ako se
zanemari činjenica da je Slavko bio lak da se naljuti, ljubomoran preko svake
mere, a najlakši na šamaru. Nisu sastavili ni mesec dana, kada se umalo nije onesvestila
od iznenadnog udarca, po sred lica, jer je „gledala neku tamo barabu pored
izloga“. Njen plač i suzna preklinjanja da joj je zapala za oko lepa haljina,
koju je tako silno želela kupiti, nisu ni najmanje umilostivili razjarenog Slavka,
niti njegova urlanja na prepunoj ulici „kako njega nikada neće moći brukati
jedna kurva“. Teška kazna i teške reči za devojku, koja ne bi ni pomislila da
pored takvog momka gleda nekog drugog. Ali, trebalo je nekoliko dana da ga
odobrovolji i malo smiri, iako mu ni najmanje nije smetalo što njegova
Svetlana, onako tanana i guste kose do pojasa, tela kao izvajanog i lica poput
Madone, itekako privlači tuđe poglede – što muškaraca, jednako toliko i žena.
Imalo se šta i videti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Jedva da su sastavili šest meseci zajedno, kada je
Slavko počeo insistirati na venčanju. Možda mu se toliko žurilo jer mu je
Svetlana saopštila da nema ni govora o bilo kakvim intimnostima, to pripada
samo njenom budućem mužu i nikom više. Moguće da ga je zaprepastila činjenica
kako će od svih devojaka on biti upravo taj, koji će dobiti netaknutu mladu.
Tek, zakazano je venčanje, njeni otac i brat odmah saopštili da neće doći, a od
njegovih su bili prisutni samo kumovi, majka, tj. svekrva odbila je doći. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Tek je na malom skromnom venčanju kod matičara
Svetlana čula od kumova<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>da<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je mladoženja dosta izvežban, budući da mu je
ovo – treći brak. Ne mogavši da izdrži, pitala ga je zašto joj to do sada nije
rekao, kad je samo kum, koji se isprečio između njih, spasio od batina u
matičarskom holu. Sve su bile lajave kurve, zarežao je Slavko, a i nju će
čekati ista sudbina, ako ne zaveže jezik i ne začepi gubicu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Dakle – početak, koji je dao naslutiti šta je sve sa
njim čeka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #0f243e; font-size: 16.0pt;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">U prvih četiri godine braka rođeno je dvoje prelepe
dece, prvo ćerka, čiji je dolazak oplakala (on se dva dana nije pojavljivao,
očekivao muškarčina naslednika), a zatim i toliko željeni sin. Dok je ona
radila,on je išao iz firme u firmu, jer velikog radenika, koji je svake godine
menjao firmu - „nemaju ti idioti pojma, niko ne ume ceniti prave sposobnosti“,
uverila se Svetlana da su zabavljanje i ona scena na venčanju bili samo uvod u
ono što je čeka. Više se nadobijala batina od njega, nego što je vode popila,
sada već i celom šakom, nogom, kolenom.....čim stigne. Neostvareni evropski i
svetski prvak u borilačkim veštinama nije imao potrebe ići na<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>treninge – zašto, kada mu je vreća za
vežbanje udaraca bila rođena žena, sve tiša i sve mršavija?! Razloge više nije
ni pamtila – opet se gledala sa nekim na ulici; kasnila je sa posla, dovodeći
dvoje dece <i style="mso-bidi-font-style: normal;">punih</i> <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>10 minuta, a „šta može biti drugo, nego
kurvarluk i švaleranje“; ručak nije bio na stolu onog momenta kada bi on banuo
na vrata, nakon maliganskih druženja sa pajtašima; nije mu bila oprana baš ona
košulja, koju je hteo obući....Onda više ni nije davao obrazloženja – samo bi
po njegovim batinanjima znala da je opet dobio otkaz ili ga je neko popreko
pogledao....ili bilo šta treće, što mu se ne bi dopalo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Kada su komšije, zgrožene njenom vriskom i dečijim
plačem, praćene muklim udarcima i njegovim supijanim urlanjima, prvi put zvale
policiju, došli su drugovi organi, izljubili se sa naglo otrežnjenim Stankom
kao braća rođena, popili kafu, koju bi ona, onako krvava i izubijana morala
skuvati, pa, tapšući po junačkim leđima svog bivšeg trenera iz škole u Sremskoj
Kamenici, odlazili kao da su usput svratili da se malo osveže. Kako prvi put,
tako se završavao i svaki naredni – on je bio njihov čovek, uzor, ljudina, a
ako malo i šljepne ženu, sigurno za to ima nekog razloga i to su porodične
stvari, u koje se oni nemaju pravo, je li, mešati. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Nekoliko puta je sa decom došla kod oca, čekajući da
Slavko zapadne u maliganski san, pa da uhvati autobus. Prespavala bi, ali uz
strogu očevu naredbu da se odmah prvim autobusom vrati kući. Jer, sama je
birala, pa neka kusa šta je izabrala. I batina je iz raja izašla, ako njen muž
ne zna zašto je tuče, ona sigurno zna. I žensko je stvoreno da ćuti i trpi,
druge joj sudbine nema, a da mu se kćer vrati kući sa svoje dece kao raspuštenica,
o tom neka ni ne sanja. Brat se nije mnogo izjašnjavao, osim što bi kimoglavom
odobravao sve što otac kaže. Dakle, jedine dve osobe koje su je mogle zaštiti,
ostavila su je na cedilu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Morala se pomiriti sa saznanjem kako na svetu ima samo
sebe. I njena deca imaju samo nju, ako želi da ih podigne i izgura da porastu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #0f243e; font-size: 16.0pt;">*****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Tako su joj proticale godine, u naizmeničnim
prebijanjima, sa redovnim masnicama, koje više nije mogla ni nabrojati, pokojom
naprslom rukom, iskidanom kosom u pramenovima, crnim podlivima na očima, za šta
se više nije ni trudila naći opravdanja. Bila je izuzetno dobar radnik, vredna,
prilježna i poslušna, ali je morala trpeti svakosatna šaputanja, podgurkivanja
i smejuljenja kako „ne dobija ona tek tako batina, lepa i zgodna žena uvek zna
zašto i to nikad ne može biti bez razloga“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Policija povremeno izlazi, ali se sve završava
bratskim grljenjem i pričanjem, ni pomena o podnošenju bilo kakve prijave,
makar i prekršajne....Otac i brat je prepustili samoj sebi, okrenuvši joj
potpuno leđa....Poznanici na poslu, što muškarci, isto tako i žene, okreću
glavu, blateći je i ignorišući....Gde god da se i pomisli obratiti za zaštitu,
svugde bi nailazila na blindirani zid. A on – taj omiljeni gost i prijatelj,
svuda rado dočekivan, neodoljivi muškardin, koji je nekoliko puta puta obdario
veneričnim bolestima (nije mu ni smela reći, znala je da će je optužiti kako se
„ko zna sa kim vucarala, pa sada i njega zarazila“, hvatao je sve veći zalet. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Bez igde ikoga, osim jedne komšinice, kod koje bi u
nedelju ili dve dana uspela otići na po desetak minuta, da se isplače ili
pozajmi koji dinar, jer od njegove plate, onda kad bi i radio, nikada nije
videla ni pare.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #0f243e; font-size: 16.0pt;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Sada je Slavko, pored nje, snagu sopstvene šake i
šutiranje, isprobavao i na deci. Kamenog srca, nije do njega dopirao njihov
plač i vrištanje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Nekoliko puta je pokušala, sa skoro potpunim uspehom,
izvršiti samoubistvo. Svaki put, koje li ironije, on bi je nosio na ispiranje
stomaka, jer velikom Stanku nije trebala takva bruka da mu se rođena žena
pokušala ubiti. Samo su je jednom zadržali u bolnici na par dana, inače bi je
puštali odmah nakon ispumpavanja želuca i tretmana aktivnim ugljem.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Došavši slučajno, dok mu je nosila odelo na hemijsko
čišćenje, do odreska njegove plate, videla je da umiljati i omiljeni Slavko
(„Jao, blago tebi što imaš tako zgodnog muža, mora da je uživanje biti njegova
žena“) iz dva prethodna braka ima dva sina i ćerku. A od svoje jedine
prijateljice saznala je da je sa svakom od prethodnih žena imao upravo
takav<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>brak pun nasilja, samo što su one
imala očeve, koji su ih zaštitili, pripretivši mu da će ga glave koštati, ako
samo i pomisli nastaviti maltretirati njihove razvedene kćeri. One su imale
nekoga. Ona, skoro više ni sebe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div style="border-bottom: solid #4F81BD 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-themecolor: accent1; mso-element: para-border-div; padding: 0in 0in 4.0pt 0in;">
<div class="MsoTitle">
<br /></div>
</div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #0f243e; font-size: 16.0pt;">************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">I živinče biješ neko vreme, pa onda pomisliš da može i
crći i zapitaš se koja će druga marva tegliti dalje. Kada je žena u pitanju, to
izgleda ni njemu, niti bilo kom drugom nije bila tema, kojom bi razbijao glavu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Naravno, krivila je sebe. Sigurno nešto sa njom nije u
redu, kada joj on pravi takav pakao od života, mozgala je ona, u trenucima kada
se usudila razmišljati o onome, kroz šta svakog dana prolazi. Ako ga svi toliko
hvale i uzdižu u nebesa, diveći se njegovoj pitomosti (?!?!), ne mogu zamisliti
dobro druženje bez njega, onda krivica mora biti isključivo do nje. Jer, da je
drugačije, valjda bi se našao neko da stane iza nje, da je zaštiti. I možda je
on ipak voli, čim je toliko ljubomoran, a ponosi se njenom lepotom i stasom,
insistirajući da nosi provokativnu odeću, samo da bi što više ljudi zapazili
kako ima zgodnu i privlačnu ženu, naravno, samo za gledanje krišom. Ženu, koja
je njegovo vlasništvo, može sa njom raditi sve šta mu dođe na um. Poniženu,
podjarmljenu, zlostavljanu do nezamislivog, kada je toliko puta sama digla ruku
na svoj život, jer sebe nije smatrala čak ni vrednom življenja, a kamoli lepe
reči.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Kada se nečije dostojanstvo tako satre, onda žrtva
nema snage pokušati domisliti se postoji li u ponašanju njenog mučitelja nešto
patološko, sazdano od elementarnog zla, osim što je „osetljiv, neshvaćen i
nervozan, pa burno reaguje“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Jer, itekako je, samo da je smogla snage, mogla
spoznati sa kakvom vrstom spodobe prolazi svoju golgotu već godinama.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Slavko, u svemu nedovršen.....Neostvaren svetski prvak
zbog povrede....Bez diplome neke ozbiljnije akademske titule, “jer ga svi
profesori mrze, zato što je toliko naočit i zgodan”.....Sin, koga se i rođena
majka odrekla i izbacila ga iz kuće, nakon što je prvi put
pretukao......Biološki otac petoro dece, o kojima ne vodi računa, plaća
alimentaciju silom onima, koji su imali sreće pobeći od njega, dok se ovo dvoje
najmlađih svakog trenutka tresu od straha šta će biti kada tata dođe kući,
skoro gladnih, željnih svega, a najviše malo ljubavi od njega....Neostvarenog
genija velikih ambicija, kog niko ne razume niti shvata njegove neverovatne
domete, pa zato na svakom poslu ostaje nekoliko meseci....Ljubavnika bezbroj žena,
pobeglih glavom bez obzira od njegove „pitome naravi“....Okorelog pijanca, koji
se poslednji put napio još 1978.godine, pa od tada samo doliva, zahvaljujući
bezbrojnim „vinarijama“, izniklih u svakoj trećoj zgradi, što prodaju najgoru
„daskovaču“, zvanu vino na litar. Nezadovoljnog. Neuspešnog. Nesposobnog da se
suoči sam sa sobom i na delić sekunde. Uvek su za sve bili, a i sada su krivi –
isključivo drugi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #0f243e; font-size: 16.0pt;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Ako je to uopšte i bilo moguće, stvari su se kretale
od strašnog ka neizdrživom i neizbežno tragičnom<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Jer, Slavko je uznapredovao utoliko što mu više nisu
bili dovoljni sopstveni ekstremiteti za „oslobađanje od lošeg raspoloženja“,
već je prešao na svaki predmet, koji mu se našao na dohvat. Onda je prvi put
pomislila da će je iskasapiti, da će pred tom dobrom, nevinom i večito
prestrašenom decom, u sopstvenoj krvi umreti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Nije morala dugo čekati – u jednom od svojih
neobjašnjivih i ničim izazvanih naleta besa, dohvatio je kuhinjski nož, uhvatio
je za glavu, povukao ga od jednog do drugog uva preko čela, strgnuo joj kosu do
potiljka, drugim rečima, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>doslovce je –
skalpirao. Tek ga je njena ogoljena lobanja i lokva krvi malo rastreznila, pa
je odmah odneo u Službu hitne pomoći, tvrdivši, ni manje ni više, kako je TO
SAMA SEBI URADILA. „Eto, do sada je nekoliko puta pokušala da se ubije, a sada
se prvi put dohvatila noža....i kad je nasrnula na mene, a kada ja je odgurnuo,
onda je samu sebe kaznila“!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">I to mu je prošlo bez bilo kakve sankcije, čak i
postavljanja neprijatnih pitanja. Kakvi su to bili lekari, koji su
intervenisali tom prilikom, a da nikome od njih nije palo na pamet da pozove
policiju, koja su im bila moralno-etička opravdanja za kolektivno ignorisanje
Hipokratove zakletve?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Nakon par dana provedenih u bolnici, jer je neko ipak
imao toliko savesti da nesrećnicu smesti na lečenje, došao je po nju,
sklanjajući je onako polumrtvu sa potencijalno opasnog terena. Ni tada se nije
našao neko, dovoljno hrabar i pošten da podnese krivičnu prijavu protiv njega
radi pokušaja ubistva. Jer, to je upravo bilo to. Treba li uopšte reći da se
ponovo izvukao bez bilo kakvih posledica?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Četiri kineska majmuna – ne vidim, ne čujem, ne
govorim, ne reagujem.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbzser33kgXFTzEBSnAxyZv-wfZ-OVysrids2iOxJ-Z2qNMrF7zxBfp23HFrM2U2guQ2cw9uXRCCAmvSxDlM8X_Bk1WlP2WNL9ALD8BIBxN-TDR_gZyR5CUp8MxUEoeHW7mSTlpAnh3f05/s1600/4+MAJMUNA+ne+govorim%252C+ne+%25C4%258Dujem....24.01.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgbzser33kgXFTzEBSnAxyZv-wfZ-OVysrids2iOxJ-Z2qNMrF7zxBfp23HFrM2U2guQ2cw9uXRCCAmvSxDlM8X_Bk1WlP2WNL9ALD8BIBxN-TDR_gZyR5CUp8MxUEoeHW7mSTlpAnh3f05/s320/4+MAJMUNA+ne+govorim%252C+ne+%25C4%258Dujem....24.01.16..jpg" width="320" /></a></div>
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #0f243e; font-size: 16.0pt;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Nevolje se dešavaju samo drugima, a ono što se
odigrava u tuđoj kući, ma koliko surovo, ma koliko tragično,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>to ne može biti predmet tuđeg uplitanja. Na
kraju krajeva, ona mu je žena, ko je taj ko mu može diktirati kako će i kojim
sredstvima rešavati „porodične probleme“?!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Sada se njegov doprinos egzistenciji porodice počeo
svoditi na retke periode, kada je radio. U malom stanu, bedno nameštenom jer
nikada nije bilo para za bilo šta drugo, osim za nešto malo hrane i – naravno –
svakog dana par litara vina, premeštao se sa ležaja na fotelju, čekajući nju da
mu spremi nešto za jelo, uz obaveznu dnevnu porciju batina. Međutim, Svetlana
mu više nije bila dovoljna. Valjalo je i decu naučiti slepoj poslušnosti, kad
je već od svoje žene napravio zombija. Iz njihovog tužnog boravišta, on je bio
jedini, koji nije bio sav u modricama. Njih troje, Svetlana i deca –
neprekidno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Prva, koja više nije mogla izdržati bila je ćerka.
Nakon što je otac, bez ikakvog povoda, pretukao do krvi petožilnim kablom,
usput je šutirajući, ne birajući gde i kolikom snagom udara, uspela ga je
odgurnuti i onako izmasakrirana, uspela istrčati iz stana i pobeći kod
polubrata, njegovog sina iz drugog braka. Momak je primio svoju izbezumljenu
sestru, rekao joj da kod njega uvek ima mesta, ali je ne može izdržavati,
njegova mizerna plata jedva pokriva i njegove troškove. Našao je sestri par
poslova, od pranja sudova u jednom restoranu u noćnoj smeni, do dve zgrade,
koje je čistila preko dana....Moglo se preživeti, ali o redovnom pohađanju
škole nije moglo biti ni govora. Imala je nepunih 16 godina.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Slavko je sasvim mirno ovo prihvatio, komentarišući
svojim zabezeknutim i zgroženim prijateljima kako se „mala sigurno stavila u
promet, krenula je majčinim stopama, čudo da se to i ranije nije desilo“. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Nije ga to ni najmanje dotaklo. Imao je i dalje dve
stalne žrtve na raspolaganju – Svetlanu i trinaestogodišnjeg sina. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Tek tada je Svetlana shvatila koliko je strašnu grešku
napravila kada nije pobegla od svog mučitelja još pre najmanje 10 godina, kada
se moglo otići negde u inostranstvo, gde je ipak ne bi tako lako našao. Dok je
ona trpela njegove zulume, ćutke je to podnosila. Ali, tada nije mogla ni
zamisliti ono očito – da će i njihova deca postati njegove nove žrtve....I da
je zbog svoje opsednutosti da joj sin i ćerka rastu uz oba roditelja, a ona će
trpeti ono što mora, jer je žena i tako joj je suđeno, rođenu decu dovela u
nedvosmisleno smrtnu opasnost. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Nije prošlo mnogo vremena, kad se sin strahotno
ogrešio o očeva gvozdena pravila, kojima nije bilo mesta preispitivanju. Usudio
se da svoj bicikl, poklon Slavkove majke unuku za rođendan, pozajmi školskoj
drugarici, svojoj potajnoj simpatiji, da se malo provoza. Da li je devojčica
bila nevešta, da li je naišla na oštećen kolovoz, teško je reći – tek, pala je,
ulubivši jedva primetno blatobran prednjeg točka. Na nesreću, baš ispred
zgrade, gde je sin stanovao, a vredni otac dokono stajao ispred prozora,
gledajući u prolazeće automobile, one „što voze samo lopovi, dok pošten čovek
kao ja ne može ni sanjati o autu“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Onda je, izobličen od pravednog gneva, veliki
otac<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Slavko nepogrešivi, rešio da
„konačno nauči reda tog nevaspitanog i neposlušnog balavca“. Kada se dečak
konačno pojavio u stanu, čekao ga je raspomamljeni nasilnik i počeo tući istim
onim kablom, petožilnim, što se samo makazama za armaturu može preseći, po
glavi, telu, rukama, leđima, ni jedan jedini deo tela nije promašio. Svaki
udarac ostavljao je krvav trag, ali ovome ni to nije bilo dovoljno. Dok se dete
previjalo po podu, ječući i plačući od bolova, pravednik je seo da se odmori,
pa stisnutom pesnicom, držeći zapaljenu cigaretu, svom snagom tresnuo dečaka po
licu, pritiskajući mesto udarca užarenim krajem, što je mogao jače i duže.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Dok je Slavko dahtao od opravdanog zamora, jer nije
lako ni prebijati nekog, dva puta lakšeg od sebe, dete je istrčalo napolje,
bežeći od oca, dok su mu odzvanjale njegove pretnje kako će ga „ovog puta
zasigurno ubiti, neće se taj više izvući“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Mali se sakrio kod komšinice, jedine mamine
prijateljice, a Stanko je uzeo pištolj sa zida, napunio šaržer, stavio još
jedan metak u cev i repetirao ga. Konačno će, reče, „naučiti ono malo đubre
pameti, metak mu ne gine“!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Onda ga je, od pretrpljenih napora, savladao supijani
san, legao je obučen i u cipelama na krevet sa sveže presvučenom posteljinom.
Glasno je hrkao, dok je pored njega, na stočiću bilo ostavljeno repetirano
oružje.<o:p></o:p></span></b><br />
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #0f243e; font-size: 16.0pt;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Svetlana je sedela za stolom, pored otvorenog prozora,
pušeći, skamenjena, bez da je napravila bilo kakav pokret, osim paljenja nove
na žaru prethodne cigarete. Tek u jednom kratkom deliću sekunde, sevnula joj je
misao kako se ne može setiti kada je poslednji put nešto jela. Naizgled prazne
glave, bar joj se tako tada činilo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Dok je spolja dopirala svežina majske noći te
1998.godine, nadala se da se mali neće vratiti do jutra, prespavaće kod njene
prijateljice. I razmišljala kako će se stvari odvijati dalje. Trajalo je to
satima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Znala je da će on uraditi ono što je rekao, jer nikada
ne bi odustajao ako je nešto sam sebi zacrtao. Dakle, nije imala ni najmanju
dilemu da će joj ubiti sina, čim ga vidi. Uostalom, sve uslove za to je lično
obezbedio.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Prvi put za tih 18 godina, koliko su proveli zajedno,
suočila je sebe sa nepobitnom istinom. Provela je skoro polovinu svog života sa
potpunim sociopatom bez emocija. Sa čovekom, ako ga je uopšte mogla takvim
smatrati, koji je oduvek, od trenutka kada je postao svestan svog postojanja,
imao samo jednu osobu o kojoj je razmišljao – sebe, jedino i isključivo sebe.
Svi ostali bili su samo publika ili dekor.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Znači, ona je dopustila da joj se ćerka potuca od
nemila do nedraga, radi kao rob 12 sati dnevno, u dobu kada bi trebala
provoditi bezbrižne dane i najveća joj briga biti ocene u školi. Ona je
dopustila da joj sina čeka metak iz pištolja rođenog oca. Rodila je i podigla
tu svoju divnu decu, da bi im njihov biološki otac, definitivno upropastio i
oduzeo život, koji je iz njenog tela nastao. Sopstvenim strahom i robovanju
predrasudama, bitisanje te dece, koja nisu tražila da se rode, svelo se na
strah, golo preživljavanje i maltretiranje. Ona je, možda, imala pravo da to
trpi, ali kćerka i sin sasvim sigurno ne.<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>Jednako se osećala krivom, kao i onaj, ko je sve to uzrokovao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Ustala je tiho, prošla kroz hladan mrak, osvetljen
tinjajućom uličnom rasvetom što je dopirala sa prozora, došla do kreveta, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na kom je on i dalje zdušno hrkao snom
pravednika, kao da je istovario šleper cementa. Na trenutak je pogledala u
njega, onda uzela obema rukama taj pištolj, koji je nosio smrt njenom detetu,
nanišanila i kao u snu čula zaglušujuće odjeke ispaljenog metka, jednog
jedinog, kojim je Stanka pogodila ispod brade. Ehu kao da nikada nije bilo
kraja.<o:p></o:p></span></b><br />
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;"><br /></span></b>
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;"></span></b><br />
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16pt;">Nastojeći da ne gleda u ogromnu krvavo-sluzavu mrlju na zidu, iz koje se cedio njegov mozak, ostavila je pištolj pored na stočić pored kreveta, tamo gde je i pre stajao, spremljen da oduzme život njenom sinu, sela za onaj sto pored prozora, gde je već probdela sate i sate, zapalila cigaretu i pozvala policiju. Da, dobro su razumeli, ubila je muža. Samo jednim metkom. Ne, ne diše, sigurna je.</span></b><br />
<div>
<br /></div>
</div>
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Na istom mestu su je zatekli, kako puši ko zna koju po
redu cigaretu te noći, kad su nakon nekoliko minuta došli.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>**********************************************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Svetlana je bezbroj puta čitala ispovesti ljudi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koji su u komi tvrdili da su gledali svoje
telo negde ispod, detaljno prenoseći sva dešavanja i sve razgovore učesnika u
njihovom oživljavanju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Sada je prvi put mogla sebi predstaviti kako to
izgleda. Gledala je sebe, znala šta je govorila ona, šta su govorili drugi, sve
što se dešavalo. Taj osećaj odvojenosti od sopstvenog tela i sada doživljava,
naročito kada je sama, sve se slilo u jedan košmar bez kraja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Pristigloj ekipi ispričala je šta se dešavalo od
trenutka kada je sin, pretučen, u krvi, sa velikom opekotinom pored usana,
pobegao iz stana, pa sve do samog kraja. Onda su je odveli u veliku zgradu
gradske policijske uprave na dalje ispitivanje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Bili su izuzetno korektni prema njoj. Nudili je kafom,
donosili joj cigarete, trudili se ubediti je da nešto pojede. I nemo slušali
njenu višečasovnu priču. Skoro da nije bilo pitanja, izuzev onog - koliko je
metaka ispalila. I ko je napunio pištolj. I zašto. Monotono je ponavljala svaki
put jedno te isto. Nije teško ponavljati već rečeno, kada se govori istina.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Saslušanje kod dežurnog istražnog sudije trajalo je
nekoliko sati. Sećala se mršave žene, izraženih podočnjaka na bledom licu, koja
je mirno postavljala pitanja, napravila nekoliko pauza, nudeći je kafom,
pitajući je treba li joj malo odmora....I sobe, prepune ljudi, bez glasa. Nije
plakala, više nije imala suza, sve su istekle, dok je čekala one noći svoje
dete, moleći se da ostane tamo gde je. Zato su svi ostali imali zacrvenele i vlažne
oči, dok je trajalo opisivanje njenog osamnaestogodišnjeg hoda po Golgoti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Na samom kraju saslušanja, ta žena koja ju je
ispitivala, odjednom je povila ramena, uhvatila se obema rukama za glavu i
muklim glasom obratila se.....nikome posebno. Možda je glasno razmišljala.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">„<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Moj
Bože....toliko već dugo radim ovaj posao. Naslušala sam se mnogo sličnih priča,
doduše, niti jedne tako potresne kao ova. I umreću, pitajući se zašto žene sve
to trpe toliko dugo, zašto dozvoljavaju da stvari odu ovako daleko. Moj Bože,
jedini moj Bože...Umreću, ali to nikada neću razumeti!“<o:p></o:p></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">V<i style="mso-bidi-font-style: normal;">eć prilikom tog
saslušanja imala je advokata, mladu ženu otprilike njenih godina. Po </i>dozvoli
sudije, popričala je sa njom nakon što je ispitivanje okončano i potpisan
zapisnik. Ne, ne treba joj ništa, sve ima tamo u zatvoru. Prvu reakciju
pokazala kada joj je advokatica rekla da će tog dana videti njenu decu, počevši
plakati skoro bez glasa, samo su joj se vrele suze nezaustavljivo slivale niz
obraze.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Za nekoliko dana je prisustvovala drugom saslušanju,
ovog puta kod redovnog istražnog sudije. Pre toga imala je posetu svoje
advokatice, opet se zagrcnula na pomen svoje dece, ali je nekako uspela
sačuvati prisebnost, dok je slušala kako će već na prvom saslušanju biti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>saslušani svi svedoci – Slavkova deca iz ranija
dva braka, njegovi prijatelji,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>majka,
njena deca.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Kada su je doveli pred sudnicu, bez
„lisica“ na rukama, prvi put je videla decu i tada je Svetlana potpuno izgubila
kontrolu nad sobom. Materinski nakon, taj najsnažniji nagon koji postoji na
svetu da se po svaku cenu zaštiti svoje potomstvo treperio je od ledenih talasa
straha hoće li joj njena deca prići, uprkos činjenici da su njenom radnjom
ostali bez oca. Ali, pritrčali su joj, grleći je, svo troje je glasno jecali,
kao da se žele stopiti i nikada više ne odvojiti. Stražari su se okrenuli na
drugu stranu brišući oči, pustili je desetak minuta, a onda joj tiho rekli da mora
ući u sudnicu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #0f243e; font-size: 16.0pt;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Trajalo je to saslušanje punih sedam
sati, saslušano je dvanaest svedoka. Plašila se. Više se nije brinula šta će reći
sin i ćerka, ali ostali? Slavkova deca, prijatelji? <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Svi saslušani svedoci ispričali su svoje
viđenje onoga što se dešavalo u njenom tragičnom braku. Niko od njih je ni
hladnim tonom, a kamoli jednom rečju nije teretilo, niti joj stavljalo u
krivicu ono što se desilo. Nije mogla verovati da zaista čuje ono što je rečeno.
Svi su znali pravu istinu, svima je bilo poznato koji pakao je ona
proživljavala sve te silne godine. Nekoliko njih je toliko snažno plakalo, da
su jedva bili u stanju pričati. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Ljudi ipak mogu biti ljudi. Onda kad
hoće.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Nakon toga je određeno
neuropsihijatrijsko veštačenje njene uračunljivosti u trenutku izvršenja dela.
Veštaku, sada pokojnom Prof.dr. Borislavu Kapamadžiji trebalo je svega nekoliko
dana da prouči sve dokaze, zapisnik sa njenog saslušanja, sa saslušanja svih
svedoka. Kada je izvesto istražnog sudiju da je nalaz sačinjen, saslušan je,
rekavši, između ostalog sledeće:<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">„<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Nagomilane
tenzije, naročito ako se to dešava tokom dužeg vremenskog perioda, obavezno
imaju tendenciju oslobađanja i to u dva pravca – unutra i prema spoljnom svetu.
Kod okrivljena se pretežan period trajanja braka, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>oslobađanje nagomilanih tenzija usmeravalo
unutra, prema njoj, što je objašnjenje njenih višestrukih pokušaja samoubistva.
Međutim, kada su njena deca počela<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sve
više bivati ugrožena, što teškim fizičkim zlostavljanjem, nadalje begom ćerke u
uslovima potpuno neizvesne i ugrožene osnovne životne egzistencije, teško
fizičko zlostavljanje sina, što je kao poslednju fazu imalo neposrednu i
ozbiljnu opasnost po njegov život, bilo je neposredni okidač za pražnjenje
nagomilanih tenzija, ovog puta prema van, kada je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>okrivljena suočena sa egzitacijom svog
deteta, i neminovno je bilo da je svu preostalu snagu usmerila ka tom cilju.
Teško ugrožen roditeljski instinkt je preuzeo kontrolu nad svim <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zaključak da <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><u>okrivljena u trenutku izvršenja dela nije
bila u stanju svesno upravljati svojim postupcima, iz čega nadalje proizilazi
nalaz i mišljenje da je okrivljena u trenutku izvršenja dela bila potpuno
neuračunljiva“</u><o:p></o:p></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Nakon davanja nalaza i mišljenja
veštaka, istražni sudija je u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>daljem
roku od 10 minuta doneo rešenje o Svetlaninom puštanju iz pritvora. Dakle,
ukupno je bila lišena slobode <u>trinaest dana.<o:p></o:p></u></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Vratila se istog dana u svoj skromni
jednosoban stan, sređen i očišćen do perfekcije, sa napunjenim frižiderom,
mnoštvom sokova i kolača. Sve je to bilo ostvareno zajedničkim trudom svih
petoro Stankove dece.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Na insistiranje zamenika Okružnog javnog
tužioca, određeno je kontrolno veštačenje od strane tročlanog tima veštaka –
lekara neuropsihijatara sa Klinike za neurologiju i neuropsihijatriju. Nakon
proteka više od dva meseca ovaj tim veštaka je dao nalaz i mišljenje, skoro
istovetan mišljenju prvog veštaka – <i style="mso-bidi-font-style: normal;"><u>U
trenutku izvršenja dela okrivljena je bila potpuno nesposobna da upravlja
svesnim misaonim i voljnim funkcijama, što nadalje znači da je u trenutku
izvršenja dela bila potpuno neuračunljiva.<o:p></o:p></u></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Nakon saslušanja svih troje veštaka,
istog dana, dakle 13-og avgusta 1998.godine, zamenik Okružnog javnog tužioca je
<span style="color: #0f243e; mso-themecolor: text2; mso-themeshade: 128;">ODUSTAO</span>
od krivičnog gonjenja i krivično postupak protiv Svetlane je <span style="color: #0f243e; mso-themecolor: text2; mso-themeshade: 128;">OBUSTAVLJEN</span>.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #0f243e; font-size: 16.0pt;">UMESTO EPILOGA<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div align="left" class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt; text-align: left;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Svetlana Z.
je godinama išla na psihoterapiju, koja se sprovodi i danas putem medikamenata.
Uspela je da nastavi sa poslom, dočekala je starosnu penziju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="left" class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt; text-align: left;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Oboje dece, dakle i ćerka i sin završili
su studije. Imaju porodice, svoju decu, znači, Svetlana ima dvoje zdrave,
zaposlene i porodično potpuno stabilne dece. Svo svoje vreme deli između njih i
podizanja svojih unuka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Osim svakodnevnih poseta svojoj deci i
njihovim porodicama, Svetlana ne izlazi na javna mesta, trudi se da čita, ima
ukupno dve prijateljice – njenu komšinicu, sa kojom neguje bliske odnose skoro
40 godina i ženu, koja ju je branila i odbranila. To je ceo njen život.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Stanku je podigla spomenik. Obilaze ga
deca, koja i dalje imaju bliske odnose, svih petoro. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Ona nije imala snage otići, ni jedan
jedini put. Dovoljne su joj njegove posete u košmarnim snovima. I strah, crn
poput najcrnje noći, iz kog se budi u ledenom znoju, boreći se za vazduh, sa
bolovima u grudima, koji prete da joj rasture srce, raspomamljeno od šoka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>**********************************************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Odbrana
Svetlane S. je bila moj ubedljivo najteži zadatak u advokatskoj karijeri.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Trebalo
je videti njenu decu, a da ih pritom poštedim mog straha od najtežeg mogućeg
razvoja događaja. Iako, pretpostavljala sam da se ta strahotna kvalifikacija
neće dugo održati, uz sve postojeće okolnosti, sa kojima sam već bila upoznata.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Međutim,
ono što mi je bio ubedljivo najveći teret na savesti jeste emotivna strana
slučaja, koja se ni u kom slučaju nije mogla zanemariti. Znajući šta je Svetlana
sve prošla sa mužem nasilnikom i paranoidnim psihopatom, kroz šta su prošla njena
deca, trebalo je skupiti dovoljno snage da svoje strepnje zadržim za sebe, a da
ih istovremeno oboje pokušam zaštititi. I nju, naravno, nakon puštanja iz
pritvora, jer, da je krivični postupak bio sproveden u celini, umesto što je
okončan obustavom, čekala bi je duga vremenska kazna lišenja slobode, a njena
deca prepuštena milosti i nemilosti drugih. Dakle, morala sam biti jaka za sve
njih, dok sam ceptela od straha oko daljeg razvoja događaja, a da to nisam
smela pokazati. Verovali su u mene i to nisam smela izneveriti, koliko god malo
toga zavisilo od mene. Jer, ja sam najmanje bila pitana kako će ići dalje i sa
kojim ishodom.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Priznajem
– nikada nisam mogla odvojiti lični stav i emotivni odnos prema ljudskim
sudbinama od profesionalnog angažmana. Ne sporim maksimu da se brani čovek, a
ne delo, tome nema prigovora. Međutim, svaka čast onome, ko može isključiti
prekidač u glavi i reći sebi – ne, sada više neću misliti o tome, moje radno
vreme je prošlo. Nikada kod sebe nisam mogla izgraditi takav pristup ljudima,
koje sam branila.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Dobro
sam upoznala moju klijentkinju i imala prilike diviti se njenoj snazi,
odanosti, predanosti porodici, naročito svojoj deci. Svetlana je zaista posebna
osoba, iskrena, poštena i draga, kojoj ni sve preživljene nevolje, bolje rečeno,
Golgota koju je prošla, nisu otrovale srce mržnjom. Podigla je svoju decu,
bdijući neprekidno nad njima, uspela da zaleči njihove emotivne rane i da ih
uključi u poželjne životne tokove, gde su oboje postali akademski građani,
stručnjaci u svojoj struci, našli se u dobrim brakovima i izrodili svoju decu.
Na najbolji mogući način su se odužili svojoj majci za sve žrtve, koje je bez
roptaja i žaljenja podnela za njih.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-size: 16.0pt;">Međutim,
Svetlana postoji (samo) kao majka i baka. To je sve. Ona skoro da nema prijatelja,
zazire od ljudi i uspostavljanja bilo kakvih bliskijih komunikacija. Faktički,
oko sebe je podigla zid i odrobijava svoju ličnu odvojenost od sveta. Nema tih
zidova, većih od onih u koje je zatvorila svoju ličnost, što znači da nje, kao
pametne, obrazovane i razumne osobe kao da ni nema. <o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 417.0pt;">
<span style="font-size: 21.3333px;"><b><i> ********************************</i></b></span><br />
<span style="font-size: 21.3333px;"><b><i><br /></i></b></span>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjd1vy29dmHmz7PNvwtY5ra4Sob7afbwziojxX0TMqiCR8cA1Ay16yFDyjpJMhKgusTQn_a3RWpEAwP9PyUqPmVQs02_A2_od0o88JuO5MfvyL-9Qp9avs-T9WdCWAWyPbYfJ1eZ1iyNEwy/s1600/AAAA+5.+SVETLANA+Z.+1.+15.10.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="410" data-original-width="630" height="260" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjd1vy29dmHmz7PNvwtY5ra4Sob7afbwziojxX0TMqiCR8cA1Ay16yFDyjpJMhKgusTQn_a3RWpEAwP9PyUqPmVQs02_A2_od0o88JuO5MfvyL-9Qp9avs-T9WdCWAWyPbYfJ1eZ1iyNEwy/s400/AAAA+5.+SVETLANA+Z.+1.+15.10.18..jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotografije dodate su sa pretraživača GOOGLE</td></tr>
</tbody></table>
<span style="font-size: 21.3333px;"><b><i><br /></i></b></span></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-68728822218997685372018-10-02T19:57:00.000+02:002018-10-02T19:57:29.935+02:00.....ALI NE SVOJOM KRIVICOM!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMob0pM-ishRqfUdpNLrD9FDATG5FSfFxAH-21s1NEp6x1vFUILtGobNKxX8NDUBw3rea3ZMJc_OWNbSTVYtQKMxNdQKufw2z6rtFwa-05wsQTzXzxaaqt511QDEcrI_2NSjMKRQQ85nk5/s1600/AAA+69.+LAV+SA+SAPOM+PREKO+NJUSKE+VERA+06.04.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="765" data-original-width="612" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMob0pM-ishRqfUdpNLrD9FDATG5FSfFxAH-21s1NEp6x1vFUILtGobNKxX8NDUBw3rea3ZMJc_OWNbSTVYtQKMxNdQKufw2z6rtFwa-05wsQTzXzxaaqt511QDEcrI_2NSjMKRQQ85nk5/s320/AAA+69.+LAV+SA+SAPOM+PREKO+NJUSKE+VERA+06.04.18..jpg" width="256" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><o:p><br /></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><o:p><br /></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">SVOJEVREMENO SU, IMA TOME MOŽDA <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>DVADESETAK GODINA,VEROVATNO I DUŽE, NEZAOBILAZNI DEO
SVAKOG OGLASNIKA BILA RUBRIKA "LIČNI OGLASI"</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<o:p></o:p><br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">TU SE MOGLO NAĆI KOJEČEGA, ALI PRETEŽNI DEO SU ČINILI OGLASI ZA TRAŽENJE
BRAČNIH PARTNERA. MUŠKARCI SU NAVODILI DETALJAN OPIS SVOJE MALENKOSTI U
PRECIZNIM MERAMA, NPR. 66/171/84, ŠTO ZNAČI DA SU (GARANT) UŠTINULI KOJU
GODINU, VISINU MERILI U CIPELAMA BIVŠE/POKOJNE ŽENE, A TEŽINU SU USTANOVLJAVALI
NA VAGI, KOJA JE UVEK MERILA 5 KG VIŠE, JE LI. POŽELJNA NOVA BRAČNA
SAP(A)UTNICA JE MORALA BITI MLAĐA OKO DESETAK GODINA. NAJMANJE.</span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">NARAVNO, NEIZOSTAVNI DEO JE BILO ZANIMANJE (NPR. VIŠI KNJIGOVOĐA U PENZIJI),
FAKT DA JE STAMBENO OBEZBEĐEN, DECU NIKO NIJE SPOMINJAO. NITI JEDAN NIJE PUŠIO
ILI (NE DAJ BOŽE) PIO, TO JE IZRIČITO NAGLAŠAVAO (NE ZNAM ODAKLE LI ONDA TOLIKI
ALKOSI, TO VALJDA FIGURIRA SAMO U ZAKONITOJ ZAJEDNICI ŽIVOTA), <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ALI
....... BRAČNI STATUS ITEKAKO JESTE. DAKLE, ILI JE BIO UDOVAC ILI RAZVEDEN, ALI
UZ OBAVEZNU OPASKU „NE SVOJOM KRIVICOM“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">POTENCIJALNE UDAVAČE SU BILE NEŠTO SKROMNIJE. VIŠAK KILOGRAMA SU
DEFINISALE KAO „OBLA, ALI PRIVLAČNA“, SVE SU BILE SAVRŠENE DOMAĆICE, KOJE
NAPROSTO NE MOGU ŽIVETI BEZ SPREMANJA SPECIJALITETA/ZIMNICE/I SL. GODINE SU
NAVODILE SAMO OKVIRNO, STAMBENI STATUS NISU SPOMINJALE, KAO NI DECU, MEĐUTIM,
IZRIČITO SU NAGLAŠAVALE, ZA SLUČAJ DA SU RAZVEDENE, JEDNAKO KAO I NJIHOVI MUŠKI
EKVIVALENTI – „NE SVOJOM KRIVICOM“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">SAD, KOLIKO SE NEŠTO PRISEĆAM, U VOJVOĐANSKOM ZAKONU O BRAKU JE RAZVOD
LIBERALIZOVAN JOŠ 80-IH GODINA, UTOLIKO ŠTO JE POSTOJAO SAMO JEDAN OSNOV –
NESAGLASNOST KARAKTERA I VASPITANJA, USLED KOJE JE DALJI NASTAVAK BRAČNE
ZAJEDNICE NEMOGUĆ. DAKLE, O KRIVICI NI REČI. ALI, NIJE TO SADA TEMA.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">LIČNI OGLASI SU UZNAPREDOVALI DO LEGALIZOVANOG (?) NUĐENJA SEKSUALNIH
USLUGA, IZ DISKRETNO ILI OTVORENO NAGLAŠAVANJE CILJANE KAREGORIJE KAO „STARIJE
GOSPODE/DAMA“ I, NARAVNO, „UZ IZVESNU NADOKNADU“. KOLIKU, NIKO OD OGLAŠAVAČA
NIJE PRECIZIRAO, ALI VERUJEM DA NIJE BAŠ BILA NAIVNA.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">SEKSUALNE SLOBODE SU DONELE EKSPLICITNIJE PONUDE – DOMINANTAN/A....PASIVAN/A.....DA
BI UZNAPREDOVALE DO PRECIZIRANJA (ISTOG) POLA. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">PA, NEKA NEKO KAŽE KAKO SU NAM LJUDSKA PRAVA UGROŽENA!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">PROBLEMATIKU NALAŽENJA NOVIH BRAČNIH PARTNERA PREUZELE SU, REKLA BIH,
DRUŠTVENE MREŽE, KOJE PREMA SKROMNIM SHVATANJIMA MOJE MALENKOSTI, IMAJU SASVIM
DRUGI SMISAO. NEMA VEZE, TU SE IONAKO BAŠ NIŠTA NE PITAM, KOLIKO SE GOD PONEKAD
BUNILA JAVNO, NEDVOSMISLENO I ČESTO VRLO OŠTRO. KO SAM, UOSTALOM, PA JA DA
MENJAM NEČIJE STAVOVE, KADA NI NA SVOJE NE MOGU NEŠTO MNOGO UTICATI?!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">KADA VEĆ POSTOJI PROFIL, ONDA SE, KAKO NALAŽU PRAVILA PRISTOJNOSTI,
NAPIŠE I BRAČNI STATUS. UPRAVO ZBOG IZBEGAVANJA EVENTUALNIH <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>NEDOUMICA. IZRIČITO SAM NA ROĐENOM MI PROFILU
NAPISALA – UDATA, SADA VEĆ VIŠE OD 30 GODINA. TO BI, BAR JA TAKO MISLIM,
TREBALO BITI DOVOLJNO DA ODUVA SVE EVENTUALNE ZAINTERESOVANE ZA....ODREĐENU
VRSTU DRUŽENJA. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">NAKON ŠTO SAM ELIMINISALA I KLINCE OD NEKIH TRIDESETAK GODINA, KOJI SU ME U
INBOX-u DIRLJIVO IZVEŠTAVALI KAKO „GODINE NISU VAŽNE“ (ZA MENE JESU, SUNCE LI
TI ONO BALAVO!!!!), PA ONDA AMBICIOZNE FOTO-PORNO AMATERE SA FOTKAMA NJIHOVIH
ORGANA, KOJE SAM OBAVEŠTAVALA PRE BRISANJA I BLOKIRANJA, KAKO MAGARAC IMA
DALEKO VEĆI, PA JE OPET – MAGARAC, UZ PREPORUKU DA SVOJA UMETNIČKA (NE)DELA
OBAVEZNO POKAŽU MAJCI, SESTRI ILI ŽENI, DOŠLI SU NA RED NOVI PRIJATELJI, KOJI
ME OBAVEZNO PITAJU ZA BRAČNI STATUS. PROFIL NIKO NE KONSTATUJE NI POLA POSTO.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">SVEČANO, UZ DOZU SUROVE ISKRENOSTI, IZJAVLJUJEM DA SE NALAZIM U ŽESTOKOM
ISKUŠENJU.......DA NA TAKVA PITANJA ODGOVORIM – „SLOBODNA, RAZVEDENA ŠEST PUTA,
NE SVOJOM KRIVICOM, JER JE SVAKI BIVŠI MUŽ BIO LJUBOMORAN!“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">JAČE OD MENE, PA TO TI JE!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I STVARNO ME ČUDI KAKO ME ZAKONITI UOPŠTE TRPI, KADA SAM LAJAVA,
BEZOBRAZNA, IMAM JEZIČINU ODAVDE DO KRAGUJEVCA I NAZAD, NE ZAMOTAVAM U ŠLJAŠTEĆU FOLIJU ONO ŠTO ŽELIM REĆI, UMEM ELEGANTNO
DA PLASIRAM NIZAK UDARAC, ROĐENI SAM KAMPANJAC (ZNAČI – ILI RADIM ILI NE
RADIM), FILMOMANIJAK, OPSEDNUTA ČITANJEM, U FAZAMA NE SILAZIM SA FEJS-a, PIJEM
SAMO VINO I TO RETKO, ALI KAFU I DUVAN KONZUMIRAM U NEOGRANIČENIM
KOLIČINAMA.......UMESTO DA LEPO ZBRIŠE OD MENE NA DRUGI KONTINENT. TOLERANTAN ČOVEK, NEMA ŠTA I KADA BI NOBELOV KOMITET USTANOVIO KAO NOVI LAUREATSKU KATEGORIJU NAGRADU ZA IZDRŽLJIVOST, MO(NU)MENTALNO BIH GA NOMINOVALA!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">OPIREM SE OVOM PODLOM PORIVU O SAOPŠTAVANJU PRIČE O ŠEST (NEPOSTOJEĆIH)
PRETHODNIH BRAKOVA, ROĐENOG MI LAPTOPA, ALI SVE TEŽE. BAŠ ME ZANIMAJU
POTENCIJALNE REAKCIJE! KAD SE....OVAJ....GLUPIRAMO, ČINIMO TO DO DASKE, UMESTO DA
CINCULIRAMO SA ČETVRT VIJAGRE, ZAR NE?!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">UOSTALOM, KAO ŠTO REČE MOJ JEDAN MOJ ROĐAK<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>- JEBEŠ KARAKTER, KOJI NIJE LABILAN! KADA PROČAČKAM PO ONO MALO PREOSTALIH VIJUGA, MORAM KONSTATOVATI DA JE LABILNOST KARAKTERA OSOBINA, NIKAKO VOLJNA RADNJA, DA NE KAŽEM DIREKTAN UMIŠLJAJ.<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">NARAVNO, UZ NEZAOBILAZNI USLOV - ALI, NE SVOJOM KRIVICOM!</span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhv8oelUaOk81tgOIo8hstjGEguMONc_On58Li-OrjeTNGP8eTMNwjNaLlaOtbpAPTDuNP53HRZ_ry7Gs9gUCu-Rl-UjaAFhQtO3pr13EvH9mlISdfeuRAsGSS6La4aqxpHoyADtOYamQ4Z/s1600/MA%25C4%258CKA+KOJA+PU%25C5%25A0I+22.12.15..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="239" data-original-width="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhv8oelUaOk81tgOIo8hstjGEguMONc_On58Li-OrjeTNGP8eTMNwjNaLlaOtbpAPTDuNP53HRZ_ry7Gs9gUCu-Rl-UjaAFhQtO3pr13EvH9mlISdfeuRAsGSS6La4aqxpHoyADtOYamQ4Z/s1600/MA%25C4%258CKA+KOJA+PU%25C5%25A0I+22.12.15..jpg" /></a></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">
</span></div>
<br /></div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-132490370328664832018-09-03T21:04:00.000+02:002018-09-04T18:32:27.144+02:00UGOVOR<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBZ7T73ox04Nc-I_G6UfndxechYu8q-Q4e_vsd0ZOJyGwfmrjR56wzFDUMtV-anmmTo-Kq1HjQrJ-QMUaCEbCOP-GvolfnTeSC70CNJk8r6pKyc7d6PzBkerwJGrHiF2G3TIxjfsQKpLGo/s1600/BLOG+1.+UGOVOR+STARICA.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="666" data-original-width="1000" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBZ7T73ox04Nc-I_G6UfndxechYu8q-Q4e_vsd0ZOJyGwfmrjR56wzFDUMtV-anmmTo-Kq1HjQrJ-QMUaCEbCOP-GvolfnTeSC70CNJk8r6pKyc7d6PzBkerwJGrHiF2G3TIxjfsQKpLGo/s400/BLOG+1.+UGOVOR+STARICA.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Uh dete, ala
je ovde kod tebe visoko.....pardon, gospođo doktorice. Tako sam se zadihala, da
već ni ne znam šta govorim. A mladi ste, nećete mi zameriti, tu ste negde
godina moje ćerke..... nisam ni svesna šta govorim, naročito kad ovako ostanem bez
daha kao sada.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Voda, pa još ladna....hvala Vam, osećam kako dolazim malo sebi. Jeste, ponela sam ja
flašicu u tašni, al se brzo ugrejala, ko da topli čaj pijem....Pa još kafa,
stvarno niste morali, ne bih da vas zatruđujem....Može, može šećera, pokušavam
skinuti te kile, ali gorku kafu ne mogu popiti, makar umrla istoga trena. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dete moje,
vratila si me iz umirućih. Pa, ako još imaš vremena, kako smo se dogovorili,
valjda ću odavde otići olakšane duše. Izvini, ja opet zaboravila da Vas ne mogu
tako zvati, ali.....nekako mi lakše, ako to sve nije toliko zvanično. Valjda ću
onda naći snage da Vam sve ispričam.....Mogu Vas tako zvati? Hvala Vam, niste
svesni od kada se sa nekim pametnim i normalnim nisam čestito izdivanila. Ovo
neće baš kratko trajati, ali ne brinite, sve ću ja to platiti. Ne, ne, dete
moje to je tvoj poso, tvoj lebac, nauči da ceniš svoje znanje i svoje vreme, iz
rođenog ti iskustva govorim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">E, tek sam
sada došla do vazduha. Proklete kile, muke mučim da ih skinem, ceo dan
gladujem, a onda me uveče uvati kriza.....valjda bi i masno ćebe pojela, samo
da se malko pospe šećerom. Reko mi doktor da mu ne dolazim na oči dok ne skinem
dvadeset kila – hej, zna li on kolko je to? I ko da je to tako lako. Brstim
preko dana, jedem onu ranu za ptice, sve mi muka kolko je bljutavo, ali sve –
sve, dok se ne smrači. Onda mi se valjda počnu vraćati sve uspomene, na prsima
mi teško, daha skoro i da nemam.....Šta da radim, jače je to od mene – moram
onda pojesti nešto slatko, tek onda progledam na oči.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Pa dobro....da
mi onda krenemo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Znaš, imali
smo moj pokojni Jova i ja posla sa advokatima. I ne mogu grešiti dušu, sve je
to bilo dobro urađeno, al.....nekako mi je to previše zvanično, hladno, već mu
vidim u očima da smo svoje vreme potrošili i kad ćemo već jednom da
idemo......Radila si ti ćerki moje drugarice nešto.....razvod li beše, ne znam,
nije ni važno.....I ona mi rekla da dođem kod tebe, da imaš strpljenja, nikad
ne požuruješ, pa ko velim – eto, neću pogrešiti ako dođem kod tebe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Pa, da ja
krenem sa pričom, kako sam počela, stići ćemo do onog pravog kad već sunce dobro
zapadne.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Izrodili smo
moj pokojni Jova, Bog da mu dušu prosti, mnogo je dobar čovek bio, samo jedno
dete, ćerku. Hteli smo još, al.....teško je išlo, par puta sam pobacila, a i
teško ostajala trudna.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nije mi ostalo
još mnogo na ovom svetu, ali jedno nikada neću razumeti – oni, koji ih žele, ne
mogu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ih imati. A oni drugi, oni što samo
frljaju dete za detetom, nije važno hoće li imati krova nad glavom i leba i na
leba za tu silnu decu, koju porode, vrljaju ih kao....uh, bolje da ćutim,
grešna sam kada ovo i pomislim, ali ću umreti sa tim grehom na usnama – Zašto?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kad smo je
izneli iz porodiliša, ljuta zima bila i sneg do kolena (nema više toga, dete
drago, sve se izopačilo, pa i vreme), vetar ledi na sve strane, a nas sunce
ogrejalo, kad smo posle tolko muka dobili naše čedo. Pa još curicu, iako se on
pravio kao malo razočaran, govorio da je hteo sina. Prvi put je video kroz onu
gustu žicu na prozoru, ko da smo u zatvoru bile, niko nije mogo videti dete,
pre nego što ga otpuste iz porodilišta. A on, kao nešto ćutljiv i neraspoložen, dok ja osećam,
kolko god da sam mu jedva lice videla i slušala ga kako viče ispod prozora,
kako se topi od miline. Zato ga nisam ni slušala, znala sam kolko je srećan
i da mu se pod kožu uvukla, još od trenutka kada je prvi put uzeo na ruke.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Gledam te
filmove, pa se čudom ne mogu načuditi – otac, muškarac, pa je pored svoje žene
kad se porađa. Bože me prosti, znam da sam grešna, al, što ne ide, to ne ide,
pa nek mi kaže kogod šta oće. Hajde, molim te, di je to za muško – ono jaukanje
što traje satima, krvi na sve strane, nema lakog, a naročito lepog porođaja.
Pa, još kad ih vidim našminkane, malo ih poprskaju, kao deluju oznojane....malko
ukću, malko stenju i – već dete rođeno. Ima ti da se napatiš, dok ga ne vidiš,
ne čuješ mu plač, prebrojiš mu prstiće, uveriš se da je zdravo rođeno....Ovako
ispada da se teže zub vadi, nego porađa, a uvek su naše žene govorile kako je
smrt najbliža ženi, dok donosi novi život na svet. Al, opet se ja rasplinula,
to mi je Jova uvek spočitavao i pito me mogu li pričati kako sam bila na
pijaci, a da ne nabrojim sve koje sam srela, pa raskopane ulice, pa auto na
auto.....Nego, da mu kažem šta sam kupila i gotovo. Sve ja to znam, al....opet ne
znam, nisam pametna. Možda zato što sam tolko sama, samo sa prvim komšijama mogu uz kafu da se
ispričam. Inače – hladni i mutavi oni zidovi, guše me, ko što će me ovo moje
srce ugušiti jednog dana. Pa, nije mi žao, vreme mi je već. Naživela sam se,
bolje da je bilo mnogo kraće, štošta bih muka i jadova sebe poštedela.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Od prvog dana,
kad smo je doneli u novi stan, onaj što ga je kupio moj otac za unuku, nije
plakala duže od 5 minuta. Mažena i pažena, lepo je rasla. Tek možda malo grčeva,
onih, što ne mogu obići novorođene bebe, inače, nikada ni prehladu nije imala,
jer je nisam htela dati u obdanište, ostavila sam posao da budem uz nju dok ne
napuni 5 godina. Moj mi tata davao platu, jer „žensko mora imati svoj dinar",
uvek je tako govorio, onako krišom, da ga Jova ne čuje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kako joj se
ugađalo, i nije bila razmažena. Umiljata, uvek nasmejana, spremna da se mazi,
pametna.....ništa joj nisi mogao odbiti. Bila nam je svima na sreću i radost –
Jovi i meni, mom ocu i majci, Jovinim roditeljima.....<o:p></o:p></span></b><br />
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I posle, kad
je krenula u školu, uvek je bila najbolji đak, pitoma i dobra prema svima,
duševna i osetljiva....koliko smo samo njenih stvari ispoklanjali drugima,
ponekad i ono što nije stavila na sebe – nije mogla podneti da neko nema. A
teška su to bila vremena, dete moje, svi su bili siromašni, mršavi, da ne kažem
izgladneli. I da si imao od čega, nisi imao gde kupiti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Svega toga je
naša jedinica-ljubimica bila pošteđena. Nije morala čak ni da poželi – mi smo
joj svi naslućivali želje i potrebe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">*************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Moram ti
objasniti – moj otac je bio dobrostojeći čovek pre onog velikog rata. Došao je
iz pune, gazdačke kuće, sa nekoliko stotina jutara zemlje, da šegrtuje i uči
krojački zanat. Uvek je to voleo, znao da ima najviše smisla da svojim rukama
stvara lepotu. Sreća da nije bio jedinac, pa ga baba pustio, nek ide, ako je
tako zapeo. I još mu, kada je završio zanat kao najbolji u grupi šegrta, kupio
lokal, jer „drugačije se radi i stvara, kada radiš u svom, kada ti kirija ne
visi za vratom“. Čak ga je, kad je već steko prakse, poslao u London, kod
njiovih krojača, jer se tamo najbolja i najskuplja odela na svetu prave i svaki
pravi gospodin mora imati bar dva odela, koja su šivena u Bond Stritu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I u Engleskoj
se moj baba snašo, ko da je tamo rođen. Da nije bilo bake i mene, koje smo ga
čekale kod deke, mislim da bi i osto, tolko je voleo Engleze. Pa, ne čudi me,
trebalo mu je par godina da od ostarelog šefa preuzme radnju, da ima 30 svoji
radnika, da dobro radi i još bolje zaradi. Bio je čuvaran, spavo je u malom
stanu iznad radnje, svaku je paru štedeo, nije razbacivao na piće i kurve, da
prostiš. Vratio se jeseni pred rat i tu nastavio sa šnajderajem, ali sada je
imao ime i ugled, iz Beograda i Pešte su mušterije dolazili kod njega. I odma
je uredio i uglanco taj svoj lokal od ušteđevine, pa još i plac blizu Dunava. Hteo da napravi
veliku kuću, kako dolikuje čoveku njegova ugleda, pomogao bi mu i njegov baba.
Nije to mala stvar kad ti dete, otišlo sa zemlje i od stoke ima jednu od
najlepših kuća u gradu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Al, dok je on
uhodavo posao, nabavljao štofove i sve što ide uz odela, nije stigo te godine.
Na proleće će graditi, govorio je, kad omekša vreme. I – dođe taj prokleti rat,
on pokupi mamu i mene, ponese sa sobom svu robu, koju je imao, pa će graditi
kad dođu bolja vremena. Ima za<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kuću
vremena, plac neće pobeći nigde, pa je promenio planove. Sva sreća što je tako
uradio.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Mene je
najviše voleo na celom svetu, valjda ni kap kiše nije smela pasti na mene. Ne
znam, valjda me se uželeo, jer me ostavio sa majkom, još ni nogicom nisam
kročila, a vratio se, kada sam već uveliko išla u školu. Njegovo krilo je za
mene bilo najsigurnije i najlepše mesto na svetu....i onaj smireni glas, suza, koju
bih ponekad osetila, dok bih mu ljubila ruke, izbodene od igala. Jeste, imao je
on dosta radnika, ali se uvek vodio onim da, ko hoće da naredi, mora znati i da
uradi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I njemu možemo
zahvaliti što taj rat nismo tako teško prošli, ko mnogi drugi. Radio je zemlju
sa braćom, bilo je i stoke i pun živinarnik, pa je mama barem dvaput mesečno
išla vozom u Beograd, sve oko sebe zamotavala kobasice, mast, slaninu, jer je
kupaca bilo kolko poželiš, a plaćanje uvek u zlatu. Glad ne pita kolko ti je
važno ono što si ostavio za teška vremena – moraju ljudi od nečega živeti,
moraju se deca naraniti. Bila sam mala, nisam tada znala da je ona svaki put imala
glavu u torbi, jer je crna berza kažnjavana streljanjem. Kako je tata pušto, to
nikada neću razumeti. Valjda je mislio da mama, kao dobro obučena građanka,
nikom neće biti sumnjiva. Valjda.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Smori ja tebe
dete, al....trebaš sve to znati, da bi me razumela i dala mi pravi savet. Kolko
pričam tebi, tolko i ja sebe slušam, nekako, sve mi drugačije izgleda kad čujem
svoje misli. Jer, već godinama jedva spavam, razjedaju me sumnje jesmo li dobro
uradili, kolko smo sami skrivili, ako jesmo....i dal smo zaslužili ono što nas
je snašlo. Moj se Jova spasio, umro je, Bog da mu dušu prosti pre 3 godine,
srce mu prepuklo od jada i muke. Ostadoh ja sama ko panj, kad voda opadne, pa ko šta
radi, a ja raspravljam sama sa sobom i jedem sebi džigericu. Kolko god da
učiniš, sve je izgleda malo i kako god da uradiš, jedno ti kajanje ne gine.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ali
dobro.....skratiću priču, kolko god budem mogla.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Elem, kad se
rat malo smirio, vratismo se mi. Tati kreno poso, sve se išćuđavo kako je to
moguće, kad je svet osiromašio i nema se ni od čega prehraniti, a kamoli šiti
odela. Ali, zato je dobio druge mušterije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Gospoda
drugovi, oni što su se prvi dokopali najboljih kuća, valjda im nijedna nije bila
prevelika, rešili da, kad već moraju stalno biti u uniformama, daju da im se
šije po meri, jer se navek znalo ko kupuje gotovo, a za koga se radi posebno.
Pa se brzo i podgojili, valjalo je sakriti stomake, koji su brzo rasli. Niko to
bolje nije znao uraditi od mog tate, naučio je on još u Londonu kako se
podgojeni gospodin može napraviti lepim i stasitim. I ne mogu da kažem,
oduživali su mu se lepo, nisu ni pitali šta košta, samo da je gotovo ako može,
još juče. A tati baš počelo nestajati onih zaliha, koje je dono iz Engleske. I
kad su mu dozvolili da kupuje u tim, kako li beše....da, diplomatskim
magacinima, za sitniš je mogo dobiti najbolje štofove, svilu, flanel, šta ti
duša poželi. Još je i kuću opremio, koju je za godinu dana podigo pod krov,
najboljim nameštajem, tepisima, lusterima. Sada smo konačno bili u svom, sami.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Tu negde pred
kraj rata, dođe tati u radnju jedna žena, vodi sa sobom mršavog plavušana,
momka od nekih 16 – 17 godina, pa ga moli da primi dečka za šegrta. Vredan je i
poslušan, kaže ona, sve će raditi u radnji i oko radnje, takvog momka neće
skoro dobiti. Ona ga više ne može raniti, ne zna ni dal je udovica il udata,
muž joj negde u logoru, nikada više čula za njega nije, otkad su ga jedne noći
samo pokupili i utovarili u teretni voz, onaj za stoku.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Gleda tata
nju, tako jadno obučenu , sve zakrpa na zakrpu, ali u urednoj i čistoj haljini,
koja je odavno videla bolja vremena.....gleda dečka, sve skreće pogled, jer ne
može izdržati molbu iz tih krupnih plavih očiju....gleda mu mršave ruke i još
mršavije noge, obuvenog u neke bakandže dva broja veće, valda ostalo od neke vojske...i odluči
da ga primi, iako mu radnika nije falilo, a i nije se baš lepo gledalo kad neko
ima ljude, koji rade za njega. Ništa lakše u to vreme, nego nekoga proglasiti
kulakom, izrabljivačem i narodnim neprijateljem.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Eto, tako je
moj Jova počeo sa šnajderajem. Kako je ušo u radnju, do poznih godina nije
prestajao raditi, još dugo nakon što se tata sa dušom rastavio i smirio.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><sub><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">****************************************<o:p></o:p></span></sub></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ni ne znam
kako su iscurele te godine, otkad smo se Jova i ja zamilovali, zavoleli i
venčali. Nismo obraćali pažnju na zle jezike, koji su klepetali po celom gradu,
kako se Jova oženio zbog radnje i bogatstva, da bi sebe dobro obezbedio. Jer, još
od kada sam ga prvi put videla, onako mršavog, poluizgladnelog, vrednog i poslušnog,
nešto se nežno pojavilo u mojoj duši. Bio je divan otac, pažljiv i odan
muž, a mom ocu je ubrzo postao desna ruka, trudeći se da nauči što više od
njega, voleći ga ko da mu je rođeni sin.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Četrdeset
godina smo proveli zajedno, a da nikada između nas nije pala teška reč. Znala
sam da vidi samo mene i našu ćerkicu, da mu je to sav svet, njegova porodica,
koju je konačno stekao. Jer, otac mu se vratio iz logora jedva živ, godinama je
samo životario, izbegavajući ceo svet. Eto, sve što je moj Jova imao smo bili
mi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I lepo smo
živeli. Ja sam se zaposlila sa trgovačkom školom kao činovnik (to je posao za
žensko, uvek je govorio moj tata), a Jova je držo radnju, ništa lošije nego moj
tata. Mušterija je bilo toliko da nije mogao sve postići. Uvek sam žurila
kući sa posla da spremim ručak i odnesem mu, nije imao vremena dolaziti kući.
Lepo smo živeli od moje plate, sve što bi Jova zaradio išlo je na štednju, poslušali smo tatin savet i sve što smo mogli ostaviti sa strane, ulagali smo u
zlato. Uostalom, prošli smo rat, kad papirni novac nije vredeo ni papira, na
kom je štampan. I ubrzo smo zaradili toliko da kupimo jednu staru ruševnu kuću
u Herceg Novom, skoro kod Instituta....kako li se ono zvaše....da, u pravu si ,
Dr Sima Milošević. Srušili smo tu starudiju, počeli sa gradnjom nove kuće i za
nekoliko godina, a sve od naših deset prstiju, napravili lepu kuću, na
najlepšem mestu, gde nas je samo šetalište delilo od mora. Dobro nas je podupro
moj tata, kad god je zafalilo novaca, tu je bio on. I njima je bilo važno da se
naša kuća što pre završi, već su bili penzioneri, čeznuli su za onim blagim
prolećima i lepim jesenima, koje su tamo provodili. Valjda im je to život
produžilo za deset godina.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Tada sam
žalila što smo imali samo jedno dete, a kako su stvari išle naopako, bilo je
jasno da ih više neće biti. Pomirili smo se sa tim – naša Vera je bila najslađa
i naumiljatija devojčica koju si mogla zamisliti.....plavušanka i plavih očiju
na tatu, pametna, radoznala, poslušna.....jedino što kad nešto odluči, nikad je
nisi mogo odgovoriti. Ni kao malu, a kasnije pogotovo. Uvek<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>najbolja učenica u razredu, ma, nismo skoro
ni znali di joj je škola, kad smo svega jednom u polugodištu išli na
roditeljske sastanke. Sve nam bilo neprijatno, kada našu ćeru fale, a za ove
ostale....pa, baš i nije bilo toliko lepog da se kaže.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Čudno je to, a
kolko vidim, niko tome nije izmakao – kad ti dobro ide, <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">misliš da će
tako biti navek, samo još i bolje. Navikneš se, misliš da je to normalno,
pripada ti, kada već ništa zgrešio nisi. I zaboraviš potpunoma da ništa u
životu ne mora i da smo svi na točku sudbine – okreće se, kad je jako dobro,
nemoj sumnjati – neće tako još dugo. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Mora svako od
nas doživeti i svoju meru sreće i jada, niko od toga pobego nije. <o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><sub><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">******************************<o:p></o:p></span></sub></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Išle su tako
godine jedna za drugom, skoro ni primetili nismo kad je naša jedinica stasala
do srednje škole. Bila je vukovac, mogla se upisati gde god je htela, al ona –
medicina, pa medicina. I ništa drugo. Govorim joj ja, nemoj dete, ima puno da
se uči, težak je to poso, nije za žensko dete, al ona – ni da čuje. Il što ona
oće – il nikako.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Pa još izvadi
gomilu papira, vidimo mi, spremilo nam se dete za divan.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Mora ići u
gimnaziju i to prirodno-matematički smer, zbog četiri najvažnija predmeta –
fizika, hemija, biologija i matematika. Onda kreće u Englesku, samo Oksford
dolazi u obzir (to je, reče, tamo najstariji univerzitetski centar, pa godinu
dana pripremne škole i onda šest godina studija.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Još smo
pokušavali doći do daha od onog što smo čuli, kad prozbori naša
ljubimica-jedinica da školarina po godini kreće od 20.000 funti, pa do 40.000,
ako stigne, a hoće sigurna je, do dve poslednje godine.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Računamo mi,
onako zblanuti – znači, ćera zapela za školovanje koje će nas koštati najmanje 120.000
funti. Engleskih. Sitnica jedna. Zanemeli oboje, glasa nemamo. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Uvek smo mi
imali ušteđevine, ko što mora imati svaka pristojna kuća, za ne daj Bože. Ali
toliko.....znači, 120.000 funti ili još više, pa još njeni troškovi tamo, kada bi štampali
te pare, ne bi ih mogli dovoljno sakupiti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kad, u tom
trenutku (valjda se dogovorili) dolazi moj otac. Dovoljno mu je bilo samo da
nas sve pogleda, pa da zna o čemu se radi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I reče tata, a
njen deda, kako je celog života štedeo, uvek ostavljao na stranu, sanjajući da
će neko od njegovih unuka (eto, zalomilo nam se samo jedno) studirati i imati
diplomu sa Oksforda. Da, za svih sedam godina, a i još, ako bude zatrebalo.
Zato i jeste kupovao zlato, ono nikada ne gubi vrednost, sve što ima daće za
školovanje njegove unuke pametnice.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>I to
još nije sve – našao je on već jednu Engleskinju, udala se davno za nekog našeg
diplomatu, pa, kad je obudovela, ostala da živi ovde. Daće joj stan u njihovoj
kući, mala neka pređe tamo, da može naučiti jezik, kao da je tamo rođena.
Raspitao se, kaže i on, pa čuo da najviše studenata na prijemnom pada baš zbog
nedovoljnog znanja jezika. Ovako, ako ona stalno bude pričala engleski, govoriće ga
kao vodu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dakle,
dovedoše nas njih dvoje pred svršen čin. Oni su nas obavestili, a pitao nas
nije baš niko šta mi mislimo. Ko da smo joj oboje bili guvernante, a ne
roditelji.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I prvi put,
otkada se rodila, videla sam neki tamni oblak iznad moga deteta. Zapanjila me
ta sebičnost moje kćeri, koja gleda samo sebe i ono što ona želi, ne pita
odakle će se stvoriti tolike pare, od kojih bi se mogle sagraditi bar dve kuće,
pa da te glava ne boli. Ona oće - i gotovo. Ti misli i lupaj glavu kako ćeš to
stvoriti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Još sam se
nadala da joj možda ta gimnazija neće ići tolko dobro, možda će šantati u nekom
predmetu. Ali, kakvi.....prošla je ona sve te četiri godine školovanja, ko da
je u šetnju parkom išla, usput sve vreme provodila kod dede, učeći jezik i
začas stiže matura, koje je bila oslobođena, jer je dobila Vukovu diplomu za
odličan uspeh iz svih predmeta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Samo smo mi
znali kako smo izgurali to njeno školovanje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ono što smo
uštedeli, topilo se ko sneg u aprilu. Odrekli smo se svega, samo da bi bilo za
nju. Meso se kuvalo nedeljom, jer je moj Voja naviko na domaću supu, rindflajš
i sos. A ostalim danima.....dok je on bio u radnji, jer je sada moro raditi
duplo više, ja sam triput prevrtala svaki dinar da bi mogli da preživimo. I na pijacu
sam išla u podne, kad je sve jeftinije. Kuvala sam neke čorbice, pa
krompir-paprikaš, pasulj i kupus, onako klot, bez ičega, ponekad malo slaninice
ili suvi kostiju, koje su mi ostavljali u mesari. Kad sam nosila Jovi ručak u
radnju, za njega je moralo biti jedno parče mesa. Za mene....šta ostane. Živela
sam na hlebu sa margarinom, čaju, mesila pogače, postala majstor za torte sa
jednim jajetom i take špecije. Valjda sam se onda i počela gojiti od tog silnog
testa, koje najbolje ispuni stomak. I od tih kila, koje sam natovarila, dobila
proširene vene. Nikad se više nisam mogla vratiti na staro.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ni njemu nije
bilo lako. Oči mu pofalile, svakih par meseci je moro uzimati jače naočare,
oslabio mu vid načisto. I prsti se počeli kriviti, leđa ga bole, svako veče kad
se vraćao kući, morala sam ga masirati, da mu bar malo olakšam. Ja sam i
zaboravila kad sam poslednji put sebi nešto kupila, nosila sam ono što imam.
Al....nije nam to padalo teško, ćutali smo i grcali. Ako se i jesmo mučili,
znali smo da je sve to da bi od naše ćere napravili čoveka, da živi pravim
životom i svuda gde ode, bude rado viđena i poštovana.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Tata i mama su
počeli izdavati onu kuću na moru, i to prijateljima, neprijavljeno. Jer, kad
platiš porez i sve što sleduje, ništa ti ne ostane. A tu smo kuću napravili da
bi imali mirnu i udobnu penziju, da se jednom u životu odmora.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ni oni se nisu
žalili. Svi smo znali da će sve što otkinemo od usta trebati našoj devojčici.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ne mogu dušu
grešiti, nije nas tamo obrukala. Bez muke su je primili na fakultet, polagala
je ispit za ispitom, sa dobrim ocenama, svaku godinu je davala na vreme. Svakog
meseca smo joj slali novce, a dvaput godišnje išli kod nje, sreća, pa smo imali
prijatelje kod kojih smo stanovali za to vreme. Jova bi ostajao par dana, pa se
vraćao, a ja ostajala da štogod pomognem našim domaćinima, jer se valjalo
odužiti za to što su nas primali. Ma, bolje da kažem kako je stvarno bilo –
bila sam im sluškinja ceo bogovetni dan, čistila peći i palila vatru, kuvala,
ribala kupatila i kujnu, prala i peglala.....I, čini mi se, nikad nije bilo
dosta, ni ono što smo doneli, a ni ono što sam rmbala. Pun mi kufer bio
njihovih priča kako su, eto, oni duševni ljudi, pa nas primaju, da nam učine,
kolko god ih koštalo. Šta vas košta sunce vam kalajisano, mislila sam ja, kad
ja sve donesem i kupim, još pospremam za vama, ugađam vam, pravim veliko
spremanje, koje je, kanda, uvek čekalo mene. Razbolela im se čistačica,
govorili su. E, rekla bi da je ta čistačica bolesna već godinama, jer sam
svaki put, kad bih dolazila, zaticala prašinu i štroku, koja se nakupila, od
kad sam zadnji put otišla. Kamo sreće da je bio zadnji.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Zato je naša
Vera, uz učenje, nalazila vremena i za izlaske, za kupovinu po najboljim robnim
kućama. Naviklo naše dete na najbolje, pa što bi sad menjala navike, kad je
svima nama jedini razlog što živimo da njoj bude što bolje. Otišla je od nas i
telom i dušom, onog trenutka kad je sela u avion, za nju je postojala samo ona
i ona. Niko drugi. Videlo se to i po njenim pismima, gde bi samo tražila kad
više, kad manje, al uglavnom sve više, a da nikad nije pitala kako smo, jesmo
li zdravi, možemo li..... Kako ćemo mi to i odakle roditi, nije je se ticalo.
Dobro, mislila sam, uči mnogo pa nema vremena, previše je zauzeta, al mi neki
glas u glavi nije davao mira – kad smo je navikli da sve ima, da joj sve možemo
obezbediti, onda za nju više nismo postojali kao ljudi, već samo pokretne
banke.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Grešna sam,
znam. Samo.....duša nam se cepala, kad smo se svega odricali za nju, a ona to
smatrala normalnim. Još je, čini mi se, malo bilo, jer je stalno pominjala neke
prijateljice Arapkinje i Indijke, kojima su roditelji kupili i kola, pa
eto.....opasan je gradski saobraćaj, to bi joj jako trebalo. Kad nam je to prvi
put napisala u, onako, baš izričitoj formi, napisali smo da ni mi auto nemamo,
pa ako se ceo London vozi gradskim saobraćajem, može i ona.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nekoliko
meseci nam nije napisala ni slova. Nije ni morala, mi smo joj otvorili račun u
banci, da ne mora svaki put tražiti od nas. Al, da je bolelo, bolelo je.....kao
da vatru gutam i vatrom se ranim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Svega smo Jova
i ja bili svesni, dok bi se u retkim časima, kad je on bio kod kuće, gledali i
ćutali. Nije ni trebalo bilo šta reći, često ćutanje ima mnogo toga, neg
da pričaš satima. Al.....kad smo počeli, moramo i izgurati, neće ni te njene
studije trajati doveka, ima tome kraja, nadali smo se mi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Tako mi prija
ova voda.......usta mi se osušila od priče, a tebe sam sigurno smorila. Nisam?
Dobro, ako to govoriš i samo reda radi, ipak mi godi. Ne pamtim kad sam sa nekim
tako pričala, dušu otvorila, ne mogu, ne ide iz mene. Pa, može kafica, ali ako
ćeš i ti....hoćeš, hvala ti dušo draga. Dobro će mi doći, iako ne bih smela,
srce mi je pofalilo, al....šta vredi kad je volim piti, to je jedino čega se i
u najtežim godinama nikad nisam mogla odreći.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I
dete - staviću ja na sto moje tabletice, ako mi se sloši, molim te stavi mi
jednu pod jezik. Ma, dobro sam, ali, za svaki slučaj.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Iskreno mi
kaži mogu li nastaviti? Nema tu još toliko mnogo, više sam ti pričala o nama,
nego što ću o onom, onom....što mi je napravilo od života ovo, gde sam sad.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dočekasmo mi
dan kada je završila, u grupi od prvih 5% u klasi. Ima tu neka titula, samo sam
zaboravila kako se kaže. Sanjali smo o tome desetak godina i dočekali, vredelo
je svih onih odricanja, kroz koje smo prošli. Naša jedinica, naša Vera – pa
DOKTOR i to na Oksfordu!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Svi smo
trebali ići, kad je primala diplomu, ali se Jova razbole od upale pluća i to
tako ozbiljno, da nije mogao glavu dići iz kreveta. I da sam htela, nisam ga
smela ostaviti. Žao nam bilo oboma, ali ići će moji mama i tata, neka vide
svoju unuku da je uspela i ostvarila dedin san.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nije se mnogo
bunila. Deda je izvukao iz svojih skoro potrošenih zaliha bisernu ogrlicu od
pravih bisera sa Južnih mora sa kopčom od dijamanata i jednog krupnog smaragda
i iste takve minđuše, kao poklon svojoj ljubimici za diplomu. Izgleda da se
više obradovala tome, nego što je žalila zbog našeg izostanka, jer nas je samo
par puta spomenula, pitajući da li je Voja <i style="mso-bidi-font-style: normal;">baš
stvarno toliko bolestan</i>, da nismo mogli doći, tako mi je stisnutih usana
ispričala mama.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dobro, šta da
se radi......možda joj je zaista bilo žao, samo nije htela da pokaže.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I, kako mi
rekoše moji, sada je čeka tri godine stažiranja i specijalizacije, koje mora
odraditi, sa smenama od 48 sati i bednom platom, od koje nije mogla čestito
platiti ni troškove stana, koji je već iznajmila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Progutasmo i
to. Samo neka više nema te proklete školarine, tata je potrošio sve što je
imao, da je potrajalo i jednu godinu još, ne bi mogao više plaćati. Dobro, tešimo se mi, kad smo se dosad
patili, izdržaćemo još malo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Prošlo je
nekih šest meseci, dok se Jova oporavio i mi skupili novce da odemo u svečanu
posetu našoj kćeri. Lepo smo se opremili, poneli joj dve slike Save Šumanovića
i jednu od Nadežde Petrović, skinute sa rama i smotane u rolnu, blago koje
nismo hteli prodati i kad smo u najvećim problemima bili, jer smo odavno to
namenili njoj. I komplet nakita – ogrlica, minđuše, brazletna i prsten, koji
sam ja dobila od mog oca, kad sam se udavala. I to je oduvek bilo narečeno za
nju, retko sam taj nakit i nosila, previše je bio upadljiv za ona siromašna
vremena, kada se niko nije mogao razbacivati. Jeste da smo rizikovali, ali smo
često putovali u Englesku, pa nas nešto i nisu mnogo kontrolisali.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kad smo došli
na njenu adresu, vidim ja da to baš i nije neki jeftin deo grada. Istina, nije
ni onaj gde žive bogataši, ali.....vratar na ulazu, pa tepih do lifta, sve nam je to mirisalo na skupo. Mislim se ja, ćero moja, baš si i mogla uzeti nešto
skromnije, dokle ćemo te izdržavati i od usta odvajati da bi ti imala. Ali, tu
je šta je, sigurno da joj neću odmah sa vrata tražiti da traži nešto skromnije,
kad smo dosad izdržali, moći ćemo još tih par godina. I sve razmišljam da li je
možda njen stan bilo to <i style="mso-bidi-font-style: normal;">iznenađenje</i>,
o kom nam je pisala.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Otvara nam
vrata neki dugonja, već proređene kose, sigurno desetak godina stariji od nje,
sa dobrano zaokruženim pivskim stomačićem, a iza njega se pojavljuje naša
uzdanica i predstavlja dotičnog kao svog VERENIKA.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">E, kad se onda
nisam šlogirala, živeću valda još 50 godina.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dakle, devojka
se verila, ocu i majci nije ni spomenula i to sa čovekom koji joj, onako
mlohav, pa sav natečen (vidi se da često viri u pivsku kriglu), ni do kolena
nije. Lepo, ćero moja, krenula si sa samostalnošću, a sve na naš račun.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Pitaš li se
nekada, dete, može li se tačno obeležiti onaj trenutak, kada vidiš da počinje
propast? Ja ti kažem da može, jer smo upravo mi to prošli, za onih dan-dva,
dok smo boravili tamo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Elem, da ti ne
dužim, verenik, taj kako sam ti ga opisala, je naše gore list, sugrađanin, samo
što je pri kraju (?) studija ekonomije. Što će reći, studirao je najmanje 15
godina. Biće da je usput i temeljno istraživao sve londonske pabove, ali sam to
uspela <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>oćutati. Njegove sam znala po
čuvenju – otac mu je bio tadašnji poznati političar, onaj što se selio u novi
društveni stan čim im je došlo vreme za krečenje.....i često se puvao po televiziji,
sve pozivajući narod na stezanje kaiša, rad, red i disciplinu, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">shodno načelima našeg socijalističkog
samoupravljanja. </i>Ali je zato uspeo sinu obezbediti državnu stipendiju za
celo trajanje školovanja, izgleda da nikom nije polagao račune šta mu toliko
mladunac radi na studijama i to u Londonu. Za majku se pričalo da voli čašicu,
naročito u društvu mlađih prijatelja, koji su, je li, bili politički tim njenog
muža. Dakle, to će nam biti prijatelji, sreće li naše neviđene.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Živeće
zajedno, dok on ne završi i spremi master, a ona odradi stažiranje. Tek tada
beše meni jasno zašto je iznajmila trosoban stan i to u takvom delu grada –
trebalo se pokazati pred onima, koji su gladovali i sastavljali kraj sa krajem,
a nisu imali stipendije niti su njihovi bili <i style="mso-bidi-font-style: normal;">zanatlije, </i>kao što nam je ljubazno napomenuo budući zet. Usput se
silno trudio oko nas, hvalio mi do besvesti moju izbledalu haljinu, prepravljanu
najmanje deset puta i cipele istrošenih peta, diveći se usput mojoj bundi od
nerca, koju mi je tata poklonio kada je čuo da sam trudna i da ću, ovog puta,
uspeti izneti do kraja. Ništa on meni loše nije rekao, ne mogu grešiti dušu,
ali, delovao mi je nekako.....šta je znam, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">delovao
mi je ljigavo,</i> ko ono kad zaboraviš ribu na stolu ujutru, pa se setiš
poslepodne da je čistiš, a ona ti sve klizi iz ruku.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Poklone –
umetničke slike i nakit, sa još punim koferom šunki, kobasica, sira i najboljeg
slatkog, nije ni spomenuo. Valjda se to podrazumeva da roditelji dolaze kćeri u
posetu sa slikama najpoznatijih naših slikara i nakitom, koji je dotle mogao
videti samo u juvelirnici ili možda kod svoje mame, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">ako je slučajno zaboravila da vrati ono što je uzela na revers iz
diplomatskog magacina.</i> O provijantu da i ne govorim – njima, reče on, baš i
nije tako stalo do hrane, u šta sam se mogla uveriti i sama, jer su u frižideru
imali samo dva ubuđala limuna, votku u zamrzivaču i desetak flaša piva.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dakle, sada
ćemo pored ćerke, morati izdržavati još i budućeg zeta. Sreće li naše da se
rasplačem, mislila sam ja, umesto da nam olakša, natovari nam naša Vera na vrat
još i verenika, koji je, ko kanda, svega imo, osim novaca. I jedno pet – šest
zmija u džepovima, jer ga celog njihovog bračnog života, nikada nisam videla da
je nešto sam platio.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">A ona ga gleda
kao omađijana, ko da se ludih gljiva najela....još sva besna što mi nismo
pokazali dovoljno divljenja i oduševljenja njenom izboru. Dete moje, mislim se
ja, teško li ga tebi sa ovom spodobom, neće te nikada usrećiti i celog ćeš ga
života tegliti na leđima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-size: 16.0pt;">************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kamo li lepe
sreće da sam pogrešila. Ali, još sam previše i verovala u njihovu buduću bračnu
harmoniju i idilu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Eto, onda smo
znali da smo se godinama peli na vrh, sve zarad nje, plaćajući to i svojim
zdravljem i svim, što je bilo moguće, mog oca i majku ogolili do koske, pa nam
naša ljubimica vratila tako što je zapatila nesposobnog budućeg muža, lenštinu
i<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">džabalebaroša,
pijanduru, grebadžiju i ulizicu.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Izgleda
da ne postoji čovek na ovom svetu, koji u svemu može biti pametan – završila je
jedan od najtežih fakulteta na svetu sa odličnim, sigurna sam da će i
doktorirati, dakle, postigla ono o čemu ceo svet može samo sanjati,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ali je zato od svog privatnog života
napravila buduću katastrofu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Možeš ti na tu
decu paziti danjom i noćom, ne skidati oka sa njih....možeš se razbiti od rada,
da bi njima nešto stvorila i od njih napravila<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>ljude – okliznuće se na prvoj klizavici, ako si za trenutak zastala da
izvadiš trepavicu iz oka, pa ne gledaš, stvoriće ti od života pakao za tren.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Muka ko ih
nema – još veća, ko ih ima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Završi se njen
staž i specijalizacija (odlučila se za pedijatriju, da radi sa decom), uspe
nekako i on da te studije privede kraju, pa došlo vreme da se ptići vinu iz
gnezda, bar smo mi tako mislili.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">U međuvremenu,
umreše u roku od 6 meseci moji roditelji – prvo otac, a onda i majka, valjda
nemajući volje da živi bez nje. Muku su mučili celog života, radili i štedeli
i to najviše na sebi, ali su barem dočekali da unuku iškoluju i stvore od nje
nešto. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Tu negde
stadoše i oni (tako smo barem Jova i ja mislili) na zelenu granu. Ona odradila
svoje, on konačno završio ekonomiju, posle 16 – 17 godina studiranja. Moj je muž škrgutao zubima, govoreći kako se <i style="mso-bidi-font-style: normal;">to
zove temeljno znanje. </i>Čudna mi čuda kad neko diplomira u roku ili ne daj
Bože ranije. Treba to znanje utvrditi barem četiri do pet puta. Već su bili u
braku, venčali se u Londonu samo sa kumovima („maaamaaa, to je moderno i tako se
sada radi, gde ti to živiš?“). Dakle - da plaćamo, to može. Da joj budemo na venčanju - nije u modi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Sa
prijateljima, njegovim roditeljima, upoznali smo se nakon tatine sarane, na
daći. Prepoznala sam ih i onako sluđena od bola – on je bio u prikladnom
lister-crnom odelu, ali sa obaveznom crvenom kravatom, krut, ko da je oklagiju
progutao, šacujući ispod oka ko mu se sve javio i da li se pojavio neko, kome
se mora klanjati, usput se dobrano mršteći kad je video krst pored sanduka i
tri sveštenika na opelu (dok za nekih petnaestak godina nije bilo većeg vernika
od njega).....dok je prija, u kratkoj crnoj suknji, iz koje su joj kipela
kolena i podebele noge, u velikom crnom šeširu sa velom (?!?!), neutešno
jecala. Kad su nas upoznali, on nam je mlitavo pružio ruku, a ona mi je pala u
zagrljaj, sve zanoseći se od silne žalosti. Dakle, nisam pogrešila kad sam sa
onakvim razočaranjem procenila našeg zeta – od takvih roditelja nije ni mogao ispasti bolji čovek.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Još je daća
bila u toku, kad nam je prijatelj rekao da će on preko svojih veza, budući da
„svima u gradu otvara vrata nogom“, ubrzati ostavinsku raspravu, jer, „treba se
valjano raspraviti pitanje dedine imovine“. Belo sam ga gledala, pitajući se kad
li je već stigao da sazna šta je sve moj otac stekao, valjda je znao ceo
inventar bolje od mene, nema veze što ga nikada živog nije video. Pa, tako je i
bilo – kuću pored Dunava je tata ostavio unuki, tj. mojoj uzdanici za starost,
mama je imala plodouživanje, koje je tako kratko trajalo. I jako su se
neprijatno iznenadili, kad su čuli da su kuća u Herceg Novom i lokal u centru grada,
gde je moj otac (a i muž) zdravlje izgubio – naši. Ni da je nasleđe iznosilo
jedan dinar, ne bi bilo toliko razočarani i nesrećni. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Moja dobra
mama, od koje nikada povišene reči nisam čula, brzo je otišla posle tate. Na
sreću, jer bi svisnula da je znala kako joj unuka namerava otići u Ameriku,
umesto da je bar pred kraj života malo češće vidi, prozbori koju sa njom,
nikada nije imala dovoljno vremena da joj se naraduje i uživa u njoj.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I – ode moja
ćerka, naravno sa mužem, u Ameriku. Nameračili su Kaliforniju, San Hoze (dosta
im je bilo londonskih zima i magli, poželeli su se tople klime), gde su je
oberučke primili u bolnici. Za zeta se baš i nisu nešto otimali, ali.....biće
nešto, kako su oboje govorili.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-size: 16.0pt;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Konačno smo se
mogli opustiti i prodisati. Jova je otišao u željno čekanu penziju, ja već dugo
nisam radila, dokupili su mi staža u firmi, pa me se ratosiljali. Nije nam
godilo što će nam ćerka biti toliko daleko, ali, napravićemo mi sebi i ovde
dobar život, bar znamo da je živa i zdrava. I neka izrodi decu u normalnoj
zemlji, gde se reda zna i školovan čovek sa znanjem itekako ceni, odakle god
bio. Imamo dve penzije, kiriju od lokala, moći ćemo svake godina od aprila pa
do kraja oktobra biti na moru, u našoj kući, iz koje smo jedva izbacili
stanare.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Najveća greška
koju možeš napraviti jeste – da se opustiš. I ponadaš nečem boljem. Pametnije
je stalno biti namćor, uvek očekivati nevolje. Ne pričam ja tebi tek tako,
iskusila sam to na sopstvenoj koži. Čovek planira, Bog se smeje, to je mogao
smisliti samo neko ko je kroz svoj pakao još na ovom svetu prošao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nije se
čestito ni mastilo na maminoj smrtovnici osušilo, kad, eto nama prijatelja sa
overenom punomoći za prodaju kuće. Moraju, reče, deca da se skuće, ne isplati
se davati za mesečnu kiriju koliko ih (to moju ćerku) košta mesečna rata. A i
kamata će biti manja ako se da veliko učešće. I trebaju im i kola, svakom po
jedna, „Amerika ti je to, prijo, ne ideš tamo ni u radnju bez auta“, pa da se
opremi i namesti kuća.....Ni sada ne znam za koje ju je pare prodao, znam da je
velika suma bila u pitanju, ali, stalno su kukali kako su u dugovima, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">jedva su im ti novci za</i>legli<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> za osnovne stvari. </i>Naravno, za mene i Jovu nije ostala ni jedna para, nama ne treba, navikli smo mi da živimo ni od
čega i štedimo, imamo mi i preko mere, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">a
i kuću na moru i lokal</i> <i style="mso-bidi-font-style: normal;">nismo
zaslužili, to nikad ni nije bilo naše. </i>Niti sam i jednu maminu stvar dobila,
sve je negde isparilo – nameštaj, slike, tepisi, porcelan, njeni ručni radovi....od moje majke
sam imala za uspomenu samo ono što se zateklo u našem domu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nisam mogla
verovati da moja kćer, ono što sam ja rodila i podigla, ona, koju smo svi
školovali i omogućili joj sve što bi poželela, može biti tako sebična i
bezdušna. Ni da je Rokfeler pravio, a ne Jova krojač, ne bi tako sebi ugađala i
tolikom brzinom zaboravila da smo ceo život njoj posvetili.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Onda su i
krenuli njegovi problemi sa srcem, a ni ja nisam bila u bogzna šta boljem
stanju. Koliko li smo noći samo probdeli uzdišući a sve se pravili oboje da
spavamo, kako jedno drugom ne bi dosoljavali živu ranu, razbijajući glavu gde
smo to i kada pogrešili. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Na to pitanje
i danas nemam odgovor. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-size: 16.0pt;">***********************</span></b><br />
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-size: 16.0pt;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Rešili su oni
za manje od godinu dana pitanje zelene karte. Jednu za drugom, rodila je moja
ćera dve devojčice, ali skoro da i nije prekidala raditi. Tada sam tek videla
da se ne može praviti karijera i rađati i podizati deca.O našim unukama su se brinule dve
Meksikanke, bez papira i sa napabirčenih desetak reči engleskog. Vera
nije mogla – porodiljsko odsustvo joj je trajalo jedva mesec dana, više nije
smela ostati uz njih, bolnica, privatna ordinacija, kućne posete.....Otac - otac je bio prezauzet traženjem pravog posla,
„gde će ceniti njegovo znanje i sposobnost“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ubrzo su
dobili i državljanstvo, samo posao našeg zeta baš i nije nešto hteo. Menjao je firmu
svakih par meseci, svugde su svi bili glupi i nesposobni, a on „za te bedne pare
neće da crnči 10 sati dnevno“. Zaslužio je on bolje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Zato je Vera
radila od uranka do mrkle noći, jer je trebalo plaćati sve troškove i hipoteku
od 40 godina. Neko mora. I uvek se nađe neka budala, koja će da vuče lađu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Za to je vreme
naš zet išao od posla do posla, zadržavajući se na svakom najviše tri meseca.
Počeo je da pije, a verovatno i da se kurva, jer to sa pićem obavezno ide.
Oseti to svaka žena, ne može se sakriti, naročito kad joj je počeo prigovarati
kako se goji sve više i više, uskoro će biti debela kao njena mama. Čim se
dotle stigne, budi sigurna da samo druga žena može biti u pitanju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Pa, kćerko
moja, iskala si i dobila si. Birala, izabrala najgoreg, da si ga svećom tražila,
ne bi našla takvog.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Al.....opet mi
je srce bilo u krvavim fronclama. Svoje se meso ne jede, boli te bol tvoga
deteta, kolko god da imale godina ona i ti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-size: 16.0pt;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kod njih smo
bili samo jednom, deca su bila skoro bebe. I to smo jedva finansijski izdržali,
jer su avionske karte koštale malo bogatstvo. Kada sam ih uzela u naručje,
zagnjurila lice u one nežne vratiće, što mirišu na mleko i nevinost, poljubila
im svilenu kosu, pomislila sam da možda nije bilo sve uzalud. Porašće naše unuke,
živeće u miru, izobilju, valjda su nasledile nešto i od njihove premorene
majke. I od nas.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Viđali smo ih
jedino, kada smo gledali video-kasete, koje nam je slala ćera. Daj šta daš, bar
ih vidimo, ali nam je svaki put bilo sve teže. Vidiš na ekranu ono što je tvoje,
što bi želeo zagrliti, ljuljati i maziti. Umesto toga, samo hladan ekran.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Sve što je
nama bilo uskraćeno, imali su drugi deda i baba, njegovi roditelji, iako se baš
i nisu mnogo pretrzavali oko unuka. Za to postoje služavke, govorila je moja
prija, ko da je na engleskom dvoru rođena, a ne u nekim, da prostiš, pizdislavcima, gde se i
autobusi jedva probijaju jedared dnevno. Prijatelj je njihov društveni stan
prvo otkupio „za tepsiju ribe“, a onda ga prodao za gomilu para, strašno je i
izgovoriti koliko, jednom novokomponovanom biznismenu, iz<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>najuže vladajuće vrhuške. Odmah su se
odselili, u njihovoj blizini kupili kuću, doduše upola manju, pa plandovali uz
jeftinu radnu snagu. Kuća je bila skupa, pa nije ostalo para da osnuju fond za
školovanje dece. Tek, naša Vera je dobila još dvoje usta na teret.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ali, zato su
oni i to svih četvero, sa decom, dolazili kod nas u Herceg Novi, svake godine na
(besplatan) godišnji odmor. Neretko se dešavalo da još dovedu i neke
prijatelje. Zašto ne bi, kad su imali odličan smeštaj, pun sto, a da se rukom
za džep nisu uhvatili. Crnogorsko primorje nikada nije bilo jeftino, a u sezoni
je sve koštalo, kao da je zlatom zaliveno. Niti jedna dnevna nabavka nije bila
ispod 100 maraka ili evra, kako god hoćeš, a sve je to kupovao moj Jova. Oni su
imali svoje zabave, poput skijanja na vodi, podvodnog ribolova i svakodnevnih
izlazaka u one preskupe restorane, „jastozi su sveži i ukusni, prste da
poližeš, a tek vino.....“. Nas nisu vodili, jer je neko morao da sprema za sve njih i za njima. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Moje unuke sam
jedva viđala za to vreme, onoliko koliko bih stizala od posla, a i onda, kada
ih nisu vodali naokolo. Ostajali bi po mesec dana, a da sam jedva uhvatila
nekoliko popodneva sa njima, curicama mojim slatkim. Željni smo ih ostajali
svaki put.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ne brini, još
malo, pa ćemo stići do onog najvažnijeg. I najgoreg.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-size: 16.0pt;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ne mogu grešiti dušu, dobro smo tada Jova i ja živeli, bar u početku. Dve penzije, nisu baš
bile neke velike, ali su ipak značile. Uz to još i kirija, tako smo mogli
provoditi na moru po 6 meseci godišnje, usput uštedeti kad god bi mogli. Onda
su cene porasle, a kirajdžija nam počeo praviti probleme – svaki treći ili
četvrti mesec nam umanji ili uopšte ne plati kiriju. Prvo se pravdao nekim
kvarovima, popravkama, a onda se nije ni pravdao. Nije ni plaćao. Dva smo suda
vodili da bi ih isterali napolje, svaki put nam je ostajalo duga za struju i
neplaćene komunalije. Grdno se vara svako, ko misli da je to zlatni rudnik –
trebaš biti surov i bez srca, svakog meseca lično kontrolisati da li su računi
plaćene i imati svoju ekipu, koja će posle jedne neplaćene kirije ili računa
isterati neplatišu napolje. Drugačije ne ide.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ni to nije
bilo sve. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Barem dvaput
mesečno zvala je Vera. Prvo izrecituje kako su deca, šta rade, kako nas stalno
spominju, a onda dolazi ono, zbog čega se javlja – trebaju joj pare.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ostali su
neizmireni dugovi na kreditnim karticama......ogrebala je auto (koji je ona
otplaćivala), mora na popravku, a ne sme reći mužu....stigla joj je rata za
osiguranje iz posla (tamo to moraju plaćati svi lekari, ako se žele sačuvati
opasnosti da im sva imovina ode na doboš u parnicama zbog lošeg
lečenja).......devojčice moraju dobiti nove proteze za ispravljanje zuba.....i
famozni porez, negde krajem aprila, zbog kog, ako ne isplatiš sve, možeš i u
zatvor otići.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Prvo smo joj
slali. Onda usporili, jer nismo imali. I na kraju otvoreno rekli da – nemamo.
Da i mi jedva preživljavamo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Pozivi su
prestali. I tog leta nisu došli kod nas u Herceg Novi. Ali su mogli posetiti,
svi zajedno, zetovu sestru koja je živela u našoj neposrednoj blizini. Dakle, u
svoj njihovoj besparici, našlo se za pet avionskih karata i bogate poklone,
kako su me obavestili dobronamerni poznanici.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Zato se krajem
novembra te godine, već smo uveliko bili u našem stanu, nenadano pojavio prijatelj,
zetov otac, onako iznebuha, bez najave. Samo je banuo. To je bio prvi (a i
poslednji) put, da je došao kod nas. Biće da mu naš skroman dvosoban stan nije
konvenirao, nismo bili njegov nivo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Namontiran,
kao da ide u cirkus – u kariranim pantaloma, braon-crveno-zelenim, svetloplavoj
majici i žutoj jakni, svalio se u Jovinu fotelju, ko da je samo na njega
čekala, pa odmah zasopio sa pričama o golfu. Igraju, kaže, on i žena zajedno
svaki dan, to je pravi sport za ljude od ukusa, a i golf-klub je mnoooooogo
otmeno mesto. Pitamo ga mi kako su deca, a on, ko da mu ništa nismo rekli, opet
o golfu, pa o golfu. Kad je zastao da udahne, konačno nije mogao ignorisati
naša pitanja, pa nam u dve rečenice rekao da su svi dobro, deca lepo rastu, a i
uživala su ove godine, kad su došli u Srbiju (?!?!), samo ta posluga....nikako
sa njima na kraj da se izađe. Na levoj ruci mu, pored brojanice, šljašti sat,
očito novi, pa nas je ljubazno obavestio kako mu je to sinovljev poklon za
rođendan. Čuj, sinovljev.....pa, taj ni za ladnu vodu ne zaradi!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Srknuo je
kafu, odmah odmakao šoljicu jer mu <i style="mso-bidi-font-style: normal;">ne
prija tako jaka kafa, kako samo to možemo piti</i>, tražio sojino mleko (<i style="mso-bidi-font-style: normal;">mora se prijo voditi računa o zdravoj
ishrani</i>), napravio celu predstavu od mineralne vode, insistirajući na negaziranoj,
ako može Perrieu (kako da ne, samo to i pijemo, na litre), a onda krenuo sa
tiradom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nije mu, reče,
jasno kako se mi možemo ponašati tako <i style="mso-bidi-font-style: normal;">indolentno,
</i>kada se deci (to valjda i Veri i onom njenom pametaru) mora pomoći, valjda
smo toliko duševni ljudi, pa nam ne treba crtati. Ne mogu oni da izdrže tolike
troškove, unuke rastu, uskoro ih treba upisati u obdanište, naravno privatno,
sa godišnjom školarinom od 18.000 dolara, pa eto, puta dva, a to je samo deo
onog što im treba.....Mi možemo, imamo, šta će nam i kuća na moru i taj lokal,
već smo omatorili, nije to više za nas. A, i šta to nama toliko treba, možemo
živeti kao lordovi od naše dve penzije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ja zanemela. U
našem stanu nam vakelu drži onaj, ko je život proveo prodajući maglu o boljem
životu u najsavršenijem sistemu u svetu, tek što nije stigao, samo da budemo
još malo strpljivi.....svaku nedelju provodio u lovu na državnom lovištu, nakon
čega bi usledila obavezna pijanka.....prešao hiljade kilometara partijskim
autom, sa sve vozačem dežurnim 24 sata.....namenjao se društvenih stanova, sve
bolji od boljeg, da im ni broja ne zna, a onda poslednji, koji je otkupio za
sitniš iz novčanika, prodao za nezamislivo velike pare (kad je od toga mogao
kupiti kuću u Kaliforniji).....A Jova, vidim, sve više bledi i sve teže diše,
pa pita prijatelja zašto prijatelj ne proda roditeljsku kuću i svu onu zemlju u Sremu,
raste cena, mogu se dobiti dobri novci za to, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">kad je već toliko duševan.</i> A i zet valjda može podići kredit, pa da
premoste te finansijske probleme, ako već nema druge.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ne može zet
dobiti kredit, jer nema stalni posao (<i style="mso-bidi-font-style: normal;">ma,
prijatelju, ne cene se tamo pravi stručnjaci, nije on završio neki američki
fakultet, pa da je mogao steći veze, ništa ne ide bez veza), </i>a Vera je
prezadužena hipotekom i kreditima za nameštaj i nova kola. Tojest, mogao bi
njegov sin dobiti kredit, ali onda bi banka tražila upis još jedne hipoteke na
kući, to je jedino što ON ima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dakle, jasno i
glasno nam saopštio da se kuća i sve u njoj, za koju je našoj glupavoj kćeri
zaleglo celo dedino nasleđe, a ona robija hipoteku od 40 godina, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">vodi kao vlasništvo njihovog sina, našeg ljubljenog zeta.<o:p></o:p></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kad je video
kako se Jova počeo tresti, niz lice bledo ko kreč, liju mu graške znoja, žurno
je ustao i požurio prema vratima, govoreći kako sa <i style="mso-bidi-font-style: normal;">samoživim</i> ljudima nema razgovora ni dogovora.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Tada je moj Jova imao svoj prvi infarkt, koji je čudom preživeo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br />
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-size: 16.0pt;">************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nekoliko dana
je bio na intenzivnoj nezi, bukvalno lebdeći između života i smrti. Nisam mogla
ni da privirim kod njega, samo sam sedela ispred bolnice i plakala. A onda se
malo stabilizovao, pa su ga prebacili u sobu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ne smem suzu
pustiti, da ga ja ne uzbuđujem, a sve se u meni cepa od tuge i jada, šta smo
dočekali.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kad sam drugi
put došla kod njega, od njih četvorice u sobi, samo je jedan bio, nepokretan,
jedva svestan sebe, koji je sve radio pod sebe, pa vonja, ne možeš disati. Ostali negde napolju, valjda da
budu sami sa posetom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Uhvati mene
moj muž za ruku i zapovedi mi da sednem na krevet, pored njega.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">„Sad me dobro
slušaj i neću da čujem da si prozborila koju. Imao sam dovoljno vremena da
razmislim, odlučim i biće ovako, kako ja kažem ili – nikako.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kuću u Herceg
Novom ćemo ostaviti za nas. Ima pred nama još lepih dana, kad mi se eto Bog
umilostivio i ostavio me u životu. A onaj lokal, u kom je radni vek proveo tvoj
otac, a onda ja sa njim zajedno, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">prodajemo,
jesi li me razumela?!</i> To je centar grada, dobro mesto sa dosta
parking-prostora, dobićemo za njega dovoljno para da zalegne za nas dok smo
živi, još će i ostati. Ne smemo biti bez pare, trebaće nam za lekove, za ne daj
Bože lečenje, za kuću.....Hoću da jednom u mesecu odemo u neki restoran, da te
posluže kao pravu gospođu što i jesi, umesto da sama bauljaš po toj kujni, a
vene ti sve veće i veće, čvor na čvoru....Ako misliš da ja ništa ne vidim, onda
se varaš ženo moja. To je samo za nas, za našu mirnu starost, neću da čujem da
si prozborila jednu jedinu reč!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">A u onu našu
kuću na moru ćemo ići dok nas noge budu služile. Onda ćemo je prodati i sve što
dobijemo, uložićemo za školovanje naših unuka, osnovati fond u Švajcarskoj,
tako da niko tome ne može prići, osim kad dođe vreme za njihove školarine. Pored takvih roditelja, jedva će i srednju školu završiti, a o studijama - ni ič.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ja sam se ovog
puta izvukao, pitanje je kako će biti sledećeg puta. Neću da te ostavim u
nemaštini, neću da se u grobu okrećem, jer ti nemaš za lek, za voćku, za
mleko.....Dosta si sebi uskraćivala sve, osim suva leba.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Šta me gledaš
tako? Nisam poludeo, opametio sam se i jednom u životu počeo razmišljati i
brinuti o nama, a ne samo o njoj. Naša je ćerka dobila svoje, iškolovali smo
je, sa decom svih onih arapskih naftaša, koji samo napumpaju nafte kolko im
treba da kupe novi avion. Omogućili joj da dođe do diplome, sa kojom je u celom
svetu cenjena i rado primljena. E, to što su njoj vrane mozak popile, to je
njena stvar i više neću da živimo kao poslednji bednici, plaćajući njene
gluposti. Ćut....da te nisam čuo! Neka vuče onog džabalebaroša na vratu i celu
njegovu familiju, baš me briga, kad pored rođenog mozga ne ume misliti. Ono što
je birala, izabrala, tako će joj biti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Mi smo naše
uradili. I ne treba da još i umremo zbog nje. Nigde ne piše da smo samo za to
stvoreni, valjda je i nama suđeno nešto lepo i dobro!“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Sreća da je
ušla dežurna sestra, naređujući mi da idem, poseta je gotova, a i on se
uzbudio, moraće odmah zvati lekara.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-size: 16.0pt;">************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Pa, tako je
upravo i bilo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Lokal smo
prodali nekoliko dana, nakon što smo objavili oglas. I dobili dovoljno za njega
da još dva života udobno proživimo uz naše dve penzije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ali, da nam je
bilo lako i svejedno – nije. Koliko li smo noći probdeli, nadajući se da će nas
rođeno dete razumeti, da će znati kako njenu rođenu decu nismo zakinuli, već im
obezbedili isto ono, što je i ona dobila. Onaj ko voli uvek ima nadu, nikada
sumnju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nadmaši naša
jedinica sebe, kako ni u najgorim snovima nismo mogli očekivati.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kad su joj gradske
torokuše, na čelu sa njenom zaovom, dojavile da smo lokal prodali (a njoj nismo
poslali ni cvonjka) zvala nas je usred dana, valjda je tek ustala, u vreme
najskuplje tarife.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Moj Bože, šta
li nam samo nije sasula, koliko otrova i žuči izbljuvala....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Mi
smo najsebičnija đubrad, koje ova zemlja drži....Samoživi gadovi, koji će
pocrkati sami, ko panjevi, umirati godinama, dok se raspadamo u rođenom kalu i
ranama, moleći Boga da nas uzme, koji nas ne čuje, jer je od nas zauvek okrenuo
leđa......Celog je života bila NAŠA ŽRTVA, jer je nikad nismo gledali, svaku
smo priliku koristili da je šutnemo dedi i babi.....Šta, školovali, koga, NJU?
Pa, to je sve dedina zasluga, dok smo se mi kerili i udovoljavali svakom svom
hiru, ni Londona ne bi videli, da nije bilo nje......Oteli smo NJENO, sve što
smo mogli, onda kad je deda već bio senilan i star da se usprotivi.....Odriče
nas se, više nemamo ćerku......I NEKA ZABORAVIMO NA UNUKE, NIKADA IH VIŠE
NEĆEMO VIDETI!</span></i></b><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Da, da, te
tabletice......stavi mi dve pod jezik.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Uh, prodisala
sam, progledala na oči. Još samo da iskapim ovu slatku vodu, dobro si se nje
setila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Oprosti mi
dete moje što plačem......Mislila sam da više nemam suza, da sam ih sve
isplakala, ali sada.....dok ti ovo pričam i ponovo prolazim kroz to, valjda me
isti užas prožima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-size: 16.0pt;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Hvala ti što si imala toliko strpljenja za mene. Znam
da sam te potresla, vidim ti vlažne oči, ali nemoj....preživela sam. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Posle toga sam samo jednom videla naše devojčice, kroz
ogradu igrališta, kad su sledećeg leta došle kod tetke. Gledam ih kako su
porasle, kako su lepe....ko da njihovu majku vidim u tim godinama. Ne mogu se
suzdržati, suza mi suzu stiže, gleda me svet ko poludelu. I taman da ih
pozovem, da mi priđu, da ih kroz ono gvožđe pomilujem po svilenoj kosi i
satenskim obrazima, priđe mi jedna mlada žena, tek se posle setih da je to
njena zaova, zetova rođena sestra....Moli me da im ne prilazim i ne zovem ih,
saznaće im roditelji, a onda teško li ga njoj. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Ostalo mi samo da gledam moje anđele, ko ono kadgod na
video-kaseti – posmatram ih, a dodirnuti ih ne mogu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Kako sam dobauljala kući, nikada se neću setiti,
valjda me noge same nosile. Gleda mene Jova, sakriti od njega ne mogu, premalo
je vremena prošlo da se smirim....I navalio da mu kažem šta je bilo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Ćutke je saslušao moju priču. Onda je legao, okrenuvši
se zidu, govoreći mi da ga ne diram, dok sam ne ustane.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Pa, nije bilo problema da ga poslušam. Cele te noći
sam<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>slušala kako roptavo diše, nadajući se da će
nešto tražiti od mene.....I kamen bi više govorio nego on. Kad sam onako umorna
i ojađena zadremala, našla sam ga ujutru sa slikom naših unuka u
rukama....Belog, već hladnog. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">I sve sam to preživela. Čovek je najgora tegleća
marva, malo toga ima što ga može potpunoma slomiti. Dok može. Samo, ne daj ti
Bože da saznaš koliko se u životu može podneti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #244061; font-size: 16.0pt;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Je li moguće da je već toliko kasno? Kako nije, kad je
već pao mrak, nisam ni primetila kad si upalila svetlo....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Nego dete, nisam ja došla zbog toga, mada ti hvala do
neba što si imala toliko snage i volje da me saslušaš. Kolko god da je bolelo,
ipak mi nekako lakše. Došla sam ja zbog druge stvari kod tebe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Na mom spratu, pored mene, živi jedan mlad bračni par
sa dvoje dece, nešto mlađe od mojih devojčica. Podstanari su, on ima neku bednu
platu, koju dobija s mene pa na uštap, malo-malo, pa ga vidim da se vraća
odnekud sa nekog gradilišta, sav u prašini, umoran da jedva hoda. Žena mu ne
može naći posao, ima problema sa ušima, slabo čuje od rođenja, ali čita sa usana, samo joj
moraš razgovetno pričati. Niko je neće i nikom ne treba takva. Sprema po tuđim
kućama, kad je sezona, ide u berbu jabuka, okopava kukuruz, sve ono što može, a
da se za dana može vratiti kući, deci i mužu. Ne treba imati veliku mudrost pa
videti kako se muče, kako jedva preživljavaju, samo da bi podigli tu svoju
zlatnu decu. I još mi pričao njihov gazda kako nikada sa kirijom nisu
zakasnili, a sve račune plaćaju na vreme.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Tako ti je to.....Samo bogati mogu sebi dozvoliti da
duguju i to bez stida i srama. Sirotinja je jedina, koja sve plati, a njima –
šta ostane.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Malo – pomalo smo se sprijateljili, kad su mi po ko
zna koji put doneli bakaluk iz radnje ili nešto uradili u kući. Dragi su mi
oboje, čestiti i vredni, skromni i mirni, nikada se iz njihovog stana neka
glasnija reč, a kamoli vika ili svađa nije čula. Čak i ta deca ne larmaju, ali ih nikada nisam čula da se smeju. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Kako su mi noge pofalile, sve više mi oni idu u
nabavku, mada.....malo meni šta treba. Kuvam sebi čorbice i jedem leba sa
margarinom, ko ono kad nam je ona naša studirala....najviše mi to prija. I
uveče malo čokolade, ne mogu bez slatkog, pa to ti je.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Ali, kad već ona ide u radnju, zamolim je da mi kupi
triput više, nego što znam da mi treba.....Onda, malo po malo, odnesem njima,
ja kao ne mogu da pojedem, gladne mi bile oči, šteta da propadne. I posle ko
zna koliko godina ponovo jedared nedeljno napravim kolače, da se deca oslade, da
pojedu nešto lepo i po koju voćku, jer im otac i majka to ne mogu pružiti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Pametni su oni, jasno im šta ja radim, ali me puštaju,
sada češće nego ranije, kada nisu hteli primiti ni nekoliko jabuka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Pa, kad zazimi, a deca im drhture u onim tankim
jaknicama, kupljenim na Najlonu, ja im odnesem nešto od dečije robe, kao,
ostalo od mojih unuka. Ne mogu ih gledati kako se smrzavaju, kako gladuju, pre
ću skončati, nego to pustiti. A kad dođu moj, mada im otac i majka brane, neće
da mi njihova deca smetaju, pa se maju kao mačići oko mene, stisnem zube da ne
pustim suzu, koliko me podsećaju na moje devojčice. Tu stegnutu suzu pustim
onda kad sam sama. Uvek čovek plače sam.<o:p></o:p></span></b><br />
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-size: 16.0pt;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">E, konačno da<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>ti kažem šta bih htela......<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Hoću da sa njima napravim ugovor, da im ostane taj naš stan kad ja umrem, da se više ne muče u tuđem, da makar imaju krov nad glavom.
Ti dete, ti smisli kakav to ugovor treba da bude i kako da se zove, a da bude
čvrst i jak kao stena, da ga niko ne može oboriti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Dobro, ako je to ugovor o doživotnom izdržavanju, neka
bude.<o:p></o:p></span></b><br />
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;"><br /></span></b>
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Neka imam bar nekoga da mi pruži čašu vode...... Drži me za ruku, dok čekam da se konačno sa dušom rastanem......Hrišćanski me sarani, obiđe pokatkad naš spomenik, ostavi nekoliko cvetova....Da me neko po dobru spominje.</span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Ako si voljna, evo ti ova gomila pisama, neka stoji
kod tebe, možda jednom jako zatrebaju. Da, da, to su sva pisma, koja smo joj slali,
što Jova i ja, što ja kasnije, a sva vraćena neotvorena, ko da su zaražena. Svako od njih sam preplakala, prebolovala, platila krvlju iz srca, pod kojih sam je nosila. Ni poziv
za ostavinsku raspravu, kad joj je otac umro, nije htela da primi, a da pošalje
cveće, makar po zaovi ili objavi čitulju.....na pamet joj nije padalo.<o:p></o:p></span></b><br />
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;"><br /></span></b>
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Pokušavam se setiti kada nam je zahvalila za bilo šta, što bi učinili za nju, poklonili joj, za novac koji smo joj slali. I ne mogu, ma koliko žuljala glavu. Pa....... ovo nam je njeno - HVALA! I pokojnom Jovi, duša mu počivala u miru i meni. </span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Čuvaj ti to, zlu ne trebalo. Znam ja dobro moju
jedinicu (ako se ona odrekla mene, ja nje nisam), nema dokumenta koji bi ona
poštovala, a nemaju ovi nesrećnici ni za leba, a kamoli za sud i suđenja. I
pored ugovora, ostaviću ti i akontaciju, da obaviš iza mene ostavinsku
raspravu, pa još nešto pride, da se nađe, ako.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Znam ja, neću još dugo, osećam to u kostima, u srcu,
koje sve slabije radi. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Trudila sam se da pošteno proživim život, ispoštujem
sve koje sam volela do kraja....i ako svugde gde sam mogla učinila dobro, znam
da nisam učinila išta nažao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Moje su unuke osigurane, bar im je školovanje
obezbeđeno. A ona moja nevernica, neka izdurava sama, kako zna i ume i kako joj
je sudbina namenila. Na dušu meni ili njoj, koja se god od nas ogrešila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">I samo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>te još
jednu stvar molim.....Ostalo mi je još jako malo nakita, sve smo morali prodati
da bi našu jedinicu izveli na put, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">kolko
god se ona upljuvala, pričajući kako je to sve dedina zasluga.....</i>Molim te,
nek to ostane kod tebe, pa nađi nekako načina da dođu do mojih unuka, da imaju
uspomenu na baku. Naročito ove biserne ogrlice, koje mora imati svaka devojka i žena.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;">Neka me bar one pamte, neka ih nešto seća na mene, kad
me već njihova mati odbacila i <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zaboravila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: black; font-size: 16.0pt;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></b><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-size: 16.0pt;">*******************************************</span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 16.0pt; mso-ansi-language: #241A;"><o:p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjXCuxQ-7yuO4MTBDjC9s7Hba5vjfn1bHbv-Rl7PcLMyh5OFmMoU64-DAHh7e2qscKPtAn_SJlZuNM1tKBpKCD6aBSYICFF0WYe0BLFVH2WTnrR8tIHGAiAQTfcRPOLyQao-pWdpFdVpUfB/s1600/biseri+u+kutiji++nakit+11.09.15..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="310" data-original-width="465" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjXCuxQ-7yuO4MTBDjC9s7Hba5vjfn1bHbv-Rl7PcLMyh5OFmMoU64-DAHh7e2qscKPtAn_SJlZuNM1tKBpKCD6aBSYICFF0WYe0BLFVH2WTnrR8tIHGAiAQTfcRPOLyQao-pWdpFdVpUfB/s400/biseri+u+kutiji++nakit+11.09.15..jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Fotografije dodate sa GOOGLE pretraživača</td></tr>
</tbody></table>
</o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 21.3333px;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-size: 21.3333px;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br /></div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-16048891312575999872018-07-21T14:15:00.001+02:002018-07-21T14:15:40.595+02:00BERAUBT<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /><a href="https://www.blogger.com/null" name="OLE_LINK3"></a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgS-EB-Wqj5AUl7oH6FdpdluvBg7Xulv_K1rJ8Rilz8n8z-hBGP6fMX0b2otoECntkAoCA-QoJMYSACZw-YMbGev7oWkC-4QKQEm3bSFyziKy1w8HKkXGaEGlTG9PteFGD0XDXkwl3U5Jx1/s1600/GLORIA+PUN+MESEC+15.05.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="708" data-original-width="718" height="315" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgS-EB-Wqj5AUl7oH6FdpdluvBg7Xulv_K1rJ8Rilz8n8z-hBGP6fMX0b2otoECntkAoCA-QoJMYSACZw-YMbGev7oWkC-4QKQEm3bSFyziKy1w8HKkXGaEGlTG9PteFGD0XDXkwl3U5Jx1/s320/GLORIA+PUN+MESEC+15.05.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Josef Leibl kam ganz am Anfang des 20.
Jahrhunderts zur Welt, in einem kleinem Dorf am Ufer der Donau, im äußersten Süden
von Österreich-Ungarn, unweit von Serbien, wo hauptsächlich Donauschwaben
lebten, dazu noch eine kleinere Zahl von Ungarn und Serben. Als sie ihn
blutverschmiert, mit geraunter Haut, eingehüllt in ein vorgewärmtes Laken, auf
den Arm seiner Mutter gelegt hatten, die von einer fast dreitägigen Entbindung ganz
erschöpft war, stieß er seinen ersten, schmerzerfüllten Schrei aus, als ob er
gewusst hätte, dass sein Leben, das gerade erst begonnen hatte, mühsam und
voller Beschwerlichkeiten sein wird.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Das jüngste Kind wurde mit Ungeduld
erwartet, denn seine Eltern hatten schon drei Töchter und die Geburt des Sohnes
erfüllte sie mit Erleichterung. Töchter wachsen auf, heiraten und verlassen das
Elternhaus, aber ein Sohn bleibt, damit er sich um das Besitztum und die Eltern
kümmert, die mit jedem Tag älter werden.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Die Familie Leibl war fleißig und
arbeitsam. Der Vater Stefan sagte immer, dass sie nicht reich, aber auch nicht
arm seien. Sieben bis acht Joch landwirtschaftlichen Bodens, ein Haus aus Lehmziegeln
mit einem großen Vorhof, wo Maria, die Mutter, gleich nach der Heirat Obstbäume
gepflanzt hatte, war mit Steinplatten bedeckt, sauber und ordentlich, dahinter
war der zweite, wirtschaftliche Teil des Hofs mit Hühner- und Schweineställen,
und ein großer Garten... Das war genug, damit die Familie ein angenehmes Leben
führen konnte, denn wenn man Land hatte, wo man sein eigenes Getreide und Korn
erntete, einen Garten voller Gemüse, welches in musterhaften, gradlinigen
Reihen gepflanzt war, einen vollen Schweine- und Hühnerstall, dann konnte kein
Hunger herrschen und es durfte ihn nicht geben.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Alle haben gearbeitet – der Vater
bearbeitete das Land und kümmerte sich um das Vieh, vom ersten Morgengrauen bis
zur vollständigen Finsternis, die Mutter kümmerte sich um den Garten und die
Hühner, während die Mädchen - wie sie heranwuchsen – einen immer größeren
Beitrag zur Erledigung der Hausarbeiten leisteten. Ihre Aufgabe war, das Haus
sauber zu halten, und der kleine Sohn begann schon mit knapp sechs Jahren dem
Vater zu helfen; beim Ein- und Ausspannen der Pferde, der Reinigung der
Schweineställe, er brachte den Tieren Futter und Wasser, und ging dann mit dem Vater
auf das Feld.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Nur im Winter, als die Abende lang waren
und im Ofen das Holz knisterte, das der Vater im Sommer allein neben einem
Donauärmel gesammelt hatte, gab es Zeit für Gespräche, Singen, Stricken und
Handarbeiten, für welche es üblich war, dass schon kleine Mädchen darin
einbezogen werden, sobald sie eine Nadel in ihrer Hand halten konnten - und von
klein auf wurde ihnen beigebracht, dass sie den Textilienanteil ihrer Mitgift
allein fertigen müssen.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Josefs Kindheit war glücklich und ruhig.
Nachdem er sonntags aus der Kirche nach Hause kam, spielte er mit den anderen
Kindern, die in seiner Straße lebten, während die Mutter Suppe, weiße Sauce, panierte
Hühnerschnitzel und einen pflichtmäßigen Kirschkuchen zubereitete. Im Sommer
ging er angeln; die Angel war von Hand aus einem langen Zweig gefertigt, der
ursprünglich zum Anbinden von Bohnen benutzt wurde, und an einer dünnen Schnur
war der Angelhaken angebunden. Niemand war glücklicher als er, als er mit
goldenen Karauschen nach Hause kam, die an einen Draht gebunden waren. Die
Fische musste er selbst säubern und danach hat sie die Mutter in einer
schwarzen Gusspfanne gebraten.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">**********************<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Es kam das Jahr 1916. Josef erfuhr aus den
Gesprächen der Erwachsenen, dass etwas vor sich ging, dass ein Krieg im Gange
war, doch weder kümmerte ihn das besonders noch hatte er Zeit dafür. Wie er
heranwuchs und kräftiger wurde, arbeitete er mittlerweile gleichermaßen wie der
Vater, alle Schwestern hatten geheiratet, so dass er jetzt der jüngste im Hause
war. Und er musste gehorchen.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Als eines Tages ein Brief kam, der ein
amtliches Aussehen hatte, konnte er nicht wissen, worum es sich handelte. Erst
das Weinen der Mutter und das trübselige Schweigen des Vaters ermutigten ihn zu
fragen, was los sei. Dann erfuhr er, dass Papa in den Krieg ziehen musste - er
wurde einberufen und es war nicht möglich dies abzulehnen. Im Bahnhof des
naheliegenden Städtchens sah er viele Väter seiner Freunde aus dem Dorf, die
schon in Uniform waren und Rucksäcke trugen, in welche ihre weinenden Frauen
ein Stück Speck und einen Brotlaib eingepackt hatten. Als ihn der Vater zum
Abschied umarmte und ihm sagte, dass er jetzt schon ein großer Junge sei und
dass er ihm die Aufgabe gäbe, für die Mutter und den Hof zu sorgen, verspürte
er in sich das bleischwere Gefühl, dass alles endlich ist und dass er den Vater
zum letzten Mal sieht.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Es vergingen nicht einmal drei Monate, als
sie ein Telegramm mit einem schwarzen Band erhielten – Stefan Leibl ist
gefallen, irgendwo an der Russlandfront ist er umgekommen, man weiß sogar
nicht, wo seine Knochen liegen. Dann hat er zum ersten Mal laut geweint, nachdem
er sich hinter der Maiskammer versteckt hatte, damit er es seiner ganz
verlorenen Mutter nicht noch schwerer macht.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Maria konnte den Tod ihres Mannes niemals
hinnehmen, noch weniger schaffte sie es, ihre Trauer zu überwinden. Kurze Zeit
später wurde sie kränklich, in wenigen Tagen alterte sie um 30 Jahre, ihr Haar ergraute,
ihr Rücken krümmte sich... Ihre Augen leuchteten nur dann auf, wenn sie ihren
kräftigen, fleißigen und gehorsamen Sohn betrachtete.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Nachdem Josef das 18. Lebensjahr vollendet
hatte, lernte er in der Apotheke, als er für die immer schwächere und
kränklichere Mutter Medikamente holen ging, Therese kennen, die Tochter des
Apothekers. Sie war drei Jahre älter als er, ihre Schulung in einem Wiener Pensionat
musste sie wegen dem Krieg abbrechen. Josef verliebte sich in sie, so stark und
mächtig, wie es nur in Jugendjahren geschehen kann, die von Leidenschaft
erfüllt sind. Therese erwiderte seine Gefühle und bald darauf heirateten sie,
trotz des heftigen Widerstands ihrer Eltern, denn sie war eine
Apothekertochter, noch dazu wurde sie zu einer Dame erzogen und sie musste
jemanden heiraten, der ihresgleichen war, und nicht irgendeinen wortkargen,
armen Bauern. Da sie schon volljährig war, konnten sie es ihr aber nicht
verbieten, und sie erhielt lediglich eine kleine Mitgift, nur soviel, dass man
nicht sagen konnte, dass das Mädchen ihr Elternhaus mit leeren Händen verlassen
hatte.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Josef hat das nicht gestört. Er war der
glücklichste Mensch auf der ganzen Welt, als seine junge Frau ihrer
Schwiegermutter deren letzte Erdentage erleichtert hat, denn die große Grippe
im Jahre 1918 hat sie das Leben gekostet. Mit einem Seufzer streichelte sie die
Hand des Sohnes und der Schwiegertochter, drehte sich zur Wand und entglitt in
die Unendlichkeit, um sich zu ihrem gefallenen Mann zu gesellen, mit dem sie
ihr Leben verbracht und die Kinder groß gezogen hatte.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">**********************<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Wenn der Tag mit schwerer Bauernarbeit
ausgefüllt ist, bleibt keine Zeit, um zu trauern. Therese, die aus ihrem
vorherigen Leben nur die Liebe zur Musik mitgenommen hatte, und jeden Sonntag
auf dem Klavier aus ihrer Mädchenzeit spielte, übernahm schnell und geschickt
alle Arbeiten ihrer verstorbenen Schwiegermutter. Und nach kurzer Zeit wurde
sie schwanger.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Einer nach dem anderen kamen zwei Jungen
zur Welt - Stefan (wie sein Großvater) und Joachim. Danach wurden noch zwei Mädchen
geboren. Therese war sich schon sicher, dass es mit dem Kinderkriegen fertig
ist, aber dann kam noch das fünfte Kind, Ulrich.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Jetzt musste Josef für sechs Familienmitglieder
sorgen und er hat dem, dass er jetzt in einem neuen Staat lebte, nicht viel
Bedeutung beigemessen. Dieser trug den Namen Jugoslawien und im Haus hatte nun
das Bild des Königs statt jenes des Kaisers zu stehen. Macht ist Macht,
sinnierte er, jede sollte man respektieren, die Steuern rechtzeitig zahlen, das
Land bearbeiten und sich um das Vieh kümmern. Das Wichtigste ist, dass es
Therese und den Kindern gut geht, alles andere wird dann schon in Ordnung sein,
redete er oft sich selbst gut zu, wenn er um vier Uhr morgens aus dem warmen
Bett aufstand, denn die Arbeit konnte nicht warten.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Die Familie machte Fortschritte, man
kaufte noch etwas Land neben dem väterlichen Besitz, welcher dadurch vermindert
wurde, dass man etwas davon Josefs Schwestern als Mitgift gegeben hatte. Dann
die erste Kuh, kurz danach noch eine, so dass genügend Milch übrig blieb, um
Käse und Rahm für den Verkauf herzustellen; denn ein Bauer braucht jeden zusätzlichen
Groschen, um alles in das Haus zu investieren.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Arbeitend und sparend, arbeitend und
sparend, haben Josef und Therese ein kleines Sparguthaben angesammelt. Das hat jahrelang
gedauert und sie beschlossen, ein etwas besseres Haus zu bauen, mit mehr Platz
für sie beide und ihre fünf Kinder. Ein Teil nach dem anderen wurde das alte
Haus abgerissen, während man Baumaterial kaufte, und die Leibls mussten
letztendlich auf nur ein wenig Platz im Hause einer von Josefs Schwestern Unterbringung
suchen, bevor das neue Haus drei Monate später fertig war. Es war aus Lehmziegeln,
aber groß, mit einem Zimmer an der Straßenseite, einem langen Gang mit einem
Mosaik aus gelb-rötlichen Keramikfließen, aus dem man in die Küche und die Zimmer
gelangte, wo die Kinder schliefen. Über dem ganzen Haus war ein Dachboden,
größtenteils wurde er zur Lagerung von gedroschenem Getreide genutzt, und an
dessen Ende war der Teil, wo der Mais entkörnt wurde, daran lehnte sich die
Strohkammer an, welche mit der Maiskammer verbunden war.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Eine Mauer, die mit Tannenholz getäfelt
war, trennte den vorderen vom hinteren Teil des Hofs und diente als Schutz vor
dem Geruch des Viehs. Der Vorderhof war mit Ziegelsteinen bepflastert,
ordentlich und sauber wie die Apotheke von Thereses Eltern, mit vielen Blumen, Pelargonien,
roten Fliedern und Jasmin, und an der Mauer zur Straße hin war eine Vielzahl
von wilden Hibiskusen, während die Sonnenstrahlen spärlich durch die schon
großgewachsenen Obstbäume hindurchschienen, von denen jeder ausgiebig Früchte
gab. Durch ein gesondertes Tor gelangte man in den sogenannten wirtschaftlichen
Hof, wo viele Hühner umherliefen, und dahinter waren der Stall für Pferde und
Kühe und die Schweineställe, morgens und abends konnte man das durstige Vieh
hören, von diesem Teil des Hofs ging es weiter in den Garten mit unzähligen
Reihen von gepflanztem Gemüse, der dank Thereses fleißigen Händen überaus ertragreich
war. Das war auch den Kindern zu verdanken, denn sie wussten, dass sie der
Mutter helfen mussten; die Jungen halfen weniger, da sie für die landwirtschaftlichen
Arbeiten noch zu klein waren, und die Mädchen nahmen an der Arbeit teil,
nachdem sie die Zimmer aufgeräumt hatten. Dieser Garten ernährte die ganze
Familie und etwas blieb auch für den Verkauf auf dem Markt übrig.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Als das Haus endlich fertig war, wurde es
hellgelb gestrichen, mit einem dunkelbraunen, breiten Sockel, vor dem Eingangstor
für Fußgänger befanden sich ein paar Stufen, das große Einfahrttor war aus
massivem, dunkelbraun gefärbtem Holz, auch an der Mauer aus Ziegelsteinen gab
es einen dunkel gestrichenen Sockel. Der stolze Hausherr Josef fertigte eine
Tafel in derselben hellgelben Farbe wie das Haus und brachte sie am
Dachbodenteil der Fassade an. Diese hatte die Aufschrift:<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">JOSEF
LEIBL 1938<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Somit hat er die Pflicht eines jeden Mannes
erfüllt, dass er ein Haus baut, in dem seine Frau und die Kinder, die er mit
ihr hatte, gemütlich leben werden, und dieses Haus wird für immer das Zeugnis
dafür sein, dass JOSEF LEIBL ein redlicher, fleißiger Mensch und ein guter
Hausherr war.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">**********************<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Glück ist jedoch eine relative und
flüchtige Angelegenheit. Und niemals dauert es lange.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Für manche Menschen ist Glück ein Kästchen
voller Goldmünzen, jener mit dem Antlitz von Kaiser Franz Joseph, diese konnten
mehrtägige Vergnügungen in Pest und Wien ermöglichen, mit Bächen von Champagner
und vielen schönen Frauen, seidenen Kleidern, Pariser Hüten und funkelndem
Diamantenschmuck.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Für andere, wie es Josef und seine Freunde
waren, war Glück ein Haushalt, wo nichts fehlen durfte, zehn Joch
landwirtschaftlichen Bodens, welcher die Familie ernähren konnte, dass von den
Erträgen auch etwas übrigblieb, gesundes Vieh und Schweine in den Ställen,
hunderte von Hühnern, die im Gras pickten und jeden Abend frische Eier gaben,
an denen noch ein bisschen Blutspuren klebten, der Dachboden voll von Würsten
und Schinken, die von den eigenen Schweinen stammten, auf dem Tisch jeden Abend
warme, frisch gemolkene Milch und Käse von ihren drei Kühen, auch Schnaps, den Josef
vom eigenen Obst brannte.... Und an erster Stelle und am wichtigsten war die
fleißige, bescheidene und treue Ehefrau, die eine noch bessere Mutter war,
brave und gehorsame Kinder, von denen Uli, der jüngste, ein bisschen aus der
Reihe tanzte. Er verbrachte die Zeit immer irgendwo am Donauärmel, wo er
angelte und Perlen für seine Mutter suchte. Er war so anhänglich und lieb, dass
weder der Vater noch die Mutter im Stande waren, ihn zu tadeln.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Josef Leibl erachtete sich selbst als sehr
glücklichen Menschen.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">**********************<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Fast unmerklich pirschte sich das Jahr
1941 heran.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Noch während des Winters begannen
Jugendliche durch das Dorf zu marschieren und hauptsächlich gehörten sie dem
Lumpenproletariat an, denn unter diesen Jugendlichen waren keine Kinder aus
redlichen Häusern. Sie trugen grüne Uniformen, bald darauf wurde der Verein
„Kulturbund“ gegründet, und auf einmal begann man die Wörter FÜHRER und LEBENSRAUM
zu benutzen, neben der pflichtmäßigen Hymne DEUTSCHLAND ÜBER ALLES.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Er schenkte diesem keine große
Aufmerksamkeit, nur manchmal zuckte er mit den Schultern und stellte sich die
Frage, wie denn diese Leute die Zeit finden, um sich mit solchen Unsinnigkeiten
zu beschäftigen, während sich er und die anderen Mitglieder seines Haushalts immer
die Frage stellen mussten, welcher Arbeit man sich zuerst widmen sollte.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Die Jungen wuchsen heran, mit ihrem Vater
arbeiteten sie ebenbürtig und mit derselben Kraft, so wie er es einst neben
seinem Vater gemacht hatte, die Mädchen heirateten in gute Häuser und es gab
auch schon Andeutungen, dass man bald Enkelkinder haben würde. Therese freute
sich, fertigte Stickereien auf Babywesten und strickte Käppchen und Babyschuhe.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">**********************<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Am Anfang war es kaum bemerkbar, später wurde
es aber immer unabdingbarer, und Josef begriff, dass sich das Leben
verkomplizierte, dass die glückliche Zeit ihr Ende nahm. So viel er sich auch
bemühte, dass nur sein Haus, seine Familie, seine Arbeit die eigenen Gedanken
ausfüllen, so konnte er doch nicht gleichgültig gegenüber den unangenehmen
Veränderungen in seiner Umgebung bleiben.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Die Menschen wandelten sich; die Mehrheit
von ihnen zog sich in sich selbst zurück, die Höfe verließen sie nur, um auf
ihre Felder zu gehen, während eine kleinere Zahl von Lumpenproletariern begann,
in Uniformen Streifzüge durch die Straßen zu machen... Man begann verschiedene Listen
zu fertigen, vom Eigentum der Einwohner, Personenlisten, vor allem von jungen
Männern, niemand durfte ohne einen AUSWEIS hinausgehen, und dann bekamen alle
im Dorf den Befehl zur Zwangsabgabe von Getreide, Mais, Vieh... Dafür bekam man
Anleihescheine, die Menschen wussten jedoch nicht, was sie mit ihnen machen
sollten.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Dann begann man, den Angriff auf die
Sowjetunion zu feiern.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Von Furcht erfüllt begriff er, dass es
nicht gut sein wird, dass dies nicht anders enden konnte als in einer
Katastrophe.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">**********************<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Der Herbst deutete sich erst an, als ein
Bote zwei amtliche Briefe brachte – Einberufungen zum Wehrdienst, an die zwei
älteren Söhne Stefan und Joachim gerichtet, mit der eindeutigen und in Großbuchstaben
geschriebenen Androhung der Zwangszuführung. Therese begann zu weinen und Josef
durchfuhr zum zweiten Mal im Leben ein scharfer Schmerz im Brustkorb. Plötzlich
sah er vor Augen den Zug, der vor langer Zeit seinen Vater weggebracht hatte,
wonach er ihn nie mehr gesehen hat.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Seine Jungen verließen das Dorf. Während
sich Josef bemühte, seine verzweifelte Therese zu trösten, verbarg er gleichzeitig
vor ihr die eigene fröstelnde Angst. Es kamen selten Briefe von den Söhnen, und
jene, die sie bekamen, enthielten mehr zensierte, durchgestrichene Zeilen als
die lesbaren, in denen stand, dass sich die Eltern keine Sorgen machen sollen. Später
kamen keine Briefe mehr, das von Ungewissheit erfüllte Warten raubte beiden
vollständig den Schlaf.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Eines Tages vor Weihnachten – niemals
zuvor hatte man ein Weihnachtsfest mit weniger Freude erwartet – klopfte ein
junger, kaum erwachsener Bursche in Uniform an der Tür, übergab ihnen ein
Telegramm mit schwarzem Band und rannte sofort weg.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Josef wusste gleich, was das zu bedeuten
hatte. Mit steifen Fingern, die nicht gehorchen wollten, zerriss er den Umschlag,
die schwarzen Buchstaben flimmerten vor seinen tränenerfüllten Augen, er las
den sachlich-kühlen bürokratischen Text, der ihnen mitteilte, dass Stefan und
Joachim für das REICH gefallen sind.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Seine Sinne waren ganz benebelt, dunkler
als die Nacht, um ihn herum war eine Menge von Menschen, deren Namen er sich
nicht erinnern konnte, obwohl sie zusammen aufgewachsen waren, Therese war wie irre
vor Schmerz und Leid, ein scharfes Stechen durchfuhr den Brustkorb.... all das
wechselte sich mit großer Schnelligkeit ab, aber er war dessen überhaupt nicht
bewusst. Er strauchelte bei der Erledigung der alltäglichen Arbeiten, aber
jemand musste noch Kraft in sich haben. Man hatte keine Leichname, die man
hätte beerdigen können, denn man wusste nicht, wo sie geblieben sind; es gab
kein Grab, an dem man weinen konnte, auch kein Bild auf dem Grabstein, dass man
wenigstens dort die Gesichter der Söhne sehen kann. Das Haus, das mit so viel
Stolz und Glücksgefühlen erbaut wurde, war jetzt von Stille erfüllt. Das Jahr 1941
neigte sich dem Ende zu.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">**********************<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Er konnte sich kaum an die nächsten drei
Jahre erinnern, die in einer Art finsterer Betäubtheit verronnen sind. Er
bearbeitete die Felder, kümmerte sich um das Vieh, von dem eins nach dem
anderen zu sterben begann, im Garten pflanzte er lediglich ein bisschen Gemüse,
nur damit sie etwas zu essen haben. Therese war am Boden zerstört. Sie saß nur
irgendwo in der Ecke, oft neben dem feuerlosen Ofen, mit Scheiben von rohen
Kartoffeln, die sie an ihre Stirn gebunden hatte. Er begann zu rauchen, zuerst
zehn Zigaretten pro Tag, um schließlich ständig eine Zigarette zwischen den Fingern
zu halten, mit der Glut einer zu Ende gerauchten zündete er sogleich eine neue
Zigarette an. Die Tage und Nächte verbrachte er damit, dass er ziel- und endlos
durch den leer gewordenen Hof wandelte, damit er seine Frau nicht vor Augen
hatte, die außer sich war, mit trockenen Augen, in denen kein Glanz mehr war.
Die meiste Zeit starrte sie bewegungslos auf einen Punkt. Er erinnerte sich an
die Worte seiner verstorbenen Mutter, die sie gemurmelt hatte, dass der Himmel hoch
sei, und der Boden hart. Erst jetzt begriff er, was sie damit gemeint hatte.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Er verstand jetzt, dass der Schmerz seine
Farbe hatte – ein schimmerndes Weiß, welches gelegentlich von Schatten durchbrochen
wurde. Und im blutenden Herzen breitete sich eisige Kälte aus, welche die Seele
fesselte.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">**********************<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Still und anscheinend langsam brach das
Jahr 1945 an.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Nur etwas Weniges baute er auf seinen paar
Feldern an, auch dazu musste er sich zwingen. So war es auch mit den anderen
Arbeiten, denn niemand fragte ihn, ob er konnte und ob er noch Kraft in sich
hatte. In diesem willenlosen Zustand hörte er dann, dass DEUTSCHLAND ÜBER ALLES
den Krieg verliert. Dass das Ende gekommen sei. Diese Nachricht bedeutete ihm
nichts. Seine Welt hat an jenem Dezembertag aufgehört zu existieren, als sie
das Telegramm mit dem schwarzen Band bekommen hatten.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Die Obstbäume waren noch in Blüte, als die
neuen Machthabenden kamen, mit einer Kollone von Soldaten mit ernsten Mienen.
Schon einen Tag danach, am Rande der Schotterstraße gleich am Anfang des
Dorfes, wurde die alte Tafel mit dem Dorfnamen abgenommen und man brachte eine
neue an, mit einem roten Stern und den ungeschickt geschriebenen Buchstaben -
BAČKO NOVO SELO.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Die Zeit, die bis zu diesem Moment gefühlt
still gestanden hatte, brach in Gallop aus, wie ein<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>junger Hengst, den man lange im Stall
gehalten hatte.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Es vergingen nur einige Tage, nicht mal
eine Woche, als Josef Leibl den MÜNDLICHEN BEFEHL bekam, dass er als Mitglied
der deutschen faschistischen Besatzungsmacht verpflichtet ist, das HAUS mit
allen seinen Bewohnern innerhalb von 24 STUNDEN ZU VERLASSEN und es den
BEFREIERN zu übergeben. Von den Sachen dürfen sie nur drei Stück Bettzeug und
etwas Nahrungsmittel mitnehmen, und alles andere - ALLE Wertsachen, die
Haushaltssachen, Kleidung, Nahrungsmittelvorräte, Vieh und Hühner, Pflüge und
andere landwirtschaftliche Geräte, natürlich auch der landwirtschaftliche Boden
- BLEIBT ZURÜCK. Weiterhin wurde angeordnet, dass er sich mit den wenigen
Habseligkeiten am Versammlungsort melden soll, VON WO MAN IHN IN DIE NEUE
WOHNSTÄTTE BRINGEN WIRD. An der Strafe für das Nichtbefolgen dieses Befehls
konnte kein Zweifel aufkommen.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Eine große Zahl von Männern und Frauen
wurde auf einen Fußballplatz unter freiem Himmel gebracht, von den jüngsten bis
zu den ältesten, von denen manche sogar nicht auf ihren Beinen gehen konnten,
schwarz im Gesicht und außer sich vor Verzweiflung. Unter den Erwachsenen
weinte eine Frau, neben ihr noch Hunderte von kleinen Kindern. Drei Tage
verharrten sie dort, zusammengequetscht, während es ständig regnete, als ob
sich der Himmel geöffnet hätte - die Menschen hatten keinerlei Unterschlupf.
Aus den Häusern, die sie bis vor Kurzem noch ihr Eigen nennen konnten, hörte
man das Wiehern von Pferden, das Quieken von hungrigen und durstigen Schweinen,
das Muhen von Kühen, die nicht gemolken wurden. Die Erwachsenen erkannten die
Hilferufe von ihren Tieren, die kein Futter und Wasser hatten. Sie versuchten,
mit den Wächtern zu sprechen, die noch junge Burschen ohne richtigen Bartwuchs
waren, aber jeder Versuch war erfolglos! Die bloße Andeutung, dass sie zu
jemandem von den Wächtern etwas sagen wollten, hatte zur Folge, dass ein Gewehr
auf sie gerichtet wurde.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Man trieb sie alle in Militär-LKW-s und
brachte sie ein LAGER, irgendwo im Srem. Dieses war von Stacheldraht umzäunt,
zuerst waren sie unter freiem Himmel, später in einer notdürftigen Unterkunft
in Form von Holzbaracken, die sie selbst bauen mussten. Dort mussten sie ganze
zwei Jahre verbringen, nur ab zu bekamen sie etwas zu essen, und auch dann nur
sehr wenig, Wasser gab es selten und nur in kleinen Mengen. Brennholz hatten
sie keins, sie durften auch keine Äste und Zweige abschneiden, mit denen sie
wenigstens ein bisschen Wärme hätten schaffen können. So sehr sie sich auch bemühten,
ihre Körperhygiene zu bewahren, war es doch unvermeidbar, dass sie nach einer
kurzen Zeit alle voll von Läusen, Flöhen und Wanzen waren. Nach einer kurzen
Zeit brachen Epidemien aus.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Thereses Lebensfeuer erlosch schon einen
Monat nach der Ankunft im LAGER. Ohne Tränen oder einen Seufzer fasste sie sich
an die Brust, umklammerte fest mit ihren dünnen Fingern die Bilder ihrer toten Kinder,
röchelte nur kurz und ihr lebloser Kopf fiel auf Josefs Schulter. Die Bilder
der zwei Söhne, so jung und schön wie zwei frisch gepflückte Äpfel, fielen auf
das schlammige Gras...<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Zuerst brach der Scharlach aus, dem bald drei
von Josefs Enkelkindern und die älteste Tochter Maria zum Opfer fielen... Als
nächstes kamen Typhusfieber und Dysenterie, an der meistens Kinder und alte
Menschen starben. Medikamente gab es überhaupt nicht. Die Zahl der Toten wurde
immer größer und es war schon schwer, sie zu zählen. Man beerdigte sie
schweigend auf einem kleinen Feld und bemühte sich, die Gräber, die man nur
anhand der Erdhaufen als solche erkennen konnte, mit improvisierten Kreuzen zu
kennzeichnen, die man aus dem Material fertigte, das ihnen zur Verfügung stand.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Ständig gab es endlose Verhöre, die immer
abends begannen... Oft waren Schüsse zu hören, welche die Nachtstille
unheilvoll durchbrachen.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Die anfängliche Zahl der Lagerinsassen war
dezimiert und im LAGER verbrachten sie ganze zwei Jahre. Danach wurden die
wenigen Überlebenden in Viehwaggons verstaut und mit Zügen nach Deutschland
geschickt. Von allen Mitgliedern der Familie LEIBL waren nur Josef und seine
Tochter Sabine, die auch verwitwet war, und ihr schon großgewachsener jüngster
Sohn ULI, der dünn wie ein kleiner Baum war, ein Teil dieser Gruppe, die ganz
ausgemerzt und in Lumpen war.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">**********************<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">Das Haus der Familie Leibl „bekam“</span></span></span></span><span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: HU;"> </span></span></span></span><span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">im
Rahmen der Kolonisierung</span></span></span></span><span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: DE;"> </span></span></span></span><span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">mein
Großvater </span></span></span></span><span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Božo Milošević, der mit meiner Großmutter
Anka und ihren fünf Kindern auf diesem Gebiet angesiedelt wurde.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">In diesem Haus hauste niemals das Glück!
Wirklich NIEMALS!<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Der Großvater und die Großmutter trennten
sich bald, kirchensprachlich ausgedrückt trennten sie Tisch und Bett. Die
Großmutter konnte seine Selbstsucht nicht mehr dulden, auch dass er ein
Frauenjäger war, weswegen er mancherlei Krankheiten nach Hause brachte, noch
dazu prügelte er sie manchmal blutig, er war auch geizig und hatte einen üblen
Charakter. Als Mitglied des sogenannten Volksbefreiungskriegs (er musste sich
seit dem Jahre 1942 in Wohnhöhlen im Srem herumquälen, wo sie „nichts zu essen
hatten außer Speck und Wein”), bekam er eine gute Arbeitsstelle, vergüngstigte
Versorgungskarten, die er nur für sich in Anspruch nahm. Er tat so, als ob die
anderen Kinder, außer Branko, dem jüngsten, dem Vater meiner Cousine Snežana,
nicht existieren würden. Nur für Branko gab es Brot, Speck, manchmal Wurst, und
gelegentlich bekam er sogar eine Schokolade... Und die anderen? Die Großmutter
ernährte sie nur mit Mühe, denn der Großvater gab ihr von seinem für diese Zeit
sehr guten Lohn keinen einzigen Groschen. Sie arbeitete vom Morgengrauen bis
zur Finsternis auf dem Feld und im Garten, fütterte die Hühner und Schweine,
ging als Tagelöhnerin arbeiten, und nachts wusch sie die Wäsche, strickte,
nähte und flickte mit der Hand die Kleidung der Familie.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Als die Kinder herangewachsen sind und das
Elternhaus verließen, besuchten sie oft ihre Mutter, immer nervös und schlecht
gelaunt, ständig in Konflikt miteinander. Geschrei, Streit, Uneinigkeit,
Vorwürfe, wer wieviel arbeitet und welchen Beitrag er leistet - all das war
auch über den Zaun zu hören und die Nachbarn wussten, dass es „Streit geben
wird, denn die Familie Milošević hat sich versammelt”.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Als die Enkelkinder zu Besuch kamen, die
mehrheitlich hier, neben der Großmutter, aufgewachsen sind, war es ein bisschen
besser. Wir mochten uns und vertrugen uns ziemlich gut, wir waren alle um
unsere Großmutter versammelt, wie die Küken um die Henne. In der Finsternis,
welche das Haus und die schlafenden Obstbäume umhüllte, war ihre Liebe,
Zärtlichkeit und Hingabe für uns wie eine Kerze in der dunkelsten Nacht. Wir
hatten eine schöne Kindheit, was ausschließlich ihr zu verdanken war. Sie war
arm wie eine Kirchenmaus, aber sie gab uns auch die letzte Scheibe Brot, sie
liebte uns, pflegte uns, wenn wir eine Lungenentzündung, Bronchitis oder hohes
Fieber unbekannter Ursache hatten, sie war die Versöhnerin bei unseren
Streitereien und stellte eine Autorität für uns dar, die nicht in Frage
gestellt werden konnte.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Meine Mutter starb, als sie kaum das 24.
Lebensjahr vollendete... Es starben noch einige andere Familienangehörige. Alle
hatten problematische Ehen, waren immer unzufrieden, niemals einheitlich und dessen
nicht bewusst, dass dasselbe Blut durch ihre Venen floss. Sobald jemand von den
Kindern und Enkelkindern erwachsen wurde und das Elternhaus verließ, begann
sein Kampf um die bloße Existenz, er bemühte sich, der düsteren Atmosphäre zu
entfliehen, welche im Haus allzuoft dominant war.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">In diesem Haus hauste niemals das Glück! Es
gab mehr Tränen und Seufzer als schöne Momente und Glücksgefühle.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">**********************<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Ich war ein junges Mädchen, so um die 13
Jahre, und verbrachte die Sommerferien selbstverständlich bei der Großmutter.
Es war ein heißer Tag, früh nachmittags an einem Sonntag im August, als vor dem
Haus ein großer OPEL mit ausländischem Kennzeichen anhielt. Aus ihm stieg ein
markanter, großgewachsener, grauhaariger Mann, ungefähr in seinen Vierzigern...
Zuerst betrachtete er das Haus, streichelte die lilafarbene Blüte eines wilden
Hibiskus, der über der Mauer gewachsen war. Dann ging er auf das Haus zu, kam
bis zur Eingangstür, kniete vor ihr nieder und küsste die Türschwelle, während
aus seinen feuchten Augen Tränen über seine Wangen glitten. Wir betrachteten
diese Szene gebannt über die Mauer von außen. Er warf uns einen Blick zu und
klopfte zögernd an der Haustür. Als ihm die Großmutter öffnete, grüßte er höflich.
Nachdem ihm die Großmutter den Gruß in deutscher Sprache, besser gesagt im
Dialekt, erwidert hatte, konnte er ein Lächeln nicht unterdrücken, welches zum
ersten Mal auf seinem Mund erschien. Er stellte sich als Ulrich Leibl vor - er
war der jüngste Sohn von Josef Leibl. Ängstlich fragte er, ob er hineinkommen
könne, um sich das Haus und den Hof anzusehen, wo er aufgewachsen war. Die
Großmutter lud ihn freundlich ins Haus ein, worauf er zuerst zum Auto zurückging
und mit ein paar bunten Tüten wieder kam, wie wir sie noch niemals gesehen
hatten. Er gab der Großmutter Kaffee und Pralinen und uns Kindern eine Menge
von Süßigkeiten. Er stand auf, streichelte die Wände, setzte sich im Gang
nieder, neben den Tisch, auf dem frisch gemachter Kaffee und Saft standen.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Er bedankte sich dafür, dass man ihn ins
Haus HEREINGELASSEN hatte, er erzählte, dass er Arzt sei, und dass die
Deutschen erst jetzt begonnen haben, ihn zu akzeptieren, denn er sei als
drittklässiger Bürger aufgewachsen..., dass sich sein Vater nie an Deutschland
gewöhnen konnte und oft sagte, dass er kein Deutscher sei sondern ein
Donauschwabe, dass Papa jedes Jahr häusliche Schweineschlachtungen gemacht hat,
zur Verwunderung des ganzen Dorfes... Und dass er mit knapp 50 Jahren an einem
Herzinfarkt gestorben ist. Es ist gut, dass er auch so lange gelebt hat, sagte
Ulrich, denn er hatte es nie geschafft, den Schmerz wegen dem Schicksal seiner
Familie und seinem Leben zu überwinden. Er hatte einfach nicht die Kraft, um
weiter zu leben.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Dann stand er auf, bat um die Erlaubnis,
dass er einige Fotos macht, damit er sie seinen Kindern zeigen kann, begab sich
danach zum Auto, kehrte aber noch einmal zurück, um das Haus auch von außen zu
fotografieren. Und besonders wollte er die Tafel an der vorderen Fassade unter
dem Dachbodenfenster fotografieren, jene mit der Aufschrift<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><u><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">JOSEF
LEIBL 1938<o:p></o:p></span></u></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Dann konnte er die Tränen nicht mehr
zurückhalten und sie liefen ihm beständig über die Wangen. Darauf hin verabschiedete
er sich, stieg ins Auto und fuhr weg. Die Großmutter wollte und wahrscheinlich
konnte sie auch nicht über dieses Ereignis sprechen, dessen Zeugen wir waren.
Sie weinte.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Zu dieser Zeit habe ich das Erlebte nicht
ganz verstanden, aber ich verspürte ein Schamgefühl, welches mir in diesem
Moment unerklärlich war. Als ich älter wurde, wurde mir klar, was dieses
Ereignis aus meiner Kindheit zu bedeuten hatte. Dieses Verständnis brachte aber
keine Erleichterung und Genugtuung. Im Gegenteil - das Schamgefühl verschwand
nicht, es wurde sogar stärker.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Ich gehöre schon lange zum Kreis der Erwachsenen,
nähere mich schon meinen Sechzigern und es verrinnen meine letzten „reifen”
Jahre.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;"><br /></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Die Großeltern leben schon lange nicht
mehr, vor vielen Jahren sind sie gestorben, bis zum Ende führten sie ein verlorenes
Leben. Auch mein einziges Kind ist nicht mehr am Leben. Wenn ich sterbe, werden
nur einige Fotos zurückbleiben. Und meine Texte, dass sie anderen meine
Geschichte erzählen, wenn das jemanden interessieren wird. Ich fürchte, das
wird nicht der Fall sein. Mein Onkel und meine Tante reden nicht miteinander,
sie sind zerstritten, Wenn man sie fragen würde, was der Grund dafür sei,
könnten sie keine plausible Antwort geben. In Kontakt sind noch einige von den
Enkel- und Urenkelkindern, aber nicht alle. Und niemand von uns ist wirklich
glücklich.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Jetzt, wenn ich schon dabei bin, meine
Lebensbilanz zu ziehen, bin ich definitiv davon überzeugt, dass jemandes Unglück
niemals der Grundstein eines Zuhauses sein kann, in dem Zufriedenheit und Ruhe
herrschen. Es ist nicht von Bedeutung, dass wir persönlich keine Schuld tragen,
aber wir büßen für fremdes Leid und die Golgatha von anderen Menschen.<o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Die wahren Schuldtragenden, auf beiden
Seiten, sind entkommen. Ungestraft.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><o:p></o:p></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="HU" style="mso-ansi-language: HU;">Übersetzung aus dem Serbischen: Robert Kova</span></span></span></span><span style="mso-bookmark: OLE_LINK1;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK2;"><span style="mso-bookmark: OLE_LINK3;"><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;">č</span></span></span></span><span lang="DE" style="mso-ansi-language: DE;"><o:p></o:p></span></div>
<br /><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaRrY708f2o2IOllxru2PnQSPZB0KUjrfTCbDPZRnlnHjmOovOHOoprLEUW8ynyshLVQhs3FzsD6bUz9nIHmezEBTO-QM_JCPQKokEgiU3bMF5Wl_k1_zLtFmbpkK_m70Fgs3mtudjYT16/s1600/P2270002.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaRrY708f2o2IOllxru2PnQSPZB0KUjrfTCbDPZRnlnHjmOovOHOoprLEUW8ynyshLVQhs3FzsD6bUz9nIHmezEBTO-QM_JCPQKokEgiU3bMF5Wl_k1_zLtFmbpkK_m70Fgs3mtudjYT16/s320/P2270002.JPG" width="320" /></a></div>
<br />
<br /></div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-68819447771850175222018-05-14T17:16:00.000+02:002018-05-14T17:16:52.583+02:00TA VISOKA CENA DOSLEDNOSTI<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpjjAFYBYDAwguSiaZTzZyYBu22gMCEx-1hDUyMEHswhsWen8i7qJUIFXRjpiUBu0dzcZ3fI6EcEgko3AmZ1bMqRtWupbaHhLXTX_1eZJSvXKZwQJ-2WmWbdz6xjr5nBmBfDw-4dyPgLBR/s1600/AAA+69.+LAV+SA+SAPOM+PREKO+NJUSKE+VERA+06.04.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="765" data-original-width="612" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhpjjAFYBYDAwguSiaZTzZyYBu22gMCEx-1hDUyMEHswhsWen8i7qJUIFXRjpiUBu0dzcZ3fI6EcEgko3AmZ1bMqRtWupbaHhLXTX_1eZJSvXKZwQJ-2WmWbdz6xjr5nBmBfDw-4dyPgLBR/s320/AAA+69.+LAV+SA+SAPOM+PREKO+NJUSKE+VERA+06.04.18..jpg" width="256" /></a></div>
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">UVEK<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>BUDITE<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>SEBI<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>NAJSTROŽIJI<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>SUDIJA, O<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>ČEMU GOD DA SE RADI. BIĆETE SEBI NAJGORI NEPRIJATELJ, AKO DOZVOLITE
POVLAĐIVANJE SOPSTVENIM PROMAŠAJIMA I ČINJENJIMA, GLEDAJTE U OGLEDALU OSOBU
KOJA JESTE, A NE ONU, KAKVA BISTE ŽELELI BITI. PA, AKO IMA NAČINA, REDUKUJTE
ONO, ČIME STE NEZADOVOLJNI, ALI NEMOJTE NIKADA ZA CRNO TVRDITI DA JE BELO.
DAKLE, ILI SEBE PRIHVATITE SA SVIM MANAMA I VRLINAMA ILI SE POTRUDITE IZ SVE
SNAGE DA NEŠTO, ŠTO VAM SMETA, PROMENITE. NARAVNO, AKO JE TO U GRANICAMA
REALNOG I MOGUĆEG. NA VAMA OBAVEZA JE DA SPOZNATE TU TANANU GRANICU.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">SVAKO
OD NAS ROĐEN JE SA TALENTOM ZA <i style="mso-bidi-font-style: normal;">NEŠTO. </i><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>NEMOJTE NIKADA MISLITI DA ZNATE SVE I<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>DA MOŽETE SVE!<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>MALO ZNANJA UVEK JE OPASNIJE OD POTPUNOG
NEZNANJA.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>MALO SPOSOBNOSTI, DALEKO JE
PROBLEMATIČNIJE OD TOTALNE NESPOSOBNOSTI, BEZ OBZIRA DA LI SU U PITANJU KUĆNI
POSLOVI, VEŠTINE, VOŽNJA, GAJENJE CVEĆA, TALENAT DA POPRAVITE MANJI KVAR NA
AUTU, KOJI VAS JE OSTAVIO NA PUTU......ŠTA GOD DA BILO U PITANJU, PA I OBIČNA
ZAMENA KESE NA USISIVAČU. NEŠTO SE NE PRISEĆAM DA JE U 10 ZAPOVESTI SADRŽANO I
„NE POSTOJI NIŠTA NA OVOM SVETU ŠTO NE SMEŠ ZNATI“. TRUDITE SE KOLIKO MOŽETE,
ALI NIKADA NEMOJTE OTALJAVATI – ILI RADITE ILI NEMOJTE RADITI, OSTAVITE TO
NEKOM KO ZNA. O ČEMU SE GOD RADILO! NEMA TU SREDINE. TU NIKOME OD NAS NE TREBA
BOLJI KRITIČAR, OD SVOJE MALENKOSTI.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">ALI,
KADA VEĆ DAJETE SVE OD SEBE, IAKO NE MOGU UVEK BITI SAVRŠENI REZULTATI, KOLIKO
SE GOD TRUDILI, DOBRO OBRATITE PAŽNJU KAKO REAGUJU ONI, ZBOG KOJIH (I ZA KOJE) NEŠTO
RADITE. AKO SU STALNO NEZADOVOLJNI, AKO NEPREKIDNO IMAJU PRIMEDBE, MAKAR DA SE
RADILO I O BEZNAČAJNOJ SITNICI, NEKA VAM TO BUDE PRVI I NAJGLASNIJI ALARM KAKO
NEŠTO DEBELO NE ŠTIMA.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>AKO CENIMO TUĐI
TRUD, IMAMO PRAVO ZAHTEVATI DA SE CENI I NAŠ. DAKLE, I PRESLANA SUPA SE LAKO
REŠI, KAD SE DODA MALO VODE, UMESTO DA SE DO U NEDOGLED NEKO IZJAŠNJAVA O VAŠOJ
(NE)SPOSOBNOSTI.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>AKO NISTE SADISTA,
DAKLE, TO NISTE NAMERNO URADILI, GREŠKE, KOJE SE LAKO MOGU OTKLONITI I
APSTRAHOVATI, NISU VREDNE NAPETE I TEŠKE ATMOSFERE.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">O
KOME GOD DA SE RADILO, AKO U VAŠOJ NAJBLAŽOJ OKOLINI IMATE ONE VEČITE
NEZADOVOLJNIKE, NEUMORNE KRITIČARE, ONE KOJI BI UVEK ZNALI BOLJE (IAKO SE NE
HVATAJU POSLA), ONE ŠTO SVAKI PUT NAĐU ONO NEŠTO, ZBOG ČEGA ĆE UNEDOGLED
ČANTRATI I NABRAJATI MANE URAĐENOM, PRIMETIĆETE KOJOM BRZINOM SA ONOG ŠTO JESTE
ILI NISTE URADILI, ZNALI ILI NISTE ZNALI, PRELAZE NA VAŠE OSOBINE, NALAZEĆI VAM
HILJADU I JEDNU MANU.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">TRANSFERENCIJA
SOPSTVENOG NEZADOVOLJSTVA NA DRUGE JE POZNAT FENOMEN, NE OTKRIVAM JA TOPLU VODU
NI RUPU NA SAKSIJI. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">SVET
JE TAKAV, KAKAV JE, LJUDI SU TAKVI, KAKVI SU STVORENI. OKANITE SE ISPRAVLJANJA
KRIVIH DRINA I NEPREKIDNOG EDUKOVANJA OKOLINE, ALI TO NEMOJTE DOZVOLITI NI
DRUGIMA, BIO TO I NEKO KO VAM JE NAJBLIŽI.<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>AKO TA OSOBA NEPREKIDNO NALAZI MANE ONOM ŠTO RADITE, ZAPITAJTE SE KOLIKO
TU IMA PRAVIH EMOCIJA, JER, OSOBA, KOJA VAS ZAISTA VOLI, BEZREZERVNO I BEZ OSTATKA,
NEĆE VAM TROVATI ŽIVOT, IONAKO ODVRATNO KOMPLIKOVAN I TEŽAK, NEPREKIDNIM
GUNĐANJEM <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>I PREBACIVANJEM. NARAVNO, JEDNOM ZA SVAGDA
PREISPITAJTE OSNOVANOST PRIMEDABA, KOJE VAM STAVLJA NA TERET IZ SATA U SAT,
MINUTA U MINUT. AKO SVOJIM PONAŠANJEM NE UGROŽAVATE EGZISTENCIJU PORODICE,
SIGURNOST, FIZIČKU ILI EMOTIVNU OSOBA, SA KOJIMA ŽIVITE, SVEJEDNO,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>NE STVARATE PAKLENU ATMOSFERU U KUĆI, ONDA TO
NEMOJTE DOPUŠTATI NI DRUGIMA. MA, NEKA VAM JE NAJDRAŽA OSOBA NA SVETU.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">LJUDI
SE VOLE U DOBRU I U ZLU, NIJE TO SAMO IZLIZANA FRAZETINA, VEĆ VELIKA ISTINA.
DAKLE, MOŽDA ĆETE BITI I NERASPOLOŽENI, U FAZI DA VAS SVI OSTAVE NA MIRU – AKO
JE NEKOM STALO, TO ĆE SPOZNATI I PUSTITI VAS.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">JER,
NE NIKADA NE ZNAMO ŠTA NAS ČEKA. AKO SMO SPREMNI UVEK BITI UZ ONE, KOJI ČINE
NAŠ ŽIVOT POTPUNIM, ONDA TO MORAMO TRAŽITI I OD NJIH.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>KADA KUĆA GORI, PRVO SE GASI POŽAR, A ONDA SE
ŠAMARAMO I UTVRĐUJEMO KO JE ZAPALIO PRVU VATRICU. TIM REDOM, NIKAKO OBRNUTO.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">IMAMO
OVAJ JEDAN ŽIVOT. NE DOZVOLIMO BILO KOME, ČAK NI SAPATNIKU U GRADSKOM AUTOBUSU
DA NAM DRVI I IZLIVA SOPSTVENU ŽUČ NA NAS, A KAMOLI OSOBAMA, SA KOJIMA DELIMO
SVE ILI BAR MI TAKO MISLIMO.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">AKO
NAS NEKO UBEDI DA NE POSEDUJEMO NITI JEDNU JEDINU VREDNOST, HTELI NE HTELI,
PRETVORIĆEMO SE U SOPSTVENIM OČIMA UPRAVO U TAKVU OSOBU - BEZVREDNU I LAKO ZANEMARLJIVU.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">MUKA
MI JE OD SAVRŠENIH I SVEZNAJUĆIH......KOJI SE, U ISTO VREME, NE PRIHVATAJU
NIČEGA, JER „NIKADA NISU ZADOVOLJNI REZULTATIMA ONOGA ŠTO URADE“ ILI „SVE TO
DALEKO BOLJE ZNAJU, ALI NEŠTO NEMAJU VOLJE DA SE NADUGAČKO I NAŠIROKO
IZJAŠNJAVAJU.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">NIKO
OD NAS NIJE SAVRŠEN. AKO STE SAMI PRIHVATILI TU ČINJENICU, NE SMETE PRISTATI NA
UKALUPLJIVANJE U MERILA NEČIJIH KRITERIJUMA PO SVAKU CENU. PRIHVATA VAS ILI NE
– SREDINA NE POSTOJI. NE MOŽE DEVOJKA BITI MALO TRUDNA I SILEDŽIJA SAMO PONEKAD
NASILAN. DOVOLJNO JE I JEDNOM.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
NIKADA, ALI BAŠ NIKADA NEMOJTE ZABORAVITI – KONSTANTNO STVARANJE OSEĆANJA
KRIVICE, UVEK JE PRVI KORAK KA POTČINJAVANJU.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHQAu-n_4fILF8wHNXaE5typ1Pin9vC3U8j0I-rEMzJwoq6fVVqs38O57-M_Nzy2yEifhLGYJHLYPyaS5l_qigVyG4Lh3gp91wIbAC25i_igSOummLTP-GOoTh7MB0LFEcA6pMwD-kD-UQ/s1600/KAMEN+-+CVET+I+MORE+03.09.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="195" data-original-width="261" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHQAu-n_4fILF8wHNXaE5typ1Pin9vC3U8j0I-rEMzJwoq6fVVqs38O57-M_Nzy2yEifhLGYJHLYPyaS5l_qigVyG4Lh3gp91wIbAC25i_igSOummLTP-GOoTh7MB0LFEcA6pMwD-kD-UQ/s1600/KAMEN+-+CVET+I+MORE+03.09.16..jpg" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<br /></div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-56898450718387662862018-05-04T18:57:00.000+02:002018-05-04T18:57:10.324+02:00TRILOGIJA TIHOG PORAZA - 3. deo<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfb5ZKEM8YGj3v29yEY0OKYfx_C4f9hizSN2rl3HoEs7NXd3QkY6XPi-nySB5a35rr8UAyhtGaym9dsDi8wMndLkzAD7oeuF7LkF0EkA8SirOdzFb80yudt_sEg0AamqiRYyKiLR0xp__H/s1600/AAA+90.+TRILOGIJA+EKSPLOZIJA+ZVEZDE+03.04.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="350" data-original-width="600" height="232" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgfb5ZKEM8YGj3v29yEY0OKYfx_C4f9hizSN2rl3HoEs7NXd3QkY6XPi-nySB5a35rr8UAyhtGaym9dsDi8wMndLkzAD7oeuF7LkF0EkA8SirOdzFb80yudt_sEg0AamqiRYyKiLR0xp__H/s400/AAA+90.+TRILOGIJA+EKSPLOZIJA+ZVEZDE+03.04.18..jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "baskerville old face" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Koliko se god trudila, ovog puta ne
mogu krivicu svaliti ni na kog drugog, nego na sebe. Kada odrasteš sa
neprekidnim ube</span></b><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">đivanjem
da sve najbolje znaš, ništa lakše, lepše ni udobnije poverovati u to. Eto, opet
</span></b><b><span style="font-family: "baskerville old face" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">ja.....onog trenutka kad pomislim kako sam sam uspela iskora</span></b><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">čiti iz iluzije kako sam posebna,
jedinstvena, u svemu (pa dobro, SKORO u svemu) savršena i nepogrešiva, ipak
skliznem u okrivljavanje drugih, najgore je to što pričam baš o svojim
roditeljima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Mesecima
su me ubeđivali da dođem pameti, da progledam kroz rođene oči, da se
osvestim......Ništa nije vredelo. Terala sam po svom, ne razmišljajući ni o čem
drugom. I šta mi sad preostaje, nego da kažem – sama pala, sama se ubila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Bar
da jesam. Ne bih tako odrobijavala posledice moje tvrdoglavosti i držanja nosa
u oblacima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">U
onih teških par posleratnih decenija, ja jesam rođena i odrasla kao princeza.
Nisam znala šta je to marmelada iz limenke, margarin, grozno vodnjikavo mleko u
prahu, sušena jaja, od milošte zvana „Trumanova jaja“.....Samo sam slušala o
tome i čitala, onda kad sam imala volje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Ta
impozantna vila u kojoj sam se rodila i odrasla, bila je isključiva zasluga mog
dede. Za vreme rata nešto je muljao sa ilegalcima, bio skojevac, išao stalno u
neke akcije, gde su mahom palili novinarnice, poneki izlog, sipali pesak u
automobile „trule buržoazije“, valjda su i pobili nekih desetak nemačkih
vojnika. E sad, što je zbog toga streljano par stotina ljudi (pričala mi to
više puta baka, mamina mama) nije važno, je li, avangarda se morala sačuvati.
Samo on zna kako je uspeo izbeći odlazak u šumu, spasili ga Rusi u bici za
Beograd. Jednako kao što je eskivirao i Sremski front. Tu su išli svileni, oni
koji su sedeli u kućama i gledali svoja posla, umesto da daju svoj puni
doprinos za pobedu revolucije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Tek,
kad su se oslobodioci ustoličili, dobio je moj deda da bira vilu na Senjaku, ne
može on tek tako stanovati u nekoj rupi, „dovoljno se napatio u Savamali“. Uz
vilu je išla, doduše bez papira, obaveza da se oženi uglednom drugaricom,
pridošlom iz neke vukojebine. Samo, kad je video svoju novu potencijalnu mladu,
udahnuo njen teški znoj („kupa se subotom, pa gotovo, pirkanje vodom i pomadama
je za buržoasko-neprosvetljene popišuše“), osmotrio njene masivne kukove, koji
obećavaju još 30 kila za dve godine, tamne brčiće i dlake po bradi, sa
neurednim i gustim obrvama, ispod masne kose.......začas joj je našao nekog
ujaka, koji je šurovao sa nenarodnim elementima, pa je izbacio iz varijante,
kao prikrivenog neprijateljskog elementa. I onda se mogao oženiti mamom, čije
poreklo iz srednje od najosrednjijih klasa nije bilo upitno, spasio je stric,
koji je pobegao od apsa, pa otišao u šumu, iako im se sva silna gospoština o
kojoj su krišom govorili videla samo u savijanju malog prsta, dok se pio
popodnevni čaj....i koja je bila Ester Vilijams u odnosu na njegovu nesuđenu,
svojevremeno tako podobnu, verenicu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Uvek
se moj ćale umeo provući kroz iglene uši, proći tamo gde bi svi odustali, to mu niko nije mogao poreći.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Uglavnom,
posle svadbe, na kojoj se tako lepo složila nova aristokratija gospode drugova
i stari skorojevići i snobovi, useliše se oni u tu vilu, čiji je bivši vlasnik
(dokazani narodni neprijatelj, naravno), dobio neki sobičak u dnu bašte, pa još
morao održavati celo imanje, sa sve kućom i dvorištem. O svom trošku i bez
tačkica za snadbevanje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Mamini
roditelji, koji su se u početku silno bunili protiv zeta-gologuzana, odjednom
su postali oduševljeni ćerkinim izborom. Neverovatnom brzinom su zaboravili
sastavljanje kraja sa krajem, gde je bilo najvažnije pokazati se i biti ono što
nisi. Začas su im iščileli iz sećanja oni paprikaši sa krompirom bez mesa,
ajnpren-čorbe i prženice sa belim lukom, pripremane obavezno kraj otvorenih
prozora, da se komšije žive pojedu od muke, ubeđeni sa svakog dana pojedu bar
kilo kobasica. I prekrajanje haljina za ćerku, pendžetiranje trošnih cipela,
koje nisu mogle izdržati ni oblačno vreme, a kamoli običnu kišu, uvek
hladnjikavu kuću, gde su se kaljeve peći ložile samo kada bi neko dolazio. Može
se i gladovati, ali za gospođom mamom i ćerkom udavačom morao je ostati
nepodnošljivo težak miris parfema. Ne postoji dovoljno velika žrtva, da bi se
prikazali onima, koji nisu. Biće da im nikada nije došla do ušiju izreka – „Oni
koji nisu znaju one, koji jesu. Oni, koji jesu, još bolje znaju one, koji
nisu!“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Tek,
zetu sa vilom u elitnom delu grada se u zube ne gleda.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">***************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Uklopiše
se moji majka i otac, dok si rekao „keks“ u nove životne uslove. Ne bi im to
brže pošlo za rukom ni da su oboje rođeni i odrasli u Šenbrunu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Impresivnu
kuću su začas opremili nameštajem i svim potrebnim pratećim stvarima iz tzv.
Diplomatskih magacina, ne tarući glavu ni jednog trena kome je to oteto i ko je
zna to prolivao znoj. Čipendejl, Secesija, Neobarok......jedna monstruozna
kombinacija, čega sam postala svesna tek kada sam otišla na studije. Uz to beli
vez, briselska i španska čipka, majsenski porcelan i kineske vaze i paravani.
Posteljina, u teškom vezu, sa tuđim monogramima, persijski tepisi, na kojima
se, tek kad dobro zagledaš, mogla videti poneka rupa od metka, nevešta
zakrpljena ili zakamuflirana nameštajem.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">I
posebna garderoba, u kojoj su držali redovnu
i svečanu odeću (za prijeme), desetinama lakovanih cipela, bundi i
tamnocrvenim somotskim kutijama sa nakitom, sve uzetim na revers iz tih istih
diplomatskih magacina, koje su, valjda slučajno, zaboravili da vrate. Niko to
nije ni kontrolisao, uvek se moglo naći novih nenarodnih elemenata i državnih
neprijatelja, koje je valjalo osloboditi nepotrebnog balasta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Pa,
kada mama godinama nije ostajala u drugom stanju (sve se nešto mislim da se
domogla prvih tableta za kontracepciju, jer joj na pamet nije padalo da remeti
svoj novi život, o kom je samo mogla svojevremeno sanjati), tata se baš i nije
brinuo. Imao je on dovoljno razbibriga – očajne devojke, gladnih očiju, obučene
u skrpljene ostatke nekadašnjih bečkih i pariskih modnih noviteta, sa pažljivo
zakrpljenim svilenim čarapama, koje su uvek nešto tražile – još jednu sobu u
stanu, pristup povlašćenom skladištu za snadbevanje, posao.....i znale da se za
učinjenu uslugu moraju odužiti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Posle
nekih desetak ili nešto više godina, majka je ipak morala popustiti, jer se
tata odjednom silno poželeo naslednika (onog u čije sticaje nije uložio ni
trunku sopstvenog rada), pa je najednom zatrudnela. I rodila – mene. Posle te
avanture sa najtežom trudnoćom na svetu, kako mi je godinama nabijala na nos,
nije htela rađati. A i otac se smirio, bar javno, uz aktivno učešće AFŽ-a u
(obavezno dominirajućem) političkom životu, nije imao petlje priznati kako po
svaku cenu hoće sina. Daj šta daš, dobra je i ćerka. Udaće se jednog dana, pa
će perspektivni zet sve nadoknaditi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Zaista
sam imala divno detinjstvo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Mažena,
pažena, sve što bih poželela, to sam dobijala. Najbelje dokolenice, crvene
cipelice od sjajnog laka, u kom sam se mogla ogledati, haljinice sa do tada
neviđenim cvetnim dezenom, sa uvek uštirkanim belim kragnicama (tek sam posle
saznala da su bile kupovane u Engleskoj, kreatorke Meri Ešli.....Duga
kestenjasta kosa, sa najvećim i najsjajnijim satenskim mašnama, dok su sve
ostale devojčice ličile jedna na drugu, u prepravljenoj odeći svojih baka, ako
su imale sreću da budu sačuvane....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">U
vreme, kada je bilo apsolutno poželjno biti punačak, mama i ja smo se potpuno
uklapale u vladajuću modu. Jer, ako imaš buckaste obraze, ako izgledaš kao
sladak meda, kojih sam imala ni sama ne znam koliko, to znači da se vidi kako
se dobro hraniš. U našoj kući se jeo samo najbolji puter, zimske salame,
verovatno iz Beča ili Mađarske, beli hleb i kifle, i kremasti kolači, kad mi
duša zaiska, a nikada nisam patila sa slabim apetitom, što se na meni i videlo.
Doduše, mama baš i nije bila srećna što deluje okruglo, prvi put sam od nje
čula za reč <span style="color: #548dd4; mso-themecolor: text2; mso-themetint: 153;">DIJETA</span>,
jer je ona Engleskinja Meri Kvant lansirala mršavost, kao jedini podoban izgled
za modernu ženu. Meni nije smetalo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Sve
sam imala, osim – roditelja. Tata je tako retko bivao kod kuće, ponekad bih ga
viđala uveče, ako ne bih dotle zaspala, a mama je bila zauzeta svojim silnim
prijateljicama, kojima je izgleda bila velika čast da se mogu svima hvaliti
kako su u našoj kući bile na ručku, čaju (do tada se kod nas pio samo kad je
neko bolestan), te u novootvorenim kafanicama, u kojima su se počele skupljati
gospođe uglednih drugova. Sa mnom je najviše vremena provodila baka, mamina
mama ili kućne pomoćnice, nekada zvane služavke. Nije bilo u duhu novog morala
reći da imaš služavku, pa su smislili novu kovanicu, kako bi i vuk bio sit i
sve ovce na broju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Moja
baka baš i nije bila nešto obrazovana, ali je uspela na mene preneti sve svoje
snove o životu, kojim devojka iz dobre kuće mora živeti – u dobroj kući,
evenualno stanu, ali salonskom, onom u centru, što mu ne možeš prebrojati sobe,
biti uvek doterana, „jer se nikad ne zna ko te može videti, devojka si, uskoro
ćeš tražiti muža“. Taj famozni muž je bio glavna i završna tema svih njenih
tirada. Žena vredi samo ako se dobro i bogato uda, izrodi decu, pa ne mora
brinuti za svoju budućnost, sebe je bogato i doživotno obezbedila. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Ne
znam da li je tata bio baš toliko zauzet poslovima ili druženjima sa uvek
podobnim prijateljima, jer svi, koji bi došli na crnu listu, nestajali bi iz
njegovih kruga pajtosa, koji su bili dobro poznati gosti u svim poznatim
kafanama, po lovovima, koji ga je, odjednom, jako zainteresova. Izgleda je tu
bilo još mnogo toga, jer sam toliko puta, kada su mislili da ih ne čujem,
slušala mamina siktava prebacivanja uz prigušeni plač, za koji on nije mnogo
hajao. Jednostavno bi se okrenuo i otišao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Tek,
stasala sam za fakultet i nije bilo dileme – upisaću istoriju umetnosti, „to je
jedino pravo zanimanje za devojku iz dobre kuće...ne mora ni da radi, dovoljno
je da svoju kuću otmeno uredi“. Kad sam već krenula sa predavanjima, moji su se
silno razočarali, kada su videli kolege sa godine, usukanih lica, u usjajenim
odelima i džemperima prozuklih laktova....Ali, ima i drugih fakulteta, zar ne?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Tek,
kada sam na jednoj igranci na pravnom videla njega, najboljeg igrača u sali,
apsolventa na ekonomiji, za kojim su uzdisale sve devojke, onako stasitog i
lepog momka, znala sam sam srela svog budućeg muža. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Nisam
skakala od sreće kada sam čula da se zabavlja sa nekom studentkinjom medicine,
da je veza ozbiljna i govorka se o venčanju. Može to i da se pokvari, mislila
sam, sigurna u svoje adute i kvalitete, koji mu ne mogu promaći. Koliko sam
samo predavanja propustila, viseći na mestima gde je on išao, broja im ne znam.
Na kraju me je ipak zapazio, smeškao se, dok bi navio uvojak moje kose (sada
već mnogo svetlije, zahvaljujući prvim italijanskim kozmetičkim novitetima),
govoreći mi kako još malo moram da porastem....i da ga čekam, neka mi se
slučajno ne desi da me vidi sa drugim momkom, dok sam ja crvenela od sreće i
miline.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Nije
mi to morao govoriti. Već sam se ja odlučila za njega, trebalo je samo
eliminisati tu njegovu devojku i ubediti moje, jer je izabranika srca moga bio
siromašan kao sirće, živeo sa majkom udovicom u nekom dvorišnom stanu, koja ga
je školovala čisteći tuđe stanove, kada se vrati sa posla.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Već
je bio pred diplomskim, kada sam čula da se razišao sa devojkom, nije odgovarao
kriterijumima njenih roditelja. Super,
jedna prepreka manje. Trebalo je još slomiti moje, koji su mi već spominjali
neke mlade diplomate, perspektivne i iz poznatih, naravno, partijskih porodica,
„da se već jednom isplate ti silni časovi jezika, koje smo ti plaćali“. Ali, ja
nisam htela ni čuti – imam svog izabranika, koji će biti moj, iako on to,
možda, još i ne zna. I kada me je prvi put poveo na ples, već smo bili viđeni
kao par.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Pucala
sam od ponosa, kada sam „odvojila“ najlepšeg momka u gradu. On je perspektivan,
tata će ga odmah zaposliti, rešiće nam pitanje stana, ja baš ne moram završiti
fakultet, nisam ga ni upisala da bih negde prašinarila po muzejima, već......da
budem dama, kako i dolikuje. Bilo je mnogo lepših devojaka od mene, ali niti
jedne obučene kao ja.....I šta onda što me....ima, žensko mora biti žensko, bar
mi je tako ON počeo govoriti, još od prvog stidljivog poljupca pred našom
kapijom, kada bi me pratio kući.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Moji
su se bunili, vikali, brundali, primenjivali sve taktike, kojih su se mogli
dosetiti. Bilo je dovoljno nekoliko zatvaranja u sobu na par dana (uvek bih
obezbedila dovoljno hrane u ormanu, taman posla da gladujem), plakanja i pretnji
kako ću popiti živu sodu, ako me ne daju za njega.....tek, popustiše i moji.
Valjda je tata skontao kako mu zet, diplomirani ekonomista, može jako
imponovati. Biće posla za njega, samo neka otalja taj pripravnički, čeka ga
direktorsko mesto u velikom trgovinskom gigantu, koji je još uvek jako dobro
radio, a rešiće se lako i pitanje kadrovskog stana, jer, iako sam ja nešto
pričala kako bi se oni mogli preseliti u drugi stan, a nama prepustiti vilu,
jedino tu moji nisu hteli da ustuknu ni makac.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Dakle
– dobila sam sve što sam htela. I svi su mi se snovi ispunili. Onda još nisam
znala za onu kletvu – pazi šta želiš, možda ti se želje i ostvare. Tek posle,
kada sam počela provoditi prve besane noći, čekajući ga.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Od
mnogo njih sam čula kako su im prve godine braka bile teške, ispunjene
prepirkama i problemima.....MI smo uživali. Pa, kad malo razmislim, zašto i ne
bi – živeli smo malo kod mojih, dok moj dragi nije dobio kadrovski stan,
salonac u centru pored parka, koji sam sa mamom bez problema opremila, do
poslednje sitnice. Ono što nismo imali na tavanu, kao rezervu ili od šljaštećih
svadbenih poklona, od kojih bi se mogle skućiti bar dva takva stana, kupovali smo budzašto po bačkim selima,
opremili naš stan kao dvorac. Nisam bila zaposlena, jer „ne treba ti da radiš,
brini se o kući i meni, a doći će uskoro i deca, što da se patiš ceo dan za
sitniš“. Nedostatak moje plate se nije osećao, naprotiv – nismo jednostavno
znali šta to znači nemati, uz izdašnu podršku mojih.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Dakle,
početak je bio idealan. Još od svadbe, koja se slavila u novootvorenom
„INTERKONINTENTALU“, moje venčanice sa šlepom, specijalno za mene šivene u
Italiji (nisu na lageru imali moju veličinu), sa sve kamenčićima, karnerčićima
i biserima, njegovog smokinga, kupljenog u Londonu (na tome je insistirao moj
sveznajući tata, kao da su mu se pet kolena predaka oblačili kod krojača u Bond
stritu, umesto grič pantalona i raskvašenih opanaka). Ma, lepota!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Ja
sam u brak ušla onako, kako je to dolikovalo – nevina. Zato baš i nisam imala
neku osnovu za poređenje, iako mi se činilo da moj idealni muž otaljava svoje
bračne dužnosti, jer je stalno bio umoran, „uh, izludeću od tih silnih
sastanaka, spremi mi kofer, sutra putujem u Pariz (Moskvu, Rim, Madrid,
Kairo.....), željan sam malo mira u rođenoj kući“. Valjda to tako mora, mislila
sam, jer uprkos činjenici da nikada nisam doživela ono o čemu su stidljivo
počele pisati prve slobodne spisateljice, jesam rodila dva sina, jedanog za
drugim. Srećni tata, a moj muž, uvek ulašten i doteran, nije znao kud će od
silnog ponosa – „samo pravi muškarci, bato, imaju sinove“!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Moram
biti poštena – bio je zaista nežan i predan otac, naravno, onda kada je bio kod
kuće. Obožavao je naše momčiće, uvek za njih imao strpljenja i živaca......ja sam
sa njima boravila stalno (dobro, kada tu nije bila dadilja), ali taj čarobni
osmeh i cikanje od sreće, čuvali su samo za njega. Teško mi je priznati da sam
uvek bila ljubomorna na dečiju ljubav prema njemu. A jesam!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Rođeni
mi muž je imao daleko više osobina svog tasta, a mog oca, nego ja. Tipičan biciklista – sve ispod
sebe je nemilosrdno gazio, a pred onima iznad njega, uvek je držao lako
povijenu glavu, direktorovao je, kao da mu je to upisano u DNK. Kako upropasti
jednu firmu, tako bez zazora prelazi u drugu, naravno, uvek na čelno mesto.
Znao je jako dobro kada treba ćutati i odobravati, a kada biti bahat. I imao
nepogrešiv osećaj za one, čije je vreme žarenja i palenja prošlo,
zaboravljajući brojeve telefona, dečije rođendane, godišnjice braka. Tek,
stalno smo imali nove prijatelje, dok se nije ustalio sa jednom grupom sinova
gospode nekadašnjih drugova, trbušastih, uvek olabavljenih kravata i
iskrivljenih kragni na košuljama, ali zato prepunih novčanika, onih što su
vozili automobile, tek izložene na sajmu u Cirihu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Dok
su drugi počeli siromašiti, prvo jedva primetno, a onda sve očiglednije, takvih
problema u našoj kući nije bilo. O nestašicama benzina, znala sam samo kada bih
videla pored puta videla naslagane plastične flaše sa gorivom. Što su radnje
bivale praznije, naša kuća je bila sve punija najfinijih delikatesa, onih što
sam ih nekada čežnjivo gledala u filmovima. Nisam bila zaposlena (“neko treba
da nadgleda dadilje I služavke, a deca trebaju majku, koja je sa njima”),
dakle, živeli smo kraljevski od njegove zarade. Koje to? Iz čega? Nisam mnogo
žuljala glavu time, jer…..navikneš nekako na dobro, pa ti se to čini sasvim
normalnim. Ponešto mi je počelo biti jasnije, kada sam poželela prvi put ići u
Italiju. I dok sam ja zapenila kako sada moram zbog dva para cipela i jedne
tašne čekati satima u redu za vizu, on me potapšao po ruci i dao mi – pasoš zemlje,
čije sam ime jedva pročitala, a nikada čula za nju, negde na Karibima, rekavši
kako ne trebam brinuti, jer imamo dvojno državljanstvo i svako od nas još po
jedan pasoš. Zabavljao ga je moj zaprepašćeni izraz lica, pa mi je rekao da
valja spojiti praktično sa korisnim, dakle, ako tamo već ima otvorene račune,
državljanstvo se podrazumeva. “I ništa me više ne pitaj, što manje znaš to
bolje”.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Pa,
nisam pitala, zašto bih? Samo se lud, umovala sam ja, mogao buniti od
blagostanja velikog sveta, u kom mi je sve bilo dostupno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">*****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Ušuškana
u svoj udobni zemaljski raj, relativno sam kasno primetila da je moj muž,
očito, svom spisku novih aktivnosti, pored tenisa i časova jezika, stalne
izlaske (bez mene), koji su završavali negde u zoru narednog dana (“sada se
kasno izlazi, kasno i završava…a kada bi mrdnula nos iz tih tvojih butika,
znala bi to”). Promenio je način oblačenja, sada je svoja odela, sa sve
pratećim akcesoarom, kupovao isključivo kod “BRIONI-a” u Rimu, sa usputnom
opaskom kako ARMANIJA I ZENJU nose samo novi prostaci. Odjednom je postao
opsednut vežbanjem, odlazeći u teretanu nekoliko puta nedeljno, žaleći se usput
da nemamo dovoljno mesta u stanu, jer eto, “kada bi se menjali sa tvojima, lepo
bi mi bili u vili, a oni u stanu, imali dovoljno mesta za teretanu, posebne
garderobe, sobu za bilijar u kojoj će biti izloženi novi lovački trofeji – očit
dokaz je jedne od njegovih novih aktivnosti, što njegovih, što tuđih, “živ me
sram pojede, kada ne mogu pozvati prijatelje, to ti je sada IN, kada se igra
bilijar i pije viski”. Isto tako, silno se angažovao oko promene načina
ishrane, doveo je posebnog kuvara za nova, “zdrava” jela, angažovanog
isključivo za njega, dok je beležio unete kalorije, podnoseći izveštaj svom
nutricionisti, nekoj muljatorki, koja je teške pare uzimala svima, o čijem se
načinu hranjenja starala, pa je svaki večernji izveštaj koštao kao nečija
plata. On, koji je jedva I to na moje insistiranje, upotrebljavao losion posle
brijanja, nabavio je kompletnu kozmetiku za negu tela, anti-age kreme, losione
za telo, za rast kose, za omekšavanje brade…..Ni nabrojiti ne mogu čime se sve
mackao. Uz svako češće prekide telefonske veze, kada bih se ja javila, još
jednu liniju u njegovoj sobi, poslovnoj, kako je govorio, koju sme koristiti
samo on, bilo mi je jasno – pored finansijskih muvačina, u koje je uleteo kao
da je rođen u takvom mentalitetu, dečko je krenuo sa vannastavnim aktivnostima
– ima ljubavnicu. I to ne jednu. Valjda je prvo krenuo od maloletnica na
splavovima, koje si mogao kupiti za dva koktela, o šampanjcu da i ne
govorim….pa svojih sekretarica, za čiji
početak veze bih uvek saznala, kako je bivala sve drskija i arogantnija prema
meni, dok mi je, uz teško prikrivenu nadmenu
ironiju, saopštavala da “Gospodin direktor nije tu….ne, ne mogu vam reći gde
je, znam da se radi o važnom sastanku….da, da, budite bez brige, SVAKAKO ću mu preneti da ste zvali.”<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Jako
je bio pametan onaj, ko je rekao da muškarci nemaju psihičke predispozicije
usmeriti istovremeno pažnju na više stvari. Svaka žena, koja ima više od tri
vijuge, morala bi iz takvih promena osetiti da se dešava nešto ozbiljno. Kao i
ostali, ni moj bračni sapatnik nije trljao glavu šta će biti, ako saznam za
njegove escapade. Ili ga ni najmanje nije bilo briga za to.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Sva
uplakana, otišla sam kod mame po savet. Pogledala me je, konstatujući kako sam
se opet ugojila, naredila mi da prestanem plakati, jer mi se šminka pretvorila
u razmazanu mrlju, dok sam ja, grcajući, govorila o najnovijim aktivnostima mog
zakonitog supruga, sa sve planom za razvod.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">“Znala
sam da te od pameti glava ne boli (ha, našao se ko će da mi kaže), ali da od
sebe praviš ovakvu glupaču, nikada ne bih ne bih ni pretpostavila, sve dok nisi
počela sa lupetanjem. Prestani ovog momenta i dovedi se prvo u red! Pogledaj
sebe na šta ličiš – zapustila si se, nabacila bar deset kilograma, sve na tebi
puca…..Izrastak na kosi ti je kao cela moja šaka, ličiš na pijačnu prodavačicu.
U šta sam ja ulupala sve one godine, pokušavajući od tebe napraviti damu?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Vara
te, je li?! (ovog puta sam se već gušila u suzama). Čudna mi čuda, kad te vidim
takvu, skoro da mu i ne zamerim. Šta ti misliš, jednom kad uloviš muža,
odradila si svoje? E, budalo moja, kao da su ti vrane mozak popile. Muž ti je,
razmažena i glupa moja ćerko, jako kvarljiva roba, stalno ga moraš nadzirati,
ne ispuštati iz vida ni jednog trenutka. Prestani već jednom da arlaučeš, nego
me slušaj! I tvoj otac je mene varao, nismo se još ni venčali, a znala sam da
se sastaje sa mojom najboljom nazovi prijateljicom, još i kumom. I da je bila
samo ona….Ni nabrojati ne mogu koliko je recki stavio na raboš. Muško ti je to,
mora se stalno dokazivati, a još kad se dokopa para, onda misli da mu je svaka
na raspolaganju. To što si mu rodila decu ga neće sprečiti, samo će mu
poslužiti kao izgovor da ode negde iz gungule i galame.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Razvod?!
To si sada rekla i nikada više, jesi li me razumela?! Šta bi ti, da budeš
raspuštenica, svima na šamaru, svakom da se istrese kad mu dođe?! A on će i
dalje biti glavni, šarmer, glavni frajer, švalerčina! Kad si ti čula da se
nekom muškarcu to zamera, ludačo jedna
nepromišljena? Rastavićeš decu od oca, borićeš se za svaku alimentaciju…..Voli
ih, čudna mi čuda….Znaš li ti da oni, kada se razvedu od žene, odmah se razvode
i od dece?! Pa šta, ako ima i neku stalnu?! Samo ćeš ga gurnuti njoj u ruke, a
ti ostati kao govno na kiši! Veću mu uslugu ne možeš napraviti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Svaki
se istutnji, pa se vraća – naravno, rođenoj kući. Gde mu žena ne stvara scene,
ne svađa se, ne gađa ga vazama, već – ćuti. Vole oni svoje gnezdo, tamo im je
toplo, udobno, tu se ne moraju truditi, sve im dođe na noge. Deca im porasla,
mogu mirno spavati, bez da ih bude grčevi i hranjenje, prošli su sve male
boginje, zauške, ne moraju više sricati nemušte zahteve. Vole oni najviše na
svetu sebe, zašto bi još jednom imali ono, što žele zaboraviti. i slobodno
pusti poneku suzu, tek da ga štipne savest, valjda mu je još toliko ustalo.
Nikada ga ne pitaj gde je bio, sa kim i
šta je radio, ništa ga ne pitaj, već ga pitaj da li se umorio, da li je
gladan….Ne foliraj kako ne možeš, malo se jednom u životu oko nečeg potrudi.
Onaj, ko to ima, sam od sebe otići neće.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Nego,
blago meni, vidim ja da vi u parama baš ne oskudevate….TROŠI budalo, troši na
sebe, putuj, kupuj sve na šta ti pogled padne, zaboravićeš gde je i sa kim je.
Lako je lečiti boli punog novčanika i punih ruku od kesa sa najskupljim
stvarima Ima sad tih plastičnih hirurga, vidiš da nema neke bivše popišuše sa
Ibarske magistrale, koja se nije iseckala kao koštunjava riba. Pa, bar onda
neće niko reći kako nije čudo da se okrenuo drugima, ako kod kuće ima uvek
doteranu i lepu ženu!”<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Dakle,
reših ja da poslušam moju majku, prvi put sam videla da joj život baš nije
prošao pored nje, zatvorenih očiju. U pravu je moja majka, sve ti nekako dođe
lakše, kada samo uzimaš sa gomile, a ona i dalje puna, kao što je bila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Još
od tada imam svog plastičnog hirurga, skupog muljatora, koji mi je podigao
kapke, uradio bar tri fejs-liftinga, napumpao usne, upropastio mi pola lica od
botoksa, koji mi je ubrizgavao u one dugačke bore pored nosa i usana, na čelu,
dok nije otkrio hijaluron. I jednom mi radio liposukciju, koju sam jedva
preživela. Moj bože, toliko bola i muka,
a sve se vratilo za nekoliko meseci…..Imam frizera, kozmetičara, u ponoć da ih
zovem, stigle bi, koliko ih plaćam.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">U
Italiji kupujem cipele i garderobu (samo Valentino dolazi u obzir). U Parizu
parfeme, kozmetiku, rublje i tašne, u Londonu…..pa, nađe se i tamo šta god
hoćeš, naročito kada voliš PRADU, MANOLO, DŽIMIJA ČUA I VERU VANG. U Dubaju –
nakit. Nigde ga na svetu nema, kao tamo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Nešto
su se i meni osladili dobri automobili. Ali, isključivo džipovi. Kad sednem,
stavim tamne naočare, dok mi blješti sveže ofarbana kosa, naprosto osetim kako
me mrze žene na ulici. Nema veze, bolje da me mrze, nego da me žale.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Pa,
ko kaže da novac na donosi sreću, laže ko pas. I grožđe mu kiselo. Dobro, ako
baš i nije sreća……a ono je najbolja zamena za to.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Koliko
god trpala glavu u pesak, praveći se da
furam svoj fazon i ništa ne primećujem, moje drage i odane prijateljice,
potrudile su se da ne ostanem neobaveštena. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Skoro
da ih razumem.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Još
od školskih dana bila sam suočena sa zavišću mojih drugarica. Dok su se one
dovijale kako bi pristojno bile obučene, ja sam trebala samo poželeti. Sve sam
dobijala tog trenutka. Ali…..bila sam
toliko glupa da sebe ubedim kako u nekim
zrelijim godinama postajemo svesnije sebe, onoga što možemo i onoga što imamo,
da su tu zloba i pakost nekako….suvišne. Uživala sam sa mojim prijateljicama u
izlascima na kafu, piće, u šoping......i trudila se da nekako apstrahujem kako
sam uvek JA ta koja plaća sve njihove ceđene sokove, martinije, pina-koladu,
šampanjac…..Obnevidela od sopstvene kupovne moći, nisam ni obraćala pažnju da
vraćaju robu umornoj prodavačici, koju su uspele izmaltretirati svojim
neumerenim zahtevima, sa pričom o neodgovarajućoj boji, kroju, materijalu….<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Jer,
skoro dve trećine njih su bile razvedene. Rođeni im, a sada već bivši muževi,
poženili su se sa klinkama, mlađim od sopstvenih ćerki, nalazeći stalne
izgovore zašto im još nisu poslali alimentaciju, zašto im ovaj vikend ne
odgovara da budu sa decom, jer im je baš izbilo neodložno putovanje! …..Rim,
Pariz,Moskvu. Čuj, vikend, pa službeno putovanje. Sve su im češće prigovarali
kako MORAJU biti racionalne sa novcem, “ne raste on baš na drveću”, sve su se
češće sudile oko dečijeg izdržavanja, jer su tatice zaključile kako im bivše
žene njihovu teško stečenu kintu troše na švalere, pa deci kupovali svakojake
gluposti, zaboravljajući da ona moraju jesti, školovati se, živeti u toplom….One,
koje su se uspele zaposliti, odjednom su postale gorke, razočarane, pritisnute
obavezama na koje nisu navikle. Sada su cipele i garderobu kupovale na
sindikalne potvrde, sve više posećujući kineske radnje, od kojih bi ranije
bežale, kao dasu zaražene kugom. Ako želim biti poštena – jesam im bila trn u
oku svojim bezbrižnim životom (tako je to njima delovalo), u kom teče samo med i
mleko.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Zato
su jedva dočekale, utrkujući se koja će mi ispričati više pojedinosti, da mi
saopšte ko je glavna sultanija u haremu dragog mi muža. Devojka, dvadesetak
godina mlađa od njega, sa sopstvenim velikim i lepo opremljenim stanom, dobrim
automobilom, uglednim, da ne kažem izvikanim, ali preskupim butikom u centru grada,
gde se mogle naći isključivo prave stvari, kopija nije bilo. A sve je to stekla
uz pomoć svojih roditelja, koji su joj dali osnivački kapital, dakle, nije
sponzoruša, ona što bi se prišljamčila uz neku naivčinu, pa sa njegovim novcem
izigravala poslovnu ženu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Uz
to (kao da sve to nije bilo već previše), bila je izuzetno lepa i zgodna, uvek
savršeno obučena, sa nogama kojima se kraja nije moglo nazreti…..Govorila
nekoliko stranih jezika, proputovala ceo svet, pametna I obrazovana. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Vrlo
su mi uspešno polivali kiselinom otvorenu ranu. Svaka je reč bolela do zenica,
dok su ceptale od sreće, uspevajući da iscede po neku suzicu, jer su KONAČNO
dobile priliku da me sažaljevaju – NI NJOJ NE IDE UVEK SVE KAKO JE ZAMISLILA I
KAKO JOJ ODGOVARA.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">I,
umesto da pokušam potisnuti ono što sam već sama mogla naslutiti, još sam otišla i da je
vidim, u taj njen famozni butik.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Nahodala
sam se po belosvetskim radnjama, itekako dobro umela prepoznati dobar ukus i
smisao za posao. Zabljesnula me lepota izloženih stvari, diskretan miris čistog
i skupog, neutralno bež podovi i tavanica, uz koje su najnovije, valjda tek
pristigle posle sajma mode u Parizu, stajale kreacije, od kojih je svaka bila
sa oznakom proizvođača, bez cene. Ako moraš da pitaš, onda ne možeš da platiš,
tako li to valjda beše?!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">I
nju…..dok je razgovarala sa jednom mušterijom, ubeđujući je da pravi ŠANEL
kostim nikada ne može koštati manje od 5.000 eura (“opipajte samo ovaj lančić u
porubu, jedino tako suknja može imati savršen pad i držanje”), dok je prodavačica,
obučena kao da je sišla sa ESKADINE piste, već u godinama, ali otmeno vitka, sa
šikom i stilom, budno motrila šta rade ostale mušterije. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Kako
li je samo bila lepa, moj bože?! Visoka, vitka, prirodna plavuša, sa kosom do
struka i<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;"> onim tankim vretenastim udovima, koje mogu
dati samo generacije generacije žena sa
vezom i ispijanjem čaja, kao glavnim zanimanjem. Lepa, visoka i vitka……Lepa
visoka i vitka…..<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Pored
nje bi se i Klaudija Šifer osećala izanđalom, prosečnom, loše obučenom….a
kamoli ja, sa svojim večitim viškom kilograma, okovana u zlato, kao
novogodišnja jelka, u VALENTINOVOJ haljini, koja bi izvanredno stajala na
manekenki, višoj 20 cantimentara od mene i tridesetak kilograma lakšoj.
Poredeći nju sa sobom, shvatila sam da izgledam kao pepeljara od plastelina iz
vrtića, remek delo petogodišnjaka sa utisnutim dlanom, kao poklon mami za
8.mart, stavljenu pored tanano providne pastirice od majsenskog porcelana.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Sa
takvom rivalkom, bezuslovna kapitulacija je bila jedino moguće rešenje. Ja,
koja nisam, bez dileme sam prepoznala onu, koja jeste.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Sada,
kada se prisećam kako su prolazili ti dani, meseci i godine, ne mogu se setiti
prave reči. Sve se slilo u sivu izmaglicu straha, preispitivanja gde sam to
pogrešila, predviđanja šta se sve može desiti. Valjda sam prvi put tada u životu pomislila da
se upravo kao ja osećaju osuđenici na smrt, kojima se godinama i godinama
razvlači izvršenje kazne, a onda stigne ili pomilovanje ili se na vratima
pojavi stražar, sa pitanjem kakav poslednji obrok želi onaj, kojeg sutra više
neće biti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Konačno
se pokazao rezultat višegodišnjeg drila moje mame, a pogotovo bake, kako mora
da se ponaša dama, bez obzira što su sve to pokupile iz popodnevnih otrcavanja
uz kafu i jeftinih časopisa – DAMA ćuti, govori tiho (valjda je to otmenije),
ne pravi scene, ne viče, ne svađa se, ne pokazuje ni pod koju cenu
emocije…..Svoj eventualni protest sme pokazati tiho i diskretno, uz pokoji
uzdah I bolan pogled. Valjda me to spasilo demoliranja sopstvenog mi stana, jer
sam u bezbroj navrata do krvi zabila nokte u dlanove, da mu ne tresnem u glavu
sve što mi dođe pod ruku, samo da skine sa lica onaj samozadovoljni osmeh
uspešne muškarčine, koja sve može postići – i uživati sa ljubavnicom, pijančiti
sa prijateljima, a u rođenoj kući biti neprikosnoveni, ali blagonakloni
gospodar. Naročito kada sam primetila da je zakoniti preljubnik odjednom postao
duša od čoveka, nežan, pažljiv, uviđavan, spreman da me sasluša, ma, sve u
svemu, sladak da padneš u dijabetičnu komu od njega. Bleskasto se smeškajući
(valjda su mu pred očima išle proživljene scene popodnevnih ili prvovečernjih bahanalija
raspomamljenih probuđenih hormona, kada se jedu jagode u čokoladi, naravno,
svako do pola, pa se završi poljupcem, uz obaveznu tihu ambijentalnu muziku sa
navučenim draperijama, sam je sebi delovao kao Sulejman Veličanstveni. ON sve
postiže, sve može, svugde je glavni i neprikosnoveni gospodar, ne postoji osoba
na ovom svetu, koja mu može odoleti. Mene, sa stegnutim usnama i zamrznutim
samosavladavanjem da ne skočim na njega i udavim ga rođenom kravatom,
jednostavno – nije konstatovao. Bila sam dekor, kao i sve ostalo u našem domu.
Pa, dok sve štima, onda….nema razloga za brigu, zar ne?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Znam
da mu ONA nije bila jedina…..Često sam na njegovim košuljama i rublju nalazila
tragove šminke, koja nije pripadala NJOJ. Kao i miris teških parfema, onih sa
ambrom, cimetom i mošusom, tako omiljen kod profesionalnih finalistkinja u trci
za dobrostojećim mužem, uz koga su doživotno rešile sve svoje problem. Ali – bila je stalna,
nezaobilazna, uvek negde u pozadini našeg braka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Valjda
sam bila svesnija njenih godina, nego svojih – znala sam da ću, koliko je to
uopšte moguće, biti mirna do njene tridesete. Jer, gospođica mora da se dokaže kao
poslovni mogul, prava heroina novog doba……da putuje bez opterećenja…..da
izlazi, kao da se tek verila, uz tu sićušnu prepreku, zvanu ZVANIČNA SUPRUGA,
za šta oboje nisu ni najmanje hajali. Posle toga, naročito kako budu išle
godine, a njoj proradi i podivlja biološki sat, svest da nema još mnogo na
raspolaganju za rađanje sopstvene dece – e, onda počinje bivati gusto. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Mislim
da sam onda počela….pijuckati. Votku, sa sve ceđenim sokom, da mi olakša
usamljene večeri, koje bih provodila uz neki zaglupljujući film, sa knjigom u
ruci ili jednostavno sedeći i buljeći u mrak. Krenula sam od jedne čaše. Posle
nekoliko meseci sam nekako sasvim prirodno zaključila kako lako klizi novo
piće. Ustalila sam se na tri čaše, moj jedini lek, koji me mogao uspavati da ne
razmišljam gde je i šta radi. Deca su porasla i izlazila, telefon je, izuzev
majčinih sve ređih poziva, ćutao. Doduše, ponekada bi me se prisetila neka od
bivših prijateljica, tek da proveri kad će raspad sistema. Afera mog dragog
muža je postala predmet svakodnevnih olajavanja celog dokonog tzv. (h)otmenog
društva, kao i očekivani rasplet.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Sve faze njihove višegodišnje veze
su mi bile dobro poznate, poput ostrašćenog voajera, bila sam ona nevidljiva
treća u njihovim…..događanjima. Jer, posle prvog polizanog meda, DRAGA je
počela zahtevati više vremena i pažnje, što njemu na pamet nije padalo. Uvek je
svima davao onoliko koliko on smatra da im pripada, što sam ja jako dobro
znala, ali ona očito nije. Počela je sa prigovorima, prebacivajima, ne
shvatajući da sebi samoj kopa rupu, jer to od mene, poučene majčinim oštrim
pridikama, gospodin nikada nije doživljavao. Ponekad, kad bih ga kriomice
gledala, dok je buljio u TV ekran, što se retko dešavalo, čujan je bio njegov
uzdah olakšanja što ja ćutim, držeći jezik za zubima. Tako je bio lak za
održavanje u tim trenucima, koji su se javljali sve češće i češće, na hleb da
ga mažeš, koliko je bio mek i podatan. Virtuelna slika srećne porodice, samo
što bi uvek iz pozadine, poput bljeska, promicao – njen lik. Onda bih odlazila
u drugu sobu, svesna da neću moći dugo da zadržim samokontrolu, koja je bila
moj jedini splav za spasavanje…..onoga, što se nekada zvao srećan brak,
mada….mada moram bar sebi samoj priznati da me nikada nije voleo, da se oženio
sa mnom zato što sam bila dobra prilika….da se zadržao uz mene, jer nikada
nisam mutila njegovu ustajalu baruštinu, u kojoj se gospodin udobno baškario.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Skoro da sam počela uživati u svojim
samovanjima, jer bih tada bar bila oslobođena njegovog prisustva. Trudeći se da
me i dalje zadrži u blaženom neznanju (bio je potpuno ubeđen u to), počeo me je
tegliti na sva javna dešavanja – ona, na kojima je bilo važno biti viđen. Od
pozorišnih i operskih premijera, prijema po ambasadama, čak i na dvoru
prestolonaslednika države, koja nikada neće biti ponovo monarhija. Pržili su me
radoznali pogledi prisutnih uvlakača i tzv. vipovaca, poznatih valjda jedino u
sopstvenoj kući, bez kojih se nije moglo zamisliti ni jedno ELITNO događanje,
da ne kažem hepening. Do poslednjeg detalja bih bivala procenjivana – šta sam
obukla, imam li na sebi nešto novo od nakita, da li je došlo vreme za novu
estetsku intervenciju. I, naravno – koliki mi je još rok trajanja, dok moj
dragi ne zameni stari model novim, priuštivši sebi novu, TROFEJNU suprugu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Gadio mi se. Pažljiv do bljutavog,
trudio se da mi uvek čaša bude puna hladne i sveže mineralne vode (nikada javno
nisam bilo šta popila), pridržavao me za lakat, milovao po leđima, nameštao mi
zalutali pramen…..Muž za primer! Sve to, dok je pogledom šarao po prostoriji,
trudeći se primetiti eventualno sveže meso, pardon, novo lice, znalačkim
pogledom osmatrao nove silikone, nove napumpane usne, novu glavnu atrakciju.
Pri tom, nije propuštao da se javi svim koje je trebalo pozdraviti, pričao viceve,
ali onako prefinjene, nikako vulgarne…..Glavni kozer, glavni zabavljač,
markantan profi-plesač, za kojim su čeznule sve napirlitane gošće, već
prezasićene svojim partnerima sa dve leve noge…..Moj neverni muž, uzor
dobrostojećeg biznismena i donatora, onaj koji je uvek u toku, zna sva
dešavanja i sve prisutne, ljubi ruke, jedva dotičući usnama oznojeni dlan sa
svežim manikirom i, naravno, veštačkim noktima. Duša svake zabave, poznavalac
svega i svačega, napabirčenog iz treš-štampe, koju je redovno pratio, opsednut
strahom da će jednog dana ON biti junak naslovne strane (nečista savest je
čudo) i usputnih političkih emisija, površan i neobrazovan, mogao je biti uzor
samo sličnima sebi…… Redovno glavni junak svojih zanimljivih priča (ja sam ih
se toliko puta naslušala, da bih se sklanjala svaki put kada bi udahnuo vazduh i
krenuo sa tiradom), nezaobilazan gost,
bez čijeg prisustva ni jedna domaćica ne može smatrati svoj prijem
uspelim. Moj lažljivi oportunista, koji nije prezao od bilo kakvog javnog
blama, kom me je izlagao i morao biti svestan toga, samo da po svaku cenu održi
formu - uglancanu restauriranu sliku, koja šljašti pozlatom i novim bojama.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Imala sam samo dva, ali izuzetno
važna i nezaobilazna aduta – našu decu i imovinu, koja bi morala biti dobro
okrnjena, za slučaj da poželi slobodu. Kao ni činjenicu da nikada nije mogao
proceniti koliko toga o njegovim (mutnim) poslovima ja znam, iako me je svim
svojim prijateljima prikazivao kao glupu i ograničenu skorojevićku, opsednutu
trošenjem. Plašio me se. Pa….sa dobrim osnovom. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Mogla sam mu zameriti jako mnogo,
maltene sve, osim jedne stvari – bio je divan otac i jako voleo naše sinove.
On, koji je sa majkom ni razvedenom ni udovicom, jer se njegov otac samo
izgubio, verovatno negde u Nemačkoj, propatio svoje detinjstvo u hladnom
siromaštvu, sa suvim hlebom i čorbama ni od čega, često promočenih cipela, u
okraćalim pantalonama, u vlažnom dvorišnom stanu, gde nikada nije smeo dovesti
bilo koga od svojih drugova, nije mogao dopustiti ni teoretsku mogućnost da
naša deca rastu bez njega. Niti da im oduzme ono što on nikada nije imao – oca i
sigurnost njegove ljubavi. Ako su mu godine provedene u bedi spržile emocije,
zamenjujući ih patološkom ambicijom, ipak su mu ostavile jednu jedinu pozitivnu
opsesiju – da njegova deca nikada ne dožive ono, kroz šta je on prolazio. Da
imaju onog sa kim će igrati fudbal…..gledati crtaće i akcione filmove…..ići u
McDonald’s na trostruke hamburger i sladoled…..da neće iskusiti glad, nemaštinu
i hladnoću. I da će upravo on biti taj centralni muški lik, po kome će se
formirati u odrasle ljude. Oduvek sam znala da bi pre poginuo, ON tako sebičan,
pohlepan i nezajažljiv, ON, koji nije
birao sredstva do cilja, bez trunke razmišljanja bi stao i pred streljački vod,
samo da njih spase. I da nema cene, koju će platiti, samo da ostane sa njima i uz
njih, centralna figura njihovih života.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">I još nešto, za njega, kom nikada
nije bilo dovoljno novca – vila, koju ću naslediti od roditelja. Oni su je već
par godina izdavali jednoj ambasadi, sa stalnim upitima da li su voljni da je
prodaju. Pa, koliko god da imao i štekovao, sitnica od vile u najelitnijem delu
grada nije bila za zanemariti. Naravno, ako se razvede, onda tim kapitalom
raspolažem ja, on više ne može uticati na to. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Jedino stvar, koje se nije morao
plašiti (naravno, to nije znao, polazeći uvek od sebe) da nikada, ni pod kojim
uslovima, ne bih bilo kome rekla jednu jedinu reč o njegovim poslovima. Ne zbog
njega, već naše dece, kojoj nisam mogla i imala srca dozvoliti bilo kakav
skandal.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Naravno da mi nije rekao ni jedne
reči o svojoj opsesiji i, postepeno, sve većoj mori, zbog koje je imao sve
češće noćne more. Jer, u početku su cvetale ruže i leteli leptirići…..Onda je
on verovatno počeo (koliko ga poznajem) pokazivati svoju patološku ljubomoru –
ono što je njegovo, tome niko ne sme prići. Mlada dama ga je očito volela, bila
mu prilježna, podatna, ali je imala svoj život i svoj posao, a on tu nije imao
pristupa. I očito nije više dozvoljavala da sve bude isključivo po njegovom. Isto
tako, čini mi se da je sve više gubila strpljenje, jer ona čuvena “samo dok
deca ne porastu” više nije imala ni približno dejstvo, kao u početku. Deca su
se aktivno spremala za odlazak na školovanje u Englesku, dakle…..on im nije bio
neprestano potreban, osim naravno kao finansijer.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Čini mi se da je upravo zbog toga počeo
pucati njegov savršeno dvostruki život. I njoj su se nizale godine, verujem da
je želela svoju decu i svoju porodicu…..jedino, što joj on nije mogao
priuštiti. Sve se ranije vraćao kući, napet, ćutljiv i nervozan. Na moje
prećutano pitanje rekao bi samo da ima nekih problema na poslu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">I…..došao je kraj, sve mi se čini
na njenu inicijativu, jer što se njega tiče, mogli su se tako vodati celog
života. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Danima nije izlazio iz kuće,
natmuren, sleđenog lica, osim što bi vodio duge, a zatim sve kraće telefonske
razgovore iz svog kabineta. Nije baš bio diskretno ćutljiv, kroz odškrinuta
vrata bih slušala njegova moljakanja, ubeđivanja, pretnje, izvinjavanja,
obećavanja….Ali, ona nije popuštala. Menjao je raspoloženja iz sata u sat, jedina
konstanta je bila sve veće neraspoloženje i to prema meni.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Razmazila sam ga, godinama mu
ugađala, drhtala od straha i kada zakašlje….Onako pun sebe, sve je žene merio
upravo prema meni – nesigurne, sa minimumom samopouzdanja, sposobnosti i želje
da mu se usprotive. Ovog puta naišao je na dostojnog protivnika. Njeno DOSTA JE
BILO značilo je upravo tako, kako mu je, čula sam, rekla.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Iz faze otupelosti i neverice,
začas je prešao na teranje inata. Valjda je mislio da će ona, ako svake nedelje
bude okrenuo bar dve fufice, pokazujući joj kako je neodoljiv, jedinstven i onaj
pravi, ona promeniti mišljenje. Izgleda da joj to ni na pamet nije padalo.
Nevoljko sam joj se divila. Finito! Ende!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: center;">
<b><span style="color: #17365d; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">I ostadosmo nas dvoje da robijamo
zajednički život, iz koga nam oboma nije bilo izlaza. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Više mu nije bilo ni najmanje važno
moje pijenje, koje je sa dva-tri večernja koktela, sada već garnirana tabletama
za spavanje, kao i jutarnjim, a često i podnevnim đusom, zavisi koliko su dugo
delovali lekovi, dobro poduprtim votkom, nije smetalo. Kao da je umesto mene
bila senka, kroz koju je ravnodušno gledao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Nekada sam ga volela. Moj bože,
koliko sam samo ljubavi imala za njega! Onda je došao bes, pa prerastao u
stalni strah da ću ga izgubiti. A sada – sada je ostala samo ravnodušnost,
često garnirana sa prezirom. Jer, gledam ga kako se koprca, uvija poput crva na
udici, ne zna šta će sa sobom i novostečenom slobodom (ja se nisam računala kao
prepreka), sa kojom očito nije znao šta će. Sve je isprobao, sve mu je bilo
dostupno, osim – želje. Mislim da je malo stvari toliko strašno, kao kada sve
imaš, a ne privlači te baš ništa, niti ičemu stremiš.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">Pa, možda bi mu bilo lakše da je
znao kako se i ja upravo tako osećam. Zarobljena sa čovekom, koji me ne voli,
niti me je ikada voleo, uvek nipodaštavao, smatrao neobrazovanom skorojevićkom,
luftikom, frivolnom glupačom, kojoj su
samo materijalne stvari važne, a da se nikad, ali baš nikad nije potrudio da me
bar malo upozna.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 85.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg85DSZ-f5zvz5J59RXPxeR0yh09aOWwjHnWoXUnhNkCFDu0UonKln4_oxTfCkWsHodT0Qu0VeRnHrTYyDklbK4myqcn_W4ITVcFzKFh9XW2NTvlE_y1D-Ekj9kCS3CLUsEA_-RNwUecYka/s1600/AAA+89.+OCAJNA+ZENA+1.+03.05.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="410" data-original-width="630" height="208" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg85DSZ-f5zvz5J59RXPxeR0yh09aOWwjHnWoXUnhNkCFDu0UonKln4_oxTfCkWsHodT0Qu0VeRnHrTYyDklbK4myqcn_W4ITVcFzKFh9XW2NTvlE_y1D-Ekj9kCS3CLUsEA_-RNwUecYka/s320/AAA+89.+OCAJNA+ZENA+1.+03.05.18..jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<br /></div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-88908768481584575302018-03-09T19:01:00.001+01:002018-03-09T19:01:54.953+01:00SLAVLJENICA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgDdT08jipxeBD-dil53vDPbCRwBboqeW3sbxBeJpdI5mm4HND0QTomTH7exbC_raySooUDSpVatItsYi2lCm2Oxxl1fNvsAbmVJPJcqshfsRyuWXXnzcnuJ0YoP7EiAEA7cBRCY7c0xZ7f/s1600/AA+27+RU%25C5%25BDA+NA+KRISTALU+VERA+RAPI%25C4%2586+14.08.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="225" data-original-width="225" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgDdT08jipxeBD-dil53vDPbCRwBboqeW3sbxBeJpdI5mm4HND0QTomTH7exbC_raySooUDSpVatItsYi2lCm2Oxxl1fNvsAbmVJPJcqshfsRyuWXXnzcnuJ0YoP7EiAEA7cBRCY7c0xZ7f/s400/AA+27+RU%25C5%25BDA+NA+KRISTALU+VERA+RAPI%25C4%2586+14.08.16..jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kad je tog jutra skočila na noge lagane,
tražeći sat, koji je uporno zveketao, nekako je napipala prekidač i isključila ga, da ne
probudi ostale, a kroz prozore se prikradala siva zora, prvi put, posle dugo
vremena, osetila je kako joj nije teško što nije još ni 5 sati, a ona u to
nedoba mora ustajati.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Danas je NJEN praznik!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Pristavivši kafu, na brzinu se istuširala,
skupljajući usput gomile razbacane odeće, za koju se proteklih 20 godina nije
uspela izboriti da bude odvojena bar na dve zasebne gomile – ono što je sinoć
(ili negde noćas)skinuto i ono što je za pranje.....Tuširanje, pranje zuba,
nanošenje neke kreme sumnjive svežine, verovatno odavno isteklog roka upotrebe,
iz poklon paketa, koji je dobila na nekoj nagradnoj igri, trajalo je par
minuta....Nakon toga, kafa je provrila, pa, dok se ne prohladi, časkom je
oprala stotinak sudova, dobro okorelih, zasušenih, uprkos svim njenim
gunđanjima da makar sipaju malo vode, kad ih već mrzi da peru......pristavila
ručak od ostataka iz frižidera, pa, dok je pijuckala već ohladnelu kafu,
brisala je usput sto u dnevnoj sobi od noćnih izglednelih ljubitelja filmova,
onih što ih ona nikada nije mogla gledati, jer se takvi emituju uvek u vreme,
kada ona, onesveštena od umora i briga, spava....na njenu sreću, onako još uvek
bunovna uspela je videti podsetnik, prilepljen na mikrotalasnu, pa iz friza
izvadila (verovatno) mleveno meso, apstrahujući da tu stoji već par meseci, za
sutrašnji ručak, koji će morati skuvati večeras, trudeći se da ne misli kako je
takvih podsetnika bivalo sve više......skupljala flaše i čaše, čistila ostatke
koječega, čemu je bilo mesto isključivo u kanti za smeće, ali je ova daleko,
valja otići ČAK do kuhinje i praznila prepune pepeljare....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjb2Vl9LhJIy0ik14VVWOV2ENBEEO8tQpub9HYuWl5ywnwvS-hKNpwSWneBmAMfNx2Z4FPA66bOarsVH1jNKkBXs_LpFhegaBYQ88BV-XZuF3aGA0vZ8UNBGRkcNMV2gxP5bP5j29JuHK_A/s1600/AAA+58+SLAVLJENICA+CICTACICA+09.03.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="250" data-original-width="400" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjb2Vl9LhJIy0ik14VVWOV2ENBEEO8tQpub9HYuWl5ywnwvS-hKNpwSWneBmAMfNx2Z4FPA66bOarsVH1jNKkBXs_LpFhegaBYQ88BV-XZuF3aGA0vZ8UNBGRkcNMV2gxP5bP5j29JuHK_A/s320/AAA+58+SLAVLJENICA+CICTACICA+09.03.18..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Zalud je gubila vreme na tuširanje, već se
preznojala – što od onih 15 kg viška, koje je bezuspešno pokušavala skinuti,
što od tih sitnih „ne znam šta ću pre“ poslića, što od pretećeg klimakterijuma....Iz
kuhinje je dopiralo tiho krčkanje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Za šminkanje iz skoro potpuno potrošenih
pakovanja i češljanje (ima da ide sledećeg meseca kod frizera, pa kud puklo!)
potrošila je narednih 15 minuta, usput mešajući jelo nedefinisanog imena, kome
će već skrpiti neki dodatak, da liči na nešto.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Oblačenje je bilo najgori deo – svakog dana
se neka od sukanja „skupila“, valjda od neurotičnih grickanja pred spavanje i čišćenja
nepojedenog od dece „da se ne baci“. Ipak se odlučila za dežurni svečani
komplet, obavezno crni (čini je vitkijom), koji je skrivao bezbroj grehova, trudeći se da ne primeti kako
varniči iz njega sintetika, uvukla u čarape, trudeći se da onaj deo, gde je
otišla nit, izoluje lakom za nokte, iz skoro potpuno potrošene flašice, mahom
suvog sadržaja......Obula cipele, kupljene pre 4 godine preko sindikalne
prodaje, na rate, nabacila kaput, star bar 15 godina, izlizan na rukavima i
laktovima, koji je sebi priuštila na isti način i – krenula u nove radne
pobede. Svi su mrtvim snom spavali, uključujući i rođenog joj muža, čije je
radno vreme počinjalo kasnije, pa eto, auto vozi on, „ne priliči valjda
muškarcu da se gura sa onom boranijom u gradskom saobraćaju“. Znači, njoj priliči.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Peške. I delom prepunim, drndavim, odavno
otpisanim autobusom, koji je vonjao na neoprane zube, rakiju od prekjuče<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nezadovoljstvo i pomirenost sa sudbinom. Uvek
može i gore, zar ne?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*****************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Preskočila je kupovinu kifli za doručak,
uzimajući samo jogurt, jer one „pojaseve za spasavanje“, nakupljene na
strateški neprijatnim mestima, valja nekako istopiti, pa žurno utrčala u firmu,
tražeći karticu da se „tačuje“, usput razbacavši iz tašne olinjalih ručki, ni
ne seća se gde ju je i kada kupila, ali kožne, ostatke nekih boljih vremena –
davno potrošen ruž, iz kog je prstima pokušavala izvući neki ostatak (ali je „Dior“),
ko zna kad potrošene hemijske olovke, za koje više nigde nije mogla pronaći
uloške, pola parčeta crne čokolade, ulepljene duvanom - prva pomoć za napad
gladi, svakog dana sve skuplje cigarete (nije mogla sebe naterati na ručno motanje,
smatrajući to konačnim svojim padom), češalj sa pola polomljenih zubaca i
tester-parfem, iz kog bi, ako je jako uporna, ponekad mogla izvući neku
kap.....I novčanik, nekada tako lep, a sada izlizan, olinjao, zamašno debeo od
fotografija, pokazne buske karte, poruka, podsetnika, one jedine kreditne
kartice, koju nije smela upotrebiti, jer je ispucala čak i dozvoljeni
minus....sa celih 470 dinara, od kojih je trebala stvoriti meso za današnji
ručak i kolač za klince.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Nekako se uglavila u prepun lift (koji li
je to idiot predvideo da je prosečna težina odraslog čoveka 75 kg), trudeći se
da ne diše, jer se ustajali vazduh, garniran vonjem plagijata originalnih
parfema, friškim frizurama „hand – made“, ulepljenih lakom sa pijace i
duvanskim isparenjima odeće, od cigareta popušenih usput, mogao nožem seći
i.....konačno stigla do drage joj firme.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Atmosfera je bila baš – svečana. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Onih desetak žena su bile doterane,
skockane do perfekcije, sve u najnovijim pijačnim kreacijama, nesigurno su išle
do kafe-kuhinje, izvrćući gležnjeve u cipelama visokih štikli, pomalo
iskrivljenih i izgrebanih, od kojih su davno odvikle i iz kojih su im kipila nabrekla
stopala.....Muškarci su se blesavo smeškali, sve pogledavajući na sat i
tipujući koja je od slavljenica <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>donela
neki svoj specijalitet, slani ili slatki (svaki džabaka doručak ima svoju
neprocenjivu vrednost), pa da onda mogu na miru prionuti na cuganje, sve zarad
obeležavanja najvećeg ženskog praznika. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Nikako se nije mogla načuditi – iste prostorije
kao i juče, ista lica, od kojih joj je već muka, ali – sve nekako svečanije,
drugačije, opuštenije, čak su i lica bila nasmešena – relikt iz vremena....kad
je još verovala da će vremenom sve ići na bolje, da će joj plata bivati veća,
radne obaveze razumnije, manje haotične, pre dolaske baby-boom generacije sa
diplomama potpuno anonomnih privatnih fakulteta, uglavnom menadžera (šta li će nam toliko
menadžera, pitala se ne jednom).....kada je mislila da će u toj firmi dočekati
penziju, koja se sada udaljavala od nje, kao da je neko tu šargarepu na koncu povlačio,
čim bi joj se približila na par meseci, saznavši da je starosna granica
povećana.......Valjda su na taj jedan dan svi gurnuli u stranu svoje strahove,
noćne more, zbog kojih je potrošnja raznoraznih smiralgina bila višestruko
uvećana.....Trebalo je proslaviti, nije to ni mala ni naivna stvar.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">A, kada su se u prepunoj kafe kuhinji čula
govorkanja o poklon-bonu od 4.000 dinara, svakoj od njih su se usta, premazana
ružem za istočno-evropsko tržište, već napola polizanim, razlivenim u one sitne
izdajničke borice, sama razvukla u osmeh – ženo, znaš li ti KOJE su to pare,
ima da obnove kompletnu kozmetiku, čudesnu kremu za dan i za noć (od čije se redovne
upotrebe bore „ublažavaju“, šta li god to značilo, za celih 37%, a ako se
upotrebljava još narednih šest meseci, onda....), pa ostane i za maskaru, „od
kojih oči dobijaju sanjalački pogled, uvećanog volumena za 200%“, čak i za
čudesni tečni puder, „koji licu daje ujednačeni sjaj i boju PUNIH 24 sata“......Divota
od života!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Sreću čine stvari male.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dan, koji se pamti! Nema veze što toliko
(zlo)upotrebljavani računar nije hteo da podigne sistem punih pola sata, taman
je za to vreme na miru popila kafu, trudivši se da nove čarape ne pocepa na
izgreban i oštećen kancelarijski sto, oblepljen selotejpom i izolir trakom, sve
sanjareći kako će konačno popuniti olinjalu torbicu za šminku, u koju više od
muke nije smela zaviriti, pravim stvarima i jednom moći izgledati
pristojno.....A, setiće se i deca i dragi da je njen praznik, možda joj čak
kupe novu tašnu, obavezno crnu, jer „crna uz sve ide“ (iako već godina zalud sanja
o teget-plavoj, prelepoj elegantnoj, a u isto vreme velikoj, znači praktičnoj
tašni, kom prilikom umalo nos nije razbila o izlog, dok je zijala u tu nedostižnu lepotu), ovu svoju je par puta
nosila kod majstora, dok joj nije rekao kako je broj raspoloživih popravki
ispucan, neka je baci ili kupi (odakle) drugu.....Nikad se ne zna!<o:p></o:p></span></b><br />
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Proletelo joj je vreme do pauze.
Filozofski je slegla ramenima, kada joj je šefica vratuka gomilu juče urađenih akata,
iškrabanih crvenom olovkom, <i style="mso-bidi-font-style: normal;"><u>zbog
mnoštva pravopisnih i lingvističkih grešaka, </u></i>između ostalog i reči u
dopisima, koje je napisala u infinivu. „Infinitiv nije u skladu srpskog jezika“,
lagano povišenim tonom, da se čuje bar još u tri kancelarije, saopštila joj je
šefica, nesuđena spisateljica i pesnikinja, koja je stalno skribomanisala neke
pesmičuljke, štampane <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>trošku
raspoloženog donatora, svakodnevno viđanog u njihovim prostorijama, a zli su
jezici tvrdili da je dobar deo tiraža otkupila njihova firma po ceni trilogije „XX
VEK“ Kena Foleta u tvrdom povezu, pa iste uvaljivala jubilarcima ili onim, koji
su išli u penziju. Inače, gospoja šefica jedina svoju garderobu, obuću, šminku
i akcesoar nije kupovala na pijaci. Na svakih par meseci putovala je negde, pa
se otud vraćala sa punim kesama svega i svačega, najviše onoga što je mogla
okačiti na sebe, jer, kakvo je to zadovoljstvo, ako baš SVI, a naročito
osiromašene nesrećnice, nemaju priliku videti da se može ući i u redovnu
radnju, pa reći – odavde pa dovde. Sad, što je u svemu tome izbledala kao
safalada, naročito kad se utegne, što se saplitala o nepraktične kabaretske
kreacije, namenjene hodanju, koristeći već godinama istu svetlozelenu-šljašteću
senku do obrva....to nije bilo ni najmanje važno. Bilo je novo, bilo je
kupljeno u nekom srećnijem svetu, zlobnici su tvrdili da se snadbevala najviše
iz onih korpi sa rasprodaja u Autlet centrima, namenjenih mahom ovoj našoj
sirotinji – dakle, bilo je IN, po svaku cenu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Moglo joj se. Bliski rođak njenog muža je,
eto sasvim slučajno, pobedio u bici za isporuku kancelarijskog materijala (u
koje se ubrajaju i delovi za računare, toneri, kertridži za štampače i
fotokopir aparate. Nije čovek kriv što isporučuje tako kvalitetnu robu, ima najbolje
cene, bar su se tako kleli u sve svece oni iz javnih nabavki. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ćutke je saslušala i redovnu kuknjavu
svoje prve koleginice, koja je ronila teške suze (nakon što je krišom sunula 3
vinjaka i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>to do 9 ujutro), sve garnirano
sa neskrivenom zavisti prema svojoj sapatnici-cimerki, kako je „srećnica, sa dobrim
mužem i troje dece, majkom i svekrvom koje joj svakodnevno pomažu, dakle, živi
kao princeza“, dok nju, eto, prati ta nesreća da se četiri puta udavala i svaki
put naleti baš – na pijanicu. Peh, nad pehovima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Doduše, ni dva smiralgina nisu bila na
odmet da je uspeju održati u filozsko-smirenom raspoloženju, klasične
budističke provinijencije. Skoro je došla u iskušenje da u već zamazanom
toaletu par puta odmantra OMMMMMMMMMMMMMM, ali se uspela suzdržati.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Toliko da ni vrckava sekretarica, za koju
je cela firma pričala kako sa direktorom redovno ravna <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kanabe kožne garniture u njegovom velikom
kabinetu, nije je uspela izbaciti iz ravnoteže, kada je, koristeći odsutnost
svog svemoćnog direktora, došla da u poverenju saopšti sve tračeve ko, sa kim,
kada, gde i kako. Slegla je ramenima, rekavši da svako ima pravo na svoj život.
Spasio ju je samo uporni telefon u svetom i nedodirljivom menadžerskom delu,
kada verovatno neki naivni dobavljač, kome godinu dana nije plaćena njegova
roba, nije hteo odustati od naizmeničnih moljakanja, pretnji sudom (i još
ponečim drugim). Takvo uporno zvrndanje ni cvrkutava vrckalica nije mogla i
smela ignorisati. Jer, šta ako zove neko važan?!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Tek malo poljuljana u svojoj upornosti da
joj ništa, ali baš ništa, ne pokvari raspoloženje, uspela je na pauzi otrčati
do prodavnice i kupiti četiri šnicle, već onako pomalo posuknule od stajanja,
pa su zato i bile snižene i jedno pakovanje jaja. Za više nije imala. Nema
veze, za današnji ručak će biti dosta. Po parče mesa za oficijelnog zakonitog
sapatnika i svako od dece, a ona....ona ne mora, a i na dijeti je. Recimo. Ostalo
joj u onom čuvenom olinjalom novčaniku još par gvozdenjaka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I tu negde oko podne je krenula žurka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span><o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Svi su se
okupili u sali za sastanke, na čijem je uglu stajao sto sa nekoliko ovala,
elegantno poređanih (što znači trč, trč, pa nešto) presušenih peciva sa ponekom
laserski sečenom čajnom kobasicom. Ako je potrošena jedna polovina, svaka čast.
Ali, izgleda gospodski, zadovoljava estetske kriterijume i to je dovoljno.
Uostalom, besplatnoj se klopi u zube ne gleda.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Zato je
na stolu pored stajalo nekoliko flaša soka, proizvođača za koje niko ni čuo
nije, ponekad se nađu na rasprodaji ili idu kao prilog reklamne žvake – kupiš kilogram
ćevapa i dobiješ flašu soka za dinar. Ali, zato je tu bilo i pelinkovca i
vinjaka, a neko je doneo i svoju rakiju, čini se istu onu, što je cela firma
otrcavala kako ni sam donator nema pojma od čega ju je pekao, tako da su je,
krišom, svi zvali – daskovača.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Prvo je
direktor, izdvojivši od svog prenatrpanog radnog dana (ne pamti iko da ga je u
firmi video pre 9 i posle 12 časova), dakle od svog odmora i opuštanja, jer „se
ne seća kad je poslednji put spavao više od 3 sata“, sve od briga da ZA SVE
NJIH obezbedi platu u ova zlehuda vremena, počeo tiradu. Kako se svi u firmi
moraju smatrati srećnim i presrećnim, zato što rade baš tu, gde se vodi računa
o čoveku i ljudskom dostojanstvu. Eto, on i njegov menadžerski tim, danima i
noćima rade da bi svi imali plate na vreme, a doći će, možda već sledeće
godine, mnogo bolji uslovi poslovanja, kada će i zarade biti veće i svi
zadovoljniji. On od članova svog kolektiva ne zahteva mnogo – samo red, rad i
potpunu disciplinu. Neko od okupljenih oko stola sa pićem tiho je promrmljao – „i
bez prigovora i pogovora, jer se zna šta sledi“, ali se ta zlobna primedba
izgubila u aplauzu dežurnih ulizica i dupeuvlakača, onih, koji se od BIG BOSS-a
nisu odvajali na više od metar.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I, reče
veleuvaženi, zato se i jesmo skupili da našim koleginicama, koje vredno rade, a
usput podižu decu i čine stub ovog kolektiva, kao i društva“ (pri tom su mu
malo oči zasuzile, da li od ganutosti, da li od onog četvrtog viskija, koji je
dotle već sljuštio) čestitamo ovaj značajni praznik – 8.mart, Međunarodni dan
žena, sa skromnom (tu baš i nije omanuo) poklon čestitkom na 4.000 dinara. Bilo
bi to tri puta više, da se on lično pitao, ali eto, propisi strogi, jedva je
iskamčio dozvolu i za to.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ne samo
to! Uz ček je išla i pomalo uvela crvena ruža, verovatno pripremljena još
prekjuče, pa onda kunjala u nekoj ostavi za zogere i toaletni papir. Dok je
primala svoj poklon, istrpela je tri vlažnjikava poljupca, osetila pomešan vonj
cigareta i viskija, sumnjivog kvaliteta. Kada se slavi, onda mora sve po redu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh52C7QMLac3KOI9qgi1qAGASNa4kpt3yPFwr3SGLw2iZT29QsE7OlCqMpTzx71P-ktSFfmU-LEE2hWDKXCVHJD4ae49oMVAcyz5OQosTyVCTjUrS8DhHnRx9hd4iApXkwDIPa7UEYpa1YQ/s1600/AAA+55+SLAVLJENICA+JEDNA+RUZA+09.03.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="480" data-original-width="640" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh52C7QMLac3KOI9qgi1qAGASNa4kpt3yPFwr3SGLw2iZT29QsE7OlCqMpTzx71P-ktSFfmU-LEE2hWDKXCVHJD4ae49oMVAcyz5OQosTyVCTjUrS8DhHnRx9hd4iApXkwDIPa7UEYpa1YQ/s320/AAA+55+SLAVLJENICA+JEDNA+RUZA+09.03.18..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I, ono
što je najvažnije – naše uvažene dame odmah posle proslave mogu ići kući.
Slobodne su, neka daju sebi malo oduška, to je isključivo NJIHOV dan.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Svoj
ženskadiji su oči bile vlažne, koje su tapkale papirnim (a neke bogami i
čipkanim maramicama), kako bi zaustavile suze i još važnije, kako ne bi skinule
šminku. Primljenu nagradu su još u toku prepodneva, virtuelno potrošile do
poslednjeg cvonjka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">E,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tek je onda krenula prava zabava. Prvo su
stradali ovali sa onim tužnim posluženjem, a zatim se prešlo na tečni deo
zabave. Momci su, bez razlike, čim se direktor prihvatio vinjaka, nazdravio
svima, pa žurno otišao (ostao bi on satima, ali zovu poslovne obaveze, naročito
u nekoj izvikanoj kafančugi, koja živi od reprezentacija preostalih firmi, koje još uvek nešto rade, što je doduše
prećutao), dohvatili cuge, kao lečeni članovi udruženja AA (anonimnih
alkoholičara), koji su posle 10 godina suve apstinencije, rešili da podlegnu
iskušenju, čisto zato da svima pokažu kako su izlečeni i njima bilo kakvo
psihonagvaždanje više nije potrebno. Sto se začas ispraznio, broj plastičnih
čaša povećavao, ali su stigle nove zalihe. Očito se neko dobro pripremio,
ispravno procenivši želje za maliganskim opuštanjem. Odnekud se pojavio jedan,
koji je ponešto umeo ždroncati u harmoniku, pa se orilo od pijanih pesama,
falširanja, a one najmlađe i najslobodnije obučene, začas su počele igrati, izvodeći
takav trbušni ples, kakvog se ne bi postidela ni zvezda istambulskog kabarea za
turiste, na audiciji za TV.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ako
slavlje uhvati zamaha (na šta je sve ukazivalo), te noći će bar tri braka biti
u žestokoj krizi. Moći će ih spasiti jedino žestoki troškovi brakorazvoda i prepucavanja
oko šerpi, lonaca, tehnike na izdisaju i starog auta, kome se cena ne može više
odrediti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Što je
manje nečega za podelu, utoliko je žešća i prljavija svađa.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ona se,
čim je zabava krenula svojim uobičajenim tokom krišom izvukla. Nije baš bila
ljubitelj kapljice, bar ne one koja je bila na raspolaganju, već razulareno
društvo ju je nerviralo do krvi, a toliko je bilo stvari koje je morala
obaviti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Imala je
dovoljno vremena zbog tih dragocenih dva sata, koje je dobila slobodno. I
čvrsto je odlučila da će ODMAH otići i priuštiti sebi nešto lepo, makar se ceo
svet prevrnuo naglavce. Valjda je i ona živ čovek, valjda i ona jednom može
sebi pružiti bar delić lepote, nečeg što se ne jede, što nije neophodno, ali
pruža toliko zadovoljstva.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kada je
ušla u veliku parfimeriju, učinila joj se mala ona metalna korpa. Nema veze,
uzeće još jednu, ako joj zatreba.</span></b><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjO1VRUtbhQN9IIkalRhgoNYlvzJe1uWcgrtn8c8SYrT9pERs1PDXilDW9A_G9134gRVkzyYxWpHdDif_4l3RMdr69ctxiX3Q102TyIa8gzkXYWChojUnHYLBrp9jCPAK1KAsKKPNbSJOS3/s1600/AAA+52.+SLAVLJENICA+KUTIJA+ZA+SMINKU+09.03.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="966" data-original-width="1000" height="309" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjO1VRUtbhQN9IIkalRhgoNYlvzJe1uWcgrtn8c8SYrT9pERs1PDXilDW9A_G9134gRVkzyYxWpHdDif_4l3RMdr69ctxiX3Q102TyIa8gzkXYWChojUnHYLBrp9jCPAK1KAsKKPNbSJOS3/s320/AAA+52.+SLAVLJENICA+KUTIJA+ZA+SMINKU+09.03.18..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Prvo je
krenula do parfema. Leleeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.....može biti sto puta firmiran,
zar da ljuljne deset hiljadarki za to?<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>Pa, od jedne do druge stvari sa spiska.....Usput, skoro se saplitala o
velike transparente, na kojima je pisalo AKCIJA.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Pa se tek onda setila starog trgovačkog štosa
– podigneš cene za 200 %, onda spustiš za 110, i očas posla imaš petlje
napisati kako si snizio robu za celih 90%. Koliko bi to koštalo da NEMA
rasprodaje, pitala se, dok se obruč glavobolje sve više stezao oko čela.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Znači –
parfem – niente. Nada. Isto tako i nova čudesna maskara, koja zaista uvećava
volumen trepavica duplo, pod uslovom da staviš i veštačke. E, onda je pogled
baš zamagljen, zove na greh, s<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tim da ni
na jednoj <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>reklamnoj fotki nije videla
devojku, stariju od 16 godina. Na akciji – skoro dve hiljadarke. Željene nove
senke, koje već sebi nije kupila 5 godina, obišla je....nisu ni one bilo bogzna
šta jeftinije. Ko ovde kupuje, pitala se, gledajući gomilu žena, koje su se
skupile kao da se nešto deli, ne džabe, već ti još i doplate, ako uzmeš?</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhs07DJaMxyh3Jb_RcySGcedHJ2xyoqfs54daNI9OyGore_gBPLlI644qRPRFitKxwwUycxmYQ7taLmEn1KOxTxvI5O603fAvAeohXI8IQXzko6DV2nSvfb1Rqdt2yzxW2nigW5_lePKEQH/s1600/AAA+53+SLAVLJENICA+MANEKENKA+09.03.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="448" data-original-width="401" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhs07DJaMxyh3Jb_RcySGcedHJ2xyoqfs54daNI9OyGore_gBPLlI644qRPRFitKxwwUycxmYQ7taLmEn1KOxTxvI5O603fAvAeohXI8IQXzko6DV2nSvfb1Rqdt2yzxW2nigW5_lePKEQH/s320/AAA+53+SLAVLJENICA+MANEKENKA+09.03.18..jpg" width="286" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Stajala
je i razmišljala. Kao grudva na toplom majskom suncu, topio se njen poklon. I
njene želje. A najviše njeno dostojanstvo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Okrenula
se i videla toliko hvaljeni deterdžent za pranje veša, onaj, gde se gosti
utrkuju ko će više srećnoj domaćici ufljeskati blistavo beli čisti
stolnjak.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ionako je čekaju pokloni majci
i svekrvi, a i sama je pri kraju sa zalihama. Biće taman dovoljno za tri
pakovanja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I....kupila
je dva jednaka, za majku i svekrvu, jer bi svaka razlika, makar samo i u imenu,
uzrokovala mesece i mesece prebacivanja. Ni jedna ne bi bila zadovoljna, svaka
od njih dve, koja se jedva snalazila i sa onim jednim daljincem za
digitalizovanu TV, našla bi milion dobrih strana faktički običnog praška za
veš, ali izvikanog, koji je dobila ONA DRUGA. Za obe, koje se prethodnih 20 godina očima
nisu mogle videti, svoj su bes okrenule na ćerku-snaju. U toj meri da su oni posebno dresirani petlovi za borbu, sa sve
čeličnim kandžama, hranjeni krvlju, pa u borbi obavezno padne jedan, bili tek
izleženi pilići. Bez razlike. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dojadilo
im da svojoj snaji, odnosno ćerki, više izigravaju bebi-siterke, kad su deca
bolesna, da ne mora ići na bolovanje svaki čas. Lepo se skompale, pa sada same
izlaze, obilaze radnje i greju se na prvom prolećnom suncu, dok ispijaju kafu u
nekom uličnom kafiću. Ćerka-snaja se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ima
sama snaći, kao što i njima NIKO nije pomogao. Kod obe je, izgleda, nastupila
selektivna amnezija – zaboravila su svoje pokojne roditelje, koje su im itekako
uskakali, kad god je trebalo. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Najbrže
se izgleda formiraju nova sećanja, koja nama odgovaraju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Izašla je
iz nesrećnica iz ulickane radnje sa dva džaka super-kvalitetnog (bar su tako
svakog dana po desetak puta u udarnim terminima tvrdile reklame) deterdženta i jednim,
skoro nepoznatim za svoju kuću. I....umalo da se ogreši.....jednim ružem za
usne verovatno<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>turskim, neke neodređeno
roza-crveno-pink-oranž boje, na korpi sa koještarijama, za koji je ljuljnula
celih 120 dinara. Saldo – čista čistacka nula.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ali, ipak
je nešto kupila i za SEBE LIČNO.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kada se
vratila kući, po navici je zbacila cipele sa nogu, oprala ruke, stavila kecelju
i krenula da završi ručak, iznevši iz svoje tašne ono malo mesa i jaja. Usput
se presvukla, slažući veš za peglanje, skupila novu zbirku haosa po celoj kući,
namestila krevete, izbrisala prašinu i zalila cveće, sve sa kontrolisanjem toka
kuvanja. Dok su se šnicle odmarale na podlozi, koja će upiti mast, časkom je
usisala ceo stan i detaljno izribala oba kupatila. Onda postavila sto.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Imala je
vremena za jednu jedinu cigaretu, kad se sin, njeno najmlađe dete, vratio iz
škole.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Inače,
imali su dve već velike ćerke. Ali tata, klasični balkanski džentlmen, što
znači zajeban, isključiv, zadrt, uvek je samo on u pravu, njegova se jedina
mora i sme slušati, nije se mogao pomiriti što nema sina. Pa se tako i odlučila
na novu trudnoću, uprkos upozorenjima lekara da posle carskog reza i teškog
porođaja, nova trudnoća u njenim godinama nije preporučljiva. Samo se molila da
ne rodi bliznakinje, jer bi se onda ovaj njen omacio od muke.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Bar je
jednom neko od gore bio milostiv prema njoj, pa je rodila dečaka i dala,
konačno, svom bračnom sapatniku čuveni šlagvort, kad bi bio pitan za potomke,
da „ima dvoje đece i sina“. Mališa je bio sladak, zdrav, drag i umiljat, živo i
veselo dete, koje je zahtevalo svaki delić njene pažnje. I rodio se baš onda,
kad je ona, nakon dve kćeri, koje su dobrano zagazila osnovnu školu, mislila da
je konačno dobila priliku da bar malo, baaaaaaaaaaar malo predahne.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Od sina
je dobila pepeljaru, sa njegovim utisnutim šakama, još mokru i lepljivu od
upotrebljene gline sa plastelinom. Nahranila je njega prvog, jer nikada ne bi
prigovarao bilo čemu, što mu majka stavi na tanjir. Pa, kad bi htela da bude
poštena i iskrena, sa mališom je najlakše izlazila na kraj.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Onda su
stigle kćeri, u kratkom razmaku. Jednoj je ručak bio previše slan, drugoj
previše mastan. Dobrano zdrmane pubertetom, stalno su od nje tražile ishranu
koja nema – ničega. Dakle, ni kalorija, ni ugljenih hidrata, ni masnoća, ni
aditiva, emulgatora, stabilizatora........Na njihovo izvoljevanje je prvo
primenila taktiku br. 1 – kome se ne sviđa, ne mora da jede. Kad su nastavile,
poslala ih je ispred zgrade da pasu travu. Ako još usput naiđu na......nedela
komšijskog rotvajlera, taman će u sebe uneti nešto konkretno - nutricionistička taktika za tinejdžere br. 2.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Pre nego
što je malog spremila za čas engleskog, obe su joj ćerke iznele najfriškije
novčane zahteve. Jednoj treba 100 evrića za ratu za ekskurziju (MAMA, ZNAŠ LI
TI POŠTO JE DESETODNEVNA EKSKURZIJA PO ŠPANIJI) , drugoj 70 evrića za nove
patike, „one stare (kupljene pre 2 meseca) su tako izlizane, ceo ih je grad
video, mama, mama, treeeeeeeeeeeeebaju mi nove<span style="background: yellow; mso-highlight: yellow;">!</span>“ Srećna što bar taj engleski za malog plaća
mesečno, devojke je uputila na oca, kao jedino moguće rešenje, pred skakanje sa
desetog sprata.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dovela je
dete sa časa jezika, zatekavši stan, kao da u njega nije kročila bar 10 dana.
Neraspremljen sto, mrvica na sve strane, stolice, kao posle kafanske
tuče........Osećala je nevolju još kad je ulazila, saplićući se o nekoliko pari
nepoznatih patika, što znači da dečica imaju društvo. I da ni jedna od njih
nije pospremila za sobom. I da će joj pulsirajuća glava prsnuti od
gromopucateljne muzike, koja je dopirala iz devojačke sobe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Oh
da...poklon. Od svojih lepotica, budućih uzdanica u starosti, dobila je JEDAN
buketić cveća, koji je sumnjivo nagoveštavao da je nabran u nečijoj bašti. „Znaš
majka, imale smo po par rođendana, moraš platiti bar po turu pića...ne brini
ti, skupićemo mi pare, čim obiđemo malo dede i babe, pa ti kupujemo SVE ŠTO POŽELIŠ.
I čuj, kad smo već kod love, daj koju kintu, trebamo se večeras naći sa nekim
drugaricama......Daaaaaaaaaaaj, ne budi cvala! A ono za ekskurziju i patike nam
ne treba sutra, ne brini, VEĆ PREKOSUTRA. Snaći ćeš se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ti, uvek <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>to uradiš!“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Baš u tom
trenutku, dobrih 5 sati nakon nje, eto ga, stiže i PATER FAMILIAS. Razbarušene
kose, nakrivljene kravate, crvenih obraza, pomalo teturajući, smešeći se tako
širokim osmehom, da su mu samo uši zasmetale da mu osmeh ne ide oko cele glave,
dobro vonjajući na alkohol, nosio je buket nekog nedefinisanog cveća. Biće da
ga je držao po prtljažniku, da se ne bruka pred ljudima, tek.....samo pažljivim
pregledom moglo se utvrditi da su to prvobitno MOŽDA bile ruže. Ili nešto slično. Kada je stisnuo
u medveći zagrljaj, govoreći joj kako je gospodarica njegovog srca,
pozdravljajući je kao majku svojih dvoje dece i pametnog sina (na oca,
naravno), jedva je odolela iskušenju da mu uzvrati pozdrav, kao OCU SVOG JEDNOG
DETETA. Valjda bi ga samo to moglo rastrezniti i privesti malo zdravoj pameti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC-BlD_kJWhkShiIe7Jb_qhRdFIMkqXre0ger7qnr866meLitGu_wsShXSqeCub8Pa_LAfBzRKoGxvxMuoWp78T2u5j3hsbP7FdRjE5swyL0boniwVq3iL_1sN0rz2bfkdPQeJcT-_7NFc/s1600/AAA+54.+UVELO+CVECE+09.03.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="576" data-original-width="864" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhC-BlD_kJWhkShiIe7Jb_qhRdFIMkqXre0ger7qnr866meLitGu_wsShXSqeCub8Pa_LAfBzRKoGxvxMuoWp78T2u5j3hsbP7FdRjE5swyL0boniwVq3iL_1sN0rz2bfkdPQeJcT-_7NFc/s320/AAA+54.+UVELO+CVECE+09.03.18..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Besno je,
ne slušajući supijano nagvaždanje svog zaštitnika, bacila <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>onaj neprepoznatljivi krš od kobajagi cveća u
smeće, izbegavajući dalje scene na oprobano-kukavički način – povela ja malog
za ruku, na čas fudbala. Nije vredelo da bilo šta kaže – samo bi napravila haos
i svađu epskih razmera.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dakle,
toliko o željenoj tašni – pepeljara od glinamola, buketić ukradenog cveća i
nešto, što je nekada bilo buket, verovatno skupo plaćeno, a sada hrpa zeleniša.
Ni salatu ne bi mogla napraviti od toga.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dok je
sedela i čekala da joj dete završi trening, pila je produženi espreso bez
šećera sa običnom vodom (za mineralnu već nije imala para) razmišljajući gde će
naći snage da završi ostatak ovog dana, koji je trebao biti lep i poseban, a
pretvorio se u pravu noćnu moru. I što je više mozgala, to je manje znala.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Vraćajući
se kući, birala je najmanje prometna ulice, jer je gužva u saobraćaju bila
nepodnošljiva. Nigde policajca, verovatno i oni slave kao i njen muž, a kad bi
prekontrolisali samo dve kolone, od semafora do semafora, napunili bi budžet od
kazni. Imala je osećaj da treznog vozača – jednostavno nema ni na puškomet.
Praznik je, svi se opustili, svi se dobrano „dobili“, jurcaju po klizavom putu,
kao da su na „VELIKOJ NAGRADI MONAKA“. Uvek je bila dobar vozač, ali ovo je i
faktički i bukvalno bio PUT STRAHA. Kiša, koja rominja, veče zamaklo,
vidljivost nikakva, a svaki junoša za volanom, ponaša se kao da je sam na putu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dok je
još i kupila hleb, stan je zatekla, skoro pa prazan. Ćerke nisu bile tu, biće
da je ta proslava rođendana od povečerja, do jutra, samo je PATER FAMILIAS
uredno hrkao u svojoj fotelji, stežuči daljinac, kao davljenik malo parče
čamca, koje će ga spasiti od talasa i vodenih struja. Koliko je mogla
primetiti, obe njene devojke su bile jako neodlučne šta da obuku, po sobi i
predsoblju je bilo bar desetak majica i pantalona, a kupatilo, ono, koje je tog
jutra ranom zorom ribala, ličilo je na prostoriju, koju su netom pre napustili
vatrogasci.</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrBIm1BA8T0s2a9dIolgmCdYEHDTjM_geC0h1gxY9XzQ5Lk_dtvQADylBunRmTbR_UTMsiZDpgkmGR_WkXwxuHWG9mRcZ6Imgsdr0TELvAzn-aDB-6hiUwHPrrWPLUYpeT9hfOYwvfs6Ps/s1600/AAA+56+SLAVLJENICA+NEUREDNI+STAN+09.03.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="395" data-original-width="625" height="202" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrBIm1BA8T0s2a9dIolgmCdYEHDTjM_geC0h1gxY9XzQ5Lk_dtvQADylBunRmTbR_UTMsiZDpgkmGR_WkXwxuHWG9mRcZ6Imgsdr0TELvAzn-aDB-6hiUwHPrrWPLUYpeT9hfOYwvfs6Ps/s320/AAA+56+SLAVLJENICA+NEUREDNI+STAN+09.03.18..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dala je
mališi da piše zadatke, pripretivši mu da je ne zove bez preke potrebe i po ko
zna koji put toga dana krenula u – raščišćavanje. Onda mu je spremila večeru,
dozvolila mu da gleda neki film, za kojim je arlaukao još od juče, nije baš za
njega, ali.....šta sve čuje na ulici i u školi, neće biti vaspitno zapušten
zbog tog jednog filma. Skuvala je sebi kafu, zapalivši ko zna koju cigaretu tog
dana. Dragi je i dalje hrkao snom pravednika, pućkajući i ispuštajući neke
zvuke nalik zviždanju. Nije se probudio ni onda, kad je širom otvorila sobu, jer
se od smrada mešavine špricera, piva i vinjaka, nije moglo disati. Prvo je
razdumavala da li da ga nečim pokrije, a onda, kada se setila kakvo je vanredno
stanje u kući kada ON zakašlje ili ne daj Bože ima temperaturu, odmah ga je
ušuškala. Uostalom, bolje da posluša, nego da ga – sluša i to onako
hipohondričnog.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Čak je
uspela zbrziti i te famozne kolače, napravivši biskvitno testo u koje je
pobacala višnje bez koštice iz tegle. Obećala je sinu kolače, postavila se na
trepavice, mora uraditi ono što je rekla da ga ćeka pred spavanje. Od umora već
nije znala kako se zove.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Pod
izgovorom da mora odvaditi nešto iz korpe<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>za peglanje, spremila je odeću za sutra, koju će obući mladunci, PATER
FAMILIAS i ona. Onda je osetila.......njegove ruke oko svog razmekšalog struka,
njegove poljupce po vratu, supijano šaptanje kako su sada sami, mogli bi baš prošetati
do njihove sobe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Što jest –
jest, dragi je nije razočarao. Uvek se držao pravila – pojest, popit i
poklopit, kao recept za savršen život. Zašto bi sada napravio izuzetak?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Sa
pijanim čovekom, čak i onim koji se baš ne valja po podu, ali dobro zapliće
jezikom, a vonja kao bačva za vino, koju su zaboravili, pa se setili da je
operu posle pet godina, nema objašnjavanja. Odavno je to naučila od majke,
poučene višestolećnim ženskim iskustvima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Škrgućući
zubima, krenula je sa njim ka spavaćoj sobi, a njemu ni na pamet nije padalo
da bi se mogao malo istuširati, dok se ona pokušavala prisetiti koji je
poslednji izgovor upotrebila kad.....kad baš i nije imala volje izigravati ocu
dece svoje kurvu u krevetu. Glavobolja.....pre par dana, neće
proći........Temperatura, prehlada....čelo joj ledeno, nikada ga, ni tako
mamurnog neće kupiti na<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tu foru.....ona
visoka grupa sekreta, koja se dobija od uzimanja antibiotika – iskorišćena. E,
ali nije on uzeo lekove, a morao je. HEUREKA, fala ti Arhimede, gde čuo i gde
ne čuo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kada su
legli, krenula je sa ispitivanjem da li je uzimao lekove, objašnjavajući
zašto........Prvo se mrštio, onda ćutao, a nekon toga zaključio da IPAK za<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>to nešto i nema snage. Nije ni dovršila sa
svojom tiradom, spavao je na svom jastuku, dok mu je iz otvorenih usta pijanog
hrkača, lagano tekla tečnost na tek oprani i ispeglani jastuk.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Sačekala
je da učvrsti san, otišla ponovo u kuhinju, očistila luk, nameravajući da krene
sa pripremama ručka za sutra. Vremena baš i nije bilo, ustajala je za 6 sati,
imala je bar sat vremena posla, da završi sve, što je isplanirala, ali je ipak
odlučila da samoj sebi da pauzu i malo predaha.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #17365d; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kada zapadneš u mazohističko-samosažaljivo raspoloženje, uvek prebiraš po glavi šta si to očekivala, a šta si dobila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">A kada te
spopadnu one najcrnje misli tipa pričekajdušočaskomdakodemdokupatilaisebinabrzakeisečemveneuzdužipopreko.......e,
onda samo razmišljaj gde si to napravila grešku i na šta ti se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>to život svodi. Ako ti još padne na pamet
pitanje – kuda sve to vodi – odmah proveri da li ti je testament uredan, na
vidljivom mestu i oblači čiste gaće i čarape, da se ne brukaš kad te donesu na
obdukciju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Morala se
malo sabrati i staložiti glavu, inače će pući.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Sipala je
sebi crno vino, domaće, dalmatinsko, u svoju čašu, od nestvarno tankog
francuskog kristala, tanku, na dugačkoj nogici, oivičenoj crveno-zlatnom
štraftom, tu jedinu čašu koju je uspela sačuvati iz jednog kompleta, koji su
davno nekad kupili u Pešti u jednoj užasno skupoj radnji......ono vino što se
sme popiti samo jedna čaša i – šlus. I to obavezno sa čašom vode pored. Sela je
u svoju fotelju, podigla noge i zapalila cigaretu. Pored nje je bila nova
pepeljara, poklon njenog dečaka, koji joj je svojim neveštim ručicama uradio sa
toliko ljubavi na ovaj dan.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCMJtrT-z4htI6orWzP3PGqzLXYM-QPs6U9tcCW5kYNeAiOEzpZSpX02P1tjKR4ZB_ZZFOksdIrnI6rQ4QHZ5f2eFbJighmPzlS3Sgf38PlhHSICnmSHMUozBEnN91kbD4vNayv8Z1qdRA/s1600/CUNAMI+RASPAD+25.03.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="198" data-original-width="256" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCMJtrT-z4htI6orWzP3PGqzLXYM-QPs6U9tcCW5kYNeAiOEzpZSpX02P1tjKR4ZB_ZZFOksdIrnI6rQ4QHZ5f2eFbJighmPzlS3Sgf38PlhHSICnmSHMUozBEnN91kbD4vNayv8Z1qdRA/s1600/CUNAMI+RASPAD+25.03.16..jpg" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dobra su
bila njena deca, još kao mali. I nikada nije verovala u fizičko kažnjavanje,
prisećajući se patološkog straha od varjače, kojom ju je mati tukla......svoje
bi u reklim prilikama, kad bi se uzjogunili, šljepnula po guzi. Kazne su bile
uskraćivanje gledanja TV-a, na jedno veče ili nedelju dana, zavisi od težine
prestupa....zabrane izlaska na igranje od par dana.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Onda je
došla škola, ta malena pleća su se savijala pod teretom knjiga i raznoraznih
svezaka, koje su morali nositi još od prvog razreda. Zar je bio takav greh, što
je pokušala da im olakša, da ih sve čeka, bar koliko je mogla stići od posla,
kada su stalno bili umorni od preteških obaveza za taj uzrast? Kako se to –
olakšati, pretopilo u – nemam sada vremena, to će ionako mama?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Volela je
svog muža, bio joj je to prvi ozbiljan momak, još na fakultetu. Uvek je bio
nežan i pažljiv prema njoj, obožavao je njihovu decu, imajući uvek strpljenja i
volje za njih. Koliko je znala, nije švrljao naokolo, ako je to i činio, onda
bar ona ništa nije primetila ni osetila.....pio je samo sa društvom, ne
previše, ali ni malo.....samo, kada popije, nikada nije bio agresivan, samo
malo naporan i dosadan, pričljiv i raspoložen, bez pogovora je prihvatao da ga
odvede na spavanje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Onda je
ona ostala na mestu referenta, dok je on počeo napredovati. I kako je mogla
tražiti od njega da, posle napornog dana, koji se pretapao u niz sastanaka,
traži još i da pere sudove, pegla ili da baca smeće? Videći ga toliko puta
uznemiranog i iznerviranog, trudila se da ga poštedi svih problema, koje je
mogla sama rešiti. Pa, to ne bi trebalo biti greška, zar ne? <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">U kući,
gde su dvoje uspešnih, prva stradaju deca, za koja niko od roditelja nema
dovoljno vremena. To nikada ne bi sebi dozvolila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kad se to
nešto pomerilo u njihovim glavama, pa su jednom pošteđeni nekih poslova,
pomislili da je to pravilo, da to mora tako biti? Kada su to pomislili da ako
ne urade jednom, dvaput, ne moraju više nikad? Ima ko mora, ima ko će. I ko
nikada, ali baš nikada ne kaže – NE MOGU!<o:p></o:p></span></b><br />
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b>
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kako se "hajde da im pomogne, malo skine teret" tako lako pretopi u "koga mrzi, ko nema volje, ne brigaj - ima ko će uvek biti dežurni magarac"?</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I kada je
to stigla da teret drastično smanjene kupovne moći prebaci najvećim delom na
svoja leđa, štedeći najviše na sebi, odričući se jedne po jedne, nekada toliko
normalne, stvari? Kako se to vreme tako neosetno prikralo?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Doduše,
bunila se u početku. Bilo je svađa da je sve zvonilo, vikanja na decu,
prepucavanja sa njim, kad bi im svima pretila da će otići i ostaviti ih bar na
tri dana, pa nek onda vide da li se zaista sve to radi samo od sebe ili je ipak
potreban nečiji (obično njen) trud.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuSP5Qo_D_6a-alYgMHUVcDMLMCMdoFxYCtu4NAWXZOFlpKLqMWHCB6P8uc4ntNZjQTzmmkBdnMHLvhZZGADdXxxfEO6QlmHalKbTKE6U5t8SfFg-fDrc3kk93ypVkcby3jstMh08xkOKd/s1600/KARIKATURA+DVOJE+U+SVA%25C4%2590I+04.12.15..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="504" data-original-width="670" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuSP5Qo_D_6a-alYgMHUVcDMLMCMdoFxYCtu4NAWXZOFlpKLqMWHCB6P8uc4ntNZjQTzmmkBdnMHLvhZZGADdXxxfEO6QlmHalKbTKE6U5t8SfFg-fDrc3kk93ypVkcby3jstMh08xkOKd/s320/KARIKATURA+DVOJE+U+SVA%25C4%2590I+04.12.15..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I
odlazila je u par navrata kod tetke, usedelice u obližnjoj varoši, kao da je
obiđe, po nekoliko dana, obično posle neke takve oluje.....Ostajala je po<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dva do tri dana, a onda se vraćala svojoj
kući, gde su je svi čekali postrojeni sa kafom, besprekorno postavljenim stolom
sa svećama i njenim najmilijim jelom.....kada su sami skupljali svoje čarape,
pižame, pantalone, cipele......<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Par
dana.....a onda <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sve po starom. Dakle, što
je bilo, bilo je. Odsad – ko dosad.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Onda joj
je odjednom prostrelilo glavu – navikla ih je, sve njih! Da je uvek<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tu, da se brine da ne budu gladni, da su uvek
uredni, čisti i ispeglani, da je kuća čista, kao da se sve to samo od sebe
radi. I da je za to najvećim delom kriva ona, kada se nije dovoljno i ustrajno
energično bunila, kada nije tražila drugačiju organizaciju, gde kuća, pranje i
peglanje, hrana i sve oko njih nije samo <span style="color: #17365d; mso-themecolor: text2; mso-themeshade: 191;">NJENA</span>, već <span style="color: #17365d; mso-themecolor: text2; mso-themeshade: 191;">ZAJEDNIČKA</span> <span style="color: #17365d; mso-themecolor: text2; mso-themeshade: 191;">BRIGA</span>!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I sada će
neko uvek biti nesrećan – možda svi oni, ako ona bude istrajna i nepopustljiva,
dok zaista ne shvate osnovni red stvari.....ili, što je mnogo verovatnije, ona, jer nije osoba koja će neprekidno gunđati, prigovarati, terati u red, vrištati
po kući! Ionako joj je muž ponudio novog specijalistu za klimaks, jer „dušo,
pokazuješ zabrinjavajuće ispade besa“, ćerke konstatovale da je prolupala, a
sin danima plakao, misleći da ga ne voli, zato što stalno viče.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Otišla je
do kupatila, pokušavajući se osvežiti najhladnijom vodom, do koje je mogla
doći. I....pogledala u ogledalo, skoro posrnuvši od šoka, pred spodobom, koja ju je tužno
posmatrala. Blede, sa dubokim borama oko usta, zglaslih očiju, tamnih
podočnjaka. Kosa izvešena, bezoblična, primetno proseda. Pomalo podbule, sa
najmanje desetak kilograma viška. Ona, koja svojevremeno ni smeće nije išla da
baci, a da se ne očešlja i stavi ruž, pretvorila se u sopstvenu karikaturu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Gadeći se
te zapuštene ženturače, koja je tužno i obeshrabreno zurila u nju, čvrsto je
odlučila da je sada – dosta! Stisnuće zube, otići na višemesečnu dijetu....
makar svaki dan kuvala čorbice (neka se bune koliko hoće), ostaće joj toliko
para da priušti sebi pravu kozmetiku, negujući ono što je ostalo od njene
lepote. Upisaće se i na tečaj klasičnih plesova, neka se ovaj njen postavi na
trepavice, neka svi arlauču kao kurjaci, ali, ako sada ne odvoji bar sat dnevno
za sebe, neće to više nikada učiniti. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Naravno,
AKO postigne dogovor o drugačijem ponašanju sa svojima. Ako....<o:p></o:p></span></b><br />
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b>
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">A, šta ako to AKO, preraste u tvrdoglavi inat da se zadrže stare pozicije? Može li podneti alternativu, lom, raspad? O tome nije smela ni razmišljati.</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Bar je
malo smirila ruke, da može dovršiti jelo. Otišla je do kuhinje, seckala, pa
mešala crni luk, čekajući da postane staklast, kako bi mogla staviti mleveno
meso i napraviti umak za špagete. Kad je zacvrčalo po šerpi, shvatila je da su
to njene suze, koje nikako nije mogla zaustaviti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">„Biće da
je luk previše ljut, mlad je, ovogodišnji, iz staklenika“ - - umorno je
pomislila, brojeći koliko joj još preostaje vremena za spavanje. Do novog dana
na rob....pardon, poslu, gde će je i dalje ponižavati novi i podobni,
nekompetentni i sveznajući, a lista za tehnološki višak joj neprestano, poput
sekire na tankom koncu, visiti iznad glave.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p> <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijvtmOno44zdSM00fNZDzfgQQ2pBkT7W1vUNO0fjBmiNUsPwA_YjyW8kV5ucTfGZZHpvl9fsrF6vXkmwd2Iu7I72Qgi_M_yh2IvJ0pX4nGKBqYlW8aEboy6McRWQYbVkMuDCLGGHcYp21_/s1600/AAA+51+SLAVLJENICA+ZAPUSTENA+ZENA+09.03.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="426" data-original-width="696" height="243" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijvtmOno44zdSM00fNZDzfgQQ2pBkT7W1vUNO0fjBmiNUsPwA_YjyW8kV5ucTfGZZHpvl9fsrF6vXkmwd2Iu7I72Qgi_M_yh2IvJ0pX4nGKBqYlW8aEboy6McRWQYbVkMuDCLGGHcYp21_/s400/AAA+51+SLAVLJENICA+ZAPUSTENA+ZENA+09.03.18..jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotograffije dodate su sa pretraživača GOOGLE</td></tr>
</tbody></table>
</o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 160.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br /></div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-75466527326678913052018-02-23T19:01:00.000+01:002018-09-17T18:41:14.930+02:00KAD PROCVETA JASMIN<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjU8VXQdvv-arTrdCpiln6EFAfE4hGgUqVOfRt1ZToIAq1JX92_eHM-_1SPT9n7I539alsOcjz4ZHZqpR0uv5q4_vOZ6HiOomQRTFY47bgXm2ZMoQkmULEpZxtzVGyNG18dzoytiSj82TK5/s1600/JASMIN+06.06.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="506" data-original-width="900" height="223" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjU8VXQdvv-arTrdCpiln6EFAfE4hGgUqVOfRt1ZToIAq1JX92_eHM-_1SPT9n7I539alsOcjz4ZHZqpR0uv5q4_vOZ6HiOomQRTFY47bgXm2ZMoQkmULEpZxtzVGyNG18dzoytiSj82TK5/s400/JASMIN+06.06.17..jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ljubav je
biljka čudnovata. Nema tog čeljadeta, koje može naslutiti di će iznići; i, kolko
god sićušna bila, začas će izdžikljati, uzrasti preko noći i po najsvetlijem
danu; opojnog mirisa, jačeg neg polje maka pred berbu; blistavih boja,
crveno-žuto-ljubičastih, onih što blješte ko sveća u mrkloj noći, a svojim
plamenom, koji ne mogu utrti ni olujni vetrovi sa kišama, oni što se na ravnicu
sruče najedared, bez najave, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ko da svima
oće kasti kako postoji nešto što je iznad ljudske volje i zdravog razuma, jer
se njena svetlost ne gasi, kolko god da je pokušavali utrnuti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I kad je
kogod proba iščupati, pa taman misliš – nema je više - a ona iznikne iznova i
iznova, ne znaš ni kad ni di…..korenje joj duboko i široko razgranato, skriva
ga crna zemlja, ne da mu prići. Ostane i naizgled svela tu negde, čeka samo
njoj znane glase, da bi se razbokorila i uzrasla nanovo. Živi svoj život, prati
svoje puteve i ne možeš joj ništa……Prigušiti možda, al uništiti – nikad.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Prvo se počela govorkanja po sokacima,
tamo gde izmeđ belih trešanja i jabuka petrovača, koje seoska dečurlija tako
rado jedu zelene, uvek stoje postavljene po dve klupe pred svakom kućom – jedna
za babe, one što već mogu zapaliti lulicu duvana, a drugu za mlade svekrve,
koje su skoro dobile odmenu u snajama i sad imaju kade i štogod progovoriti
izmeđ sebe. Pa, kad dođe popodne, dok sunce polagano stvara sve duže senke,
pred svakom kućom bar po njih nekoliko, u širokim suknjama, uspeju se poslagati
jedna do druge i ......o čemu, neg o selu. I ko se s kim gleda...... ko se
uvatio previše birtije, pa gubi lanac za lancem zemlje u onoj dimljivoj sobi
kod Nece birtaša, jedinoj gde možeš naći i bogate seljake i one sirćetane, koji
nikad ne znaju oćel imati sutra za leba i uz leba, samo jedni i drugi obaška......ko
pogleduje u tuđe dvorište i baštu......ko tuče ženu i zašto......koja će nova
mlada prva roditi nedonošče, a svadba bila pre par meseci.....kojoj ručak
zagoreva i kiseli kupus se nikad ne održi posle Svetog Jovana, ma bio sneg i do
šalukatri....sve se zna i ništa se sakriti ne može.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Izganjale i' na ulicu friške snaje, sve
govoreći: „Neka, nano (ili majka, sve mu na isto dođe), ite vi, pa malo
odmorte, dok muški spavaju, ja ću sudove oprati i sve srediti, a vi se malo
porazgovarajte sa komšinicama.....“, sve ne bi l' dušom danule bar za ti dva
sata pred večernje, makar i sa punom vanglom prljavi sudova od ručka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Neka se priča pojavi jedared, pa utrne, ko
prvi žižak iz zemljane pećke.....A neka, bogami, kad krene, sve više i više
dobija na zamau, ko ona grudva, za koju kažedu stari vojnici iz Galicije, da se
očas posla napravi gomila snega, što pred sobom ruši sve živo, a zove se.....ma
nije ni važno kako se zove, tek, ništa je ustavit ne može.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">E, baš iz<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>te druge, opasnije grupe, ko požar od zapaljene trske najesen, koji se
proširio i na nepokupljene stogove kukuruzovine, krenu od kuće do kuće govorkanje
da se u selu opasno zagledali dvoje, koji su jedno od drugog bili ko Zvezda
Danica od zemljice crne – NATALIJA, kćer jedinica Gazda Acina, najbogatijeg
nemeša u deset srezova i STEVA Puškašev, iz oni najsirotiji kuća na kraj sela,
tamo gde već počinje Tisa, odakle i miševi beže, o pacovima da se ne govori,
jer nema trunke rane, koja ostane viška.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dok par zora osvanu, krenuše priče i po
birtijama – od one nemeške, gospocke, u centru sela, pored crkve, tamo di samo
velika gospoda idu na ajskafe i liker od oraja, sa rezbarenim štapom, na koji
su nakačene friške novine – gosn. Notaroš, doktor, učitelj, nekoliko najveći
gazda......da sve do onih sirotinjskih, u kojima se već ni ne zna boja kockasti
stolnjaka, jer su tolko ispolivane od špricera i krvi razbijenih nosova i čela,
ono kad svirci sviraju li sviraju, pa se čaše čelom razbijaju.....tek, stiže cela
pripovest i tamo, malko drugačije obrađena, ali suština ista – zakleli se
Natalija i Steva da im je sudbina zajednička, pa štagod bilo i štogod ko kazo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dok je sve stiglo u otmenu Gazda Acinu
kuću, jednu od retki u selu, što su napravljene od cigle, sa visokim prozorima
i dva kibic-fenstera, sa sve muškatlama zajedno, zavesama tankim ko paučina,
što bi ponekad, kad iznenada dune vetar, a soba se luftira, zavijorile napolje,
poput belog oblaka.......već je celo selo raspredalo šta će biti i kako će
Gazda Aca prihvatiti zeta, kog ni kuče salašarsko nema za šta ujesti. Jer, ako
svojoj lepotici-jedinici nikad dosad ništa odbio nije, neće ni budućeg
mladoženju, tim pre, kako saznaše sveznajuće babe, da je Natalija kazla jasno,
da jasnije ne može biti - <span style="color: #365f91; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">IL ZA NJEGA, IL U TISU S BREGA!<o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kad neka priča tako uvati zamaha, zna se
da tu čista posla nisu i da nečega mora biti. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Gazda Aca, koji je zalud tražio da ga zovu
imenom i otečestvom – ALEKSANDAR ALEKSEJEVIČ, rođen je u selu, al je poreklom
bio Rus, od oca Alekseja, koji je dobego u selo kao bivši kmet, doduše pismen i
prvi pisar kod upravnika imanja, al ipak – rob, odnekud sa obronaka Krima, pre
nekoliko desetina godina. Tu se i oženio, decu izrodio, prvo sina Aleksandra,
pa još tri kćeri, sve poudate<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>jedna
bolje od druge......Govorkali zlobnici da nije samo tako pobego, već da je
izgorela i gospodareva kuća, prethodno oslobođena od nekih dobara ovozemaljskih
– dukata, sanduka nakita, srebrni svećnjaka i ikona.....al, selo ko selo, uvek
sve zna ponajbolje, naročito ono o čemu samo sanjati može, kad se vrati iz
crkve, očiju još zatravljenih od sjaja na oltaru.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Tek, kako je stigo nenadano u selo, tako
je počo kupovati lance i lance najbolje zemlje, sazido kuću, nešto nižu od
crkvenog tornja, napravio kudeljaru, počo se baviti velikom trgovinom,
prodajući stoku – što svoju, kojoj se broja nije znalo, tako i tuđu, a pričalo
se da nije bio gadljiv ni na zeleno žito, ono, kad seljaku ponestane poslednja
para krajem zime, pa će dati sve što ima u bescenje, samo da prehrani čeljad i
stoku.....pa to posle, ono što je kupovao u bescenje, za tepsiju ribe, prodavo
za zvečeće dukate, u kasnu jesen i ranu zimu, kad već nigde pšenice nije bilo,
a lebac se morao mesiti makar jedared nedeljno. Tek, para na paru ide, a ko ima
sreće, njemu se i kola ždrebe.....Imao je Aleksandar Aleksejević novaca,
zemlje, stoke, besni konja, što bi im iz nozdrva skoro plamen suktao, svoj
fijaker, zatvorenu kočiju i svog ostalog blaga ovozemaljskog, što se zamisliti
može. I to što je nasledio još udvostručio.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrWxDMYiiwLbddJ_7RntNOgQyrz88FNT0TEu5AYFvW7_ir5KI_OXIl19BrBCZlXpUFwAOivniwKGEeAWdE0RmHg7hPHeqIdxGxkPJYBGaC29XfjdhLP-PXpjilEhzvUAZsWHlP5PfRNvZt/s1600/BNS+selo+stara+slika.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="569" data-original-width="820" height="222" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrWxDMYiiwLbddJ_7RntNOgQyrz88FNT0TEu5AYFvW7_ir5KI_OXIl19BrBCZlXpUFwAOivniwKGEeAWdE0RmHg7hPHeqIdxGxkPJYBGaC29XfjdhLP-PXpjilEhzvUAZsWHlP5PfRNvZt/s320/BNS+selo+stara+slika.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dve su postojale stvari, kojima ništa nije
mogo – da zapuši usta svojim birošima, koji su ga svi redom zvali Gazda Aca, umesto
Aleksandar Aleksejevič, dakle po imenu i otečestvu, jer, špicname niko nije mogo
izbeći, kolko god to bilo i delovalo seljački i neprimereno silnom bogatstvu
njegovom.......i....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">....samo troje dece, dva sina, vredna ko i
otac im, ponosita, zemlja se tresla, dok su sjahivali sa konja......i jedinu
kćer, NATALIJU, najlepšu devojku u celoj ravnici, dokle oko doseže, pa još
deset puta dalje, kose boje žita, neposredno pred žetvu, očiju plavih, ko nebo
pred suton nad Tisom, usana rumeniji od bulki i kožu, skoro providnu, boje i
sjaja tek pomuženog mleka. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Bilo je tu itekako dovoljno imanja za još
nekoliko dece, da svako od nji živi gospocki, ko u kući u kojoj je rođeno i
poraslo, al.....nije se dalo. Žena mu, nakon teškog porođaja sa Natalijom, koja
je na svet izašla odzada, jedva ostala živa od
krvarenja i groznice, što su trajali danima i o deci više ni pomena nije moglo
biti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Nije bilo sumnje da će se sinovi oženiti
najbogatijim miraždžikama.....Niti da će se Natalija bogato udati, možda i u
Beču, gde je provela u pansionatu 2 godine i naučila nemecki i franeski, da
pravi milhbrot i saher-tortu, uz obavezno ždroncanje po klaviru, pa joj je, je
li, sledovao neki grof ili baron. Dakle, biće unuka, samo nek je zdravlja. Ali,
iako se šuškalo da Gazda nije gadljiv na nadničarke, pa je po selu bilo
plavušana, sumnjivo nalik njemu, čije su mame naprasno dobile miraze od nekih
rođaka, za koje niko živ u selu nije znao da postoje........ još zakonitih
potomaka, osim ovo troje, nije mogao dobiti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Tako to obično biva.....tamo gde se ima,
dece je ponajmanje. Kao što ih je najviše u najsirotinjskijim kućama, onim na
kraj sela, od nabijača, nemalterisanih, sa naherenim trščanim krovom i
zemljanim podom, sa pogde kojom krparom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Sve je imo Gazda Aca, osim onog što je
najviše želeo, al mu Bog nije hteo dati. Valda da mu pokaže kako svemu na ovom
svetu granica ima i kako ne postoji onaj, koji može imati baš sve što mu duša
iska.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">E, kolko je bio Gazda Aca bogat, jednako
je Neca Puškašev, Stevin otac, bio siroma. Siroma ko sirće.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Steva je bio najmlađe dete svojih
roditelja, stigo na svet kad mu je mati već i zaboravila novorođenče izgleda.
Mislila, sirota, da je prošla ona ženska mesečna muka, ispitivala sebe samu
od čega se goji, kad često i bez večere ostane, jer je gladnih usta uvek bilo
mnogo....i za prve pokrete u utrobi, mislila da je stomak muči, pa kad se
uverila šta je, odavno je već sve bilo kasno. A i nije, onako u duši, ni
nameravala ići babicama, da je kasape iskuvanim vretenom, već odlučila podneti
bruku, jer je već imala i unuke, pa – roditi. A svet nek laje štogod oće, niko
to ne može sprečiti, otrcavaće je, pa će i prestati.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Porodila se skoro bez jauka na njivi,
između dva reda zelenog kukuruza, koji je okopavala. I kad se pojavila glavica
njenog čeda, svog umeljanog od one sluzi iz istrošene materice, sa posteljicom
preko lica, koju je mati odmah skinula, crvenog lica, prekrivenog gustom crnom
kosom, vrišteći zamotuljak, zamotan u njenu kecelju, koji je zaćutao, čim je
počeo sisati životvorno mleko, znala je da – nije pogrešila. Od svih ukućana –
muža, koji je već skoro smatrao teglećom marvom, oženjenim sinovima,
nezadovoljnim i uvek namrštenim, kćerima, poudavanih uz dva lanca zemlje
miraza, ovo je bilo dete, koje je pripadalo isključivo i jedino njoj.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9RLV_rMBJeQivCSeSLzCsuenX1iSF6Xd6w8r4PC-oj-mJvUo7EyheNtDSrt3YG0S6Kc_74_MHkasqYGtdN_hstP2PRYlqEBdMsSJj7-nndRKXkhD_aedie16f-7HkXOptnXWL6pTRLjHF/s1600/BULKE+NA+ZALASKU+SUNCA+15.03.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="558" data-original-width="900" height="198" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9RLV_rMBJeQivCSeSLzCsuenX1iSF6Xd6w8r4PC-oj-mJvUo7EyheNtDSrt3YG0S6Kc_74_MHkasqYGtdN_hstP2PRYlqEBdMsSJj7-nndRKXkhD_aedie16f-7HkXOptnXWL6pTRLjHF/s320/BULKE+NA+ZALASKU+SUNCA+15.03.16..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Od njenog Stevana iliti Steve (kršteno ime
mu se samo u crkvenim knjigama moglo videti), nije bilo lepšeg i umiljatijeg
deteta u selu. Guste, blago kovrdžave kose, boje i sjaja gavranovog krila,
usana poput ružinog pupoljka, koje su tako lako bežale u osmeh i očiju,zelenih
kao prva prolećna trska, koja se pojavi na obalama Tise, uvek
raspoloženog, zadovoljnog onim što mu da, dečak je rastopio sva tvrda srca
onih, što su se rugali Puškaševu kako mu je sin mlađi od unuka, tj. svojih ujaka
i stričeva. Kad se nasmeje, kao da je zazvonila stotina srebrnih zvončića,
poklanjanih deci za Vrbicu. Kada podigne ruke, niko nije imao srca da ga odbije
i ne uzme u zagrljaj. Pokorio je čak i oca, nesrećnog što ga je u svoj njihovoj
sirotinji snašla i sramota zbog okasnelog potomka i briga kako će i čime
ishraniti još jedna usta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Možda je zato mališan bio pošteđen svih
onih poslova, koje čekaju sirotinjsku decu, čim stasaju do prvi gaća. Pa
je, umesto da ide sa svojima na njivu, najviše vremena provodio u crkvi, zvonio
jutarnju i večernju službu (uvek bi mu popa dao neku paru, pa mu se i gledalo
kod kuće kroz prste), pomagao popadiji, čuvajući joj decu, a i u svim onim
sitnim poslovima po parohijskom domu. Ona ga je i naučila da čita, kad je
videla kako čežnjivo gleda knjige, kojih je tako malo bilo u selu, a kada je
čula kako prebira jednim prstom po dirkama veliko koncertnog klavira, što ga je
donela u miraz, pesmu koju bi čuo prvi put, izvadila je iz ormana violinu i
pokazala mu prve skale i način kako će gudalom iz žica izvući melodiju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ta će violina, kao poklon za njegov peti
rođendan, biti i ostati najdragocenija stvar, koju je imao.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Jer, koliko je on voleo nju, toliko je i ona „volela“
njega. Neuk, samo sa nešto malo napabirčenog znanja, brzo je počeo izvlačiti iz
prekrasnog instrumenta tonove, koje niko nikada čuo nije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Bio je – drugačiji. Svoj. Poseban.
Originalan. Neodoljiv.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">U sirotinjskoj kući, gde svi žive od nešto
malo zemlje i ono živadi, što uspeju sami odgajiti, uvek posla ima, od rane
zore, do mrklog braka. Za sve, pa i za decu. Ali, uvek je on nekako uspevao da
ne bude tu, kada su se ranile kokoške, plevila bašta, skupljala pleva, čistilo
dvorište......Ne što nije hteo, već......vukle su ga neke druge stvari, drage i
vredne jedino njemu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Voleo je satima ležati u travi na dolmi, u
mekanoj zelenoj travi, prošaranoj plavim različcima i žutim masčcima, gledajući
leptire i viline konjice, osluškujući šum vetra u trsci i oglašavanja rečnih
galebova i belih čaplji, praćakanje poneke ribe u bistroj vodi.....Pratio je
bele oblake na beskrajnom nebu, osećajući da iza horizonta postoje neki drugi
svetovi, koji, verovao je, čekaju da ih otkrije, istraži, oseti......Onda bi
svirao na svojoj violini, od koje se nikada nije odvajao, tako meko i nežno, da
ni ptice nisu bežale, već su razrogačenih crnih očiju pratile njegove ruke i
taj čudni instrument, iz kog su izlazili svi ti tonovi.....Sreće, radosti,
smeha, oblačnog neba, neke neobjašnjive tuge, naročito kad bi video suzne oči svoje
majke......<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Svirao je Steva, naslućujući muziku neba,
vetra, belih oblaka, mladog meseca u suton i prvih zvezda. Da ga je neko i
pitao, ne bi mogao objasniti odakle dolaze ta vanzemaljska muzika, osim, možda,
iz najtajnijih dubina njegove duše.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1NJTfw7yGUduWQIMrbTYlQFwuscAzJJjUdilXXm0BnyqbxaEg_rn_kLCtBwf5Jw1i52YKOsJ3fERshVvC9Ez-DaPMpH15wDLNeE8g9dwLopTbztW_HI1EKndPCOvgszFpMeX_u5yY6W6b/s1600/01082012%2528004%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1NJTfw7yGUduWQIMrbTYlQFwuscAzJJjUdilXXm0BnyqbxaEg_rn_kLCtBwf5Jw1i52YKOsJ3fERshVvC9Ez-DaPMpH15wDLNeE8g9dwLopTbztW_HI1EKndPCOvgszFpMeX_u5yY6W6b/s320/01082012%2528004%2529.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Autor: VERA UZELAC</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kad se zamomčio, počeli su ga ljudi iz
sela zvati da svira. Prihvatao je, ali samo pod svojim uslovima, odolevajući
pozivima muzičkih ciganskih „bandi“. Nije to bila njegova muzika.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Svirao je u birtiji, kad bi muzikanti pravili pauzu......Ono, što je iz njegove duše dolazilo. Tek tada bi većina gostiju
prestajala sa pričom, besmislenim badrckanjem, smehom, pijanim natpevavanjem, slušajući
melodije koje su im dočaravale mesec i nebo, optočeno zvezdama, sa hukom vetra
duž usnulih polja. Valjda je najviše čaša polupano baš onda, kada bi se Steva
prihvatio svoje violine. I čaša i flaša, što rukom, što čelom, uz suze, što bi
nekontrolisano počele teći.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Steva, od kog su kod kuće svi, osim majke,
digli ruke, smatrajući ga nepopravljivom lenštinom i zgubidanom, počeo je donositi
poneku paru. Tek tada su otac i braća prestali gunđati i brojati mu zalogaje –
ipak je bilo neke vajde od njega, za seljaka je gotov novac, koji je mogao
obezbediti sve što zemlja i stoka nisu mogle dati, imao veliku vrednost. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Majka je ćutala, nadajući se da će
svakodnevna premlaćivanja, koja je trpela i od muža i od sinova, zato što je
hranila „neradnika i džabalebaroša“, krišom od svih, branila ga i bila mu
podrška, konačno prestati. Još od samog rođenja, ona je znala da je dete,
rođeno sa posteljicom preko lica, sa nekog drugog sveta, drugačije, posebno,
dar Božiji.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Svirao bi
na svadbama, ali, isključivo mladencima, na početku veselja, vodeći ih kroz svoje
svetove, kada su prvi put osetili tu nit zajedništva, koja će ih voditi kroz
život, u dobru i u zlu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I uvek
nedeljom, posle završetka službe, u crkvenoj porti, a na molbu i insistiranje
svoje mentorke popadije, pre nego što se krene sa kolom. Počeli su ga ljudi
iščekivati, svesni da prvi put čuju nešto, čemu ne znaju imena ni porekla, ali
im srce rastapa i tera suze na oči.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjOuIx21tgvj0LZRFrDabaKbFYL1CFpFf0FIXNvieJ52Z8_cnMHM5yuaAD2ljcfFwwU7RB7nzKqY35e96W8KDQnrBhwQX6ypC_eL5iS2Jy1pplCVda8Tl5QMpZO7qRsnLNQnLD4sHPs230P/s1600/JASMIN+VIOLINISTA+21.02.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="800" data-original-width="497" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjOuIx21tgvj0LZRFrDabaKbFYL1CFpFf0FIXNvieJ52Z8_cnMHM5yuaAD2ljcfFwwU7RB7nzKqY35e96W8KDQnrBhwQX6ypC_eL5iS2Jy1pplCVda8Tl5QMpZO7qRsnLNQnLD4sHPs230P/s320/JASMIN+VIOLINISTA+21.02.18..jpg" width="198" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">U takvoj
prilici ga je, jednog letnjeg dana, videla i Gazda Acina NATALIJA.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Tek se
vratila iz pansionata u Beču, namerna da se malo odmori i naplanduje u prelepoj
kući svog oca, dok joj ne ugovore udaju. Sa 16 godina već je bilo na isteku
vreme ugovaranja dobrog braka sa najboljim proscem. Doduše, nije znala ko će to
biti, ali, to joj ni nije bilo važno. Njen papočka će za svoju princezu
obezbediti najbolji mogući život, kao što je to činio i do sada.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">20-vek je
počeo odbrojavati svoju prvu deceniju, ali za selo to nije bogznašta značilo.
Devojke su i dalje bile u narodnim nošnjama, okićene dukatima, da svima pokažu
da su dobre udavače. Bračno tržište je zahuktano radilo, valjalo se predstaviti
u najboljem mogućem svetlu. Udavača nije mogla pričati o mirazu i spremi, to su
radile provodadžike, ali je zato mogla zabljesnuti sunce zlatnim FRANZ-JOSEF
velikim dukatima – nek se zna.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">U toj
gomili lepih, nasmejanih devojaka, kao bela ruža među narcisima, u celoj se
porti upadljivo isticala Natalija. Od silnih crvenih, ljubičastih i žutih
vezenih cvetova na devojačkim nošnjama, od kojih se šarenelo dvorište, samo je
ona bila obučena u sedefasto belo, poput školjke, koje bi se ponekad mogle naći
na Tisi, onih što su ih besomučno deca tražila, nadajući se biseru. Jedina u
suknji nestvarno tankog struka, bluzi od valensijske čipke, štiteći prozirno belu
kožu finim slamnatim šeširom, sa istom čipkanom trakom, kao što joj je bila i
bluza, nosila je puštenu do uskog struka zlatnu kosu, meku i blistavu kao prva,
tek izrasla kukuruzna svila, sa strane pridržanu češljevima od kornjačevine, posutu
dijamantima. Oko vrata, umesto dukata, nosila je jednostavnu bisernu ogrlicu,
ali sa raskošno velikom dijamantnom kopčom, koja je skupila sve sunčane zrake, odašiljući
ih do sličnih visećih minđuša. Na tankim rukama muslinske rukavice, opervažene
istom valensijskom čipkom i prsten, sličan kopči.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Izgledala
je kao najmekši i najnežniji oblačak na blistavo plavom letnjem nebu, sva
tanana, nežna, tako jednostavna i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tako
lepa. Boginja svetlosti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBlvdQnFkv-JBw5Nvzmg7Gv9whi2nTJP5YXDWEX7IUIoHzVYx0J3DmeGi127lLCn2pZfpKWG09QjUl6rGK2RQWoBMO8_AG_UWKP6yzXwctgk6yG7oot8RvBq_2zTNdVPgWHkLcRapC_F2h/s1600/JASMIN++DAMA+SA+SUNCOBRANOM+MONE+21.02.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1500" data-original-width="1022" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBlvdQnFkv-JBw5Nvzmg7Gv9whi2nTJP5YXDWEX7IUIoHzVYx0J3DmeGi127lLCn2pZfpKWG09QjUl6rGK2RQWoBMO8_AG_UWKP6yzXwctgk6yG7oot8RvBq_2zTNdVPgWHkLcRapC_F2h/s320/JASMIN++DAMA+SA+SUNCOBRANOM+MONE+21.02.18..jpg" width="218" /></a><b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p> </o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kada je
čula nestvarno lepu melodiju Stevine violine, zastala je, zamolivši roditelje,
koji je nisu ispuštali iz vida, ponosni na svoju lepoticu, da malo sačekaju, „da
čuje tog izvikanog seljaka, koji umišlja da zna šta je muzika“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I....najednom
je izgubila osećaj prostora i vremena. Nosili su je topli vetrovi kroz osunčane
oblake, iza kojih je videla zvezde. U jednom trenu, susretoše se njen i Stevin
pogled, bljesak prepoznavanja obasja im oči. I....oboje su znali da jedno drugo
nikada više neće moći zaboraviti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br />
<span style="font-family: "cambria" , serif; font-size: 21.3333px; font-weight: 700; text-align: justify;">I tada se, gde više, gde manje, navek pričalo i pisalo o ljubavi, ali onako.......sve izokola, pa zamagljeno. Devojke, koje su imale sreće da znaju čitati, gutale su nemecke romane, sa sve dvorovima, kristalnim lusterima do poda, baldahinima, kristalnim ogledalima, tankovijastim franceskim foteljama, u kojima su pokatkad sedele prozirne lepotice, tankog struka, belog lica i tankih prstiju, što su bili stvoreni za vez i sviranje klavira. I mladog i bogatog kavalira, koji će ginuti za njom od večne ljubavi. Duboki pogledi i značajni osmesi, koji su se razmenjivali kradom, bili su najveći stepen bliskosti. Ništa više od toga, osim obaveznog srećnog kraja „I živeli su sretno i zadovoljno do kraja života.“ Poneki je tek bivao malo drukči, gde je ojađeni obožavalac umirao od željene, a neostvarene ljubavi ili bi ona izdanula na njegovim rukama, dok su joj tvrde, teške muške suze padale na bledo lice, a on joj govorio kako će je zanevek voleti, dok u njemu srce bije samo za nju.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Porođaje,
na kojima se umiralo, duga čekanja muža, koji tera kera po pola Europe,
kockanje i gubljenje imanja u bečkim i peštanskim kazinima niko nije spominjao.
Dal zato što se podrazumevalo il što su to one stvari, koje devojka ne sme
znati unapred, kazće joj se samo, niko nije mogo da zasigurno rekne.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">To za
retku pravu gospodu i ambiciozne činovnike, beamtere i slične iz druge lige,
sve koji su mogli živeti, a da ne služe i da ne prljaju ruke pravim radom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ostali?
Znalo se da čovek, kad se rodi, kad pripomogne roditeljima kolko može, stasa do
bračni godina, postoji samo jedan izbor – blagoslovljen brak i svadba, ma bila
i najskromnija. Gledalo se po šoru, onako krišom, crkvi ili na retkim poselima,
ali.....volelo se kradom, ćutke, najsrećniji su bili oni, koje je neko i pitao
sa kime bi želeli provesti život i , naravno, decu izroditi. Po mogućstvu, sa
što boljim mirazom i boljom kućom. Da se očuvaju imanja, puno je bilo brakova,
na kog bi gosn popa zažmurio samo kad se da bogat prilog za izradu novog
vitraža ili obnovu pozlate na oltaru. E sad, to što se rađalo tolko vrljive
dece, koje su skrivali po kućama, ne pokazujući ih nikom, nije baš bilo
presudno. I što bi razočarani mladi muževi, kad ne bi dobili ono što su teli,
lečili tugu u bircuzu, uz rakiju, loše vino i svirce. I što je toliko mnogo
dece umiralo, a da nogicom još nisu kročili. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Za drugu
sudbinu nisu znali.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ljubav je
bila samo za biroše, služavke i veliku gospodu. Ove prve, jer niko baš i nije
mnogo mario da postoje, dok služe, dobro je, kad više ne mogu – samo njiova
muka. A što se gospode tiče, valjalo se samo držati reda i raditi ono što je
srcu drago, ali krišom i „po ladu“, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>da
se ne tura baš svima na nos.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Znala je
Natalija, kolko god da je gutala ljubavne romane, sa sve suzama i plakanjem,
itekako dobro kakvog će muža dobiti i kakav joj priliči. Pa, to su joj tutkali
u glavu još dok je nosila one čipkane gaće ispod kratke aljine. Bogatog. Od
imena i ugleda. Čoveka, koji će joj pružiti raskošan život, u kom se rodila i
odrasla – bisere i dragulje, svilu i kadifu, gomilu služinčadi, koja će
ispunjavati svaku njenu želju. Stalnu ložu u operi. Salon vagon, sav u crvenom
brokatu i inkrustacijama od sedefa. Žustre arapske konje i kočije, koje vuče
šestopreg. Žeženo zlato i sve ostalo,najlepše od najlepšeg.</span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSO9M9Mk-4FT8HBL1ye41YQ_p7pgwafHfJWINK7k3tLRKF5fTIc4wAW-OO1AJZRpq0_A_vijXmNp8IJOycXMae7fkzg9HMdTs90rbiadOAOh7mxqaaokRsuXaxr1JxvlWDVoB4JrrfCMP_/s1600/AA+SLATKO+GORKO+SMARAGD+I+PTICA+12.11.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="600" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjSO9M9Mk-4FT8HBL1ye41YQ_p7pgwafHfJWINK7k3tLRKF5fTIc4wAW-OO1AJZRpq0_A_vijXmNp8IJOycXMae7fkzg9HMdTs90rbiadOAOh7mxqaaokRsuXaxr1JxvlWDVoB4JrrfCMP_/s320/AA+SLATKO+GORKO+SMARAGD+I+PTICA+12.11.16..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Sve tetke, uz obilatu podršku provodadžika, dale su se u potragu za najženikom.
Ubedljivo prvo mesto na listi kandidata dobio je jedan bečki baron (nadao se
uskoro i tituli grofa). Doduše, nije baš bio u prvoj mladosti, ali je zato imao
veliku palatu u Beču, nešto manju u Budimu, te vilu na Azurnoj obali. Imao je i
povelik spisak ljubavnica, redovan karton kod svog lekara za....izvesne
bolesti, ali, Bože moj, niko nije savršen, je li....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Najniže
se kotirao neki veletrgovac iz Bečkereka. Imo je i on poveliku imovinu, svega
što mu duša i srce ište, ali je imo i dve pokojne žene, obe umrle na porođaju,
i, govorkali su zli jezici, čopor vanbračne dečurlije, što mu se i nije tolko
pripisivalo u greh, jer, čovek vole lepo, pa to ti je. I on je jako, jako bio
zainteresovan za prelepu (i prebogatu) Nataliju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Gazda Aca
iliti Aleksandar Aleksejevič je kod izbora mladoženje stavio samo jednu
izričitu i neporecivu zabranu – nije tolko probirljiv što se nacije tiče, zna
devojka te stranske jezike, zato se i školovala, je li, ali – Rus nikada i
nikako ne može biti njegov zet. Valjda nije mogao zaboraviti očeve priče o
batinanjima i skarednim zlostavljanjima kmetova i kmetica, koje je još detetom
gledao i pamtio.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Sve je to
Natalija znala. Devojčino je da ćuti i sluša, pogotovo ono što Papočka kaže. Al
opet......taj budući i željeni mladoženja sve je više ličio na Stevu, u njenim
snovima noćom, a bogami i danjom. Nije to smela ni sebi samoj jasno priznati, a
kamol kome izreći. Ne biva, što biti ne može, svesna je bila, bez da joj kogod
to kaže.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kad bi se
srcu i duši moglo zapovedati.....Sve bi na ovom svetu bilo drukče i lakše.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ni Steva
nije više mogao plavooku lepoticu izbaciti iz misli. On, koji se dotad nije
obazirao na devojačke poglede, opsednut svojom violinom, u svaku je melodiju
utkao svoj prvi mladalački nemir, onaj koji se navek pamti i nikada iz duše ne
iščili. Jednom u životu se vole svim srcem. Tad i nikad više.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Al,
razmišljao je i on koliko je visoko ona, koja mu je dušu zanavek zarobila.
Jednako ko i zvezda Danica, možda bi bilo lakše da nju srce njegovo zaiska,
nego najlepšu i najpoželjniju udavaču s obe strane Tise.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Da dovede
devojku, čak i pobegulju, u ovu sirotinju i nemanje? Da njoj, koja ništa teže
od kašike nije podigla (tešku kosu joj je češljala sobarica srebrnim četkama za
kosu, optočenim sedefom), ponudi prozuklu sobicu, dograđenu uz njihovu trščaru,
gde, osim uskog kreveta, krpare i parčeta ogledala, koji je našo negdi u ataru
(valda neko bacio zbog uroka), ničega drugog nema? <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ne ide.
Ne može. Nema prava na to.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Onda se
malko počeo prisećati priča, na koje inače nikada nije obraćao pažnju.....O
onima, koji su imali hrabrosti i petlje, onima koji nisu imali šta izgubiti, pa
nekako uspeli otići u Ameriku. Bogata zemlja, pričalo se u bircuzu, valja samo
zaraditi prvi dolar, a posle....posle samo od sebe ide. A ima i zlata,
raspredalo se posle treće olbe vina, samo treba biti uporan, izdržati zime od
stotinu snegova i divlji stvorova, pa će se već naići na bogatu zemlju, koja
blista ko crkveni oltar od blistavih komadića, što daju vrednom i upornom
posleniku sva blaga ovozemaljska.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kada je njegova
mlada komšika, nekim čudom prva Natalijina sobarica, zauzvrat na najlepšu
školjku, koju je još kao dečak našao u dubokom tiskom mulju, donela Stevi belu
maramicu, Natalijinom rukom pravljenu i njemu namenjenu, belju od prvog snega
pršiča, koji popadne po voćkama, čipkanu, mirisnu, sa svojim
monogramom.......znao je Steva šta mu je činiti. Otići će u tu Ameriku, nekako
će se snaći za novce, makar danima i noćima svirao, vratiće se za par godina i
oženiti svoju prvu i jedinu ljubav u životu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ruka
njena – il života nema!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEio2B_09KFJ14VQdhq7xD4RMgzB_5YMRbLBMOXu1iWlJTo9Wm0M5KO7lUlLxq16_VIpzC-pP6g1Z50Zd3XwWmzjNUOns87h4TcMI3suVyb54AilFJ7QxWQJo9qK-2Hq6iSHvAJLiQ6Ql4Ps/s1600/AA+24+GLORIJA+LOKVANJ+31.07.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="960" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEio2B_09KFJ14VQdhq7xD4RMgzB_5YMRbLBMOXu1iWlJTo9Wm0M5KO7lUlLxq16_VIpzC-pP6g1Z50Zd3XwWmzjNUOns87h4TcMI3suVyb54AilFJ7QxWQJo9qK-2Hq6iSHvAJLiQ6Ql4Ps/s320/AA+24+GLORIJA+LOKVANJ+31.07.16..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div style="border-bottom: dotted windowtext 3.0pt; border: none; mso-element: para-border-div; padding: 0in 0in 1.0pt 0in;">
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kad se
srcem zamiluju dvoje najlepših u selu, to nikada ne može ostati tajnom. Ko se
domislio, ko je prvi povezao sitne poklončiće, koji su njih dvoje razmenjivali,
nikad se neće znati. Meseci su prolazili, voćke se spremile za prolećno
cvetanje, ali ni Steva ni Natalija u svom srcu nisu odustajali od saznanja da
su jedno drugom narečeni. Oni tako, a svet – kojekako. Tek.....priče krenule,
prvo lagano, a onda razorno,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ko olujni
vetar sa grmljavinom na Ognjenu Mariju. Doduše, selo ko selo, vazda nekim mora
ispirati usta i čistiti pred tuđim vratima. Ali, stvari su se već uveliko otele
kontroli, kad su abrovi stigli i do samog Gazda Ace, lično i u lice mu
saopšteno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Baš mu
nije prijalo, al....nije ga mnogo ni zabrinulo. Daleko mu je više smetalo što
je njegova ljubimica-jedinica postala predmet abrova, nego što je držao svu tu
situaciju realno opasnom. Bečki dvor mu je izmakao, al je zato bio čest gost
kod barona Hedervarija (izdašni prilozi dobrotvornim organizacijama gospođe
baronice nisu smetali, naprotiv).....Osim Šenbruna, sva druga vrata su mu bila
otvorena. I, ako je mogao biti neprikosnoveni gospodar desetinama svojih slugu,
hiljadama radnika, biroša i nadničara, valjda je imao toliko autoriteta da u
rođenoj kući njegova reč bude jedina i poslednja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Proleće
je dobrano zamaklo, voćke se iscvetale, a bašte žutile od narcisa, opojno
mirišući na plavi zumbul. Jorgovan se spremao na prvu cvast, ni jasmin nije bio
daleko. Biće to lep Uskrs, kad i oni najsirotiji nađu štogod lepo da stave na
trpezu, pored šarenih jaja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Odlučio
je preduzimljivi i odlučni Aleksandar Aleksejević da seoskim abrovima stane na
kraj. Nijedno otrcavanje nije krenulo baš ni iz čega, znao je to iz sopstvenog
primera – koliko se god trudio da skriva sopstvene nestašluke, ipak je svaki,
kad-tad, izašo na videlo. Pa je, razmislivši ko bi bio glavni krivac da dvoje
nesrećnika ipak održavaju neke kontakte, odlučio da stisne Jelisavetu, Natalijinu
prvu sobaricu i poverenicu. Nije ga nos prevario.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Devojka
se slomila još dok je dobila poziv da bez odlaganja dođe gazdi na divan, počevši plakati unapred. Niko od služinčadi nije bez dobranog
razloga dobijao takvu naredbu. Nije čestito ni ušla u raskošni kabinet, sav u
crnoj orahovini sa inkrustacijama od sedefa, gde je, okrenut ka prozoru,
prekrivenom draperijama od teškog tamno-crvenog pliša, obrubljenih zlatnim
gajtanima, ruku prekrštenih na grudima stajao gospodar, a već nije mogla
zaustaviti suze i jecaje. I......dovoljno je bilo njegovo kratko naređenje - „GOVORI!!!!!“,
muklim glasom proceđeno kroz stisnute zube.....da počne pričati. O sedefnoj
školjci.....buketićima poljskog cveća......Natalijinim
maramicama......pisamcima na mirisnoj hartiji sa zakletvama na večnu
ljubav.....i zlatnoj igli, sa biserom, koju je Stevi dala njegova mati, čuvanu
godinama za najdražu snahu, što je još od svojih u miraz donela......<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ne
komentarišući ono što je čuo, prvo je izbezumljenoj devojci naredio da svaku
novu pošiljku, o čemu se god radilo, prvo donese njemu, pa će on odlučiti šta
sa tim. I da mora ćutati, inače će završiti u najgorem peštanskom bordelu, onom
pored pijace, gde samo najgori ološ dolazi, a njenu familiju sravniti sa crnom
zemljom. Onda je mahnuo rukom da izađe, smatrajući stvar – uspešno obavljenom.
Za početak.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Nije trebao
dugo čekati....Već sutradan mu je Jelisaveta donela urolano pisamce, povezano
plavom svilenom trakom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ponavljao
je Steva svojoj dragoj da je njegova ljubav večna i za sva vremena, da je se
odreći neće i po cenu sopstvog života. I....da ga čeka te večeri, kad svi
zaspu, u dnu bašte, kod velikog jasmina, onog što tek nije procvetao, „jer ima
nešto jako važno da joj kaže, smislio je na će način da zanavek budu zajedno,
kako to ljubav njihova i milost Božija zapovedaju.“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsh2qTQS8HOR4pVbqW30viZOHAJhRM-2kHO41dnt8z3s6VWyfIYN8t6sac16G84bxBqQYJIov8nYrLZBc0ZJ9V9wuYgHA3IAd5DtMSkmrtQ3GbIcMwhRv2ggXQfFn-n1QZTS3ZCwLZLSIQ/s1600/AA+178+RAZVOD+-+RASTURENE+BURME+30.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="349" data-original-width="530" height="210" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsh2qTQS8HOR4pVbqW30viZOHAJhRM-2kHO41dnt8z3s6VWyfIYN8t6sac16G84bxBqQYJIov8nYrLZBc0ZJ9V9wuYgHA3IAd5DtMSkmrtQ3GbIcMwhRv2ggXQfFn-n1QZTS3ZCwLZLSIQ/s320/AA+178+RAZVOD+-+RASTURENE+BURME+30.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Naredivši
sobarici da pisanije slobodno odnese svojoj gospodarici, podsetio je na sve što
je čeka, ako prekrši njegovu naredbu, pa, čim je izašla napolje, zvao svog
prvog upravnika imanja i poverljivog čoveka za osetljive i tajne poslove.
Kratko je razgovarao sa njim, izdao mu precizna uputstva, pa onda, nakon što je
ostao sam, seo u beržeru, od goblen-štofa, ručno vezenog, sipao u veliku kristalnu
čašu tamno-zlatni konjak i.....pijuckajući uz zapaljenu cigaru iz pozlaćene drvene
kutije na stolu, koje su specijalno za njega dobavljane iz Amerike, odahnuo.
Sve će uskoro biti rešeno, možda ne baš onako kako je priželjkivao, već na
jedini, trenutno raspoloživi, način.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Veče
se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>spustilo na selo, kada je, uz tamno
noćno nebo, osvetljeno punim mesecom i mnoštvom žmirkavih zvezda, sav namirisan
i u novoj rekli, što mu je majka tek bila izvezla i namenila za Uskrs i novom
ruvu, gazio ka centru sela Steva, u svojim najboljim crnim čizmama, uglancanih
guščijom mašću do visokog sjaja. Sa sobom je nosio svoju violinu, jer je
saopštio svojima kako ima dogovoreno sviranje.</span></b></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8aFH3ACVYGAsXOaMF7AgNpE_uV2THrDuktowj3vL4UL6C9sZTZTwK_PQaBth4uO7CNRYnHmVQ_BkCB9od6dmEY7nnLpd6UhmQlx2WRt4L_fLHp1c2xumukjpwHmxJZPvlem0l5lU2PIrk/s1600/TISA+9.+04.07.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="645" data-original-width="1147" height="179" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8aFH3ACVYGAsXOaMF7AgNpE_uV2THrDuktowj3vL4UL6C9sZTZTwK_PQaBth4uO7CNRYnHmVQ_BkCB9od6dmEY7nnLpd6UhmQlx2WRt4L_fLHp1c2xumukjpwHmxJZPvlem0l5lU2PIrk/s320/TISA+9.+04.07.17..jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Autor: VERA UZELAC</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br />Jedva da
je prošao par ulica, trudeći se da hvata senke olistalih voćaka (do Natalijine
kuće je još bilo najmanje pola sata hoda), kad su se najedared pred njim
pojavila petorica grmalja, svaki nešto manji od stoga kukuruzovine, okružili
ga, ne dozvoljavajući mu da nastavi svojim putem. Tek, rekoše mu da je iz štale
jednog selskog gazde neko odvo dva konja, a, kažu, ima par njih koji se kunu
da je taj neko bio – baš Steva. Pa, eto, bolje mu je da kaže di je sakrio
konje, ništa neće biti i pustiće ga odmah. Inače.......<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Zapanjeni
momak se uzalud kleo Bogom, majkom i svim svecima da je poslednji put vido
konja na ulici, kako vuče kola, nikad ničijoj štali ni prišo nije, a kamol da
je negde odvukao tuđe. On se konja boji, u ruku dosad ular nije uzeo, nit ima
želju za tim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">E, onda
je stiglo – INAČE!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ni ne
slušajući ga dalje, krenuli su da ga biju. Prvo šamarima, pa pesnicama, dok ga nisu
svalili na kaldrmu. Udarali su ga vojničkim cokulama, onim prašinarskim, po
celom telu i glavi, dušmanski, muklo, naslađujući se Stevinim jaucima i
zapomaganjima. Nisu ih usporili ni krckavi zvuci pucanja kosti, nit se kogod pojavio
na sokaku. Poslednji udarac je usledio u zube, praveći krvavu kašu od nji, pa
gaženje po dragocenoj Stevinoj violini, lomeći je u paramparčad.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Onda su
izubijano, izlomljeno i krvavo telo bacili u prvi jendek, polivši ga smrdljivom
rakijom-brljom, koju su očito poneli sa sobom i – mirno se udaljili, uživajući
u zveckanju srebrnih novčića, koji su obećavali provod i napijanje do zore. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Sokak je
i dalje bio pust, bez žive duše. Samo je veliki mesec ravnodušno sijao i dalje
nepromenjenim sjajem, kao da je sve lepo i krasno, da lepše ne može biti. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Tek su
prvi paori, koji su krenuli na prolećno sejanje kukuruza, otkrili bezobličnu
masu onog što je do juče bio najlepši momak u selu, jedva ga prepoznavši po
zgaženoj violini. Utvrdivši da je još uvek živ, odneli su ga njegovoj kući.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 176.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Čekala je
Natalija svog suđenika te noći, tresući se, kako je vreme odmicalo, a Steve
niotkud, što od noćne rose, što od gužve nečeg neodređenog u grlu, od čega su
joj prvo tekle suze, a onda se oči skamenile. Prvo se pokušala domisliti šta se
to moglo desiti, a da Steva nije došao, iako je tražio da ga čeka, jer imaju
ozbiljan divan. Nije na njega ličilo da nešto obeća, a ne uradi,
međutim.....Kako je vreme prolazilo, suze su presahle, a razmaženi jed je počeo tresti,
kao vetar suvu vrbovu granu na Tisi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kad se
krišom uvukla u svoju kuću, već otupela od šoka, hladnoće i besa, ni dva mekana
jorgana, ispunjena nestvarno lakim pačijim paperjem, nisu je mogla zgrejati.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Nije
Natalija navikla da bilo šta ne ide po njenom. Niti da neko ne uradi ono što je
kazo i ono što ona čeka. Nikada joj nije bilo zima, jer je Žolnaijeva kaljeva
pećka uvek bila topla, kad bi otvorila svoje snene oči. I dok bi spuštala
stopala na persijski ćilim, sa mekog kreveta, natkrivenog svilenim baldahinom,
već su je čekale papuče. Zato i postoje služavke – da naslute i predvide sve
njene želje, ne treba ništa ni reći, već je bilo urađeno onako kako ona želi i
kako joj godi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Dakle, ne
samo da je imala sve što je poželela, već nije morala ni izreći ono, što joj
duša i telo ište – bilo je dovoljno onih, čiji je najvažniji zadatak bio da
njoj ugode.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">I šta taj
Steva oće? Paor, nikogović, sirćetan..... kuće nema za šta da ga ujede, a pušta NJU da ga čeka
po mrkloj noći?! E, pokazaće već ona njemu šta mu sleduje, pa nek vidi šta ga
čeka kao sled njegovog udelotvorenija.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kad je,
negde tokom prepodneva, majka probudila i saopštila joj da ide kod tetke u
Bečkerek, nije se bunila niti pitala šta će joj toliki prtljag. Niti se pitala
zašto je mati budi, a ne Jelisaveta, koja se najedared izgubila netragom, a od
kad se zadevojčila, navek je sobarica bila uz nju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Tek je
negde naveče, kad je umorna stigla tetki, saznala da se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>te subote održava njena svadba. Isprosio je
onaj veletrgovac iz Bečkereka, imaće konačno svoju kuću, svog muža i, ako Bog
da, uskoro svoju decu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Nešto se
skamenilo u njenoj duši, dok su ti dani leteli u sivoj izmaglici, u središtu
ustumaranih žena, koje se nisu mogle načuditi zašto buduća mlada neprestano
ćuti i ništa ne jede, tek pokatkad popije gutljaj lipovog teja. Zar nije san
svake devojke da se dobro i bogato uda? Biće, šaputale su krišom, da ipak žali
za onim austrijskim baronom, iako je i ovako pred bogatom udajom, budući muž je
dobro zamakao u godine, nakon što mu rodi naslednika, neće je puno ni
spopadavati. Dok su je okretale i udešavale, kao porcelansku lutku, kakve joj
je Papočka donosio sa svojih putovanja, glavom joj je samo odzvanjalo saznanje
da je sa njenim životom – gotovo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Kolko god
gospocki običaji bili drukčiji, nisu se svatovi mogli načuditi mladinom
bledilu i suznim očima, dok je tekao čin venčanja. Niti njenom gledanju u jednu
tačku, dok su se svirali Štrausovi valceri, a vremešni mladoženja, utegnut u
svileni prsluk i crni smoking, sa sivom leptir mašnom i pojasom, već dobrano
zagrejan od silni zdravica, svima govorio kako je mlada stidljiva, što je i
razumljivo – njoj je to prvo venčanje, a njemu treće, naviko se.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Tek su
joj u salon-vagonu, gde se nestrpljivi novopečeni muž dočepao svojih prava,
parajući je nepojmljivo oštrim bolom, dok je groktavo grcao nad njenom
svilastom kožom i napupelim mladim telom, krenule prve suze. Ni u Pešti, u
mladenačkom apartmanu hotela „GELERT“ nije prestajala plakati, što je njen muž
tumačio primerenim devojačkim stidom. Nije mu smetalo ni činjenica da ona ćuti,
ne jede i ne pije. On je to činio za oboje, obilato.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Četiri
meseca je Stevina mladost zaludno pokušavala spasiti njegovo izlomljeno i
unakaženo telo, dok ga je mati, koja više suza nije imala, negovala i danonoćno
bdela u njegovoj momačkoj sobici.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ništa
nije vredelo. Čak su doveli lekara, posle niza zanemelih baba-travarki, koji je
nakon pregleda samo odmahnuo glavom. Nešto je jako povređeno u tom mladom telu,
leka mu ni spasa nema.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Umro je
lako, obzirom na muke, kroz koje je pre toga prošao. Biće da mu je neko naprslo
rebro konačno probilo pluća, jer, na usta mu je krenula krv, dok je pokušavao
nešto reći svojoj majci, ne skidajući pogled sa njenih očiju, potavnelih od
jada, straha i nespavanja, dok su malenom siromaškom sobom odzvanjali njeni
jecaji i zapomaganja da je ne ostavlja, da skupi snage i živi. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBUNRYNAqfLCAb_0KEVotzX-yciYsLcg2H8SrMyV1PdadjV6Ct_JST0aDDrw7dRqPpiCsm1gVDuezXpagOR3eD3ZPCWokehiP7K5W34AIlBxwwoIJvs1nAzEtnrokEJCZAuD3db7fNP6k7/s1600/AA+265.+SUTON%252C+SUNCE+DRAGANA+28.08.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="425" data-original-width="567" height="239" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBUNRYNAqfLCAb_0KEVotzX-yciYsLcg2H8SrMyV1PdadjV6Ct_JST0aDDrw7dRqPpiCsm1gVDuezXpagOR3eD3ZPCWokehiP7K5W34AIlBxwwoIJvs1nAzEtnrokEJCZAuD3db7fNP6k7/s320/AA+265.+SUTON%252C+SUNCE+DRAGANA+28.08.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Na sarani
je bilo celo selo. Samo je Gazda Aca bio neodložnim putem odsutan iz sela, a i
ne ide on na paorske ukope. Činodejstvovala su tri popa, onaj seoski i još
dvojica iz obližnjih mesta, suva oka nije bilo. Falila su još svega par dana da
Steva, lep kao rumena jabuka i čestit kao curica, napuni 18 godina. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Svi su
plakali, osim skamenjene i najedared ostarele majke. Nije suzu pustila ni onda,
kada su po sanduku počeli padati prvi grumeni zemlje, već zurila u jednu
tačku, osećajući samo tupi bol u grudima, iz kojih je svoje čedo životvornim
mlekom ranila dve godine.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">*****************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Za
Stevinu smrt saznala je Natalija kad je skoro bila pred svojim prvim porođajem,
iz siktavog šaputanja dveju služavki, koje su mislile da gospodarica spava.
Nisu propustile ni jedan jedini detalj – kako je krao konje, uvatili ga,
pretukli, pa je dobio ono što ga sleduje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Tek je
onda sklopila sve kockice u mozaik, tek je onda postala svesna šta se ustvari
desilo i zašto te večeri Steva nije došao. U priču o krađi nije verovala. Znala
je da to on nikada ne bi uradio, zarađivao je svojim sviranjem dovoljno za
jedan skroman život.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Koliko
god da je sumnjala, ništa nije smela reći. Nit je imala koga da okrivi, niti je
imala volje nastaviti sa životom, jer se ipak dotle nadala da će Steva doći po
nju, odvesti je, makar i sa stomakom i tuđim detetom. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Sada je,
mislila je, zaista sve gotovo. Punktum!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Pa i nije
bilo tako. Dal od šoka, dal od nejela i nespavanja, krenuo je porođaj nešto
ranije. Dva puna dana je Natalija vrištala na velikom bračnom krevetu, dok su joj telo
razdirali bolovi, kakve nije mogla ni zamisliti da postoje.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Onda se, nakon što je došo i treći lekar,
konačno pojavila beba, cepajući porodilju, koja više glasa nije imala, izlazeći
zadkom, sa pupčanom vrpcom omotanom oko vrata. Dečačić, modar, malen i tako
čudnovato mekan, kao krpena lutka. Mrtvorođenče.<o:p></o:p></span></b></div>
<div style="border-bottom: dotted windowtext 3.0pt; border: none; mso-element: para-border-div; padding: 0in 0in 1.0pt 0in;">
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Ojađeni
nesuđeni otac, koji je i po treći put ostao bez zakonitog naslednika, iako baš
od braka nije imao bogzna šta, što je obilato nadoknađivao na drugim mestima,
bez pogovora se složio sa tastovim vapajem da mu dozvoli da ćerku sarani u
njihovoj porodičnoj grobnici, u selu di se rodila. Pristao je. Kad nije imao
nešto od žive žene, ni mrtva mu ne treba.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="border-bottom: dotted windowtext 3.0pt; border: none; mso-element: para-border-div; padding: 0in 0in 1.0pt 0in;">
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 1.0pt 0in; padding: 0in; tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Pored
Natalijinog groba, za nekoliko meseci je iznikao i rascvetao se raskošan bokor
mirisnog jasmina, isti onakav, kakav je cvetao i pored Stevinog večnog
počivališta. Pričalo se da ga je posadila Stevina mati, poslednje što je stigla
uraditi pre nego što se, uz uzdah, okrenula zidu, držeći sinovljevu sliku uz
sebe i.....ispustila dušu, da je anđeli odnesu njenom najdražem detetu.<o:p></o:p></span></b></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">Skoro da
se više i ne zna gde su sahranjeni Steva i Natalija. Ostala je samo pesma, koju
je spevao neko od njegovih drugara sviraca, da priča o njihovoj ljubavi.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">DOBRO JUTRO ČEDO GARAVO,<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">DOBRO JUTRO SLATKI RAJU MOJ.....<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">OBEĆO SI DA ĆEŠ MENI DOĆ <o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">KAD PROCVETA JASMIN<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">I KAD PADNE TIHA NOĆ.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">SLAGAO SI ČEDO GARAVO,<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">SLAGAO SI SLATKI RAJU MOJ.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">SLAGAO SI DA ĆEŠ MENI DOĆ<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">KAD PROCVETA JASMIN<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">I KAD PADNE TIHA NOĆ.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">A SAD ZBOGOM ČEDO GARAVO,<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">A SAD ZBOGOM SLATKI RAJU MOJ.....<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">SVANULO JE SUNCE VARLJIVO,<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">PROCVETO JE JASMIN,<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">A TI NISI VIŠE MOJ.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "cambria" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;"><o:p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEikrXmE9EujU_dLVBNxA5KxAbsmTSS0b0aqt_nlfwi8fKuQApqfiW8h2Z2R7q23rW5XMjmtlJhCACIlFC_XY_HMMEMTAaE_BxOdy-GD1L-ui_T0RlWOuOsEh7qHfgfillCmme9Ta2qpcp8P/s1600/JASMIN+1.+21.02.18..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="750" data-original-width="999" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEikrXmE9EujU_dLVBNxA5KxAbsmTSS0b0aqt_nlfwi8fKuQApqfiW8h2Z2R7q23rW5XMjmtlJhCACIlFC_XY_HMMEMTAaE_BxOdy-GD1L-ui_T0RlWOuOsEh7qHfgfillCmme9Ta2qpcp8P/s320/JASMIN+1.+21.02.18..jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotografije, osim fotografija autora, dodate sa pretraživača GOOGLE</td></tr>
</tbody></table>
</o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 210.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br /></div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-27986117919415747302018-02-03T15:56:00.000+01:002018-02-03T15:56:04.532+01:00NEMAM VIŠE VREMENA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjBaTmk9nORv05LjX5WuUlhyvi9giH1VIVm4PTgUJ13EDhdHwngGPMr8ekqyKZ2Efc5hoYgDCog7Sj7vGPlfy2oxLo-Qe_J9VK_qZU3xcVisAsNScNZSnoBvc8g4vvCZtc02zBtRyhuJrw3/s1600/JA+2.+NEMAM+VISE+VREMENA+03.02.18..JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="900" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjBaTmk9nORv05LjX5WuUlhyvi9giH1VIVm4PTgUJ13EDhdHwngGPMr8ekqyKZ2Efc5hoYgDCog7Sj7vGPlfy2oxLo-Qe_J9VK_qZU3xcVisAsNScNZSnoBvc8g4vvCZtc02zBtRyhuJrw3/s400/JA+2.+NEMAM+VISE+VREMENA+03.02.18..JPG" width="225" /></a></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA ONE SA KOMPLEKSOM BOGA<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Svet je stvoren po njihovoj meri i želji, sve zavisi od njih, oni su ti,
koji odlučuju o sudbinama svega postojećeg.......Dobro i zlo postoje i bitišu
isključivo po njihovim kriterijumima. Postoji jedna jedina istina – njihova.
Sve ostalo, potpuno je nebitno. I sve, ali baš sve, mora se odvijati onako,
kako oni žele i hoće, kako njima odgovara.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA SVEZNAJUĆE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Ne postoji bilo koja oblast, u kojoj nisu najbolji, apsolutni,
neprikosnoveni stručnjaci. Većina svoje nemerljivo veliko znanje stiče iz treš
štampe, poneko pročita recenziju neke knjige ili publikacije. Oni
najnapredniji, koji znaju uključiti računar, pitaju Mr GOOGLE......Ali, zato
uvek znaju sve šta sam JA trebala uraditi, počev od ideje, pa do svake faze
realizacije realizacije, naravno UVEK bolje, praktičnije, efikasnije. Činjenici
da sami nikada nisu ništa originalno uradili, što nikada neće priznati, ne
pridaju bilo kakvu važnost. Bi oni, ali su takvu perfekcionisti, da ne mogu
podneti bilo šta osim savršenstva, za koje su jedino oni sposobni, samo im uvek
neko zasmeta i pokvari remek-delo. Večiti kritizeri svega postojećeg, sve što
postoji, uradili bi mnogo bolje, kada bi imali vremena i prave uslove.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA PROSVETLJIVAČE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Stvoritelj sveta vaskolikog podario im je misiju da umesto njega (zato
što je trenutno zauzet na nekoj drugoj strani, a i ne zna to baš toliko dobro
kao oni), bez pauze i prestanka, osim kad zastanu da uzmu vazduh, ispravljaju
moje mane, uče mene i druge kako treba živeti, govoriti, raditi, vaspitavati
decu (koju često i nemaju), šta mi dobro pristaje, bolje rečeno šta mi sve NE
pristaje, kako ću organizovati svoje vreme, nabrajajući mi sve ono što NISAM
uradila, a mogla sam, je li......Kako god da nešto uradim, sve je, po njima,
gradirano po skali od lošeg do – podnošljivog.
A da sam slušala netražene savete, da sam živela po njihovim
instrukcijama, sve bi bilo besprekorno. Zašto sam toliko tvrdoglava, pa se
oglušujem o (ne)doživljena iskustva onih, koji smatraju da me uvek trebaju
korigovati, jer........sve znaju najbolje. Naravno, na isti način se ponašaju i
prema svim ostalim, neukim i neprosvetljenim smrtnicima, što bauljaju po mraku
sopstvenog neznanja, kad već odbijaju slušati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA POHLEPNE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Parče hleba u tuđoj ruci – prokletstvo bez mere i granice – uvek je
veće, sočnije, bogatije.......Oni, u čijoj sam kući (ako sam i imala tu čast,
pa biti pozvana), uvek dobijala samo tanku, providnu kafu bez šećera (to zbog
zdravlja), kao usisivači bi počistili sve što se nalazilo na mom stolu, bili to
makar i tzv.topli sendviči, ono kad mi banu nezvani, a s vrata viču kako nešto
ukusno miriši, pa se dovijam kako da od ostataka ovoga i onoga napravim ukusno
jelo.......One, koji uvek zaborave novčanik, ako se zadesimo u kafani, dok su
pre toga poručili nekoliko buteljki vina, ceđene sokove od mangoa i papaje,
viski sa ledom ili ABSOLUT votku.......ili im stigne iznenadni telefonski
poziv, kada je njihova cenjena prisutnost hitno potrebna na drugom mestu, dok
'ladno ostavljaju druge da izmire kilometarski račun......One, koji uvek bolje
od mene znaju koliko novca imam u kući, koliko mesečno trošim na cigarete,
koliko sam novca razbacala na kupovinu knjiga (postoji javna biblioteka), na putovanja.......Ortodoksne
nepušače, koji bi uvek da probaju baš marku cigareta koju ja pušim, „da utvrde
kvalitet duvana“, pa se celo veče grebu o moje zapalenje, nepogrešivo hvatajući
pogodan trenutak, kada se mogu izvući, odnoseći mi još i upaljač........koji mi
kritikuju parfem, govoreći da je prejak, a onda bez zazora izvale kako bi to
daleko bolje njima pristajalo, što znači – daj.......Večite hroničare porekla,
vrednosti i nabavke mojih stvari, koje bi daleko bolje pristale
njima......Najlošije domaćine i najbolje goste.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA ZAGOROVORNIKE (SVOG) ZDRAVOG I VEČNOG
ŽIVOTA<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Uvek znaju koja je hrana kancerogena, broj kalorija i odnos
belančevina-holesterola-ugljenih hidrata, eventualno prisustvo aditiva,
emulgatora, stabilizatora i veštačkih boja, ne ustežući se da o ovoj temi drže
opsežna i neprikosnoveno tačna predavanja svima, koji se ne sete nekog izgovora i ne zbrišu na
vreme sa poprišta.......Teško li ga onome, ko se zadesi iza njih u prodavnici
zdrave hrane, jer ispitivanje o SVIM svojstvima ovih ili onih semenki „za ptice“,
sa sve cenom, proizvođačem, područjem i uslovima u kojima su proizvedeni, taj
neka se pripremi za barem jednosatno dreždanje i prebacivanje s noge na nogu,
dok dotični pobornik zdravog življenja do 186-e godine (u istoj formi i snazi),
koji vonja na neopranu kosu i znoj od prethodne nedelje, ne sazna sve što ga zanima, eventualno
kupujući po 100 do 150 grama....ili kupujem lek protiv temperature, jedva se
držeći uspravno od bolova u mišićima i zglobovima, zbog nenadane viroze, koja
se razradila u punoj snazi, a pored mene se obavezno progura neko, ko „samo
hoće nešto da pita“, pa me ostavi da hvatam vazduh, držim se grčevito za pult,
boreći se sa vrtoglavicom i nesvesticom, dok nastojim ostati na sopstvenim nogama, sve to, dok
časkomsveznadar, od nemila do nedraga maltretira izluđenu devojku iza pulta
pitanjima o svim izloženim mamiparašpecijama za - poboljšanje imuniteta do
neslućenih granica, neverovatnom jačanju srčanog mišića, nakon čega se može ići
na veliki maraton, probavnih tegoba (od preteranog žderanja), „sa propratnim
efektom oslobađanja od nadimanja, efikasnijeg varenja i ubrzanja metabolizma,
sa osećanjem ispunjenosti u želucu“, dakle „davi“ apetit, izbacivanje sekreta
iz pluća i smirivanja kašlja, obnova i rast odavno opale kose, obnavljanje oštećene hrskavice,
momentalniprestanakmokraćnih tegoba sa sve povećanjem
potencije.....itd....itd....naravno, sve to na bazi ajkulinog ulja, biljaka iz
amazonskih prašuma, puževe sluzi, jetijeve sperme i pljuvačnih žlezda komaraca
iz sibirskih tajgi, pankreasa lososa na ulazu u Beransko more.......nijedna
kutija ispod dve hiljadarke (može im se, kad su u penziji već 40 godina, a u
osnov im je ušlo 10 najboljih godina, pa me priučene ćate šiju sa mesečnim
čekom bar duplo, ko mi kriv što sam se rodila prekasno i gulila 16 godina DRŽAVNE
ŠKOLE I FAKULTET), redovne kupce digitalnih samomerača za pritisak, koji
koriste 26 puta dnevno, uz svaki put drugačiji rezultat........Tek, dok stignem
konačno na red, imam toliko snage da platim
taj eferalgan, bez koga ne mogu, pa se dobauljam do rođenog kreveta i
tamo konačno srećno onesvestim.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA SEBIČNE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Te dosledne, koji ni čašu vode neće dati svakom, ko se sruši na ulici,
što od gladi, što od toplotnog udara, uvek broje svaki dinar na kasi, večito
omaše, pa ne gledaju, dok love proizvod „na akciji“ i onda se otresaju na
sluđenu prodavačicu, koja ih ne sme ni popreko pogledati, a kamoli reći ono što
ih sleduje, SVE TO IZ PRINCIPA......koji su u stanju da, koristeći godišnje
karte, koje koštaju manje od boksa mojih cigareta, prelaze kilometre i
kilometre, obilazeći markete, gde je u prvom „ulje jeftinije za 6 dinara“,
narednom, „gde je brašno sniženo za 4 dinara“.....i tako, do nemila i netraga.....one,
koji će kao zgaženog psa, preskočiti svakog, ko je pao sa bicikla ili od iscrpljenosti,
koji u redovima čekaju za prve vakcine, okrećući glavu od trudnica i majki sa
malom decom......Jer, oni su STVARALI OVU ZEMLJU, u vreme kad je bez posla bio
samo onaj, ko nije hteo da radi, svake godine se išlo na sindikalna letovanja i
zimovanja, dobijene društvene stanove otkupljivali za tepsiju ribe, a prodavali
ih za desetine hiljada maraka, dok im je radno vreme bilo jaaaaaaaaaaaaako rastegljiv
pojam.........što glasaju za svakog, ko im obeća med i mleko Dunavom, uz 2
litra suncokretovog ulja, uz 200 gr kafe, sa obaveznim potencijalnim dobitnim
kuponom, iza koga stoje mogućnosti neslućeno velikih nagrada – šarene platnene
kese sa ručkama, plastične crveno-ljubičaste naočare ili plastičnu tzv.voćnog
soka totalno nepoznatog porekla, sa lepom šarenom nalepnicom.......Džabe je i
sirće slatko, zar ne?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA HVATAČE ISKLJUČIVO SVOJE FREKVENCIJE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Imaju sluha samo za svoje misli i svoj glas.......Čuju selektivno, ono
što im odgovara, dok na sva nezgodna
pitanja izbegavaju odgovor, tvrdeći kako nisu dobro čuli.....Drže višesatne
monologe, ako nađu žrtvu, ne ispuštaju je iz glasokruga, ni „zarad hitnih
potreba“, dok im u glavi divno odzvanja sve ono šta su hteli i zamislili nekom
reći. Tope se od miline, uživajući u sopstvenoj elokventnosti, dok sve ostalo
prolazi pored njih, bila to i vatrogasne sirene zbog gašenja požara, naravno,
pod uslovom da je isti na bezbednoj udaljenosti od NJIHOVOG stana......Oni,
koji nikada ne zapamte ime, nakon obaveznog pitanja, naravno reda radi – šta ima
novo, smišljaju šta će dalje pametno saopštiti, dok im naivni sagovornik
saopštava kako mu je umrla majka, on se prošle godine šlogirao, jedno dete
ostalo bez posla, a ovo drugo skuplja papire za neku nedođiju......belo se
nasmeše, potapšu po ramenu, pa, ako baš nikako nemaju prilike sve, o čemu su
ONI umovali, potapšu zabezeknutog po ramenu, govoreći „Ako, ako, samo neka se
tako dobro i nastavi“, da produže, odmah zaboravljajući i koga su uopšte
sreli.....Ljudi, za koje je termin
SLUŠANJE nepoznata kategorija, otprilike kao broj asteroida i satelita oko
Jupitera i Saturna. I koji su u stanju da se kunu u oca, majku i rođenu decu da
im, kada naprave neku budalaštinu, NIKO nije skrenuo pažnju na to, iako se neko
upljuvao preko ušiju, pokušavajući da ih privede pameti, za vremena.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA NAMRGOĐENE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Koliko li je ljudi koji se ne mogu setiti, ni pod pretnjom streljačkog
voda, kada su se poslednji put onako spontano nasmejali? Nasmešili nečijem
lepom detetu u kolicima, prodavačici koja im pakuje u duple kese kupljeni
espap, svakom, ko ih pusti u radnji preko reda, jer imaju samo jedan hleb?
Obradovali tuđoj sreći, sa merakom nazdravili komšiji na tek rođenom unučetu? Ili
im je prevruće.... ili previše hladno....... ili duva vetar....... ili pada
kiša.....ili......ili im se neko ne klanja, dok prolaze ulicom, o crvenom
tepihu da i negovorim. Ništa na ovom svetu nije ni dovoljno dobro ni dovoljno
lepo za njihove moralno-estetske kriterijume, visina negde ispod sandala Svetog
Petra!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA VEČITE NEZADOVOLJNIKE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Ledena me jeza podilazi od svih, koji svemu i svima nađu mane......Koji,
nesposobni da realno sagledaju sebe i ono šta mogu (i šta ne mogu), večito
zvrndaju na rođene im bračne sapatnike, decu, unuke, komšije, poznanike, jer
pravih prijatelja – nemaju, na sistem, koji je uvek protiv njih, iako redovno i
uporno glasaju za one, koji ih premuvaju na jeftine fazone.......Njihove
ogromne sposobnosti ostale su nezapažene, sva njihova dostignuća su sebi
prigrabili DRUGI, nikada ne gledaju ŠTA IMAJU, isključivo ono ŠTO NEMAJU.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA BICIKLISTE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Omiljeni moji negativci, koji se isprepodobe, kao mlada, ona što mora
saopštiti mladoženji da nije nevina, pred svima, koji im nešto mogu dati –
problematičnu potvrdu, rešenje, recept za lek, nekom drugom daleko
potrebniji.......Oni, koji pamte sve šefove (i onih, koji MOGU biti faktori)
rođendane, slave, godišnjice braka, dečije rođendane.......Oni, koji onako
usput, tekredaradi, saopštavaju tamo gde treba ko se zadržao duže na pauzi, ko
je popio čašicu alkohola u radno vreme (a nije član kolegijuma), ko igra igrice
na računaru, ko čita novine, ko vodi privatne telefonske razgovore........
redovne pozivaoce dežurne službe, jer im uvek smeta nečija buka, bilo to i kašljanje.......dežurne
informatore komunalne policije, dok prate komšije, koji šetaju kućne ljubimce,
iako su prigrabili nekoliko tuđih podruma, smatrajući da, ako stoje prazni,
onda i ne trebaju, pa ih još i prodaju naivčinama........srećnike, kojima
nikada neće okoštati vratni deo kičme od silnog vežbanja u vidu neprestanog
klanjanja i kimanja, DAKLE SVAKOSATNOG SPUŠTANJA GLAVE I KLANJANJA, a šake
ostati elastične do 106-e godine od ekstatičnog aplaudiranja svima, koji će im
možda (optimistično se nadaju) omogućiti dolazak na posao bez tačovanja, viši
koeficijent, izostanak sa liste za tehnološki višak......dok.....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">DOK bezobzirno gaze zamazanim cipelama, čistim poslednji put u radnji,
gde su ih kupili na sindikalnu potvrdu, sve koji su na odstrel-listi, one
što više nisu podobni......okreću glave
na ulici od svojih nekadašnjih prijatelja, iz čijih kuća i bogatih trpeza nisu
izbivali, zagledani neverovatnom zainteresovanošću u izlog lokala u pripremi,
oblepljenog sa unutrašnje strane već olinjalim i požutelim od sunca papirima,
brišu iz telefonskih imenika sve, koje više neće zvati, niti im slati poruke
(one tipske, stihovane u desetercu), za Slave, Božiće i Uskrse......koji se
istresaju na premorenim devojkama u prodavnici, preteći šefom i otkazom, govore
TI svima, koje jedva da i vide, kao da su zajedno ovce čuvali.......Dakle, <span style="color: #5f497a; mso-themecolor: accent4; mso-themeshade: 191;">SAVIJENE GLAVE,
GAZE SVE ONE, ZA KOJE SMATRAJU DA SU ISPOD NJIH.<o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA PATOLOŠKE LAŽOVE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Nikada nisam mogla shvatiti čemu enormno preterivanje, čemu hvalisanje,
naročito onim, što se već „iz aviona“ može primetiti. Toliko ekstrapametne
dece, koji jedva završe i privatne fakultete, naravno, kada im to roditelji
plate........toliko neverovatno rađajućih voćki, sa kojih se skine i po 200
kilograma roda, a nešto su veće od osrednjeg grmlja.......ekstra talentovanih kuvara
na hiljade, za koje je i PLAVA TRAKA čista uvreda, toliko su sjajni i
uspešni........čemu silni lekovi za potenciju, kada toliki muškarci ne mogu ni
nabrojati koliko su žena prevrnuli, a kamoli koliko puta iza jedan sat......Sve
pasionirane ljubitelje knjige, koji obožavaju Tolstojevskog, obožavaoce moderne
umetnosti, koji padaju u nesvest od silne ushićenosti nekom skalamerijom, na
sredini bele galerije, dok, trudeći se da pojedu što više besplatnih peciva i
naloču se, od silnih pića, ne birajući šta uzimaju, ekstatično izjavljuju kako je su zadivljeni
ekspresivnošću i upečatljivošću hrpe zavarenih cevi, nazvane „OPSESIJA“, pa se
vraćaju kući i krišom skidaju sa zida Vilerove goblene, one što su dobili na
poklon od tetke za venčanje, kačeći mazarije, gde ram vredi više od same
tzv.slike, koja liči na ono, kad ja čistim četke od nagomilane boje. Ako ja
izjavim da sam Hajdi Klum, nego ne znam šta mi je danas, hoće li mi iko
poverovati? Još gore, ako sama sebe ubedim u to.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA NESHVAĆENE GENIJE I GENERALE POSLE
IZGUBLJENE BITKE</span></u></i></b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Kažu da je Bog bio najdarežljiviji, kad je delio pamet – niko se ne žali
da je nema dovoljno. Dodala bih – i talente. Kada se usudim izaći iz
samonametnutog kućnog pritvora, srećem uglavnom promašene bizmismene, koji se
frljaju milionima evra, a zbrišu neposredno pred plaćanje
računa.......ekonomiste, koji bi sve znali šta i kako treba, samo da im neko da
vlast, naravno, pusteći ih pre toga da dobro obezbede pet narednih generacija........dovoljno
je da se neko predstavi kao samoproklamovani stručnjak za fudbal, već zna da su
sva trojica sudija neznalice i potplaćeni, trener kilav, a selektor nesposoban.
Mnogi nisu čestito ni skinuli blato
ispod noktiju od njive, već su se prebacili u sfere belog sporta, znaju kad je
TAJ BREJK, SMEČ, AUT, WTA liste, ATF TURNIRE...... psuju tenisera, dajući mu iz
fotelje savete kako treba da voza protivnika iz ugla u ugao, skoro do
infarktnog stanja dovedu sebe i prisutne, koji nisu našli ni jedan izgovor da
zbrišu sa poprišta.......Uglavnom, nakon meča SVI oni znaju GDE i KADA je
napravljena greška, KAKO SE MORALO raditi drugačije........Jednako kao i posle
izgubljene bitka, gde se svi generali obsete koja je to strategija morala biti
sprovedena, a nije, jer NJIH NIKO NIJE SLUŠAO. Ni manje zemlje, ni više
neshvaćenih genija. U svakoj oblasti. Kako vidim, uvek je bilo lakše kvocati,
nego jaja nositi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA PRIKRIVENE SADISTE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Dugo već ne čitam dnevnu štampu, izbegavam kao kugu sve emisije vesti,
samo tako mogu sačuvati ono malo zdravog razuma, što mi je preostalo.
Ali.....život sam provela ovde, još se skoro ceo radni vek bavila advokaturom i
videla previše toga, često preživljavala sa svojim strankama sve ono što su
doživljavale od svojih momaka, muževa, nažalost često i dece. Umreću, ali
nikada neću shvatiti inertnost većine, koja okreće glavu i zapušava uši, kada
se pred njihovim očima, u njihovoj neposrednoj blizini, prebija do krvi žena,
deca, roditelji.......To NIJE stvar unutarnjih porodičnih odnosa, to je
pokazatelj ozbiljnog duševnog poremećaja, koji zaslužuje najmanje zatvor, a
onda ozbiljno psihijatrijsko lečenje. U zemlji, u kojoj je uobičajena opaska,
nakon što se priča o nekom, ko tuče svoju ženu, da AKO ON NE ZNA ZAŠTO, ONA
ZNA, dizati glas protiv ovakvog načina opšteg razmišljanja je nemoguća misija.
Tek onda, kada žena plati glavom od ruke onog KOJI MOŽDA NE ZNA ZAŠTO, kada se
dogodi masovno ubistvo, najčešće izvršeno na nezamislivo surov način, svi se
iščuđavaju, pitaju kako je to moguće, ništa nisu primetili jer je ubica bio
toliko miran čovek. Eto, bilo je ponekad malo problema, ali, bože moj, to se
dešava svugde. Nije reagovala policija, centar za rad je slao pisanija, smatrajući da je tako
ispunio sve svoje obaveze, svi su ćutali i sklanjali se. Može li to uraditi
osoba, koja u sebi nema pritajenih sadističkih poriva, samo nema petlju da to i
pokaže? Izričito, pod punim imenom i prezimenom tvrdim – NE MOŽE! Svako,
sociološki pravilno orijentisan, sa dobrim kućnim vaspitanjem, podići će svoj
glas i reagovati. Ostali – oni koji ćute, „koji se ne žele mešati“, ako već
nemaju ćerke ili sestre, trebali bi se dobro zamisliti nad sobom i sopstvenom
savešću. Nečinjenje je vrlo blisko činjenju, ponekada ga je i teško razdvojiti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA MIZOGINE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Ovaj, od Boga zaboravljen i proklet kraj, neprekidno klizi iz krajnosti
u krajnost. Koliko smo u stanju podići u nebeske visine one, koji su izrazito
uspešni, daleko brže ga srozamo u najgore blato, ako posustane, ima loš dan,
loš period. Sopstvene sjebane živote, sopstvenu osrednjost i nesposobnost,
kompenzujemo tako što očekujemo od drugih da niže uspeh za uspehom,
inače....inače ga čeka opšte pljuvanje, stavljanje na stub srama. Dobri su sve dotle, dok leče naše komplekse,
poistevećujući se sa njima, ne primećujemo koliko smo prilika propustili,
koliko smo malo truda uložili u sebe. Svako bi se u ovoj zemlji morao plašiti
velike popularnosti – iza toga, makar se i povukao, čeka ga samo opšta osuda
onih, koji od sebe nisu nikada napravili osobu vrednu pažnje, koji su
prodžabalebarili mladost i dobar deo srednjih godina na izležavanje, sedenje po
kafanama, pijenje, politiziranje i pametovanje. Ne postoje nedostižnije visine,
na koje će ih podići, dok leče nacionalne komplekse i otrovnije i ogavnije živo
blato, gde će ih razularena masa, ona koja maše zastavama, urlajući rodoljubive
pesme, neće tresnuti svom silinom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">ZA DVOSTRUKE, TROSTRUKE....VIŠESTRUKE
STANDARDE<o:p></o:p></span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Oženjeni muškarac, koji ima ljubavnu aferu je – frajer. Badža, koji zna
kako treba da se živi, cena mu se višestruko uvećava. Žena, koja uradi to isto,
bez ikakve diskusije je - kurva.
Nezahvalnica, koja pored onakvog divnog čoveka (sada joj odjednom muž biva
kanonizovan od strane javnosti), nema veze što ga svi znaju kao onog, kom
čašica a ni flaša, nisu mrske, koji se toliko puta teturao kući, urlajući sa
vrata, na sve, koje nađe kod kuće, koji je rastočio bogatstvo po kladionicama i
sumnjivim kafanama......Ništa od toga nije bitno, njemu fali samo oreol, koji će svi moći videti, makar ga
i ne znali. Ona, koja je mogla sto puta do
tada dobra u svom poslu, odlična domaćica, predana i odana majka, više
ne može ni laserom skinuti etiketu lake robe, koja je dostupna svima, koja
treba biti razapeta na stub srama. Muškarac, koji se ne brije po nekoliko dana,
jer, mora se brada odmoriti, hoda bos, u olinjaloj trenerci, koja mu spada
ispod pivskog stomaka, masne kose je – čovek koji se opušta u sopstvenoj kući.
Žena, koja sebi dozvoli da ode baciti smeće bez uredne odeće, frizure i šminke,
zapustila se, zbabala, ne bi se trebala
čuditi ako joj „muž nabaci nešto pristojno“. Još je gore, ako se potrudi par
minuta oko svog izgleda – ko zna gde je to ona krenula i s kim to treba da se
nađe, kada ima toliko vremena da se licka.......Jadan onaj njen kod kuće, koji
leži i gleda fudbal, pored njega je neizbežna flaša sa pivom, atlet majica sva
isflekana, jer nema potreba da je presvlači „pa, u svojoj je kući", dok
urla, podrigujući, kad će već jednom taj
ručak, zašto je skuvala taj bućkuriš i kad će on već jednom pojesti u rođenoj
kući nešto pristojno, apstrahujući bez problema da je poslednju platu dobio pre
šest meseci, da sve potrebe kuće, dece, njegove kladionice i njegovog piva
podmiruje ta ista žena, na koju se otresa, praveći joj ljubomorne scene oko
svakog kasnijeg dolaska sa posla, dok se njegova „rekreacija“ od petka oduži do
nedelje, pa.....nikom ništa. Čovek se ima pravo malo zabaviti i opustiti, zar
ne? I kada je to došlo vreme da je lopov samo onaj, koga uhvate u gradskom
autobusu kako džepari ili onaj ko odveze tuđi bicikl, a velik broj onih koji se
bave mutnim poslovima sa preko 100.000 evra pa nagore – biznismen? Čak i ako se
znalo da pre toga diluje drogu, da se bavi prodajom kradenih automobilskih
delova......Zar je dobar auto, pomalo tesno firmirano odelo, kupljeno od
šanera, sat, koji mu može poslužiti i kao slanik, zar je to dovoljno da se neko
tako lako prebaci iz jedne anatemisane kategorije u visokopoštovanu grupu? I
šta reći za glasilo, koje za neku „damu“ bez znakova navodnika, kao zanimanje
napiše – starleta?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #365f91; font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">******************************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Ima još toliko toga, o čemu nisam pisala. Zato što je i ovako sve ovo
gorko i obeshrabrujuće, iskrivljeno ogledalo naše stvarnosti. Nezahvalno je i
teško kategorizirati bilo šta – sve ovo se prepliće, to je sistem spojenih
sudova. U zemlji, gde sistem vrednosti faktički više ne postoji, dominira
kompleks više vrednosti, kombinovan sa snobovštinom, skoro nepostojećim opštim
obrazovanjem, srozanim moralom, nepostojećom etikom, empatijom tek u
odblescima, sveprisutna je paranoja i agresivnost, sveopšta izgubljenost,
pritajena agresivnost, prepuštanje stihiji. Definitivno, samo je pitanje
vremena, kada više nećemo postojati kao nacija.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">**********************************************<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Nikada za sebe nisam tvrdila niti
tvrdim da sam besprekorna, uzor kome valja stremiti. Umem planuti zbog
gluposti, reći teške stvari, ali stisnem petlju i kažem – da, zeznula sam stvar
do daske, oprosti mi, znaš da je najgore to što sam se u tom trenutku
ispraznila na tebi. Pa, kako bude. Osoba, koja me poznaje, koja zna da u meni
nema trunke zla (često požalim zbog toga), razumeće me, oterati u tri lepe, pa
nastavljamo tamo gde smo stali. I ako mi se ne radi, gledaću neki dobar film,
čitati ili se mlatiti mreži, zatvoriću jedno oko da ne gledam prašinu na
komodi. Neće ona pobeći nikuda, svejedno čeka mene. Pušač sam , umem ponekad uveče čašu vina,
manje trujem jetru, nego da se drukujem smiralginima. Jedem kancergenu slaninu
i čvarke, ne pasem travu na livadi. Kosa mi je kratka, jezik oštar, kao
samurajska sablja, kada jako često radim direktno u korist sopstvene štete.
Bandoglavo tvrdim da je moj život - moja stvar, ako me niko ne može naterati da
se lečim, u slučaju da me zakači neka boleština, onda sam ipak ja gospodar
svoje sudbine. Nisam savršena, naprotiv!
Ali, ono što radim, radim sebi, nikada neću povrediti drugu osobu.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibjBU4W_0TQ4M-TJ5Fl9n3DYAkq0CQ3kzMf7rHKewtojuJPe5Lfygcc-Qxlv_OevuxgfIQJsBnd1YktbaUDCc-0hIdpdcKIOcISWWADpS_85BDZhsQ7jPKt-sllQ54i6JnubdCgEz538qT/s1600/ANTICA+1.+27.11.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="670" data-original-width="377" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibjBU4W_0TQ4M-TJ5Fl9n3DYAkq0CQ3kzMf7rHKewtojuJPe5Lfygcc-Qxlv_OevuxgfIQJsBnd1YktbaUDCc-0hIdpdcKIOcISWWADpS_85BDZhsQ7jPKt-sllQ54i6JnubdCgEz538qT/s400/ANTICA+1.+27.11.16..jpg" width="225" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Polako teku dani, kada ću napuniti 60 godina. Možda ne znam baš šta
hoću, ali jako, jako dobro znam šta neću. Vrednosti, kojima me učila moja baka,
ljudi koji su mi dragi, iskustvo, koje sam stekla i platila užasno skupom cenom
učvrstilo me u nameri da nikada ne prestanem biti – ja. Takva kakva jesam,
komplikovana, velikodušna, emotivna, zajebana, impulsivna, spremna da saslušam
i pomognem. Onog trenutka, kada sam
shvatila da me ne mogu svi voleti, znala sam da sazrevam. A kada mi je postalo
savršeno svejedno koliko će ih biti, jer me oni, koje ja volim, zaista cene,
vole i uvek su u uz mene, znala sam da sam sazrela. Neka ih je i svega pet,
bili oni i virtuelni – sasvim mi je dovoljno. U raj ne verujem, pakla se ne
plašim, jer je on ovde, na zemlji, gde izdržavamo tu doživotnu kaznu, zvanu
život.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;">Nije to ni lako, ni jednostavno, a koliko tek košta....ne smem ni
pomisliti. Ali, bar znam da nikada neću pljuvati sebe u ogledalu, dok budem
prala zube Sve sam dugove vratila sa zelenaškim kamatama, možda nisam pomogla
svima kojima sam mogla, ali odmogla sigurno nisam. Podvukla sam crtu. Ne znam koliko mi je ostalo, ali od ove
godine živim onako, kako ja to smatram da treba – dakle, bez tolerisanja onog,
od čega sam do sada u potaji bljuvala, sve zarad kakvog-takvog mira. Ko me
prihvati takvu, kakva jesam, dobro. Ko ne može – opet dobro. Ali.....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;"> NEMAM VIŠE
VREMENA!<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><u><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "Cambria","serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 115%; mso-ansi-language: #241A; mso-ascii-theme-font: major-latin; mso-hansi-theme-font: major-latin;"> <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjvjTWASJ0-OgycdDeR41vz1hAIsINIBeF37avh_rEOuUsghY11hVaTpN393i4OScJXDeqpkoLN8Mp58iNQ6diFbdHMNjq_nZarQBA9DfArVYMDTvLyPK3FByJST2H_kEZaSJKsym2Pjsn3/s1600/AA+148+MAGLA+VESNA+21.02.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="310" data-original-width="480" height="257" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjvjTWASJ0-OgycdDeR41vz1hAIsINIBeF37avh_rEOuUsghY11hVaTpN393i4OScJXDeqpkoLN8Mp58iNQ6diFbdHMNjq_nZarQBA9DfArVYMDTvLyPK3FByJST2H_kEZaSJKsym2Pjsn3/s400/AA+148+MAGLA+VESNA+21.02.17..jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Fotografija, osim onih, na kojoj sam ja, dodata je sa GOOGLE pretraživača</td></tr>
</tbody></table>
</span></u></i></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-73326288245191496252017-12-16T18:18:00.002+01:002017-12-16T18:18:39.201+01:00LAS MENINAS<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgC3JFaRatpXHuSN5q7ltLFiDwb3Js2BG2VGSiHNmsoNBdLFIC_lIociLrehLvz5m860TIslhFDehKcf787JTn0CPl9vvsqYY68AVDMuqErswemHCZ9lpgArVryIkyyLwn3tC7M3sKM1o4y/s1600/INFANTKINJA+KICENJE+16.12.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="755" data-original-width="1024" height="293" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgC3JFaRatpXHuSN5q7ltLFiDwb3Js2BG2VGSiHNmsoNBdLFIC_lIociLrehLvz5m860TIslhFDehKcf787JTn0CPl9vvsqYY68AVDMuqErswemHCZ9lpgArVryIkyyLwn3tC7M3sKM1o4y/s400/INFANTKINJA+KICENJE+16.12.17..jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">Još odavno sam obećala sebi 5 celih dana
boravka u Parizu. Kada ću otići u neki mali hotel na Monmartru, ceo dan bazati
tamo gde ja hoću, sedeti sa slikarima na trgu Tertre, gledati brodove na Seni i
obavezno, ali obavezno svakog dana po 2 sata boraviti u Luvru.</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #1d2129; font-family: Helvetica, sans-serif;"><span style="font-size: 14px;"><b><br /></b></span></span></div>
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Na stranu sada što je veliki deo eksponata pribavljen na
sumnjiv način, pod parolom "da se sačuvaju od pljačkaša"....To je kao
da me neko ojadi, a onda se pravda kako je hteo da to sačuva. Od koga? Od mene
ili onih, koji bi nešto maznuli, jer im baš treba. Ali, ne bih sada o tome,
priča je to za sebe.<o:p></o:p></span></span></span></b><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="background: white; color: #365f91; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">*******************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br />
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Od celog Luvra, najviše mi je ostao u sećanju i najviše mi
nedostaje boravak u prostoriji, gde su izložene Velaskezove slike. I, među svim onim silnim eksponatima, posebno slikama najviše me je dojmilo "Kićenje infantkinje", sjajnog Dijega Velaskeza. Čujem da je ova slika sada, ipak, u Madridu, u muzeju "PRADO". Pa, bar jedna nepravda manje.</span></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br style="text-align: start;" />
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Naravno da sam tu sliku videla i ranije. Uvek je za mene
imala posebnu vrednost, ono nešto, što je diralo inače nedokučive delove moje
duše.</span><o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">Prema WIKIPEDII, Infantkinja, ili LAS MENINAS,
kako je Velaskez nazvao svoju najpoznatiju sliku, rođena je 1651.godine, kao
prestolonaslednica, u braku svog oca Filipa IV, Svetog Rimskog cara I Marijane
Austrijske, dakle, princeze iz dinastije Habsburga Još od rane mladosti, bila
je bolešljiva, nežna, osetljivog zdravlja, očit primer kako brakovi rođaka,
koji se praktikuju stolećima, uvek oslabe lozu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoIDkn2a14KGr_-MrjS2e7ytZY7oSMJ15SW3Ke8fdESoTaPQEVqcB07eqthHupqcGYKLMskAeolVkjjCbkJGvwUcY5f9UV9T1h8Dt79rjDSBTEaEoaT7fvshTb91ZE6u1KWPMEFjxT1BnQ/s1600/INFANTKINJA+DETE+4.+16.12.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="599" data-original-width="454" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhoIDkn2a14KGr_-MrjS2e7ytZY7oSMJ15SW3Ke8fdESoTaPQEVqcB07eqthHupqcGYKLMskAeolVkjjCbkJGvwUcY5f9UV9T1h8Dt79rjDSBTEaEoaT7fvshTb91ZE6u1KWPMEFjxT1BnQ/s320/INFANTKINJA+DETE+4.+16.12.17..jpg" width="242" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">Udali su je za (opet) svog rođaka, Leopolda I,
cara Svetog Rimskog carstva, nakon duge veridbe, sklopljene još dok je nosila
kratke haljine. Tek stasala devojčica, u braku je imala više spontanih pobačaja
I samo jednu živu ćerku.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">Umrla je 1673.godine, ne dočekavši ni da napuni
22 godine, princeza-prestolonaslednica, koja je imala sve – osim prava da sama
utiče na svoju sudbinu. Leopold I, ožalošćeni suprug-udovac, ženio se još 2
puta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQGQs92gA4e5P7d-N9hEc4RSYVQxInIq0VhQ4-j4QB0AMsQ4Xrhknds1Um-gdHgE9K3orodOjd1De1TlbnuuzrapaevWbVYUm133IO4dQkUhtv1JP40tFrthM1IVMWQa_c3ZyB6ZScui9K/s1600/INFANTKINJA+2.+16.12.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="240" data-original-width="203" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQGQs92gA4e5P7d-N9hEc4RSYVQxInIq0VhQ4-j4QB0AMsQ4Xrhknds1Um-gdHgE9K3orodOjd1De1TlbnuuzrapaevWbVYUm133IO4dQkUhtv1JP40tFrthM1IVMWQa_c3ZyB6ZScui9K/s1600/INFANTKINJA+2.+16.12.17..jpg" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">Govorili su za nju da je bila veliki
antisemita, vaspitana u ultrastrogom katoličkom duhu, neumoljiva vernica, mlada
žena koja nikome nije praštala, ponajmanje – sebi samoj. I da je bila
netolerantna, hladna, surovo stroga prema svojim podanicima, teška gospodarica
posluzi, koja je skakala na svaki njen mig.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">Gledajući je, mogu da je razumem. Dakle, ne
pravdam je, ali je mogu razumeti. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="background: white; color: #365f91; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">********************************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br />
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Kakav li je morao biti život te devojčice, koja je, još otkad
je prohodala i progovorila, bila izložena najtežem drilu, koji suptilna duša
može podneti?<o:p></o:p></span></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><span style="background: white;"><span style="text-align: start;"><br /></span></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">Tako slomiti dušu kod deteta, da se ne sme ni
nasmejati, zapevati, zaplakati, kad poželi? Da uvek mora imati nedokučiv izraz
na licu, da nikada ne sme staviti do znanja šta misli i šta oseća.</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #1d2129; font-family: Helvetica, sans-serif;"><span style="font-size: 14px;"><b><br /></b></span></span></div>
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Neka je bila princeza.....Neka je imala nebrojeno mnogo
slugu, neka je bila obučena u svilu I kadifu, otežalih ramena od basnoslovno
vrednih dragulja.....Sve to ne može platiti cenu gušenja svih emocija, zarad
glancanja ponašanja buduće vladarke, koja se mora uvek blagonaklono i bezlično
smeškati, kakve joj bure i oluje lomile dušu.</span><o:p></o:p></span></span></b><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br />
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Odrastala je, svesna da će služiti samo kao ulog u trgovini -
teritorijama, savezima, sklapanjem kratkotrajnog mira, čime god......</span><o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><span style="background: white;"><span style="text-align: start;"><br /></span></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><span style="background: white;"><span style="text-align: start;"><br /></span></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><span style="background: white;"><span style="text-align: start;"><br /></span></span></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7GrwEJH8tLtiJButDJ9XVjp2yzQwBJ0SEcDdyk9ljXIdR2LJ6LugvuuAAF-QnrywCfaIwwHoQVZt8XE06UY2DZ1U0s3o1ReubI_MECJOH0kLxHdQvhf-z9XbNhQjc9pRC2lQIEuCm1RAY/s1600/INFANTKINJA+MLADA+3.+16.12.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="266" data-original-width="189" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7GrwEJH8tLtiJButDJ9XVjp2yzQwBJ0SEcDdyk9ljXIdR2LJ6LugvuuAAF-QnrywCfaIwwHoQVZt8XE06UY2DZ1U0s3o1ReubI_MECJOH0kLxHdQvhf-z9XbNhQjc9pRC2lQIEuCm1RAY/s1600/INFANTKINJA+MLADA+3.+16.12.17..jpg" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><span style="background: white;"><span style="text-align: start;"><br /></span></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><span style="background: white;"><span style="text-align: start;"><br /></span></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: start;">
<span style="color: #1d2129; font-family: Helvetica, sans-serif;"><span style="background-color: white; font-size: 14px;"><b>Kako li je trpela podrepaše, koji su joj pratili mesečna krvarenja, pa svako, kao njen lični poraz, dojavljivali caru, dok je ona, nedorasla devojčica, jedva stasala, sa stidom, strahom, bespomoćnim trpljenjem kao kaznu primala njegove polupijane bezvoljne pokušaje da carstvu obezbedi naslednika?</b></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: start;">
<span style="color: #1d2129; font-family: Helvetica, sans-serif;"><span style="background-color: white; font-size: 14px;"><b><br /></b></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: start;">
<b style="color: #1d2129; font-family: Helvetica, sans-serif; font-size: 14px;">Koliko li je stotina i hiljada sati provela na kolenima, dok se, prebirući brojanice, trudila potisnuti bolove, očaj i suze nakon uzastopnih pobačaja, znajući da utehu neće dobiti ni od svog ispovednika, a kamoli od muža, koji je svaku neuspelu trudnoću smatrao njenim porazom i nesposobnošću za ono, za šta je jedino, po opštem mišljenju i stvorena - dati velikom Svetom Rimskom carstvu sina i naslednika?! Najmanje jednog, po mogućnosti još par njih, za svaki slučaj. Previše je beba umiralo, ma bili u zlatnim kolevkama, prekriveni svilom i zlatotkanim prekrivačima,</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br />
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Bila je pripremana da mora trpeti muževljeva neverstva sa
osmehom, ljubznim kimanjem glave, slepom poslušnošću, dok procenjuje koja će od njenih dvorskih dama biti plen njenom mužu te noći. Jer, njemu je to dozvoljeno, za njega su sve žene dostupne. Ona bi
platila tešku kaznu, verovatno smrtnu, ako bi se usudila iskoračiti iz drila i
dati emocijama oduška.</span><o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
**************************</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Nažalost, ovo nije samo istorijski relikt. Muž, koji švrlja
je frajer. Žena - uvek i isključivo kurva. A o kamenovanju do smrti, koje se i
danas praktikuje u mnogim zemljama, zato što je MOŽDA razmišljala o preljubi, o
nekažnjivom ubistvu radi zaštite časti, na koja ima pravo otac, brat ili muž,
iluzorno je i diskutovati.</span><o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br />
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Kako se stiglo dotle da žena, ukoliko ne služi kao tegleća
marva, ima jedinu vrednost kao posuda za rađanje naslednika? Kada je osoba III
reda, ako rađa devojčice.....Ili, ne daj Bože, kada rađa samo mrtvu decu, ne
može izneti trudnoću do kraja....</span><o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br />
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">A, najstrašnija joj je sudbina, kada uopšte ne može roditi.
Ili joj je muž neplodan, samo, naravno, za to ne može nikada biti ON kriv.
Isključivo ona.</span><o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br />
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Žene su umirale na porođajima, okružene gomilama nesposobnih
babica i još nesposobnijih lekara, svesne da, u slučaju izbora čiji će život
biti spašavan - majčin ili bebin, izbor je uvek isključivo na bebi. Eventualni
naslednik ima neopozivo preimućstvo.</span><o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br />
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">Još su stari Egipćani govorili kako porodilji na jednom
ramenu čuči Oziris, bog smrti. Nije to mnogo daleko od istine. Ni najmanje nisu
naivne komplikacije, koje prete budućoj majci, počev od prskanja materice,
nezaustavljivog krvarenja, pa do porođajne groznice, koju, pogotovo u ta huda
vremena nije mnogo njih preživelo.</span><o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="background: white; color: #365f91; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">****************************************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="background: white; color: #365f91; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">Niko od nas ne može birati kada će se , gde I u kakvoj porodici
roditi. I danas, na svoju sudbinu utičemo tek jednim sićušnim delom sopstvene
volje, uvek je naš život rezultat, nama još uvek (I ko zna hoćemo li doćiveti
da to ikada saznamo ) potpuno nepoznatih okolnosti. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">Rađamo se, tamo gde nam ja upisano u sudbinskom DNK kodu, srećne
ako imamo porodicu, koja nas smatra dobrodošlima. Mislimo kako smo silno
uznapredovale, ako možemo same birati čoveka, za kog ćemo se udati, ne želeći
priznati ni sebi samima da je naša najveća društveno priznata vrednost (čast
izuzecima, jako ih je malo), samo ako uspemo roditi decu, postajući tek onda
svesne da je drugo ime za roditeljstvo – strah. Jer, od trenutka, kad ih
donesemo na svet, više za nas mirnog sna – nema. Nikada više, dok dišemo, dok
bitišemo na ovom svetu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">I još nam oni, koji bi trebali biti okrenuti isključivo
duhovnosti, prvo sopstvenoj, pa onda I sveopštoj, kroje sudbinu, utoliko što
nam brane da same odlučujemo o stvaranju našeg potomstva, pogotovo kada znamo
da ih nećemo, bez teških odricanja i nesna, moći hraniti, oblačiti se, podmirivati sve njihove potrebe, počev
od školovanja, pa do traženja posla, jer smo bez same bez posla ili ucenjene
onom crno-sivom zonom sekire otkaza, koji nam visi iznad glave, kada se usudimo
zatrudneti, jer, raditi se mora, kao majke ćemo ići na bolovanja, nećemo moći
dati svoj puni doprinos, bunićemo se protiv radnog vremena od jutra do
prekosutra, drznućemo se da tražimo slobodno vreme, koje ćemo moći posvetiti
deci, koju smo rodile. Da bi uticali na njihovo formiranje, na njihove stavove,
jednostavno , da bi od njih stvorile dobre ljude. Da bi im pružile ono, što
možda ni same nismo imale, Pa još, ako u svemu tome uspemo, po cenu
višegodišnjeg nespavanja i odricanja od svega, da bi oni imali, opet ih
izgubimo, čujemo ih samo preko SKYP-a, duša nam prazna, dok gledamo one, koje
smo rodili i unuke, koje ne možemo maziti I paziti, o kojima se ne možemo
brinuti, jer još uvek ovde ima toliko toga, što MORAMO URADITI, unuke sa kojima ćemo se sve teže i teže razumeti, jer govore nekim drugim, nama teško savladivim, jezikom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #365f91; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">“ZLATU ĆE SE
KUJUNDŽIJA NAĆI”!</span></b><b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"> I naše duše su kovane sitnim hiljaduuzastopnim udarcima,
desetinama godina, sve dok nas život nije pretvorio u čekanje – da odrastemo,
završimo škole I fakultete, uz svakodnevni dril da ne smemo osramotiti
porodicu, naravno, pod uslovom da je imamo, da nam roditelji nisu razvedeni, pa
na venčanju, na našoj strani stoje dva nepomirljiva tabora, koja se ispod oka
merkaju, a javljaju tek reda radi…..onda dolazimo na bračno tržište, gde se
najmanje gleda ono što je u nama, jer ga tada još ima, pa preko traženja posla,
robijanja na prvom radnom mestu, koga smo se uspeli domoći…..i tek nas onda
čeka dreždanje u preskupim privatnim ordinacijama, jer državne ne možemo
dočekati, strah šta ćemo roditi, kada uspemo zatrudneti, strah, dok u
nehigijenskim bolnicama slušamo jauke onih sapatnica, kojima je na tzv. prvom specjalističkom
ultrazvuku otkrivena teška deformacija ploda I nepojmljivo teški trenuci
prisilnog pobačaja, rađanje,
neprospavane noći, stotine dnevnih poslova, koje moramo obaviti, a rezultat se
vidi tek ako ih izostavimo……strah, hoće li to naše čedo, koje smo podigli uz
toliko odricanja I preplakanih noći, noći bez kraja, postati pik nekom svom vršnjaku, koji
će svakodnevno zagorčavati život, dok premoreni I ravnodušni nastavnici ne mogu
ili nemaju volje reagovati…….prijemni ispiti, čiju pripremu plaćamo tako što
proglasimo nultu dijetu, pokušavajući aktivirati stari garderobu, u koju više ne možemo
ući, jer su godine loše ishrane, pretežno od ugljenih hidrata, dok smo NJIMA
obezbeđivali belančevine I vitamine, učinile svoje…….podizanje keš-kredita da bi im platili
školarinu…..i onda skupljanje papira da odu u neku nedođiju, ako naši akademci
uspeju naći visokocenjene poslove pranja sudova, konobarisanja, pa onda pranja
epruveta, dok usavršavaju jezik, čije smo časove krvavo plaćali svojevremeno….</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">I
onda – onda opet ostajemo same. A, ako smo te sreće da su naši životni sapatnici pripadnici grupe SNG - Sekcija Neshvaćenih Genija, (izuzev ako u međuvremenu nisu zbrisali, pa smo ih ganjali godinama tužbama za
alimentaciju, dok su oni stvarali nove porodice I nove karijere), naše prisilno novo slobodno vreme shvatili kao sjajnu priliku i jedva dočekanu realnost, gde ćemo se sada brinuti o njima – u svojstvu
celodnevnog I celonoćnog sluge........ asistenta......... besplatnog psihoterapeuta........ svakodnevne ćutljive publike, kojoj je dozvoljeno jedino da aplaudira i izvikuje ovacije..... medicinske sestre..... dakle, svih mogućih zanimanja, jer sada, konačno, ONI dolaze
na red.....tada....tada postajemo svesni da nam je život prošao u ispunjavanju tuđih želja, ostvarenju tuđih snova, a nas tu nigde nije bilo.</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><sub><span style="color: #365f91; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">*******************************************<o:p></o:p></span></sub></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><sub><span style="color: #365f91; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;"><br /></span></sub></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif";">Tada,
ako uspemo smoći hrabrosti I suočiti se sa istinom, spoznamo da smo rođene sa
jednom jedinom svrhom – produžavanje vrste. Možemo mi završiti po pet
fakulteta, biti kandidovane za Nobelovu nagradu, predsedavati sednicama Saveta
bezbednosti – vredimo, isključivo ako smo na svet donele potomstvo. Sve ostalo
je samo prikladan dekor, za drugo ni nismo stvorene. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif";">I
baby-boom generacija će, kada dođe vreme za to, shvatiti ono što mi već znamo –
od početka vremena do danas, sve je kao što je I bilo – forma se promenila, ali
je suština ostala ista.<o:p></o:p></span></b></div>
<div style="border-bottom: dotted windowtext 3.0pt; border: none; mso-element: para-border-div; padding: 0in 0in 0in 0in;">
<div class="MsoNormal" style="border: none; mso-border-bottom-alt: dotted windowtext 3.0pt; mso-padding-alt: 0in 0in 0in 0in; padding: 0in; text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br />
<span style="background: white;"><span style="text-align: start;">PRINCEZO MOJA, POČIVAJ U MIRU, GDE GOD DA SI! UVEK ĆEŠ ZA MENE BITI OVAPLOĆENJE ŽENSKOG PROKLETSTVA, KOJE TRAJE HILJADAMA I HILJADAMA GODINA.</span></span></span></b><b><span style="color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif";"><o:p></o:p></span></b></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBHw8XtSrtNEs9ghOwyxwYydd9KXzIsf3ZAPovzFG9uckXYZ85tDqHdBr2TVA0wQeXfJyKHaVaX4lCSJC5sP1fxe1NDZEfCeDqezsjZEGuWVMRpPuY35rksqGLGPGp6OQyaBDzy1JMJzh0/s1600/INFANTKINJA+1.+16.12.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="283" data-original-width="220" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBHw8XtSrtNEs9ghOwyxwYydd9KXzIsf3ZAPovzFG9uckXYZ85tDqHdBr2TVA0wQeXfJyKHaVaX4lCSJC5sP1fxe1NDZEfCeDqezsjZEGuWVMRpPuY35rksqGLGPGp6OQyaBDzy1JMJzh0/s1600/INFANTKINJA+1.+16.12.17..jpg" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotografije dodate su sa GOOGLE pretraživača</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "Helvetica","sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><o:p><br /></o:p></span></b></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-31647421592688140252017-12-08T19:59:00.000+01:002017-12-08T19:59:03.920+01:00TA ČUDESNA LAKOĆA MANIPULACIJE<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgka4iM9HpdmQPJoTETYE6Rp6vVnrZ3zdaW2BlkC0WK2bsKPL8JReHv_bRbQ5qW6oVVOdzeXGcWR3V7hAoU3QDxKCrnC8hPHGFhwr1cOKP1zoO0zQ56Fe8uqaVIkjSs4knvg5rpk3VR3MBx/s1600/AA+174.+USAMLJENA+ZENA+2.+30.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="573" data-original-width="850" height="215" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgka4iM9HpdmQPJoTETYE6Rp6vVnrZ3zdaW2BlkC0WK2bsKPL8JReHv_bRbQ5qW6oVVOdzeXGcWR3V7hAoU3QDxKCrnC8hPHGFhwr1cOKP1zoO0zQ56Fe8uqaVIkjSs4knvg5rpk3VR3MBx/s320/AA+174.+USAMLJENA+ZENA+2.+30.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">UVEK BUDITE
SEBI NAJSTROŽIJI SUDIJA, O
ČEMU GOD DA SE RADI. BIĆETE SEBI NAJGORI NEPRIJATELJ, AKO DOZVOLITE
POVLAĐIVANJE SOPSTVENIM PROMAŠAJIMA I ČINJENJIMA, GLEDAJTE U OGLEDALU OSOBU
KOJA JESTE, A NE ONU, KAKVA BISTE ŽELELI BITI. PA, AKO IMA NAČINA, REDUKUJTE
ONO, ČIME STE NEZADOVOLJNI, ALI NEMOJTE NIKADA ZA CRNO TVRDITI DA JE BELO.
DAKLE, ILI SEBE PRIHVATITE SA SVIM MANAMA I VRLINAMA ILI SE POTRUDITE IZ SVE
SNAGE DA NEŠTO, ŠTO VAM SMETA, PROMENITE. NARAVNO, AKO JE TO U GRANICAMA
REALNOG I MOGUĆEG. NA VAMA OBAVEZA JE DA SPOZNATE TU TANANU GRANICU.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">SVAKO
OD NAS ROĐEN JE SA TALENTOM ZA <i>NEŠTO. </i> NEMOJTE NIKADA MISLITI DA ZNATE SVE I DA MOŽETE SVE! MALO ZNANJA UVEK JE OPASNIJE OD POTPUNOG
NEZNANJA. MALO SPOSOBNOSTI, DALEKO JE
PROBLEMATIČNIJE OD TOTALNE NESPOSOBNOSTI, BEZ OBZIRA DA LI SU U PITANJU KUĆNI
POSLOVI, VEŠTINE, VOŽNJA, GAJENJE CVEĆA, TALENAT DA POPRAVITE MANJI KVAR NA
AUTU, KOJI VAS JE OSTAVIO NA PUTU......ŠTA GOD DA BILO U PITANJU, PA I OBIČNA
ZAMENA KESE NA USISIVAČU. NEŠTO SE NE PRISEĆAM DA JE U 10 ZAPOVESTI SADRŽANO I
„NE POSTOJI NIŠTA NA OVOM SVETU ŠTO NE SMEŠ ZNATI“. TRUDITE SE KOLIKO MOŽETE,
ALI NIKADA NEMOJTE OTALJAVATI – ILI RADITE ILI NEMOJTE RADITI, OSTAVITE TO
NEKOM KO ZNA. O ČEMU SE GOD RADILO! NEMA TU SREDINE. TU NIKOME OD NAS NE TREBA
BOLJI KRITIČAR, OD SVOJE MALENKOSTI.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">ALI,
KADA VEĆ DAJETE SVE OD SEBE, IAKO NE MOGU UVEK BITI SAVRŠENI REZULTATI, KOLIKO
SE GOD TRUDILI, DOBRO OBRATITE PAŽNJU KAKO REAGUJU ONI, ZBOG KOJIH (I ZA KOJE) NEŠTO
RADITE. AKO SU STALNO NEZADOVOLJNI, AKO NEPREKIDNO IMAJU PRIMEDBE, MAKAR DA SE
RADILO I O BEZNAČAJNOJ SITNICI, NEKA VAM TO BUDE PRVI I NAJGLASNIJI ALARM KAKO
NEŠTO DEBELO NE ŠTIMA. AKO CENIMO TUĐI
TRUD, IMAMO PRAVO ZAHTEVATI DA SE CENI I NAŠ. DAKLE, I PRESLANA SUPA SE LAKO
REŠI, KAD SE DODA MALO VODE, UMESTO DA SE DO U NEDOGLED NEKO IZJAŠNJAVA O VAŠOJ
(NE)SPOSOBNOSTI. AKO NISTE SADISTA,
DAKLE, TO NISTE NAMERNO URADILI, GREŠKE, KOJE SE LAKO MOGU OTKLONITI I
APSTRAHOVATI, NISU VREDNE NAPETE I TEŠKE ATMOSFERE.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">O
KOME GOD DA SE RADILO, AKO U VAŠOJ NAJBLAŽOJ OKOLINI IMATE ONE VEČITE
NEZADOVOLJNIKE, NEUMORNE KRITIČARE, ONE KOJI BI UVEK ZNALI BOLJE (IAKO SE NE
HVATAJU POSLA), ONE ŠTO SVAKI PUT NAĐU ONO NEŠTO, ZBOG ČEGA ĆE UNEDOGLED
ČANTRATI I NABRAJATI MANE URAĐENOM, PRIMETIĆETE KOJOM BRZINOM SA ONOG ŠTO JESTE
ILI NISTE URADILI, ZNALI ILI NISTE ZNALI, PRELAZE NA VAŠE OSOBINE, NALAZEĆI VAM
HILJADU I JEDNU MANU.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">TRANSFERENCIJA
SOPSTVENOG NEZADOVOLJSTVA NA DRUGE JE POZNAT FENOMEN, NE OTKRIVAM JA TOPLU VODU, NI RUPU NA SAKSIJI. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">SVET
JE TAKAV, KAKAV JE, LJUDI SU TAKVI, KAKVI SU STVORENI. OKANITE SE ISPRAVLJANJA
KRIVIH DRINA I NEPREKIDNOG EDUKOVANJA OKOLINE, ALI TO NEMOJTE DOZVOLITI NI
DRUGIMA, BIO TO I NEKO KO VAM JE NAJBLIŽI.
AKO TA OSOBA NEPREKIDNO NALAZI MANE ONOM ŠTO RADITE, ZAPITAJTE SE KOLIKO
TU IMA PRAVIH EMOCIJA, JER, OSOBA, KOJA VAS ZAISTA VOLI, BEZREZERVNO I BEZ OSTATKA,
NEĆE VAM TROVATI ŽIVOT, IONAKO ODVRATNO KOMPLIKOVAN I TEŽAK, NEPREKIDNIM
GUNĐANJEM I PREBACIVANJEM. NARAVNO, JEDNOM ZA SVAGDA
PREISPITAJTE OSNOVANOST PRIMEDABA, KOJE VAM STAVLJA NA TERET IZ SATA U SAT,
MINUTA U MINUT. AKO SVOJIM PONAŠANJEM NE UGROŽAVATE EGZISTENCIJU PORODICE,
SIGURNOST, FIZIČKU ILI EMOTIVNU OSOBA, SA KOJIMA ŽIVITE, SVEJEDNO, NE STVARATE PAKLENU ATMOSFERU U KUĆI, ONDA TO
NEMOJTE DOPUŠTATI NI DRUGIMA. MA, NEKA VAM JE NAJDRAŽA OSOBA NA SVETU!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">LJUDI
SE VOLE U DOBRU I U ZLU, NIJE TO SAMO IZLIZANA FRAZETINA, VEĆ VELIKA ISTINA.
DAKLE, MOŽDA ĆETE BITI I NERASPOLOŽENI, U FAZI DA VAS SVI OSTAVE NA MIRU – AKO
JE NEKOM ZAISTA STALO, TO ĆE SPOZNATI I PUSTITI VAS, UMESTO DA VAM DOSOLJAVA ŽIVU RANU, NAROČITO AKO TO ČINI U NAMERI DA UMANJI SOPSTVENU ODGOVORNOST.</span></b><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">JER,
NE NIKADA NE ZNAMO ŠTA NAS ČEKA. AKO SMO SPREMNI UVEK BITI UZ ONE, KOJI ČINE
NAŠ ŽIVOT POTPUNIM, ONDA TO MORAMO TRAŽITI I OD NJIH. KADA KUĆA GORI, PRVO SE GASI POŽAR, A ONDA SE
ŠAMARAMO I UTVRĐUJEMO KO JE ZAPALIO PRVU VATRICU. TIM REDOM, NIKAKO OBRNUTO.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">IMAMO
OVAJ JEDAN ŽIVOT. NE DOZVOLIMO BILO KOME, ČAK NI SAPATNIKU U GRADSKOM AUTOBUSU
DA NAM DRVI I IZLIVA SOPSTVENU ŽUČ NA NAS, A KAMOLI OSOBAMA, SA KOJIMA DELIMO
SVE ILI BAR MI TAKO MISLIMO.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">AKO
NAS NEKO UBEDI DA NE POSEDUJEMO NITI JEDNU JEDINU VREDNOST, HTELI NE HTELI,
PRETVORIĆEMO SE U SOPSTVENIM OČIMA UPRAVO U TAKVU OSOBU. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">MUKA
MI JE OD SAVRŠENIH I SVEZNAJUĆIH......KOJI SE, U ISTO VREME, NE PRIHVATAJU
NIČEGA, JER „NIKADA NISU ZADOVOLJNI REZULTATIMA ONOGA ŠTO URADE“ ILI „SVE TO
DALEKO BOLJE ZNAJU, ALI NEŠTO NEMAJU VOLJE DA SE NADUGAČKO I NAŠIROKO
IZJAŠNJAVAJU.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b>
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14pt; line-height: 19.9733px;">NIKO OD NAS NIJE SAVRŠEN. AKO STE SAMI PRIHVATILI TU ČINJENICU, NE SMETE PRISTATI NA UKALUPLJIVANJE U MERILA NEČIJIH KRITERIJUMA PO SVAKU CENU. TA VAS OSOBA PRIHVATA SA SVIM OSOBINAMA ILI NE – SREDINA NE POSTOJI. NE MOŽE DEVOJKA BITI MALO TRUDNA I SILEDŽIJA SAMO PONEKAD NASILAN. DOVOLJNO JE I JEDNOM.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14pt; line-height: 19.9733px;">I NIKADA, ALI BAŠ NIKADA NEMOJTE ZABORAVITI – KONSTANTNO STVARANJE OSEĆANJA KRIVICE, UVEK JE PRVI KORAK KA POTČINJAVANJU.</span></b></div>
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b>
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b>
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b>
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJuEc0X9297MbeSuX2qnIMvVL88e2pxgJW_mizBgzvo0UDQBU3tWeNHCx8PXkxXhshHJbzl9AfKoRjfQqoOLMS_IypvLXK4FAzr4eQFXPi7iItt8ShLjbBhVWghMg-9heODL45P6E5su6y/s1600/AA+107.+SAMA+29.12.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="701" data-original-width="600" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJuEc0X9297MbeSuX2qnIMvVL88e2pxgJW_mizBgzvo0UDQBU3tWeNHCx8PXkxXhshHJbzl9AfKoRjfQqoOLMS_IypvLXK4FAzr4eQFXPi7iItt8ShLjbBhVWghMg-9heODL45P6E5su6y/s320/AA+107.+SAMA+29.12.16..jpg" width="273" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotografije preuzete sa pretraživača GOOGLE</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-29554559905393399822017-10-17T14:31:00.002+02:002017-10-17T17:54:17.814+02:00OTVORENO PISMO GOSPODINU MITROPOLITU AMFILOHIJU RADOVIĆU<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">KADA DUHOVNIK, KOJI ŽIVI BEZ BILO
KAKVE EGZISTENCJALNE BRIGE, NE HAJUĆI ZA PODRAZUMEVAJUĆI ZAVET SIROMAŠTVA I NE DELEĆI
SUDBINU SA SVOJOM PASTVOM, ČOVEK KOJI NIJE KANONIZOVAN (ISKRENO SE NADAM DA
NIKADA NEĆE NI BITI), IZJAVI PRE DVA DANA, DAKLE DANA 15.OKTOBRA 2017.GODINE, PRILIKOM DRŽANJA LITURGIJE U PEĆKOJ
PATRIJARŠIJI DA SU </span><b><span style="font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">SRPKINJE ČEDOMORKE</span></b><span style="font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">, ŠTO SE NAJDIREKTNIJE MOŽE TUMAČITI
IZ GOVORA U, NJEMU SVOJSTVENOM STILU – BEZ OSMEHA, SA ONIM </span><span style="font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">POGLEDOM IZ KOGA IZBIJA SVE, SAMO NE
LJUBAV PREMA BLIŽNJEM,</span><span style="font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">
JER</span><span style="background: white; font-family: "georgia" , serif; font-size: 11.5pt; line-height: 115%;">- <b>“</b></span><b><span style="background: white; font-family: "georgia" , serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;">ONE U SVOJIM
UTROBAMA</span></b><span style="background: white; font-family: "georgia" , serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"> <b>POBIJU ZA JEDNU GODINU VIŠE DECE</b> <b>NEGO ŠTO SU POBILI MUSOLINI I HITLER I BROZ</b> <b>I OVI
KOJI SU OVDE NA KOSOVU I METOHIJI. A HOĆETE DA KAO NAROD IMAMO BLAGOSLOV
BOŽIJI”</b></span><b><span style="background: white; font-family: "calibry" , serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;"> !!!!!!!!!! </span></b><b><u><span style="background: white; font-family: "calibry" , serif; font-size: 18pt; line-height: 115%;">KAO ŽENA, KAO MAJKA, ZAHTEVAM OD MITROPOLITA
AMFILOHIJA RADOVIĆA JAVNO IZVINJENJE U SVIM PISANIM I ELEKTRONSKIM MEDIJIMA, A
OD SINODA TRAŽIM NJEGOVO RAŠČINJENJE! I PREDLAŽEM SVIM ŽENAMA, KOJE DRŽE DO
SVOG UGLEDA, DO SVOG DOSTOJANSTVA DA SE PODNESE KOLEKTIVNA – GRUPNA KRIVIČNA
PRIJAVA ZA UVREDU, UČINJENU PUTEM MEDIJA.<o:p></o:p></span></u></b></div>
<h1 style="text-align: justify;">
<span style="background: white;">NE DOZVOLJAVAM DA
ME BILO KO, KO NE ZNA ŠTA JE TO NOSITI DETE 9 MESECI, PREŽIVLJAVATI STRAHOVE
HOĆE LI BEBA BITI ZDRAVA, HOĆE LI NASLEDITI NEKU BOLEST, HOĆE LI PODLEĆI
UTICAJU ZRAČENJA, KOJIM NAS JE OBDARIO </span><span style="background: white; font-family: "times new roman" , "serif";">“</span><span style="background: white;">MILOSRDNI ANĐEO</span><span style="background: white; font-family: "times new roman" , "serif";">”……</span><span style="background: white;">.. KO NIJE DANE PROVODIO U PONIŽAVAJUĆE SKRNAVIM
PORODILIŠTIMA, BEZ SAPUNA, BEZ UBRUSA, BEZ OSNOVNIH TOALETNIH POTREPŠTINA,
GADEĆI SE PONIŽAVAJUĆE NEUREDNIH TOALETNIH ČVOROVA, JER NE SME ZARAZITI TEK
ROĐENU BEBU</span><span style="background: white; font-family: "times new roman" , "serif";">………</span><span style="background: white;"> KO NIJE PROŠAO SVE STRAHOTE NJIHOVOG ODRASTANJA,
NJIHOVE TEMPERATURE, KOJE ZA TREN MOGU PREĆI U STANJE FRASA.......... ONAJ, KO
NEMA POJMA ŠTA ZNAČI PONIŽAVATI SE I MOLITI LJUDE DA POMOGNU LEČENJE SVOGA ČEDA......KO
NE ZNA DA SU POTREPŠTINE ZA DECU – HRANA, ODEĆA, OBUĆA, KNJIGE I TOLIKO TOGA
JOŠ, DALEKO SKUPLJE NEGO ZA ODRASLE, A NE SEĆAM SE DA JE POKRENUO INICIJATIVU U
IME SINODA ZA UKIDANJE PDV-a NA SVE PROIZVODE POTREBNE DECI........KO NIKADA
NIJE RAZMIŠLJAO KAKO ĆE IH ISHRANITI, KADA SE ŽIVI OD SOCIJALNE POMOĆI, JER
POSLA NEMA, JER SU OBOJE RODITELJA TEHNOLOŠKI VIŠAK, PA DEDE I BABE ODVAJAJU
BUKVALNO OD USTA NAJVEĆI DEO SVOJIH BEDNIH PENZIJA........KO NIKADA NIJE DIZAO
KREDITE ZA NJIHOVU ŠKOLARINU, NIJE OČAJAVAO JER NE MOGU NAĆI POSAO, IAKO SU
KVALIFIKOVANI, MLADI, JAKI I SPOSOBNI.......</span><i><span style="background: white; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">NE
POSTOJI OSOBA NA OVOM SVETU KOJA ME SME NAZVATI ČEDOMORKOM, A DA JA TO OĆUTIM I
UPOREĐIVATI ME SA HITLEROM!!!!!</span><span style="background: white;">, </span></i><i><span style="background: white; font-size: 16.0pt; line-height: 115%;">A </span></i><i><span style="background: white; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">OVE OSTALE DA NE
NABRAJAM! NITI ĆU PREĆUTATI, AKO TO ČINI DRUGIMA.<o:p></o:p></span></i></h1>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 13.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 13.5pt; text-align: justify;">
<span style="background: white; font-family: "calibry" , serif; font-size: 16pt; line-height: 115%;">UVAŽENI MITROPOLITE, AKO SAM JA, KAO ŽENA,
NEDOSTOJNA DA OBIĐEM BRODOM OKO SVETE GORE, PA ZA TO MORAM TRAŽITI POSEBNU DOZVOLU, A KAMOLI DA STUPIM NA TO SVETO TLO, KOJE, JE LI, PODNOSI SAMO
BLAGOSLOVLJENA MUŠKA STOPALA, MAKAR I RANIJE PLIVALA PO TUĐOJ KRVI, NJIHOVOM ZASLUGOM PROLIVENOM.......AKO JA I MOJE SESTRE PO POLU I SUDBINI
DOČEKAMO DA NAS VI TAKO RUŽNO I NEDOSTOJNO PONIŽAVATE, VREĐATE NA NEČUVEN
NAČIN, ZA KOJI BI NEKO DRUGI VEĆ ISTE VEČERI ZAGLAVIO ZATVOR.......AKO ZA OVAJ
GOVOR MRŽNJE OSTANETE NEKAŽNJENI.......</span><b><span style="background: white; font-family: "calibry" , serif; font-size: 20pt; line-height: 115%;">ONDA, SAVRŠENO
SVESNA OZBILJNOSTI SVOJIH REČI I POSTUPAKA, OGORČENA ALI PRISEBNA, JAVNO
IZJAVLJUJEM DA VIŠE NI JEDAN JEDINI PUT DO KRAJA SVOG ŽIVOTA NEĆU UĆI U BILO
KOJI PRAVOSLAVNI HRAM.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 13.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 13.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "calibry" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">NE MOŽETE NAM OPROSTITI ŠTO SAMO MI – ŽENE,
RAĐAMO DECU?!?!?! PA, MI IH NOSIMO,
RAĐAMO, MI SE NAJVIŠE I BRINEMO O NJIMA,
ČAST IZUZECIMA, MI SE ODRIČEMO SVEGA, DA BI NJIH NAHRANILI I PODIGLI. E, ŽAO MI
JE, BOG JE OČITO ZNAO ŠTA RADI, KADA JE BLAGOSLOV RAĐANJA DAO BAŠ ŽENAMA. A,
AKO DRŽAVA, CRKVA NI DRUŠTVO TO NIMALO NE OLAKŠAJU, ONDA ŽENE IMAJU POTPUNO
PRAVO DA ODLUČE HOĆE LI RODITI ILI NE! <o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "calibry" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;"><br /></span></b>
<span style="font-family: calibry, serif;"><span style="font-size: 24px;"><b>U SVAČIJE CIPELE VALJA STATI.....SAGLEDATI SVAKU POJEDINU SUDBINU ONAKVU, KAKVA ZAISTA JESTE.....POSMATRATI SVAKI SLUČAJ ZASEBNO.....NIKO NEMA PRAVA GENERALIZOVATI NEČIJE ODLUKE, JER SVAKO IMA SVOJE RAZLOGE. A POGOTOVO NE NA OVAKO NEPRIHVATLJIV NAČIN VREĐATI I PONIŽAVATI, TO SU NAJBLAŽI IZRAZI, KOJE MOGU NAĆI. SVAKOJ ŽENI, KOJA PRIBEGNE TOM ČINU, NI NAJMANJE LAKOM NI JEDNOSTAVNOM, MOŽE SUDITI ISKLJUČIVO BOG. NIKO DRUGI!</b></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 13.5pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 13.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "calibry" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 115%;">RAŠČINJENJE I ZATVOR – DRUGE KAZNE NEMA. <o:p></o:p></span></b></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-15008772801122061042017-10-07T19:19:00.000+02:002017-10-07T19:21:48.882+02:00NAPIŠI JEDNU LJUBAVNU.....<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<o:p><br /></o:p></div>
<div class="MsoNormal">
<o:p><br /></o:p></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyzWJhenMe3jT31eSL5Wy3Jg1UqnBastANhpqGL5BEB6ddf6cIhYH7qw-ybwxW0JTEW3S6O6y2uNuf6VNxPuXuHva1cS7aCt8jtqNY0VXGZwiRU8Plw_XHFowbRZGvynAFIxTw_nTwHGcc/s1600/AA+85+RU%25C5%25BDE+ROZA+LJUBICA+15.12.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="534" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyzWJhenMe3jT31eSL5Wy3Jg1UqnBastANhpqGL5BEB6ddf6cIhYH7qw-ybwxW0JTEW3S6O6y2uNuf6VNxPuXuHva1cS7aCt8jtqNY0VXGZwiRU8Plw_XHFowbRZGvynAFIxTw_nTwHGcc/s400/AA+85+RU%25C5%25BDE+ROZA+LJUBICA+15.12.16..jpg" width="355" /></a></div>
<div class="MsoNormal">
<o:p><br /></o:p></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">U početku beše to samo flert.</span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Mogla je to sebi dozvoliti. Završila je studije, diplomirala sa
odličnom ocenom, nije ni par meseci prošlo kako se I zaposlila. Uspeh na
studijama joj je itekako bio važna stavka u CV-iju, ali ni tatina pomoć nije
odmogla. Smatrao je da deca, bar u početku, moraju imati izvesnu…..pomoć.
Počela je kao volonter, ali su je primili u redovan radni odnos vrlo brzo, već
je Novu godinu proslavila kao punopravan član firme.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Vrlo brzo se uselila u svoj, lepo sređen I renoviran dvosoban stan, na
tihoj lokaciji kod reke, koji su njeni do tada davali u zakup. Nije baš
preterano obraćala pažnju šta joj rade roditelji, ionako je njihov život bio
podređen njoj – ćerki jedinici, ljubimici, prvom ženskom detetu u porodici, gde
su se rađala samo muška deca. Ali, ipak je primetila da otac satima izbiva iz
kuće, čak se u jednom moment uplašila da nije podlegao krizi srednjih godina.
Kada su joj roditelji u plišanoj plitkoj kutiji, ukrašenom velikom zlatnom
mašnom, predali ključeve od NJENOG stana, kada ih je, prilikom ulaska, zapahnuo
miris sveže boje na blistavoj drvenariji I sjajnog, sveže prelakiranog parketa,
sa mnoštvom ugradnih plakara, dovoljnih za njenu pozamašnu garderobu I cipele,
ekstra-modernim kupatilom sa velikim džakuzijem, nameštajem, uklopljenim do
savršenstva I ogromnim TV-om, shvatila je, konačno, razlog očevog višečasovnog
izbivanja – sređivao je dom za njihovu ćeru, koja ih nikada nije razočarala ni
izbrukala, uvek bila mirno I poslušno dete, pa onda mila I draga devojka, bez
pubertetskih marifetluka. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Lako je stvoriti nešto od sebe, kada već ima rešene osnovne stvari na
početku svog zrelog životnog veka, govorio joj je tata, prekidajući njena
zahvaljivanja, dok su oboma lica blistala od sreće zbog još jednog lepog
trenutka, kojim ih je njihova malena obdarila. Uvek je bila poslušna, razumna,
vredna, treba takvo dete nagraditi I ukloniti joj sve prepreke, ako je to bilo u njihovoj moći.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Pa….kakva kod kuće, takva I na poslu. Trudila se da što brže nauči
posao, od kolega, od nižih službenika, nijedno znanje nije bilo suvišno. Uvek
nasmejana, raspoložena, skupo I
kvalitetno obučena, ali u granicama pristojnosti, sasvim dovoljno da se svaka
žena u njenom prisustvu ne oseća ugroženo. Iako je bila najmlađa, brzo se
uklopila u kolektiv.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Izlasci petkom posle posla, valjda po ugledu na druge, srećnije
zemlje, postali su vrlo brzo I njena navika. Zašto ne, umovala je, nenavikla na
viski, dok je stizala četvrta tura pića, radilo se naporno, treba malo I
opuštanja, rasterećenja od svakodnevnih problema.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Valjda je upravo zbog te opuštenosti odgovorila osmehom na netremičan
pogled visokog, plavokosog muškarca, odevenog u grafitno-sivi ARMANI, koji je
njemu bio sasvim dovoljan podstrek da se ugura na sedište pored nje, baš kad je
slučajno ostalo upražnjeno, jer je njegov dotadašnji korisnik otišao da se
malo…..osveži I pokuša sprati sa već zacrvenjenog lica alkoholni umor.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Već posle par rečenica, koje je ležerno izgovorio, shvatila je da ima
posla sa profesionalnim kozerom, starijim od nje petnaestak godina, koji uvek
zna šta I kada treba reći. Nije posezao za oveštalim frazama I izlizanim
komplimentima, sklanjajući joj pramen zlatne kose sa lica, a onda ljubeći
gornji deo njenog užarenog dlana, netremice je gledao u oči i pitao je, nikoga
određenog, “zar je od svih mesta na svetu, baš u ovom baru trebao naći najlepšu
devojku na svetu”, onim promuklim glasom, kao Bogart u
“Kazablanci”…..Otelotvorenje scene, koju je gledala desetine puta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Dakle, bio je to samo flert. Bar je onda to tako mislila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Dopratio je do kuće, džentlmenski ispratio do lifta I njenog stana,
utisnuvši leptirast poljubac na njenu nadlanicu, poželeo joj lep vikend. I
ostavio je pred vratima, otišao, ne osvrnuvši se, dok se ona lomila da li treba
da ga pozove “na kafu” ili ne. Dakle, samo se očima osmehnuvši na vratima
silazećeg lifta, ostavio je damu sa svim njenim dostojanstvom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Ni Bogi to ne bi bolje izveo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">***************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">I…..tako je počelo. Nikada nije saznala kako je došao do broja njenog
telefona, kada joj se javio posle osam predugih dana, tokom kojih je million
puta pitala sebe gde je to pogrešila I šta to nije dobro uradila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Doduše, kada je u njenu kancelariju dostavljač doneo buket
ljubičasto-belih orhideja, sa praznom karticom za pošiljaoca, znala je da to
može biti samo on. Naglo usplamtela nada brzo se ugasila posle još nekoliko
dana otežalog ćutanja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Nije hodala – lebdela je. Uzalud se pokušavala usredsrediti na posao,
srećna što ih je čudom zadesila mirna nedelja, pa se mogla izgovoriti na
nadolazeću virozu, pa tako opravdati svoje usplamtelo lice, dok je neprestano
mislila na njega. Telefon je I na poslu I kod kuće surovo – ćutao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Kada se javio u nedelju ujutru, posle 8 predugih dana, toliko je bila
srećna, da je zaboravila sve savete iz bontona za mlade dame. Dakle, nije bila
ravnodušna, nije mu rekla kako je “eto, baš zauzeta, jako joj je žao, ali
upravo danas se ne može videti sa njim, možda ovih dana…..”. Na njegovo obaveštavanje
kako je vodi u šetnju po šumi, pa onda na ručak u jedan izvikani restoran, do
tada rezervisan samo za političku elitu, samo je zadihano prozorila da će biti
na parkingu, kada on dođe po nju. Tada je potpuno prečula da u njegovom pozivu
nije bilo pitanja. Bilo je to obaveštenje šta će raditi tog dana.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Otvorio je vrata blistavog BMW-a, utisnuvši joj lagani poljubac na
gornji deo dlana, nasmešio se kada je osetio udare njenog srca I krenuo….On je
već znao kuda idu, zašto treba da je pita.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Šetali su kroz još orošenu šumu, pričali…pa, ni o čemu posebnom, ali
se grejala na toplini njegovog plišanog baritona. Što se nje tiče, mogao je
govoriti I o vremenskoj prognozi, nikada se nije mogla setiti koje su to bile
njihove…..bolje rečeno, njegove prve teme. Kao kroz maglu se prisećala da je
možda bilo reči o njenoj firmi, o direktoru, koga “odlično poznaje, svake
subote su u lovu”….a možda I o nečemu drugom. Čuo se samo njegov glas. Ona je
najveći deo šetnje prećutala, gledajući visoke krošnje, udišući oštar, svež
vazduh, već stran njenim nenaviklim plućima, jer je po ceo dan provodila u
zatvorenom prostoru. Na mahove se osećala kao Uspavana lepotica iz onog
prelepog Diznijevog crtaća, jer je imala utisak da se sve razmiče pred njima –
I trava, sa tek pokojim otvorenim cvetom I grmlje I drveće.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Posle šetnje ju je odveo u restoran, rekavši kako su zaslužili jedan
dobar ručak. Samoj sebi je delovala kao provincijalka, koja je prvi put došla u
veliki grad – nije se mogla načuditi raskoši intimne sale za ručavanje, svežem
cveću na svakom stolu, bledo-žutim damastnim stolnjacima I istim takvim
salvetama, srebrnom priboru za ručavanje, tanjirima od nestvarno tankog belog
porcelana, oivičenom samo jednom uskom zlatnom linijom…..<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Uzeo je jelovnik, okrznuo je pogledom, videći blanko-pristanak u
njenim očima, pa poručio dve <i>nisoaz </i>salate,
negodujući što nemaju <i>pate de foi gras….</i>i…..šampanjac.
Nekoliko minuta je raspravljao sa konobarom o godini, pa, žaleći što nema ništa
iz 1991.godine (“to je bila izuzetna sezona za vino”), poručio deset godina
star MOET. Naravno!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj35cNxS7tI-PcTyXfF5wLFnNtq2niZ7oHVkImMsMmje5XGWjqfj4DzDnn9QAsfN5sPMSZM7uNz5Ln-TIhEM5L_ebG8nJ-8T_sgt6sEMCOB1wecwi1tGb7OXixEO6IMHONNqS1lv6cfnzYV/s1600/MOET+MARIJELA+18.04.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="719" data-original-width="480" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj35cNxS7tI-PcTyXfF5wLFnNtq2niZ7oHVkImMsMmje5XGWjqfj4DzDnn9QAsfN5sPMSZM7uNz5Ln-TIhEM5L_ebG8nJ-8T_sgt6sEMCOB1wecwi1tGb7OXixEO6IMHONNqS1lv6cfnzYV/s320/MOET+MARIJELA+18.04.16..jpg" width="213" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">I opet, samo jedva osetan poljubac na njen oznojani dlan, kada je
dopratio do njenog stana.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Tada nije mogla znati da je to jedna od jako, jako retkih nedelja,
koje je proveo sa njom. I nije joj bilo
važno što baš ništa ne zna o njemu, jer su njegovi monolozi bili o opštim
stvarima, filmovima koje voli, knjigama koje bi hteo pročitati, “ali
jednostavno nema vremena za to”.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Koliko je bila impresionirana njegovim savršeno gospodskim držanjem,
kada nije bilo borbe ispred njenog ulaza sa uspaljenim libidom svog kavaljera
za to veče, dok je sklanjala glavu od vlažnih poljubaca, što su mirisali na
pivo, trudila se odbraniti od nervozno znojavih ruku, koje su čupale sve sa
nje, da bi sva razbarušena utrčala u sigurnost ulaza……utoliko se počela pitati
šta je to na njoj toliko neprivlačno, kada mu ona telesno nije bila zanimljiva.
Jer, nemoguće da se baš toliko uzdržavao. Gledala je u velikom ogledalu svoje
tek oblikovane kukove, uski struk, dugačke noge sa tek kojim odbleskom celulita
(višesatno sedenje je ipak počelo uzimati svoj danak), grudi poput jedva
sazrelih jabuka, dugačak vrat I gustu kosu, koja joj se spuštala do
pleća……svesna je da nije savršena, ali, ni uz najveću samokritičnost nije mogla
sebi naći neku tako veliku manu, koja bi na njega, bez obzira što je odlično
izgledao, mogla delovati odbijajuće.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Nije joj ni na pamet padalo da iskusni zavodnik samo priprema svoj
plen. Laički rečeno, “drži je u marinadi, što duže stoji, biće sve bolja”.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">I kada je, sada već na njeno insistiranje, prvi put ušao u njen stan,
ovog puta I bez onog formalnog poziva na piće, ona već bila potpuno spremna za
njega, goreći od neutažive želje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Prvi put je bila zaista srećna što ima široki krevet, prekriven
satenskim prekrivačem, koji je tako spremno dočekao njihova ustreptala tela.
Sve je bilo toliko logično, toliko prirodno, kao da je stvorena samo za njega I
po njegovoj meri. Kao I on za nju. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Čak i kada nisu bili u zagrljaju, privijala se uz njega, ne mogavši se
zasititi mirisa njegove kože, tretirane skupim gelovima i Diorovim
„FAHRENHEIT“-om, mišića, koji su se prelivali ispod te negovane kože,
oblikovanih u nekoj trendi teretani.
Trudila se da ne drema, toliko je uživala u toplini njegovog tela, koje je tako
posednički obavijalo njeno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Svaki njegov odlazak, nakon par sati, obično pre ponoći, doživljavala
je bolno, jednako kao amputaciju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Bili su tek na početku, a ona je zaglibila preko ušiju....svesna da
ovog čoveka, ovog njenog muškarca, kako ga je doživljavala, neće moći tek tako
odstraniti iz svog života, čak i da hoće. A nije joj padalo na pamet.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Možda…..da je manje vremena provodila nad knjigom, više izlazila, više
se družila…..da je imala više veza, maker I neuspelih, makar I onih na jednu
ili par noći….imala bi više iskustva, umela bi prepoznati beskrupuloznog
zavodnika. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Sve je to kod dece čista lutrija, isključivo stvar sreće. Ako im
braniš da se “rano stave u promet”, da pre dvadesetih upoznaju I tu stranu
života, stavljaš ih u poziciju mladunčeta, koje je iz zabrana, omeđenog
bodljikavom žicom, odjednom ušlo u crnu, nepreglednu šumu, sa svim opasnostima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Tamni vilajet – kako god da postupiš, jedno ti kajanje ne gine.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">***************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">I krenula je ta njihova veza, kao da se poznavali celog njenog života.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Nije joj bio prvi. Uspela je potisnuti znojavo, bolno iskustvo sa
prvim momkom iz gimnazije, dok su njegovi bili na odmoru, van grada. Zato je I
izbegavala veze I vezice, ne shvatajući čemu takva fama oko to malo užurbanih,
nervoznih pokreta, kada je neprekidno valjalo prebirati po glavi da nema
zaštitu, a momku na pamet ne pada bilo šta, jer “kad već noge ne pere u
čarapama, onda neće ni…..”.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Ali je već tada znala da će pečat, koji ostavlja na njoj, njenom telu,
njenoj dušu, biti neizbrisiv za ceo život.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Sve je na ovom svetu izloženo neumitnom delanju vremena. Dakle, I
njihova veza.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Kada je prošla prva opčinjenost, a njen razum I zdrava logika, koju je
nasledila od uvek promišljenog oca, prevladali prvi opčinjenost, počela mu je
postavljati pitanja. O njemu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Saznanje je bilo – poražavajuće.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Ljubav njenog života, muškarac zbog koga je bila u stanju žrtvovati I
sebe samu, je – oženjen, već nekih 15 godina, sa dva sina, tek ušla u pubertet.
Došao u grad na studije iz neke nedođije, gde se I terenskim vozilom teško
stiže, kada kasna jesen rasturi I inače loš put, pa je sve u blatnjavim
jarugama I kada zapadaju smetovi, oženio se koleginicom sa studija, “uhvatila
ga na trudnoću, pa je morao”. Ali mu zato nije smetalo da tast I tašta obezbede
raskošnu kuću u najlepšoj I najmirnijoj ulici u gradu, odličan I dobro plaćen
posao za oboje, kućnu pomoćnicu sa neograničenim radnim vremenom, dadilju I
vrtlara. Naravno, podrazumevao se I ulazak u elitu, Rotary klub, bavljenje
lovom, redovni godišnji odlasci na jedrenje I to njemu, koji je krišom naučio
da pliva na gradskom bazenu, u ranom terminu, kada je bio siguran da ga niko
neće videti. Takođe I ulazak u predsedništvo prestižnog sportskog kluba….za
trgovinu igračima, koja se nije mogla obaviti bez njegovog učešća, saznala je
tek nekoliko godina kasnije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Ukratko, upala je u najotrcaniju od svih mogućih šema.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20.0pt; line-height: 115%; mso-bidi-font-family: Aharoni;">Njene suze otirao je poljupcima, moleći je da ne plače, ne može čuti
njene jecaje, sve će biti dobro…..Jer, <i><span style="color: #365f91; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">zajedno su samo
zbog dece…….a I čim deca porastu……<o:p></o:p></span></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Valjda I Stari zavet sadrži te dve
najizlizanije fraze, samo je izgubljeno negde u silnim prevodima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">On je voli…..ma voli, <i>obožava je, </i>ona je ceo njegov svet, neće
proći dugo I oni će biti zajedno, kada će baciti taj otrcani <i>ROLEX</i>, optočen dijamantima, jer ga “mrzi
iz dna duše, on mu je uvek najgori neprijatelj, kada mu daje do znanja da se
mora vratiti u onu mrsku kuću”. Imaće decu, sanja o devojčici, lepoj kao majka
I pametnoj na oca (zabezeknuta, oćutala je odgovor), koju će učiti da pleše I
čuvati kao zenicu oka svog. I nju će okovati u zlato, obaviti to čudesno telo,
bez koga ne može, najlepšim kreacijama, nju, koju svi žele, a jedini je ON ima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nekako se uspela smiriti, iako je sve
to podsećalo na otaljani scenario za jeftin film iz holivudske “B” produkcije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Da je Tolstoj imao volje I malo se
više raspisao u prvom stavu romana ANA KARENJINA, nakon konstatacije da je
svaka nesrećna porodica, nesrećna na SVOJ način, sigurno bi dodao rečenicu –
“Dok je svaka ljubavna veza oženjenog muškarca se neudatom ženom nesrećna na
ISTI NAČIN.”<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ali tada, dok je grlio, milujući joj
meku kosu, uvrćući uvojke dugim prstima, na kojima je šljaštila burma I prsten
sa oniksom I dijamantima, mislila je……mislila je da će to tako I moći. Vole se,
uživaće zajedno nekoliko godina, dok <i>deca
ne porastu.<o:p></o:p></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Jer, ionako je, kada je zaključivala
ugovor o radu, potpisala I blanko-otkaz, od milošte zvan “bebi-otkaz”, što
znači da od trudnoće I dece nema ni pomena, bar ako želi da tamo radi I dalje.
Pa, mlada je, nije baš spremna na obaveze, a do 30-e ima još dovoljno vremena.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nije čula njegov izdah olakšanja.
Prošlo je mnogo bolje, nego što je očekivao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Sada, kada je (bar joj se tako
činilo) znala na čemu je, stvari su upale u svoju ugodnu kolotečinu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Sve je bilo lepo, bar prvih nekoliko godina.
Pa, <i>skoro sve.<o:p></o:p></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Trudila se da ne razmišlja o samotnim
vikendima, praznicima, godišnjim odmorima……Uspela je sebe ubediti da joj tako
baš savršeno odgovara, jer ima dovoljno vremena da sredi stan, iako je mama
bila tu za sve teže poslove I nabavku…..da bude sa roditeljima, da se vidi sa
drugaricama……Ionako preko nedelje nema vremena ni za šta, govorila je svima,
što I nije bilo netačno, jer je svaki trenutak, kada bi se vratila sa posla,
posle obaveznog odlaska u teretanu I dugog, osvežavajućeg odmora u svojoj
velikoj kadi, trošila na spremanje……za njega.
Prala je kosu svaki dan, on je toliko insistirao da uvek bude mirisna I
meka za njega, masirala je telo, kako bi skinula I najmanji trag nakupljenog
viška, mazala je specijalnim losionima, koji su njenoj savršenoj koži davali
taj svilasti sjaj I glatkoću svile, a onda, u Valentinovom negližeu I
spavaćici…..čekala! Na njegov telefonski poziv, kojim najavljuje svoj dolazak,
na zvuk njegovog glasa, kada joj saopštava da mu zgusnute obaveze ne dopuštaju
da dođe kod nje, a ona se trudila da on ne čuje tihi uzdah
razočaranja……Nepročitane knjige su se gomilale, više nije imala koncentracije
za njih, iako je godine I godine provela u čitanju…..Vesti je nisu
interesovale, a filmovi su previše podsećali na ono, što nije imala – srećne
brakove, musavu decu neodoljivih bezubih osmeha, zajedničke večere, radost
spremanja obroka za porodicu……<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Imala je dobru platu, roditelji su
joj uvek nešto kupovali. Ali, ipak ne bi sebi mogla priuštiti firmiranu
garderobu, nakit od kog je zastajao dah, najskuplju kozmetiku I originalne
parfeme, sve u paketu sa novim novcijatim autom, da nije bilo njega.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Obasipao ju je poklonima, bilo je
dovoljno samo da pomene nešto što joj se dopada, za par dana je to već imala.
Na trenutke se pitala odakle mu taj silni novac, znala je da <i>za izdržavanje svoje porodice I potrebe
žene, sa kojom je samo zbog dece, </i>izdvaja pozamašnu sumu. Spominjao je neke
silne upravne odbore, a njegova česta putovanja sa čelnicima sportskog kluba,
sa kojih se uvek vraćao poput deda Mraza, nagoveštavala su da je trgovina
igračima itekako isplativ posao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Trudila se da to potisne. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ne kaže se bez razloga da je najteže
sakriti kašalj, ljubav I siromaštvo. Sa siromaštvom I kašljem nije imala
problema, ali ljubav…..E, tu je već išlo malo teže.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Još je nekako I mogla zavarati
koleginice na poslu, koje su je sa zavišću posmatrale, uvek savršeno doteranu,
dok je iza nje ostajao trag najskupljih parfema, koje je menjala svakodnevno, u
zavisnosti od raspoloženja. I njih je, kao I svoje drugarice, mogla ubediti da
su tu njeni roditelji, koji je obasipaju lepim stvarima, a za troškove faktički
I ne zna, jer to sve oni plate, “kad već imaju samo nju”. Njih je mogla ubediti
da je nakit, za koji nije mogla dozvoliti da čami u tamno-plavim plišanim
kutijama, samo dobra bižuterija. Ali, majka je sve sumnjivije gledala na njene
ruke I vrat, dok se raspitivala kada će već jednom naći ozbiljnog momka, jer
godine idu, valja razmišljati o udaji…..Izbegavala bi odgovor, žaleći se kako
je prezauzeta, jako mnogo radi, a I momci su……čudni. Plaši se da je za svakog
od njih previše dominantan njen stan I auto, svako ko se oženi sa njom u startu
je rešio sve egzistencijalne problem…..A I na poslu se loše gleda na udate
žene, one su uvek prve na spisku, kada dođe do redukcije radne snage. Ima još
vremena, prošlo je doba, kad je neudata devojka posle 20-e smatrana usedelicom,
ovo je “tehnološki baby-bum, gde ima mesta samo onima, koji ne pitaju za radno
vreme.”<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Koliko je ubeđivala njih, višestruko
jače je ubeđivala – sebe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzVjqd170gtTpPX1Kxj3kMeVzQFcVi6kgCQUCik0XcR6vdl2Lnd2FWYswL1bKCtWzSDHOR5Dmp1VEyINnIMU072IMzHA4qOin_u5eB-jSFzw5mjMrcy8ac_FZ0PBreU1MWNJiI5kJXYKxS/s1600/AA+SLATKO+GORKO+SMARAGD+I+PTICA+12.11.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="600" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzVjqd170gtTpPX1Kxj3kMeVzQFcVi6kgCQUCik0XcR6vdl2Lnd2FWYswL1bKCtWzSDHOR5Dmp1VEyINnIMU072IMzHA4qOin_u5eB-jSFzw5mjMrcy8ac_FZ0PBreU1MWNJiI5kJXYKxS/s320/AA+SLATKO+GORKO+SMARAGD+I+PTICA+12.11.16..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Jer, lepo je I udobno ne razmišljati
koliko šta košta, ne brojati novac u novčaniku, niti proveravati stanje na
karticama. Toliko primamljivo zvuči da je dovoljno samo nešto da vidi I poželi
– za par dana je već bila ponosna vlasnica. Činilo joj se – ceo svet je njen.
Osim par sitnica…..<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Da ga nikada ne sme zvati, jer, ne
zna se u kakvom je društvu I da li će nekome morati polagati račun KO je osoba,
koja tako uporno pokušava stupiti u kontakt sa njim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Da, sa dolaskom kući, više ne sme
upotrebljavati ni šminku ni mirise, kojima se tako izdašno prskala, kada je
išla na posao. Sve to ostavlja tragove, koje on ne može objasniti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Da je, kad se jednom prilikom
prihvatila posla raščišćavanja prepunih plakara, u kojima se već sve gužvalo,
shvatila da nosi isključivo boje, koje ON voli – belu, ljubičastu, pink,
eventualno neku pastelno plavu Ili zelenu. Crna, marinsko plava, tamno
zelena……bile su samo u njenim sećanjima iz mlađih dana, pre njega. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Da više nije gospodar svoga vremena,
slobodne sate tokom radne nedelje troši čekajući na njega, a kada je ON
zauzet……onda on uvek mora znati gde je ona I koliko dugo ostaje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Da se može družiti samo sa onima,
koje ON odobri, koji prođu kroz njegove sigurnosne filtere. Dakle, udate žene,
pogotovo sa decom, su zabranjene, može
joj svašta pasti na pamet. Drugovi – “da ti nije palo na pamet, prijateljstvo
između muškarca I žene ne postoji, nemoj slučajno da nešto čujem!”.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">I ta podsmešljivo-sumnjičava
posmatranja starijih kolega sa posla, koji su bili potpuno ubeđeni da ima
dobrog I izdašnog sponzora, značajan pogled njenog direktora, kada bi mu u
retkim trenucima nešto donela na potpis, sa tragom žaljenja što je već zauzeta,
a baš bi rado…..malo proširio poznanstvo sa njom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Kada bi zapadala u takve krize, uvek
se ponašala kao prema cipelama, koje lepo izgledaju, dobro joj stoje, ali,
koliko god ih nosila, žuljaju je, nešto joj smeta, dok ih nosi…..Ništa lakše,
nego promeniti ih. Kao što ništa lakše nije bilo zamajati se novim odlaskom u
kupovinu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">U centru njenog sveta bio je
isključivo ON. Njemu je to savršeno odgovaralo. Ona je, sve češće, počela
postavljati sebi pitanja, na koja nije mogla pronaći pravi odgovor. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Koliko god se trudila, nije mogla
izbaciti odnekud, iz same podsvesti, saznanje da je udovoljavajući njemu,
izgubila – sebe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Onda je došlo vreme, kada su se njene
drugarice počele udavati. Nije mogla odbiti poziv na svadbu, detinjstvo I
devojaštvo su provele zajedno. Bila je tamo jedina – sama. Sve ostale su imale
momke, verenike, drugove, braću…..jedino je stolica pored nje bila prazna. Dok
se igralo, još nekako, ali, kada se sedne……skoro da nije imala sa kim da
nazdravi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Sve teže je bilo nalaziti izgovore I
objašnjenja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Uporedo sa njenim narastajućim
nezadovoljstvom, počeo se menjati I on. Bila je ubeđena da ga poznaje do
najsitnijeg njegovog delića, ali taj novi lik, koji se počeo pomaljati svaki
put kada nečim ne bi bio zadovoljan, izazivao je u njoj osećanje čistog I
nepatvorenog užasa.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Kada bi ga u retkim trenucima pitala
kako napreduju njegove pripreme za razvod, videla je sa koliko se napora trudi
da joj objasni da “još nije vreme, stariji sin je na prvoj godini fakulteta,
mlađeg čeka prijemni I sve te peripetije oko upisa, bilo bi pogubno po njih da
sada prođu kroz sav taj užas oko razvoda”.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nakon toga, kada je I mlađi naslednik
već postao student, žena mu se, reče, razbolela. Pa eto, nema smisla, dok je
ona u tako teškom stanju, on pravi lom, neizvesno je kako bi to podnela, a I
deca mu nikada ne bi oprostila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Samo je jednom, na njeno uporno
insistiranje, morao saopštiti koja je to teška bolest, zbog koje bi bilo kakva
promena na gore, fatalno uticala na zdravstveno stanje njegove žene, valjda ne
mogavši smisliti ništa drugo, rekao – “<i>DEPRESIJA”!<o:p></o:p></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Prvo nije mislila da je ozbiljan. A
onda je, kada je shvatila da je zaista čula to što joj je rekao, potpuno
izgubila kontrolu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">“Depresija? Ma, koga ti ovde
zajebavaš, to je znači ta smrtonosna dijagnoza, zbog koje gospođa mora biti u
posebnim uslovima?! Ne prekidaj me, ne kažem ja da to nije ozbiljno, ali
čoveče, depresija je bolest nacije, ako nisi znao! Kako bi ti nazvao MOJE
stanje, kada sagledam svoj život, perspektive, kada priznam sebi da već
godinama lažem sve oko sebe, koleginice, drugarice, roditelje, ako ti već ovi
ništa ne znače, roditelje koji su me podigli I sve mi omogućili?! Ja više nemam
svoj život, živim I dišem onoliko, koliko mi ti dozvoliš! I to tebi nije
zabrinjavajuće, kada nema dana, a da ne poželim da me nema…..Kako bi TAKVO
stanje ti nazvao, prepametni I sujetni licemeru?!”<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Valjda je sve očekivala, osim njegove
nagle reakcije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ustao je, srušivši sve sa stola,
dograbio jastuče I svom snagom odvalio po staklenim vratima između dnevne I
spavaće sobe. Onda počeo da urla kako ima posla sa nezahvalnom I podlom kučkom,
koja bi <i>bila ko zna gde, da nije njega,
malo sutra bi se oblačila kao najveća dama I nosila kraljevski nakit. I pored
svih problema koje ima, na poslu, u klubu, u kući, onda kada dođe da se malo
opusti, ONA mu pravi pakao?!<o:p></o:p></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Snažno je stegnuo za obe ruke, skoro
da ih polomi (nedeljama je nakon toga morala nositi duge rukave, da sakrije
ružne modrice), odbacio je na fotelju, mislila je da će je početi tući…..Onda
se sručio na pod, usred onog krša, i……počeo plakati, glasno zazivajući mir,
koji je jedino imao tu, kod nje, a sada ga je ona uništila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Umesto da ga ostavi, neka kuknja u
haosu, koji je sam napravio, kada ga je prvi put videla I čula da plače, prošla
mu je, <i>izvinjavajući se što je dospeo u
takvo stanje, zaista ništa loše nije mislila, a pogotovo želela ovakav ishod,
zna da mu je teško, ali I njoj je teško…..</i>Još ga milujući po kosi, dok je plakao
na njenim grudima…..<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Mirenje je bilo čudesno lepo. Nikada
je nije tako nežno milovao, voleo, dodirivao…..Ali je, ipak, na kraju tražio od
nje da mu obeća I zakune se kako mu <i>nikada
više neće prirediti takav šok. <o:p></o:p></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Najgore je valjda to što je učinila
upravo ono što je tražio od nje. Izvinula mu se, kao da je ona lupala I
razbijala (tek se kasnije setila kako je jako pazio da se ne povredi), samo
njega na svetu voli I neće nikada više.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Dakle, inteligencija, obrazovanje,
dobro vaspitanje ne moraju biti nužan preduslov razumnom ponašanju. Ponela se
kao najgora glupača, opraštajući mu ono, zbog čega je morala zvati policiju, pa
još ona njemu obećala da će se promeniti I nikada više neće……<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Valjda nema glupavije I nerazumnije
žene od zaljubljene žene.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">*****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ono, za šta je mislila da je kraj,
bio je tek početak.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Drugačijeg njega, kad god mu nešto ne
bi odgovaralo…..Podrugljivog čoveka, koji nabraja sve njene mane, promašaje,
loše prijateljice, od kojih nema ni jedna poštena, sve je to kurveštija na
kurveštiju……malo popale prašine po nameštaju, ako bi propustila jedan dan za
brisanje……jedva primetnu naslagu sala oko bokova, koja mu je bila dovoljan
povod da je nazove debelom glupačom……<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Onda bi, videći njene suze, prilazio,
stavljao je u krilo, ljubio joj otečene I vlažne kapke, milovao po dugoj,
svilastoj kosi, koju nije dozvoljavao da seče, ljuljuškao kao bebu,
izvinjavajući joj se, nije hteo da je uvredi, ni u ludilo ne misli ono što je
rekao, ona je jedino vredno što ima u životu, ali tako je teško živeti pod tim
pritiskom, oseća kako već posrće pod tim pritiskom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Mirenja su bila lepa, ali……sve bleđa.
Gorak ukus u ustima je ostajao, činilo joj se, neprestano.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Setila se Vajldovog DORIJANA GREJA,
ostala zaleđena od jeze, kada je spoznala koliko je snažna ta asocijacija I
kako se sve to upravo njoj dešava. Videla je njega, kada joj je tepao, mazio
je, voleo, obasipao cvećem I lepim stvarima, videla je I ono čudovište iz
ogledala, koje je vređalo na sve moguće načine, ponižavalo bez mere I granice. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Samo, izgleda da je ugovor sa đavolom
sklopila isključivo – ona. Za iluziju ljubavi. Za senku. Za odblesak.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Kao da je svih tih godina bila
potpuno slepa, kad je gledala samo lepu ambalažu, ne videći čoveka u njoj. Više
nije mogla ignorisati alarme, koje joj je slala njena podsvest – ako ne ode od
njega, to se može završiti samo fatalno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Odlučila je da ga ostavi. Konačno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Samo, psihopate imaju izuzetno
izražena čula, sve promene osete, neće ispustiti svoj plen po bilo koju cenu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nikada prema njoj nije bio nežniji I
pažljiviji. Čak je doneo I primerak tužbe za razvod. Pogledala je na taj papir,
o kom je sanjala godinama, videla da nema prijemni pečat suda I odmah shvatila
da je to samo još jedan od njegovih pokušaja da je zadrži. Odglumila je nekako
oduševljenje, izdržala njegove tirade o sreći I blagostanju, koje ih čekaju,
priče o toj budućoj devojčici, koju će mu roditi (lepu kao ona, pametnu kao
tata, nije propustio da kaže), prvi put blagosiljajući kazaljke sata, što su se
neumitno približavale njegovom uobičajenom vremenu za odlazak, jer njegov
policijski čas tek što nije počeo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Na trenutke……pitala se da li greši,
prenagljuje, pa, godinama su već zajedno, svoje najlepše doba je provela sa
njim. Opet je hvatalo ono stanje – kako god da postupi, jedno joj kajanje ne
gine.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Sve dok jedne subote pre podne nije u
šoping centru, u butiku LA PERLA videla njega sa ženom, kako zajedno biraju
donje rublje i spavaćice. Znala je da mu je to žena, jednom je ispala
fotografija iz novčanika nje i dečaka......Delovala joj je vedro i raspoloženo,
zgodna, doterana, svoje godine je nosila izuzetno dobro. I ni po čemu nije
izgledala kao depresivna osoba.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">A onda, za nekoliko dana, kada zbog
prehlade nije hteo doći kod nje (ona je bila bolesna, on se sklanjao i od
pomisli na virus), morala je otići do apoteke i u koloni na semaforu, u
njegovom autu, na suvozačkom sedištu pored njega, videla mladu plavušu, desetak
godina mlađu od nje, kako se smeje, onda ga ljubi u obraz, miluje po kosi.....Baš
kad je htela reagovari, uključilo se zeleno, odjurio je i ne primetivši je.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Tek tada su joj se u sećanje vratili
oni otkazani dolasci, zbog nekog iznenadnog sastanka. Kako i ne bi, kada je
vodio uporedni život na nekoliko koloseka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Kada se vratila svojoj kući, suvih
očiju je zurila u crvenom lampicu na isključenom televizoru, u mraku. I
definitivno sebi priznala da je gotovo. I da je izgubila godine sa njim,
samopoštovanje, ugled.....Samo ne njega. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nije mogla izgubiti nekoga, koga
nikada nije imala.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhnhyphenhyphen82q-Rl2jO1k-uDc2_43hJgKbqn7doFgmYQTrCibvOjscvst6QYz3YmYqq_dhW-tFdXOpfh7GIGQlUtD5t2Hg7r3atPmrCVmpgKl28fU5moUi6ICgF5p_gkoEJkJCeB8bHl763LEC33/s1600/AA+174.+USAMLJENA+ZENA+2.+30.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="573" data-original-width="850" height="215" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhnhyphenhyphen82q-Rl2jO1k-uDc2_43hJgKbqn7doFgmYQTrCibvOjscvst6QYz3YmYqq_dhW-tFdXOpfh7GIGQlUtD5t2Hg7r3atPmrCVmpgKl28fU5moUi6ICgF5p_gkoEJkJCeB8bHl763LEC33/s320/AA+174.+USAMLJENA+ZENA+2.+30.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Sve se, najednom, počelo odvijati
neverovatnom brzinom, poput filma, koji je još kao dete premotavala unapred na
videorekorderu u roditeljskoj kući.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Zamenila je sve brave, pojačavši ih
dodatnim...Promenila broj telefona..... Otišla kod lekara, žalivši se na
bezvoljnost, nesanicu, suicidalne misli.....Videvši je onako bledu, tamnih
podočnjaka, mršavu (nije ni bila svesna da je u proteklih 6 meseci izgubila
skoro 15 kilograma), dobila je potvrdu o nesposobnosti za rad. Objektivno, nije
ni morala bilo šta lagati. Sve je to bilo prisutno, samo je ignorisala
simptome.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Potrpavši u kofer samo trenerke,
rublje i džempere i gomilu knjiga, onih, što ih je skupljala godinama, samo
nikada nije imala vremena i volje da čita, otišla je u jednu banju, skoro kod
granice sa Makedonijom. Javljala se samo roditeljima. I rekla majci da nikome,
ali baš nikome, bez obzira na razlog, ne sme mesto njenog boravka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Kada se vratila, trebalo je izdržati
kanonadu njegovih poziva, dolazaka, praćenja......Nije htela ni da ga vidi, a
kamoli da razgovara sa njim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Onda je dobila poziv od direktora na
razgovor, kada joj je ovaj sa popriličnom merom pakosti saopštio da sleduje
racionalizacija poslovanja, dakle i smanjenje broja zaposlenih....i da je ona
na spisku. Mirno ga je odslušala, a onda mu se unela u lice i rekla mu da, u
slučaju da se to desi, računa sa neprijatnim postupkom za mobing, za početak.
Onda mu je saopštila detalje nekih njegovih sporednih poslova (čudo jedno šta
se sve može čuti u šaputanju na jastuku). Ostavila ga je bledog i uzdrhtalog,
rekavši sekretarici da mu odnese nešto slatko, biće da je direktoru pozlilo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nije bilo otkaza.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ali, zato nije mogla zaustaviti
priče, koje su se poput šumskog požara proširile i firmom i gradom. Saznala je
da je kurva, lopov, manipulatorka, nimfomanka, da se leči od AIDS-a.....Kada je
shvatio da je neće vratiti, nije prezao ni od najgoreg, samo da joj se osveti.
NJEGA ni jedna nije ostavila, pa neće ni ona.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">I rešila da izvede sebe iz
samonametnutog kućnog pritvora, pa je prihvatila poziv mladog informatičara,
koji im je održavao hardver i softver, da izađu na piće. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ne pamti kada se toliko smejala, kao
sa njim. Bio je godinu dana stariji od nje, neoženjen, takođe jedinac. I bio je
sve ono što njen bivši nije – ležerno obučen, u čistim farmericama i duksu,
koji su videli bolje dane, razbarušene kose, što je vapila za šišanjem,
besprekorno obrijan, mirisao na čistoću, ne na neki firmirani muški miris.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Imao je sjajan smisao za humor,
razoružavajući, najviše na svoj račun. Imao je svoju agenciju za održavanje
računara i programiranje. Rekao je da radi mnogo, ali, sloboda koju ima mu je
neprocenjiva, nego da se upregne negde u stalni radni odnos. Jeste, visoke su
obaveze, ali se neka cena za nezavisnost mora platiti i on vrlo rado pristaje
na to.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Na trenutak se uozbiljila i pitala ga
koji je razlog da se odlučio da izađe sa njom. I njemu je iščezao osmeh sa
usana, upio je pogledom njene oči.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">„Misliš zbog onih priča, koje kruže o
tebi? Pa, ko gubi, ima pravo da se ljuti, mada je ta tvoja bivša baraba
baš.....preterao, najblaže rečeno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Godinama čekam da doprem do tebe.
Prvo si me plašila, mislio sam da nikada ne bi pogledala nekog poput mene, kad
već imaš najboljeg badžu u gradu. Da, ljutila se ti ili ne, sve se to znalo.
Osećao sam da to neće biti večno, bio sam uporan, čekao sam te.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">I dočekao. Ne silim ja tebe ni na
šta, znaćeš ti i sama da li ti ja odgovaram ili ne. Znam samo da ćeš za mene
uvek biti jedna i jedina, šta god ti odlučila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Sada vidim da si ne samo lepa, već
pametna, zabavna, draga.....I opet ti tvrdim da je vredelo čekati te. Njegov
gubitak – moj dobitak!“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nakon tog trenutka, ona postaje – ja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Od te večeri, nema dana da nismo bili
zajedno, makar na 15-ak minuta. Diskretni poljubac u obraz kada me vidi i na
rastanku. Ni za ruku me nije uhvatio.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nekako, ni sama nisam bila svesna kad
se to desilo, uvukao mi se pod kožu, u
misli. Počela sam se radovati svakom našem viđenju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nije to bila ljubav na prvi pogled,
već.....ne znam ni sama, osećaj praznine, kada ga nema, briga da li je umoran,
znala sam da zbog posla često zaboravi da jede.
Ne postoje reči, kojima se može opisati nedostajanje nečijeg nasmejanog
pogleda.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">*****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Stiglo je i leto, poželela sam pravi
godišnji odmor, sa nekim čije mi društvo prija, sa osobom, u čijem društvu mogu
biti viđena, a da ne izazovem neprijatno siktanje iza leđa i sklanjanje
pogleda. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nisam to nikada imala. U onim retkim
trenucima, kada sam sa NJIM išla negde,
sve je to bilo ili na 200 km od grada, pa ako te i vidi neko poznat, on je tu
zbog istog razloga i u sličnom društvu kao i ti.....Ili kratka putovanja od par
dana u neku evropsku metropolu, kada se samo sklanjao od mene, jer, „nikad ne
znaš gde možeš videti nekog poznatog“. I onda bi najlakše rešio problem kad bi
mi stavio hrpu novčanica u tašnu i rekao da prošetam po radnjama, sigurno ću
naći nešto što mi se dopada.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ovo je poslednji put da NJEGA
pominjem. Za mene je pokojni, vazduh, osoba bez lica i imena.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Odosmo moj drug, koji mi u mojoj duši
nije bio drug i ja na Siciliju, u tih, prelep hotel sa svojih par bazena, na
samoj obali Sredozemlja. Reagovala sam prvi put na recepciji, kada sam videla
da nam daju dva ključa, tražeći dvokrevetnu sobu sa terasom. Nemaju takvu sobu
slobodnu, ali imaju mali apartman. Odlično. On je ćutao, ne skidajući oka sa
mene.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">I tek te prve noći, kada smo se
kupali do iznemoglosti u kristalno čistom moru, nakon večere i šetnje uz obalu,
našli smo se prvi put nasamo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nije bilo potrebe za rečima. Prišao
mi je, privukao moju glavu svojoj, spustio mi na usne najnežniji poljubac koji
se može dati.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">I.....ostalo se ne priča. Osim, da
nije bilo vatrometa, ni oluje. Biti zajedno sa njim je kao ležanje na travi,
negde izvan grada i gledanje u letnje nebo, sa nebrojeno mnogo dragulja, pričvršćenih
za baršunasto-crni nebeski svod. Nežnost i sveprožimajuća toplina.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ponovo sam se sa njim rodila. Sve
prethodne godine iščilele su, poput zlatnog letnjeg peska iz dlana na naletu
vetra.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhL1NcwcEdAjPW-eaRwQQGp58i76YqDw4Iz3Ycm1iihWCKUry3F9k2YvZkBNwjBlQgKyDIUPNG-rlacfzC-7VYveHvCTJjtGCTtNnpRklAXV52qRN360Hrp-RRXyiLSZGdWDMpCrS2YU53i/s1600/DVOJE+U+ZALASKU+SUNCA+12.02.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="313" data-original-width="470" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhL1NcwcEdAjPW-eaRwQQGp58i76YqDw4Iz3Ycm1iihWCKUry3F9k2YvZkBNwjBlQgKyDIUPNG-rlacfzC-7VYveHvCTJjtGCTtNnpRklAXV52qRN360Hrp-RRXyiLSZGdWDMpCrS2YU53i/s320/DVOJE+U+ZALASKU+SUNCA+12.02.16..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #365f91; font-size: 20.0pt; line-height: 115%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Posle tog nezaboravnog odmora,
ispunjenom potpunom harmonijom, nežnošću i smehom, vratili smo se kući. Osećala
sam se ponovno rođenom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Mogla sam šetati usred grada, držeći
se sa njim za ruku, a da ne mislim gleda li nas ko. Osetiti njegov poljubac na
obrazu, ruku oko ramena, bilo gde i pred bilo kim.....Možda je to
nekome.....sitno, nevredno pominjanja. Za mene, veliko do neba i nazad, jer
takav mi luksuz nikada nije bio dostupan.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Kod prvog izostanka mesečnog
krvarenja, osetila sam intenzivnu radost, snažnu, sveprožimajuću, a
onda.....strah, crno-siv nabijenog užasa. Jer, tek sam tada shvatila da ga svim
svojim bićem volim, a postoji opasnost da ga tog trenutka izgubim, jer to što
me je toliko obradovalo, a onda sledilo, može protumačiti kao moju opsesiju da
ga „ulovim na trudnoću“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Razmišljala sam šta da radim, da li
da mu odmah kažem, da li da čekam....Šta, da ode od mene, onda kada je za mene
postao najvažnija osoba na svetu?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Sve se rešilo potpuno drugačije, nego
što sam strepela....Moju prvu mučninu, koju nisam mogla sakriti od njega,
shvatio je tog trena na pravi način, upitno me pogledao, pa me poljubio,
brišući suze iz mojih očiju, sa mojih obraza, govoreći „Hvala ti Gospode, hvala
ti na ovom velikom daru“!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Zagrlivši me toliko nežno, da sam
imala osećaj kao da sam sačinjena od najfinijeg, najtananijeg majsenskog
porcelana, rekao mi je da sve ostalo prepustim njemu, sve je njegova briga, a
ja trebam samo da se složim ili negodujem, ako imam neku drugi ideju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Već sutradan smo otišli kod njegovih roditelja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Čim sam ih videla, jasno mi je bilo da je likom sav na majku. I ona je
imala te tamne, nasmejane i iskrene oči, lice klasičnih crta, kao i moj dragi.
Znam da je rano, ali....imala sam osećaj da se moja beba prvi put pokrenula,
stavila nam svima do znanja da je tu.....kao i da će ličiti na njega i njegovu
majku. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Videći nas dvoje, njega raspoloženog, mene tihu, oboje su se nasmejali,
pljesnuvši rukama i govoreći „KONAČNO!“. Kleo mi se da im nije rekao ni reči,
valjda su sami osetili. Davno posle toga saznala sam da sam prva devojka, koju
je doveo kod roditelja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiD3swVQaITLQQys1PLMCTuK4zjtz8CM8zk_WXkXbf5wF2rA_8Uahq4uEUxSiEOsLKK4opR9xvSvMj9l9eNTSWsIqkyrQv5cfiGsCdlhtQZ0q9Vi6FlyXaPJp2xgGZSBgBrtSxeP9-xZ5n/s1600/AA+51+GORKO+SLATKO+BURME+12.11.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="227" data-original-width="184" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjiD3swVQaITLQQys1PLMCTuK4zjtz8CM8zk_WXkXbf5wF2rA_8Uahq4uEUxSiEOsLKK4opR9xvSvMj9l9eNTSWsIqkyrQv5cfiGsCdlhtQZ0q9Vi6FlyXaPJp2xgGZSBgBrtSxeP9-xZ5n/s1600/AA+51+GORKO+SLATKO+BURME+12.11.16..jpg" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Začas se na stolu stvorila flaša, zalivena crvenim voskom, stiglo je i
nešto naseckano.....Otac je otvorio rakiju, rekavši nam da je ta flaša rakije
od dunje, bolje rečeno dve, koju je
lično pekao, zakopao pre 34 godine, kada mu se rodio sin. Jedna za proševinu
druga za svadbu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Sipali su i meni, pa je moja buduća svekrva, pogledavši me, sklonila
čašicu od mene, rekavši da za mene ima limunadu od ceđenog limuna....I da od
sada, pa sve dok se beba ne rodi, moram dobro paziti na sebe i našu bebicu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Kako su izveli zakazivanje i pripremu svadbe svega mesec dana nakon
toga, to znaju samo oni i moji roditelji. Nisam se bunila, najviše zbog njega,
iako nikada nisam volela velika slavlja. On me je molio, znao je da mi se to ne
dopada, ali mi je objasnio da njegovi roditelji potiču iz kraja gde je venčanje
deteta najveći događaj u životu. I da se to mora uraditi kako običaji nalažu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ni moji se nisu bunili. Od tog trenutka, pa sve do samog finala, zajedno
su bili po nekoliko sati svakodnevno, praveći spiskove, počev od gostiju, pa
svog ostalog, što je bilo potrebno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ja sam želela iznajmiti venčanicu. Osoba, koja je odmah pokazala
nepopustljivo protivljenje bila je – moja svekrva, njegova majka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">„Šta?! Da iznajmite venčanicu?! Nema šanse, lepoto moja, bar dok sam ja
živa! Imam jednog sina, jednu snajku, valjda mogu toliko izdvojiti da kupim
venčanicu, koju će nositi samo ona. Košta, pa šta? Radili smo i sticali celog
života za ovaj trenutak, za vas, za unuke, koje ćete nam dati!“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nije odustajala, iako se moja mama, onako mlako, protivila, mada je bila
srećna takvim rešenjem, videla sam to u njenom osmehu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Odosmo moja svekrva, koju sam već tada počela zvati MAJKA, u Beč i kod „HERTZMANSKOG“
u Marie Hilfe Štrase kupismo najlepšu velu haljinu, koju sam mogla zamisliti.
Bez čipke, bez šljokica, bez štrasa, samo nebrojeno mnogo slojeva svile, počev
od onog teškog satena, pa do paučinasto tanke muslina.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">I – postala sam udata gospođa. U najlepšoj venčanici, koja se može
zamisliti, dok mi je oko vrata blistala biserna ogrlica sa kopčom od par
desetina dijamanata i sličnim minđušama, poklon moje svekrve, moje MAJKE, koji
se već decenijama i decenijama prenosio sa generacije na generaciju. Nisam
žalila – ako doživim da taj nakit sutra nosi moja ćerka ili snaha, niko od mene
neće biti srećniji. I mog muža.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Nakon, sada već uobičajenih, nepunih 7 meseci od svadbe, rodila sam
divne, zdrave blizance – dečaka i devojčicu. I sada pričaju ljudi da većeg
slavlja ceo kraj nije video već decenijama.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFkRQObM1nZh4mmZ93aGSVd9HDOdVXST1VSOgw1JqXGP_5_S1KQvkx1pLTeT9Y2Qw2agYmgkmI01-CVZ3gS-U51dmRxh92wXQOwAJT0HRyymN6stNRMb6n86THXTXZtUYCohnwIzPVSsRr/s1600/AA+177+BLIZANCI+30.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="482" data-original-width="672" height="229" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFkRQObM1nZh4mmZ93aGSVd9HDOdVXST1VSOgw1JqXGP_5_S1KQvkx1pLTeT9Y2Qw2agYmgkmI01-CVZ3gS-U51dmRxh92wXQOwAJT0HRyymN6stNRMb6n86THXTXZtUYCohnwIzPVSsRr/s320/AA+177+BLIZANCI+30.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Napustila sam svoju mrsku firmu, još pre nego što mi je isteklo
porodiljsko bolovanje, svekar, moj TAJA, mi je našao posao profesora
programiranja u školi. Savršeno sam bila zadovoljna. Manja plata itekako je
bila kompenzovana normalnijim radnim vremenom i dugačkim raspustima, kada sam
mogla u potpunosti da se posvetim svojoj porodici.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Prodali smo naša dva stana i kupili veliki, četvorosoban. Moji anđeli su
još mali, ne idu u obdanište, kako su to jednoglasno odlučile obe bake, a mene
samo – obavestile. Ići će, rekoše, kada dorastu do predškolskog. Do tada – bake
će se nekako dogovoriti koja će ih i kada čuvati, a često se i preklapalo,
dakle, bile su obe u isto vreme sa unucima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Stan je velik, obaveze oko dece nisu zanemarljive, pa je moj muž rešio
da angažuje stalnu kućnu pomoćnicu, koja dolazi svaki radni dan, puno radno vreme.
Kada sam se pobunila, govoreći kako je to veliki trošak, moj mi dragi reče da
to nije moja, već njegova briga, a njemu ni najmanje ne pada teško da malo više
radi, ali da ima ženu, koja će imati dovoljno vremena i za decu i za njega i za
sebe, umesto da pada na nos od umora. Priznajem – čak i da sam htela, ne bih se
dalje bunila. Takvoj odluci nije bilo kontraargumenata.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">*****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Može li postojati previše sreće? Bojim se da može, jer me to osećanje
prožima svaki put, kada vidim moje najdraže na okupu. Da mogu, zaštitila bih
nas sve svojim životom, samo da ostanemo zajedno, srećni i zadovoljni, kao što
smo sada.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Bred Pit može biti miran – moj muž mu sasvim sigurno nije konkurencija
po fizičkom izgledu. Ali, on nema taj šarm, tu harizmu, tu smirenost, tu
sposobnost da oko sebe širi zadovoljstvo i sreću, kao što je ima moj muž. Ne
tvrdim da je sve savršeno.....Ali, ako hoću da budem iskrena i poštena, jedini
i to retko, povišen ton u našoj kući, potiče od moje impulsivne naravi. Valjda
je sam Bog spojio dvoje, koji se tako uklapaju – mene, ponekad nervčika i
njega, koji sa osmehom na licu rešava sve sporne situacije. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">On mi ne poklanja basnoslovno skup nakit, koji mi nije ni potreban. Ali,
subotom i nedeljom mi donosi kafu u krevet.....sprTema zajedno sa mnom ručak,
izuzev ako nečim hoću da ga iznenadim.......ne misli da će mu pasti kruna sa
glave, ako ode u nabavku, opere sudove, sredi kuhinju, pa raširi veš iz mašine,
koji će peglati, dok ja budem gledala film. I uvek se ponaša prema meni kao
prema najvećoj dragocenosti, ne dozvoljavajući mi da se premorim, tražeći moju
ruku i kada spavamo. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Taj njegov pogled, osenčen ljubavlju.....Taj neodoljivi osmeh, kojim me
obasjava, svaki put kada me vidi......Ta sreća, koju ni ne pokušava sakriti,
kada se vraćam sa posla, ispunjava moje srce toplinom i nežnošću, ponekad
mislim da će se rasprsnuti od siline tih tananih, a u isto vreme, toliko
snažnih emocija.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Možda sam morala platiti tako visoku cenu za sreću, koju sada
imam.....Ne znam, nisam dovoljno pametna....Možda sam morala proći kroz
sopstveno čistilište, da bih bila čiste duše pred samom sobom. I mojim dragim,
našom decom, našim divnim roditeljima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-size: 20pt; line-height: 115%;">Ako i jesam platila strahotnu cenu, vredelo je svakog podnetog bola. Zaista
je vredelo.<o:p></o:p></span></b></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMY_7vasY6QfSPrRTc9JY7cMOkm7wRPqCtZDtxG970p66YMSRD8zkTazRTeXenlZgJ7OaxcijrMXEyY7RfJgjqM2orLCHX_wHHfvubALajC1IhUrDNwTTC2nzA7R5Sqis2wesuzYvrPSoA/s1600/DVE+%25C4%258CA%25C5%25A0E+SA+VINOM+I+SVE%25C4%2586A+Marijela+18.03.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="480" data-original-width="480" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMY_7vasY6QfSPrRTc9JY7cMOkm7wRPqCtZDtxG970p66YMSRD8zkTazRTeXenlZgJ7OaxcijrMXEyY7RfJgjqM2orLCHX_wHHfvubALajC1IhUrDNwTTC2nzA7R5Sqis2wesuzYvrPSoA/s320/DVE+%25C4%258CA%25C5%25A0E+SA+VINOM+I+SVE%25C4%2586A+Marijela+18.03.16..jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotografije dodate su sa pretraživača GOOGLE</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 20pt; line-height: 115%;"><br /></span></b></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-51688606610465131512017-09-01T17:53:00.000+02:002017-09-01T17:53:55.674+02:00EMINA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEif1hf0kPZ60VG_mCSN_b7Rm-5tYPC517duIlWwjFYJXoz9a4yx9mvhjkeEK97Nt2xc4TX0TVZwpsZYoM9r1-A_n7-Ko59evM6e249tXJSK-wn32AktrtL0sl_4Esqx9hRAIkS-nsYHbCpL/s1600/AA+160+LJUBICASTO+CVECE+-+CRTEZ+11.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="394" data-original-width="443" height="284" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEif1hf0kPZ60VG_mCSN_b7Rm-5tYPC517duIlWwjFYJXoz9a4yx9mvhjkeEK97Nt2xc4TX0TVZwpsZYoM9r1-A_n7-Ko59evM6e249tXJSK-wn32AktrtL0sl_4Esqx9hRAIkS-nsYHbCpL/s320/AA+160+LJUBICASTO+CVECE+-+CRTEZ+11.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Bio je to
kraj septembra 1999.godine, kada sam se našla u Banja Luci sa klijentkinjom, u
vezi jednog komplikovanog posla, iz delatnosti, kojom se uspešno (a tako je i
danas), bavila. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Prekrasna je Banja Luka u ranu jesen – raskošne boje,
crvenkasto-smeđe-zeleno-zlatne, hladni Vrbas, sa onim svojim posebnim mirisom osebujne
svežine, ponosno razgranate lipe u centru, još uvek toliko zelena trava....i
onaj osećaj opuštenosti, bez žurbe i nervoze, kad se lagano ispija kafa, a
vreme celog sveta je, čini ti se, tvoje. Ali, nisam tamo bila na odmoru, posao
je zahtevao svoje, svega par dana sam po 3 – 4 sata uspela odvojiti za svoju
dušu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I, kad smo već tu, predloži mi klijentkinja da se
odvezemo do Sarajeva, nije daleko, na nekih sat vožnje od grada je granica sa
Federacijom. Lepo je vreme, predstojeći posao se pokazao dosta važnim, te se
uputismo nas dve na put.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">****************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Skoro stigosmo do onog metalnog mosta, što ga je
pravio UNPROFOR, gde je i granica sa Federacijom, kad – odron na putu. Neposredno pre toga
pala sitna, dosadna kiša, najavljujući sumornu jesen, a kamenja, što krupnog,
što sitnog, na sve strane. Nemam običaj voziti brzo ni po najlepšem vremenu, a
kamoli po kiši, lagano se počeh provlačiti između popalog odrona, samo mi neki
sitan grumen, činilo mi se zemlje, našao na putanji, nisam ga mogla obići. I
pređoh preko nje, verujući da sam prošla prepreku, ali mi jedan jedva čujan
udar u donji deo auta nikako nije dao mira.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I nastavljam ja, još sporije nego pre, pratim
instrument-tablu i vidim ono čega sam se najviše plašila – temperatura motora
počinje da raste, kao da vozim preko užarenog ugljevlja, a ne mokrog, podosta
izlokanog asfalta. Beše mi jasno da nešto ozbiljno nije u redu, da sve mora
imati veze sa onim, jedva osetnim, udarom i da mi treba pomoć. Gledajući
neprekidno u kazaljku, koja se neverovatnom brzinom kretala ka alarmantno
crvenom podeoku, zaustavih se kod prve kafane, potpuno prazne, samo je jedan
momak, valjda mu se tek brada ustalila, sedi za stolom, prekrivenim blistavo
belim stolnjakom i pijucka kafu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Sedosmo nas dve kod njega, pitavši ga prethodno za
dozvolu. Obasja mu lice širok osmeh, rado prihvati društvo za kafu, rekavši
kako mu i nije bio merak da je pije sam. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Nastojeći da mu ne pokažem svoju uznemirenost, rekoh
da mi treba pomoć, naišle smo na odron, verovatno mi je oštećen karter na autu,
moram bez odlaganja naći majstora. Uozbilji se on, ode do telefona na šanku,
nešto objašnjava i ozbiljno razgovara, pa se vraća, rekavši nam da na miru
sačekamo, stiže, kaže, pomoć za najviše
pola sata. Odvući će me do najbliže varošice natrag, u Republici Srpskoj, ima
tamo jedan dobar mehaničar, nema šta ne zna popraviti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Muka za razum ne zna. Iako mi beše dobro poznato da se
moj auto mora nositi vozilom šlep-službe, nikako vući sajlom, pristadoh, samo
da što pre rešim nenadani problem. Valjda toj skalameriji za nekih desetak
kilmetara, ništa neće biti, čak i ako radim ono, što ne bih smela.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ne kažu mudri ljudi bez razloga da nije mudrost izbeći
zlo – to niko ne može izbeći. Mudrost je – izabrati manje zlo. Pa, tako reših i
ja.<o:p></o:p></span><br />
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Jedva mi popismo tu kafu, dok sam palila svaku
cigaretu na žaru one prethodne, kad – evo stiže naš spasilac. I odvuče nas do
majstora, za kog reče da ga zna odavno, dobar je, radin, pošten, zna svoj posao
i nikad nikog odbio nije, naročito ne u nevolji.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">*****************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Beše, nažalost, moja laička dijagnoza havarije tačna –
oštećen mi karter i to alumijumski, dakle, nema druge, nego naći prevoz, odneti
deo kod jedinog majstora, koji popravlja i vari aluminijumske delove za putnička i teretna vozila. Pa onda
ga još ugraditi, da bi se auto osposobio za vožnju, da se možemo vratiti kući. Šta
ću, vidim ja svoje dobro jutro, od Sarajeva ništa, biće dobro ako uspem ubediti
čoveka da izvrši popravku odmah i sve to uraditi za dana. A kiša, pada li pada.
Ne prestaje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Majstor, koji mi se predstavi kao Ahmet, videći moje
uspaničeno lice, potapša me po ruci, rekavši da ne brinem, biće to sve u redu,
eto, otišao mu sin po komšiju, koji će me voziti u Banja Luku, sve će to biti
urađeno i auto će biti kao da ništa nije bilo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I....da ne dužim.....Za nekoliko sati, negde do 4
popodne, vratismo se mi kod mog spasitelja, sa zavarenim-popravljenim karterom, a
kako sam to sve uspela uraditi u to malo vremena....baš i ne želim pamtiti.
Bilo je....najblaže rečeno, teško, komplikovano, samo mogu zahvaliti tom divnom
Ivanu u Banja Luci, koji je, bez reči protesta, ostavio prepunu radionicu i
odmah uzeo da rešava moj problem, da mi olakša muke.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Kad smo se nas dve pojavile kod Ahmeta sa ispravnim
delom, već je sumorna varošica tonula u neki čudan sumrak iako mu za to nije
bilo vreme. Možda zbog sumornog i teškog neba, možda zbog sve jače kiše, nikad neću
znati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I kreće moj spasilac sa popravkom, rekavši mi da će
trajati bar 3 sata, radiće i on i sin, golobradi plavokosi momčić, koji od oca
uči zanat, što će ga bilo gde u svetu moći ishraniti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">**********************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Tek što smo se počele dogovarati kako ćemo i gde
provesti to vreme, izlazi iz kuće lepa, relativno mlada žena, kose prekrivene
belom maramom i poziva nas da uđemo. I ne sluša naša nećkanja, kaže da uvek ima
mesta i za nenadane goste, šta ćemo u kafani, to nije mesto za žene, sačekaćemo
kod njih, koliko god bude trebalo. Dakle, da smo i htele odbiti, ne bi se mogle
odupreti njenoj tihoj, ljubaznoj i nenametljivoj upornosti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Tada, po prvi put, pogledah kuću, još ponegde kod
krova izbušene nečim, što me jako podseti na metke, ne baš naivnog kalibra....Ali,
blistavo čistih prozora, ofarbane drvenarije, sa mesinganim zvekirom na
vratima. Bašta, još uvek puna cveća, negovana i uredna, na svakom stepeniku
velike saksije sa rascvetalim crvenim i ljubičastim muškatlama.....Domaćinska
kuća, u kojoj niko ne sedi i lenčari, već se radi od ranog jutra do mrkle
večeri. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Kad uđosmo, dočekaše nas blistavo čiste krpare i opet
cveće, čini mi se limunovi, još je na jednoj saksiji bilo nekoliko zlatno žutih
plodova. Dolazimo do sobe, u kojoj se sedi, kad se ima vremena za odmor i
predah, ja se setih kuće moje komšinice Razije iz Bačkog Novog Sela, pa se
odmah izuh, dajući očima znak Mileni, mojoj klijentkinji, da i ona isto učini.
Gleda nas, ćutke, naša domaćica Emina, pa se, kad je videla da se izuvamo, samo
nasmeši, zahvaljujući mi očima, što poštujem kuću i običaje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Lepa, prostrana soba na uglu, sa prozorima na dva
zida, na podu opet krpare, nigde ni trunke prašine, zavese bele, ručno heklane,
uštirkane, šušte čistoćom....Uza zid, prateći prozore, dve dugačke sećije, sa
vezenim, heklanim i štrikanim jastučićima, ni ne znam koliko ih je bilo, veliki
niski sto, prekriven belim stolnjakom, izvezenim žuto-crvenim ružama, gde moje
iskusno oko odmah prepozna onaj puni vez, najteži za rad, koji samo velika
veština može izvesti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I sede dve žene, starije od naše domaćice nekoliko
godina, tihe, crvenih očiju, takođe povezane u bele marame. Emina ih predstavi
kao svoje sestre, jedna živi u Švajcarskoj, druga u Norveškoj, dok njima reče
da su joj stigle jaranice iz Novog Sada – Vera i Milena. Kako su se njih dve
zvale, ne znam, uvek sam bila „posvađana“ sa imenima, a i nisu baš nešto davale
priliku za obraćanje. Mahom su ćutale, ali pritisnute nekim svojim jadom,
nisam ni jednog trenutka osetila ni
tračak negodovanja zašto smo nas dve sada tu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">***********************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Nije prošlo ni nekoliko minuta, kad se pojavi Emina sa
kafom i kristalnom tacnom sa šećerom u kockama, još se izvinjava što je kafa u
fildžanima, navikli su, reče.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Kao da je tračak sunca obasjao sobu, kada sve
primetiše koliko sam se obradovala, govoreći kako kafu iz fildžana nisam pila,
još otkako sam bila dete. I vazduh nekako manje gust, atmosfera odjednom lakša.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Priču, koja je trajala satima, prekidala je samo
Emina, donoseći, jednu za drugom, tepsiju sa burekom, sirnicom, zeljanicom, krompirušom...Ne
vrede naši protesti kako smo ručale u Banja Luci, uvek se, kaže ona, može
jesti, a pogotovo kad je čovek u nevolji.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Valjda nam je, za tih par sati, iznela i prinela sve
što je imala u kući. Sa osmehom u onim tamnim, iskrenim očima. I njoj, otečenim
od suza, što isplakanih, što zadržavanih.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">***********************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Osećam da se nešto krupno moralo desiti, ali, ni po
čemu ne mogoh spoznati o kakvoj se nevolji radi. Jer, sreća sigurno nije, ne
nosi se belo i ne ubledi lice, sa tamnim kolutovima oko suznih očiju od dobrog.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Treba ispuniti vreme razgovorom, kada naslućuješ da
je, uglavnom, svaka tema „minsko polje“. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I krenuh ja, vadeći teme ne znam ni sama iz kojih
dubina svesti i podsvesti, sa pričom o njenim, zaista prekrasnim, ručnim
radovima, pa tako.....nastavismo o kuvanju, receptima, cenama na pijaci, gde se
oni, isključivo, snadbevaju, „jer su radnje preskupe i nema se, sestro draga
oklen nadojamiti, nikad im dosta“. Uključiše se i sestre, polako počesmo
razgovarati, u početku stegnuto, a onda sve spontanije i lakše, već skoro
čekamo jedna na drugu, kada će završiti. Ženska posla – kada se priča o kući,
cveću, bašti, ručnim radovima – lako je razgovarati satima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Vidim, moja Milena ćuti, nije ona u tim vodama, nikada
se nije udavala, ne znam ume li i čaj čestito skuvati. A i bolje je, neka samo
ponekad neku prozbori, plašim se da će, onako obuzeta sama sobom, nešto
nezgodno reći. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Onaj sto, koji mi se učinio tako veliki, savio se od
iznete hrane, valjda srcem i dušom napravljene – posle bureka i pita, belog
sira od njenih krava i masla, sa hlebom, hrskavo-zlatne korice, iznese ona
kolače, pa domaći rahatlokum, valjda nikada u životu bolji nisam probala. Kad mi reče da ne zna praviti lenju pitu, a
uvek je to htela naučiti, zapisa recept, zahvaljujući mi, kao da smo mi njih
gostile celo popodne, a ne one nas. <o:p></o:p></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaGwBxhcnB8bbOMDaCR27jUPteqEV6JdsIkejTMJIiApyEArdEJQ2zB4w9qRQ5Y6ohPqnunQBntLvQXhVA1rsnnl7XIUftLMQgFVLEedyihicO5hCUg0ZrgPEidSasofNnZ2Ftqpk3LVsQ/s1600/BAJRAM+12-+SOFRA+02.07.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="300" data-original-width="524" height="183" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaGwBxhcnB8bbOMDaCR27jUPteqEV6JdsIkejTMJIiApyEArdEJQ2zB4w9qRQ5Y6ohPqnunQBntLvQXhVA1rsnnl7XIUftLMQgFVLEedyihicO5hCUg0ZrgPEidSasofNnZ2Ftqpk3LVsQ/s320/BAJRAM+12-+SOFRA+02.07.16..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I, jednako dirljivo ljubazna i gostoprimljiva Emina, iskreno priča o svojoj deci. Razišli se po svetu, samo taj jedan sin ostao u kući, on će naslediti radionicu
i kuću, imaće bar unuke, danas – sutra, da ima za šta živeti, kad već ostale
viđa jedva jednom u godini.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Uključiše se i njene sestre u razgovor. Pričaju kako
se nikako ne mogu privići na tuđinu, skoro da viceve prave na svoj račun, dok
nam pokušavaju dočarati svoje muke sa učenjem nepoznatog im jezika, kada nešto
nakaradno nauče i zapamte, pa se ljudi smeju njihovim neveštim pokušajima da
nešto kažu, ne mogu ćutati po vasceli dan.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I pitaju još one nas kako smo preživeli bombardovanje! Znaju
one da je Novi Sad jako stradao, da je stradalo kuća, da su svi mostovi
porušeni....Kao da su proteklih deset godina provele vezući sitan vez, a ne
bežeći od zla, spasavajući živu glavu deci i sebi.....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Milena ćuti, a ja pokušavam nekako izbeći pravi
odgovor, jer ga možda i nema. Kako im dočarati pretrpana skloništa, gde se
mogao čuti samo plač male dece, bitka za krevet, za mesto, obično od onih, koji
su svoje proživeli......Onaj gusti dim, dok je gorela Rafinerija, cveće i sveće
kod srušenih mostova.....Pretrpane skele po Dunavu, sa kojih se podavilo ko zna
koliko ljudi.....Fatalističko čekanje da dođe projektil sa svojim imenom. I
toliko toga još.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ne postoje reči, kojima se sve to može opisati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Pričala sam im kako smo još i viceve na svoj račun i
nevolje pravili, kad u 9 sati uveče ne počnu zavijati sirene, koje smo zvali „ŠIZELE“,
a mi se pitamo – „Di su, da im se nije štogod desilo usput?".......Uspeh ih i
nasmejati, mašu sve tri glavom, konstatujući kako je čovek proklet, kad se na
sve može navići, na zlo možda i pre, nego na dobro. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Jer, zlo nam je, rekoše, izgleda svima suđeno, dok je
dobra u životu toliko malo, na prste se jedne ruke mogu nabrojati istinski
srećni trenuci, koji su nam podareni.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">*******************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ulazi joj muž, Ahmet, rekavši da je popravka pri
kraju, jedva još pola sata, a možda i manje. Dakle, ipak ćemo moći krenuti
kući, ako ne želimo spavati kod njih, kasno je, sigurno smo umorne, a mesta će
se naći. Isto to potvrđuje i Emina, ubeđujući nas da se okanemo vožnje po noći,
opasno je, put je dugačak, loše je vreme, nekako ćemo se stisnuti svi, ne
trebamo se brinuti kako, rešiće to ona sve. Ljubazno odbijam, govoreći kako će
se brinuti naši kod kuće, ne možemo im javiti da ćemo kasniti......E, kada je
to u pitanju, onda....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Vidi moja Emina da sam odlučna u svojoj nameri, pa
odustade od daljeg ubeđivanja, govoreći mi kako me razume, ako žena ima svoju
kuću, onda i treba žuriti da joj se što pre vrati. Nego, da je sačekamo koji
minut, nešto kratko treba da uradi, eto nje odmah....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Vraća se sa paketom, zavijenim u divan stolnjak,
izvezen plavim zumbulima, neka imam uspomenu na nju, reče mi stidljivo....A
spakovala nam je pite i kolača, dug je put, neka ne hitamo, valja se okrepiti i
obnoviti snagu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Sva sreća što smo Milena i ja nakupovale slatkiša za
našu nesuđenu posetu i boravak u Sarajevu, pa sve to ostavismo njima, neka se i
oni malo oslade nečim, što nisu njene ruke morale napraviti. Skanjivala se,
jedva je to primila, valjda tek kad joj rekoh da je to najmanje čime joj možemo
uzvratiti za svu dobrotu i iskreno gostoprimstvo, kojima su nas obasuli.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">*****************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Skupismo nas dve cigarete, sa njenom adresom (koja mi je posle, volšebno, nestala), pakujemo tašne, spremamo se
da krenemo, kad.....upita moja pametna Milena zašto sve tri imaju bele marame.
Da li je to običaj da se udate žene tako oblače, nije to do sada videla. I ne
primećuje kako joj očima dajem znak da ućuti, čepam ispod stola, osećajući da
je to poslednje pitanje, koje je smela postaviti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Uh, bolje da me crna zemlja progutala, nego što sam
čula grcajuću Emininu priču, dok su joj obe sestre, bez glasa i jecaja, počele
plakati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">„E, lijepe moje......<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Juče smo za našeg babu pravili dženazu.....Skončao je
prije šest godina, u teškim mukama, nedostojno poštena insana.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Bio taj proklijeti rat, stalno se smjenjivale kojekakve
vojske.....Jedan dio muškaraca i djece pobjeg'o u šumu, ostale žene po
podrumima i štalama, one, koje su mogle, što nisu imale djece na sisi. Mislili
smo, opljačkaće ono što nađu, pa otići.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">A onda su.....onda su sve muškarce, koje su pohvatali
ko zečeve po selu, zatvorili u džamiju.....Zamandalili vrata, zakucali
daskama.....I zapalili, k'o vatru na ognjištu. Pa se izgubili, pijani od ono
rakije, što su našli po kućama, sve podvriskujući.<o:p></o:p></span><br />
<br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhz38kaKWNW9vAX5SB_Zej1SO1SOErZ-qe3dfY5T0ctSpL9aCb6673bSljp8DmMpJXCQNf-QH-kIncm2yBSsyVR51tGYlVPSHW7UXNkweu-lzKAsT8qLU4_1i1VnGgWezGu3C83QPfeBbyM/s1600/AA+VATRA+EMINA+01.09.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="183" data-original-width="276" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhz38kaKWNW9vAX5SB_Zej1SO1SOErZ-qe3dfY5T0ctSpL9aCb6673bSljp8DmMpJXCQNf-QH-kIncm2yBSsyVR51tGYlVPSHW7UXNkweu-lzKAsT8qLU4_1i1VnGgWezGu3C83QPfeBbyM/s320/AA+VATRA+EMINA+01.09.17..jpg" width="320" /></a></div>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span>
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Cijeli dan i cijelu noć je gorjelo, a da niko nije
smio prić'. Nek' živim još 100 godina, nikad mi neće prestati ona vriska i
zapomaganje.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Babo je skrio ličnu kartu u neko kamenje, pa stavio
ispod sebe. Po njoj, nagorjeloj, uspjeli smo ga naći, prije dva dana, kad su
čistili ruševine ovi.....ovi UNPROFORCI.....Eto, bar smo mu kosti uspjeli
sahranit', nek mu Allah da mira u dženetu.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Sve do tog trenutka uspevala sam kontrolisati svoj
nemir....zbog onog nečeg, što je bilo u vazduhu, onog što sam osećala, a nisam
ga mogla definisati ni nazvati pravim imenom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">A onda.....onda su sve brane popustile i pukla sam.
Čim mi nije rekla KO je tu strahotu učinio, znala sam.....Nije ni morala. Znala
sam.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Dakle, juče je sahranila oca, a danas dočekuje nas
dve, iskreno, dajući nam od srca sve najbolje što je u kući imala, znajući
odakle smo! Zadržava nas da prespavamo, videći koliko smo potresene i
premorene! Pakuje nam hranu za put......<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ustala sam, prišla joj, grleći je toliko čvrsto, da su
mi ruke pobelele, dok su nam se suze mešale na obrazima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">„Nemoj, mila moja! Nemoj, dušo, nemoj ljepoto moja!
Nemoj tol'ko plakati, nisi ti ništa kriva. Zlotvora ima svugdje, samo, ko im se
uspije skloniti, neka bude srećan. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Daj, probaj se malo smirit', valja vam cijelu noć
putovat'. Nikada ti to ne bi rekla, da me nije tvoja drugar'ca pitala.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Da na svijetu nema zla, ne bi umjeli prepoznat' dobro.
Moja je duša bolna, al' mirna, babo nam je stig'o u dženet, imaće veliki Allah
milosti i razumjevanja za njega!“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Tek negde kod Bijeljine mi nekako presušiše suze.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Padala je kiša, na mahove je brisači nisu mogli
ukloniti sa vetrobrana, bilo je gužve na putu, kamiona, autobusa, onih u brzim
putničkim kolima (verujem, mahom većine „skinute sa osiguranja“), koji stalno
negde žure, pa bez trunke razmišljanja ulaze u (samo)ubistvena
preticanja.....Sve smo to prošle, bez ijednog incidenta. Ali i bez reči.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Nikada neću prestati verovati da su nas samo njena
čista duša i čisto srce sačuvale od stotinak smrtonosnih zamki, na tom ukletom
putu, po ukletom vremenu. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Svitala je siva zora, kada smo ušle u Novi Sad. Žive,
zdrave, nepovređene i.... emotivno potpuno slomljene.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">**********************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Emina, sestro moja po jadu i nevolji.......Divna dušo,
ispunjena dobrotom i ljubavlju, širokog srca, koje nije otrovala mržnja.....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Koji li nas je to usud spojio, koja je to bila sila,
što nas je stavila jedna drugoj na put? Možda nas je čekala neka nepremostiva
teškoća na tom našem planiranom putu, možda čak i sa fatalnim ishodom? <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Trebalo je tebe da upoznam, da bih shvatila kako i od
najveće strahote, one, koja nam je uništila život, postoji još veća - kada osećaš ko te je unesrećio, svesna da učinjena zla nije iskajao, dok te ubija nemoć.....Da
prihvatim kako se mora prolaziti kroz život sa ponosom, mirom u duši,
neokaljanim srcem, dajući od sebe sve što mogu, ne očekujući bilo šta
zauzvrat......Da opet poverujem kako ima dobrog na ovom svetu, bila to i jedna
jedina sveća, čiji plamen obasjava neprozirnu tminu, prema čijoj svetlosti
idemo, svetioniku, koji nam neće dozvoliti da nas progutaju ambisi žaljenja....Da
oprostim sebi samoj što tebi, koja si svojom čistotom izvidala jad na mojoj duši,
nikada nisam valjano uzvratila, niti si to od mene očekivala......<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Da mogu, dala bih ti ostatak svoga života, svoje
srce....Jer, ti zaslužuješ i imaš za koga da živiš, sestro moja po sudbini.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Toliko bih volela da smo danas zajedno!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #1f4e79; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">
**********************************************<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgSEmAoDLW6w0NfdawkCry-ct2QV-jpc8zhMzc0dxpLlXSYTrMQtrNG0yYGZvDwgs2Kb4HBej42z0AH3GlXBsDX_bqV4To-xK7pYnM2rARkn4W419xoU2W2pWZdL-KVBlG4NWke6Q6KoKH/s1600/AA+127+DIJAMANT.+06.01.17.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="250" data-original-width="400" height="250" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgSEmAoDLW6w0NfdawkCry-ct2QV-jpc8zhMzc0dxpLlXSYTrMQtrNG0yYGZvDwgs2Kb4HBej42z0AH3GlXBsDX_bqV4To-xK7pYnM2rARkn4W419xoU2W2pWZdL-KVBlG4NWke6Q6KoKH/s400/AA+127+DIJAMANT.+06.01.17.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotografije dodate su sa pretraživača GOOGLE</td></tr>
</tbody></table>
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-17352731643486647942017-08-06T14:17:00.001+02:002020-08-19T11:10:04.951+02:00MOJ MILANE, KAD U VOJSKU POĐEM......<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigZamzNyeEwVMaYNG7Xy-mAk-UEJu38DTMi5h7xnekv0yzlbl9mDmBKVk2_4eftY1JAW1ofHI3N_yvfaJ3ULi1VZGHyK02hQcw9tnIQoghfHxbvxgcKcf8QV7x3KmY2MifXaKkHQaEs9Ru/s1600/AA+239.+ZENE+VOJNICI+1.+06.08.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="287" data-original-width="468" height="245" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigZamzNyeEwVMaYNG7Xy-mAk-UEJu38DTMi5h7xnekv0yzlbl9mDmBKVk2_4eftY1JAW1ofHI3N_yvfaJ3ULi1VZGHyK02hQcw9tnIQoghfHxbvxgcKcf8QV7x3KmY2MifXaKkHQaEs9Ru/s400/AA+239.+ZENE+VOJNICI+1.+06.08.17..jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Uhvati pecaroš zlatnu ribicu.....Po već ustaljenom
redu, taman ona dovrši kuknjavu da je pusti, ispuniće mu, reče, tri želje, kad
tip, k'o iz topa – MOŽE.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">I krene sa željama.....<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></div>
<div class="MsoListParagraph" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;"> </span></span><!--[endif]--><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Znaš,
zlatna ribice, celog života sam sanjao o HAVAJIMA. Evo, ti meni obezbedi tamo
jednu udobnu kuću na plaži sa svim pogodnostima; hteo bih da boravim tamo, kad god mi se ćefne.<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ona odahnu, prozborivši – „Ništa lakše, smatraj to
završenim!“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Druga želja....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;"> ..............</span></span><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"> teško podnosim plovidbu, imam uvek morsku bolest <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">vidiš da i pecam sa obale. A tek što se
letenja bojim.....Ni prineti! I još ove silne bezbednosne mere, nemam ti ja
strpljenja ni živaca za sve to.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpLast" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Gleda ona njega zbunjeno, čeka da konačno izusti
želju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoListParagraph" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Nego,
vidi....Da ti meni, lepo, napraviš auto-put do Havaja, pa ja krenem autom,
onako laganica, zaustavljam se kad mi se ćefne, jednom ću i stići.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ribica poludi, skoči joj pritisak na 3.500 (donji),
zapenila, ne može se zaustaviti:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">„Jesi li ti normalan, kretenu jedan, ko je još pravio
auto – put preko okeana, a tek toliko dugačak? Znaš li ti da je to 20-ak
hiljada kilometara? Biraj nešto drugo!“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ovaj neće. Zapizdio, k'o poslanik vladajuće koalicije
u Skupštini, kada kolega iz opozicije, sa kojim se, inače, ožderao bar 15 puta,
predloži neki amandman. Hoće auto-put do Havaja i hoće. Ne popušta ni makac.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Uzdahnu ona......<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">„Dobro, hajde da to ostavimo za kasnije pregovore. Da
čujem treću želju.....“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Pecarošu zablistaše oči, dobiše neki sanjalački izraz,
pa nežno prozbori:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoListParagraph" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Draga
moja zlatna ribice......Eto, stalno mi prebacuju kako sam muška šovinistička
svinja, a to nije tako, ma, ni u ludilu. Ali, šta da radim, kada ih nikako ne
mogu skontati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: .5in; text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Nego......kada bi mi ti podarila tu sposobnost da
razumem žene, uštedela bi mi toliko nevolja....bio bih najsrećniji čovek na
svetu!<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ćuti ribica, teško zamišljena.....Ćuti......Onda
obrisa perajem oznojano čelo iznad onih njenih buljavih očiju, pa nekako
prozbori:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">„Je li, burazeru......Taj auto-put....Da, taj do
Havaja....Sa koliko si hteo da bude traka?“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">****************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dakle, znam da je Kain ubio Avelja, zato što je pričao
stare viceve, sve znam....Ali, morala sam pomenuti ovaj vic sa bradurinom, jače
od mene, pa to ti je.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Jer, drage moje, zaista vas nikada neću razumeti, iako
sam (niko nije savršen, šta ću) i ja pripadnica tzv. Slabijeg pola. Ha,
slabijeg.....Malo sutra!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Jeste li htele ravnopravnost? Jeste! Dakle, ako su
mužjaci....ups., pardon, muškarci mogli da
služe vojni rok, neće ni vama, uključivši i moju malenkost, kruna sa glave pasti.
Naprotiv!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Jednostavno, zapizdile ste na prvu loptu, smanjio vam
se fokus, pa ne vidite silne prednosti ove epohalne ideje, koja će ući, sigurna
sam, ako ne u Ginisovu knjigu rekorda, ono bar kod Mr Riplija......<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 24px;">Ničim izazvana ni pozvana, drage moje, prisvajam sebi pravo na pokušaj da vas osvestim i privedem pameti. Uostalom, zar sam ja jedina, koja radi ono, za šta nije kompetentna, ono, što od nje niko nije ni tražio, niti je pitao za mišljenje?</span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Hajde jednom prestanite peniti i arlaukati, već lepo
skuvajte kaficu, sedite i dobro razmislite o onim DOBRIM ASPEKTIMA odazivanja
pozivu <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">OTADŽBINA
TE ZOVE.<o:p></o:p></span></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;"><br /></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">*******************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Za početak, moraće vam praviti ispraćaj u vojsku. Eto
prilike da se angažuje prerađivačka prehrambena industrija i individualni
proizvođači, red je da i oni zarade neku kintu..... nema veze što je suša
uništila sav rod, pare za navodnjavanje su 100-te na listi prioriteta, ihahaj
nakon Beograda na vodi, Beograda pod vodom....kako li ono beše, stao mi mozak,
Koridora 128 i sličnih maestralnih umotvorenija.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Pozapošljavaćete sav komšiluk, bar na nekoliko dana,
neka i njima malo svane.....Par dana tu, par dana tamo, nakupi se, zar ne?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Nema pravog ispraćaja bez dobre muzike. Dakle, sve one
silne zvezdice u pokušaju i ambiciji, one što ne pitaju šta košta, samo da bi
dobile status estradne umetnice, ako već nisu obezbedile zanimanje STARLETA,
moći će pokazati svoje izuzetne glasovne mogućnosti, a i zaraditi koji evrić,
umesto da samo plaćaju nabeđene stiliste, alave urednike i kobajagi fanove,
koji su im podrška, dok nemilosrdno prže oni reflektori.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Još kada se uzme u obzir da će morati plaćati porez
(doduše, nisam još čula KAKO će se to kontrolisati, ali, dobro, sada i ja samo
zakeram i komplikujem), eto koristi za budžet i to neviđene.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">A kada se ispraćaj završi, ide......šta....hajde, ti
mala iz pretposlednje klupe levo?! Ide šuška, naravno! Kako ste mogle prvo to
zaboraviti?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Čoveče, pa kad ste poslednji put videle gomilicu keša,
onako svog zgužvanog i znojavog, ali,
poklonjenoj šuški se u zube ne gleda, nije li tako?! Taman da kupite jedan
pristojan auto, da se lepo provozate, sa sve levim laktom izbačenim kroz
prozor, crnim neprovidnim naočarima – a niste sponzoruše!!!!!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">***************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Onda, sa voznom kartom, koju ste dobili, dakle neće
vas pocepati za to, odlazite grupno na železničku stanicu. Imate pravo da
cugate do mile volje, niko nema pravo da vas otrcava i viče zgađeno „Vidi onu
profuknjaču, kako se oždrljekala!!!!!“ Napijanje do besvesti je neotuđiv deo
rituala.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dok svi na stanici plaču, naročito vaši muževi i
momci, jer su već skontali da sada sva šljaka u kući i oko dece pada na njihova
snažna muška leđa, vi se već upoznajete u kupeu, razmotavate pečene piliće i
pite, a sedma tura žestine upravo se prazni.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Hajde, da se ne lažemo – kad su vas tako lepo i
emotivno ispratili, kad negde idete? Nisu nikad! I taj doživljaj hoćete da
propustite? Lele, nikad vas prizvati pameti!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Stigle ste u kasarnu, zadužile se opremom (moraće
praviti veće brojeve, valja ući u pantalone, a nikako da skinete onih 20 kila viška),
pokazali vam VAŠ krevet, dakle, samo vaš jastuk, vaš prekrivač, koji nećete
morati cele noći prevlačiti, ormarić, u kom će stvari stajati onako, kako ih vi
postavite......I kreće vaša epopeja po pozivu Otadžbine.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Što jest – jest, moja iskustva u tom pogledu su
više.....teoretska, pokupljena iz priča (kuknjave) mojih drugara, knjiga i
filmova, naročito onog sa ušećerenim Ričardom Girom, ali su, ipak iskustva.
Uostalom, ako se na prste jedne ruke, a i to je premalo, može nabrojati i jedan
viši funkcioner, koji obavlja posao za koji ima diplomu, onda mogu i ja drobiti
o onome, kroz šta nisam prošla.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Doduše, imala sam u srednjoj peticu iz ONO i DSZ, bila
sam jednom na gađanju, imala odlične rezultate, jedino što me je vrat boleo dve
nedelje, nakon što mi je profesor nežno gurnuo glavu prema zemlji, dok sam
gađala, tako da sam bila ubeđena da ću ostati bez prvih 5 pršljenova. A znala
sam i pušku da rasklopim i sklopim....jeste da je to bilo iz petog pokušaja,
bilo je i viška delova, kol'ko hoćeš, ali......važan je rezultat.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">I na faksu sam dobila devetku iz ONO (i DSZ), a i to
zbog čiste pakosti profesora, jednog iskompleksiranog pukovnika u ambiciji,
koji je uvek govorio kako „iz principa ne daje desetke devojkama“. Dakle,
edukovana sam, tvrdim to odgovorno.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Auh, opet se ja rasplinuh.....Dakle, da nastavim.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Kreće se, pretpostavljam, sa radnim obavezama.
Spremate krevet, ali ovog puta samo VAŠ. Setite se kako vam izgleda stan, kad
se ispovraćate sa posla, kao da je bomba pala, od zgužvanih prekrivača, jastuka
na podu, pižama, čarapa, uvek samo po jedna, a druga.....niko živ ne može da je
nađe. Nikada mi nije bio jasan fenomen JEDNE ČARAPE, ali...to sada nije tema.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Rano ustajanje? Pa to radite i kod kuće, jer valja
dovršiti ručak i peglanje, sve naterati da otvore oči umorne, usput razmišljati
kako ćete skrpiti onaj harač za klinca, koji su smislili u školi. Ovde toga nemate!
Potpuno vam svejedno i za osiguranje i za štete....i za grom, koji će MOŽDA
udariti u školski gromobran, onaj koji nije valjao ni dok je građena, kao i niz
drugih idiotluka, što se tiče, neiscrpni su sa idejama. O užini, novom telefonu
i igricama da i ne govorim....Ni brige ni pameti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Umivate se, nema brijanja, niko vam neće gledati u
dlake na nogama i rukama, dakle, ništa vosak, depilacija, epilacija.....I nema
šminkanja, a baš ste potrošile sve zalihe, koje ste kupile još pre dve godine,
kad se dragi zeznuo, pa umesto uvelog cveća, perući savest zbog nekog greha, za
koji ne želite znati, dao vam šušku i tako vam omogućio da kupite ono
najnužnije, što vam fali od kozmetike, jer ovako nema šanse.....kad uđete u
parfimeriju, umesto tečnog pudera i maskare, laka za kosu, šampona, koji će od
retke kose očas posla napraviti bujnu grivu, JER VI TO ZASLUŽUJETE, odmah se
setite da vam je ponestalo praška za veš, omekšivača, i sl....pa za vas ne ostaje
ni cvonjka.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Samo se lepo očešljate, nema veze ako je tamni
izrastak na kosi bar 5 cm, niko vas ne gleda, a to i nije prekršaj, bar dok se
neko ne seti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Nakon gimnastike, koja će vam, da vas upozorim na
vreme, nemoj da posle bude kako vam nisam kazala, najteže pasti, ali čim
pomislite da imate besplatnu teretanu, sve vam lepo u životu. Tek onda skontate
da tih 20 i kusur kila viška niste dobili baš samo od vode, da se to može
skinuti samo vežbama, zaboravite čudotvorne čajeve, tablete i slične
idiotarije, tipa „Za 5 dana 3 kilograma manje, a jedete šta hoćete!“, sve dok
ne pogledate uputstvo, gde piše kako IPAK morate redukovati ishranu i izbaciti
ugljene hidrate, uz obavezne fizičke aktivnosti, dok vam uši bride od cene,
kojom su vas klepili za čudesni preparat.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Onda idete na doručak, koji NISTE VI MORALI SPREMITI.
Izuzev, ako vas ne zapadne rad u kuhinji, ali, hajde da idemo na povoljniju
varijantu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Čaj je bljutav, hleb od prekjuče, crni, najzdraviji,
marmelada.....i onda se prisetite kako inače ni ne doručkujete, pauzu koristite
da trknete do pijace, radi kupovine ono malo jada za ručak i uz ručak.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">I sve ostale poslove, u okviru tzv. Radne obaveze,
obavljate mirno, bez napora, razmišljajući usput kako, kada završite, onda bar
znate da ste gotovi. Dok ste civil, zna se – nikad kraja. Taman spremiš sve, a
onda ispočetka. I ništa se ne vidi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">*****************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Vežbe na poligonu.....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Hukćete, dok se pentrate na prepreke, dok trčite u
neudobnim čizmama, dok se konopcem prebacujete na drugu stranu....ali, znate da
je svaka utrošena kalorija blagodat za vašu liniju, koju ste izgubili još iz
onog vremena, kada ste usisavali sve sa stola za klincima, „da se ne baci“.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Valjate se kroz ono blato, nije baš ni prijatno, ni
ugodno, ali znate da nećete VI prati tu isprljanu uniformu. Kao ni sve ono, što
vaši ukućani mirno tresnu u mašinu, dok se treći put u toku dana kompletno presvlače,
jer ne podnose znoj.....I nećete skidati fleke od paprikaša i riblje čorbe,
koje vaš najdraži obavezno zapati nakon neke žurke, čudeći se otkud to, kad se
to NJEMU baš nikada ne dešava.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Pucanje.....Ide u početku tešku, ali kada zamislite da
je meta vaš neposredni nadređeni, onaj koji (ili koja) vam meri svaku minutu,
traži gramatičke greške u dopisima, crvenom olovkom precrtava ono što nije
podobno, nikada vas ne predloži za stimulaciju......Idi begaj, ima da vas odmah
predlože za pukovsko takmičenje u gađanju, gde li se samo krio takav biser od
neotkrivenog talenta?! Dakle, samo prava motivacija i obavile ste više od pola
posla.<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbIFaqGgkTJFOgFhvs0mbT5OyGAzs1cU4tvvjqBMu04biEInqZp5HAgCbopQFZs8K1iuArTN7_eRxdlqE0RZKBPBM38xzNzPASiGTXFxu2DKJyfxZ458terA93usrGW4n2Hq4JIszenP7K/s1600/AA+240.+ZENE+VOJNICI+2.+06.08.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="372" data-original-width="660" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbIFaqGgkTJFOgFhvs0mbT5OyGAzs1cU4tvvjqBMu04biEInqZp5HAgCbopQFZs8K1iuArTN7_eRxdlqE0RZKBPBM38xzNzPASiGTXFxu2DKJyfxZ458terA93usrGW4n2Hq4JIszenP7K/s320/AA+240.+ZENE+VOJNICI+2.+06.08.17..jpg" width="320" /></a></div>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">I kladim se u šta god ko hoće, da nećete nijednom
napraviti haos, kada nekome na dno rova ispadne bomba, iz koje je izvučen osigurač.....Da
su žene tako smotane, odavno bi ljudski rod izumro.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">***************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Nisam namerno drvila o polaganju zakletve, na koju
vaši MORAJU doći, sa sve paketima i obaveznim džeparcem, pa, baš kad vam počnu
arlaukati kako im je teško, kako.....vreme posete gotovo, svi neovlašćeni
moraju napustiti krug kasarne.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Imate izlazak jednom nedeljno......Lepo, na miru
obiđete radnje, nađete štošta iz one gomilentine, koja stoji već godinama, a
baš vam to treba.....Hajde da čujem, kad ste poslednji put provele 2 sata
bazajući bez veze? Ne možete se setiti, je li tako.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dakle, odmah će živnuti trgovina u varošici,
dočekivaće vas sa osmehom, a mužjaci će vam se sklanjati u kafani, isprepadani
onim silnim borilačkim veštinama, za koje su ubeđeni da ih uvežbavate svaki
dan.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Konačno, jednom u životu, imate vremena za sebe. Kada
otaljate radnu obavezu, imate svoje 2, 3 ili 4 slobodna sata, koja pripadaju
ISKLJUČIVO vama. Dakle, niko vas ne cima za domaće zadatke, ne peglate košulju,
koja se mora baš sutra obući, mada u ormanu ima još 5 istih......Čitate
trač-časopise, gledate ono što vi hoćete, zaboravite da postoje fudbal, košarka
i boks. Sat vas ne interesuje, vaše vreme određuje neko drugi, ali ga barem
poštuje. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">E sad, možda vas zapadne tzv. Društveno – politička nastava.....Setite
se svih onih silnih emisija vesti, okruglih, ovalnih i ostalih stolova, gde su
svi jako pametni, nadvikuju se i niko ne sluša drugog gosta ili gošću..I
ispiraju i ispiraju vam mozak, do ludila, do onesvešćivanja......Pa, to vam
je otprilike to. Dakle, ništa, što već niste iskusili. I preživeli.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Primate pakete jednom mesečno i obavezno neki dinar,
nije to zbog vas, nego bruka je, da se vojnikinji (jao, što mi leži taj podobni
novogovor) baš ništa ne šalje. Ne razmišljate kako ćete razvući do kraja meseca
ono malo jada i bede što vam legne na račun, izrešetano kreditima, sindikalnim
otplatama, pomoći za ovo, za ono.....Struja poskupela? To više nije vaš
problem, mirno gledate TV, ne smeta vam obavezno gašenje svetla, jer se već
odavno ne sećate KADA ste to legli uveče u 10 ili 11......<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ako vas zapadne kuhinja, odradite. Koliko ste puta
prali gomilentine sudova, ribali tiganje i šerpe posle kuhinjskih promašaja
(dušo, ja se tako opustim kada kuvam, nije čudo što su najbolji kuvari
muškarci). I to traje neko vreme, pa prođe.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Vešernica? Imate velike mašine za pranje, neće vam skočiti pritisak, ako ciknu, a u pitanju je, po dijagnozi vašeg majstora,
UVEK programator, ni manje ni više......Kroz velike valjkove provlačite
posteljinu, peglate kada morate, ali znate da sve to ima neki svoj vremenski
rok, da nije doživotna robija, kao.....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dakle, radite sve ono što i kod kuće, samo što ovog
puta imate i svoje slobodno vreme, izlazak u grad, uslova da se odmorite.....I
ne razbijate neprekidno glavu brigom kako i sa čim preživeti stalna
poskupljenja, mada je prema mesečnom izveštaju RZ za statistiku, inflacija uvek
0,21 %. Valjda tu uračunavaju i cene lokomotiva i spejs šatlova, koje ne
proizvodimo, ali HOĆEMO, jednog lepog dana a možda i pre. Glava vam prazna,
mirna.....Kada vas uhvati napad nostalgije, samo se setite onih silnih noći,
kada se onesvešćujete od umora u krevetu, a onda kreće horor, zvani RUKA.....Jer,
njemu se baš pri'oćilo.....Samo se toga setite i napad će momentalno proći!
Krevet, u kome ste samo vi, ima svojih ogromnih, nesagledivo važnih prednosti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">I konačno....konačno.....konačno možete biti bolesni,
dobiti pravu poštedu, gde nećete morati sa temperaturom od 38,6 spremati ručak
za sutra, peglati one zaostale tri mašine veša, tegliti po četiri kese sa
posla, dok se najdraži za to vreme svali u fotelju, sav nesrećan, popije 3
'ladna piva, a onda pita KAKO POČINJE RAK GRLA....dok vas mladunci obaveštavaju
da im morate pomoći oko domaćih zadataka, za koje tata nema snage, premoren je
(vi ste inače sjajno, nikad bolje!). Pritom, znate da nećete dobiti otkaz, ako
ste na poštedi, da ne kažem bolovanju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">*******************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">E, sada da se uhvatim u koštac i sa poslednjim
argumentom, zvanim – <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">RATOVANJE</span>, što apsolutno nikada ne propuste da
potegnu kao poslednji džoker.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dakle, postoje dve varijante – da li ćete ići u bitku
sa ženama ili muškarcima.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ako i ostali angažuju žene kao ratnice – moderne Amazonke,
budite apsolutno bez brige. Kada se vidite na
bojnom polju, prvo ošacujete da li imaju više kilograma od vas. Onda,
baš pre nego što ste otkočili oružje, primetite u gomili preko neku svoju
drugaricu iz detinjstva, pa krene pozdravljanje i upoznavanje. Usput, počnete
razmenjivati recepte, jadati se o svojim životima, koji su se pretvorili u sve
ono, što NISTE hteli....O mladuncima, koji vas ne slušaju, već uporno furaju
svoj fazon.....O roditeljima, koji vas udaviše sa svojom kuknjavom i nebuloznim
zahtevima.....Na kraju, zaključito da je krajnje glupo da se svađate i ubijate
zbog desetak kilometara ziratne zemlje, na kojoj se baš lepo mogu napasati
koze.....Kozje mleko i sir su IN, ako je Albanija mogla pretvoriti kozji sir u
brend, zašto ne možemo i mi smisliti nešto slično....Lepo podelite tih spornih
desetak kilometara na dva dela, pa napasate stoku, koja ćuti, ne gunđa,
zahvalna je za hranu i vodu koju joj dajete, zadovoljna je sa čistim i suvim
torom, koji ne prokišnjava. A i što bi se rušilo i rasturalo, kada dobro znate
da raščišćavanje posledica takvih objašnjavanja i prepucavanja, padaju jedino i
isključivo na vas. Da se žene pitaju, ratovi bi zaista postali relikt
primitivnog kromanjonskog čoveka, onog što otkriva kako se može upotrebiti
štap, dok urla PINK FLOJD.....Pogledajte ponovo ODISEJU 2001., pa će vam biti
jasno šta htedoh reći.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjggs36LQZPB4qfmJiTK5I1rZCanuWw_S_i8pNhHDtA_18IJ4yt3uE3nE3f-WkUh46bW7dkIcwgW1URmAXA6VLyTkVnccvyMH43f8u4eLiHimIDsZlV6q9UbiwV4-ooPVLGGLQPZaqhzd4z/s1600/AA+243.+ZENE+VOJNICI+5.+06.08.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="388" data-original-width="660" height="188" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjggs36LQZPB4qfmJiTK5I1rZCanuWw_S_i8pNhHDtA_18IJ4yt3uE3nE3f-WkUh46bW7dkIcwgW1URmAXA6VLyTkVnccvyMH43f8u4eLiHimIDsZlV6q9UbiwV4-ooPVLGGLQPZaqhzd4z/s320/AA+243.+ZENE+VOJNICI+5.+06.08.17..jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Može se, naravno, desiti da ratujete i sa muškarcima..<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Kada vas vide kako stojite u nepravilnim redovima,
koliko god urlali na vas, jer ne možete odoleti da ošacujete kakvi su tipovi
ispred vas......protivnici će umreti od smeha, jer su sve očekivali, samo ne
takve protivnice...</span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Oni, koji slučajno prežive, odmah će potpisati bezuslovnu kapitulaciju, samo da pojedu nešto čestito, npr. paprikaš sa noklicama ili pečeni krompir sa sosom. Zato što im je dojadilo da gule konzerve i dvopek. Stomak očiju nema, glad je užas bez premca, može onaj tunjavi Frojd da kaže šta god hoće. Uostalom, da je ikada ratovao, malo bi preuredio prioritete životnih nagona.</span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span>
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dakle, pobedile ste, bez ijednog ispaljenog metka. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Cilj postignut do nivoa savršenog!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br />
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">******************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Kada vam istekne ta godina, kada ste se kalile i
postale junakinje, vrnete se kući, sigurni da će vam u radnu knjižicu biti
upisana u radni staž. Ta jedna godina vam više vredi, nego 10 civilnih, za koje
vreme ste prvo godinama radili kao honorarci, onda preko tzv. Zadruga, za koje
danas morate davati i mesečni harač.....Ili se zagubila dokumentacija o
plaćenim doprinosima ili ih poslodavac uopšte nije ni uplaćivao. O famoznom
probnom radu, kada šljakate do poslednjeg ostatka snage mesec dana, naravno
besplatno, a onda vam saopšte da niste zadovoljili, pa krenu sa novom ovcom za
šišanje – ne treba ni da govorim.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Bolje sigurna godina radnog staža u radnoj knjižici,
nego 10 godina rada, koji vam niko ne priznaje, jer nemate dokaza da ste radili
ni uplaćene doprinose. Vrabac u ruci ili golub na grani – odlučite sami.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Pritom, za vreme vašeg odsustvovanja iz kuće, vaši će ukućani shvatiti kako se sudovi ipak ne peru sami, niti se pegla kreće
daljinskim upravljačem, mašina za veš se mora uključiti i onda naći mesto gde
će taj isti veš biti prostrt na sušenje.....Hrana ne uskače samoinicijativno u tanjire,
mora se uložiti malo i truda da se pripremi ono što košta, ono što zahteva
dobru šljaku, a onda ode kroz kazalizaciju......Razbacan prljav veš se mora
pokupiti, neće sam od sebe, koliko god mu se umiljavao, kreveti se moraju
spremiti lično, što ga neurednijeg ostave, to će im se više gaditi kada ponovo
trebaju leći. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">I vaš najdraži će ukapirati da će se utakmice šeste
lige engleskog fudbala ipak održati, ako ih on i ne bude gledao, jer nema vremena
od raščišćavanja po kući, spremanja, nabavke, kuvanja, pranja sudova i ostalih
ljupkih zadovoljstava, a izradu školskih zadataka i prisustvo roditeljskim
sastancima, sa razvoženjem na sportske aktivnosti da i ne pominjem.<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 24px;">Mladunci možda skontaju da IPAK moraju mrdnuti pozadinu, ako hoće da jedu, obuku se, urade lično domaće zadatke......Možda se prosvetle, pa skapiraju da ovaj svet postoji još ihahahaj od pre njihovog rođenja, dakle, nije tu samo da bi njima bilo lepše i zanimljivije.</span></span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 24px;"><br /></span></span>
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 24px;">Vratile ste se vitke, preplanule, a bez solarijuma, osvešćene da niste samo mašine za rađanje i tegleća marva. Dakle, onda sa punim pravom možete tražiti ravnopravnost, iako.....iako ja i dalje tvrdoglavo pokušavam zameniti biračko pravo za nacionalnu penziju... Ali, dobro, oduvek sam i samoj sebi redovno terala inat, previše je kasno da se menjam. Kakav se riđa oždrebi.....zna se.</span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Imaćete konačno brak, o kome ste sanjali – jer će vaš
rad konačno početi biti cenjen kao realan i neophodan, a potreba za slobodnim
vremenom, koje ćete koristiti po svom nahođenju, neće biti shvaćena kao grub
atak na sigurnost bračnog gnezda.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Izuzev, ako ne dopustite da se sve vrati na staro, pa
se snalažljivi ponovo pretvore u nesposobenjakoviće, koji bi skapali, da im vi
ne donesete i prinesete. Ali, to je već vaš problem.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">******************<o:p></o:p></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dakle, nadam se da ste sada skapirale sve prednosti ove
epohalne ideje, koja će ostaviti duboke tragove u našoj budućnosti, naravno,
pod uslovom da je dočekamo.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Prestanite već jednom da kuknjate, već sagledajte
stvari u širokom dijapazonu, gde će se sveobuhvatne posledice pokazati u
doglednom vremenu, ništa se ne može uraditi preko noći, samo dete napraviti, a
i to ne ide ako hoćeš!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">E sad.....gde će se naći pare za sve to, pošto su nam
kasarne odavno razbucane, prokišnjavaju, ako je ostao još koji zid, izuzev ako
nisu pretvorene u fabrike – poklone stranim investitorima, gde se za svako
radno mesto daje (??????) 10.000 evrića.......ne možemo sve probleme rešavati
odjednom, nego redom, kako koji stiže.<o:p></o:p></span><br />
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span>
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 24px;">I kada je, koliko se sećam, svojevremeno, dok je služenje vojnog roka bila zakonska obaveza, iz budžeta za vojsku odvajano oko 50% nacionalnog dohotka....Ondašnjeg, kada su radile fabrike, kada smo imali privredu, kad je nezaposlen bio samo onaj, ko NIJE hteo da radi......Koliko vidim, pare nisu problem - para nema. Ali, ne treba se opterećivati sa takvim sitnicama.</span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Uostalom, ako nam MMF pokaže šipak, kao bezbroj puta
do sada, uvek se može vršiti zameni npr.......novih pokaznih karata, gde vam
treba jedno 22 dokumenta, za koje se obavezno plaća taksa.....Mogućnosti su
bezbrojne, samo treba biti inventivan.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Eto......Izrekoh sve ono što mi je trunulo na
duši.....I ostadoh živa!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">*************************************<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvkjpG8nrg-iV63jbgiG-LoLSk7QtWVvDrCY2kH6C14-MC4viwNqlVsUtwM8zkUjfjYA3k6C5ciR54buORjI3UYPfJVx7eMOvk5qZF5mSMttJ7spkdzztdYEmS1KhFk73Juv4_E-MaicdA/s1600/AA+244.+ZENE+VOJNICI+6.+06.08.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="261" data-original-width="238" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgvkjpG8nrg-iV63jbgiG-LoLSk7QtWVvDrCY2kH6C14-MC4viwNqlVsUtwM8zkUjfjYA3k6C5ciR54buORjI3UYPfJVx7eMOvk5qZF5mSMttJ7spkdzztdYEmS1KhFk73Juv4_E-MaicdA/s1600/AA+244.+ZENE+VOJNICI+6.+06.08.17..jpg" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotografije dodate su sa pretraživača GOOGLE</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: .5in; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: .5in; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-58125681955328264062017-07-21T17:57:00.000+02:002017-07-21T17:57:10.619+02:00BELE RUŽE, NEŽNE RUŽE<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFJI8nAcKfLP0n5_YidfZqYPqG0TG4U6gAcSPfhqdapOsi0NR4ceXr9Pooz-4U0zDBbQw8hHQpQ0aS9PIk7sEzVMJY9csAmOQRcOZsn5GXcO9ZBJkRE_RW_RmhdrlIuCLaRjhd3UvjhRrg/s1600/BELE+RUZE+ZA+MENE+1.+SALIM+21.07.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="463" data-original-width="732" height="252" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFJI8nAcKfLP0n5_YidfZqYPqG0TG4U6gAcSPfhqdapOsi0NR4ceXr9Pooz-4U0zDBbQw8hHQpQ0aS9PIk7sEzVMJY9csAmOQRcOZsn5GXcO9ZBJkRE_RW_RmhdrlIuCLaRjhd3UvjhRrg/s400/BELE+RUZE+ZA+MENE+1.+SALIM+21.07.17..jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Autor slike - Visual artist SALIM LJUMA</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ja
se nadam, gospođo, da ćete imati volje i strpljenja, pa me saslušati. A ove
ruže.....pa, eto, nemojte mi zameriti, uz žensko ide lepo cveće, a moja pokojna
ih je najviše volela. Celo nam dvorište mirisalo od njenog cveća, a ponajviše tih
belih ruža.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Pa,
dobro, ako imate vremena.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Bilo
je 40 godina našeg braka, a još ono što smo se zabavljali.... I proletelo u
trenu. Drukčija su to bila vremena, znalo se dobro – ako momak devojci dolazi u
kuću, pa ga još ona čeka iz vojske, tu je mogao biti samo brak i ništa više.
Nit' bi' ja to sebi dozvolio, a ni njeni.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Čim
sam odslužio vojni rok, tek sam uzeo 21-u, baba je već spremao svatove, a moja
devojka štafir. Lepo je to bilo, još uvek se sećam te venčanice, sve u vezu i čipki, rukom njenom
rađene i venca od ruža, belih naravno, oko glave.....I u crkvi smo se venčali,
nije se baš lepo gledalo na to, ali ja sam imao moj zanat, nikad me nije drugo
zanimalo, k'o mi je šta mog'o.....Bilo celo selo, nisu moji žalili ni troška ni
truda, znalo se kako se ženi sin jedinac.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Bili
smo prvo u kući kod mojih, dok se nije uštedelo za našu kuću. Ne mogu dušu
grešiti, bila je moja mlada bolja prema mami i babi, neg' ja. Al', čovek 'oće
svoje, svako to voli da zapoveda i radi kako njemu godi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
40 godina sastavismo mi, bez jedna grde reči, a kamol' svađe. Ja sam radio
mlogo, znate, završio sam za mesara, pa posla uvek kol'ko 'oćeš. Jednu smenu
radim u firmi, a onda privatno, tražili me ljudi, znali su da ne ošljarim i
radim k'o i sebi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Moja
žena nije bila zaposlena. Nisam ja ‘teo da se muči, pa trči kući s posla, a
onda ne zna šta će i kud će pre. Imali smo baštu, u njoj nema čega nije bilo,
kokoške, ćurke i patke, nikad za 40 godina nismo morali kupovati na pijaci, ni
povrća nit jaja, a nit’ mesa, svega je bilo. Znalo se, kad bude plata, ja
donesem kući i ostavim u onu limenu kutiju od keksa, ona mi da tek tol'ko da
imam koju paru kod sebe, a sve ostalo bilo za nas. Pa još od onog što ja zaradim
od privatluka……bilo je tu i za nas, za naše roditelje, njene i moje sestre, a
počešće i za nekog gladnog, što smo znali za njega da nema i da se drugačije
neće omrsiti, već samo suva ‘leba jesti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Najlepše
mi bilo kad dođem kući s posla, a nemam tog dana nešto ugovoreno od posla, pa sednemo
nas dvoje za sto u našoj bašti, punoj cveća, koje je ona tako volela i
negovala, sve mu pevala…Pa, kako ga je ona volela, tako i ono volelo nju, da se
opiješ od onog slatkog mirisa tek zalivenog cveća, naročito beli’ ruža. One su
joj, valda, bile najdraže, nji’ je najviše volela i negovala. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Nije
nam onaj od gore dao dece. ‘Tela ona da se vidi do koga je, al’, ja nisam dao.
Tak’a je Božija volja, pa nije ni važno ko ne može. Zato su nam uvek u kući
bila deca njeni’ sestara, a i komšijska, valjda je zbog nji’ mesila dvared
nedeljno, a nekad i češće, kolače….Nekako, uvek sam mislio da ne moš’ sve u
životu imati, nešto mora da zafali. Pa, eto, kad već nismo imali naše, makar
smo uživali u tuđoj deci i gledali ih ko našu najrođeniju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
eto, sve te godine pro’ujaše u miru I slozi, uvek sam se radov’o kad idem kući.
Jesam nekad otiš’o u kafanu, tek da ne kažu da sam njonja, al’ sam jedva čekao
da dođem našem domu i njenom nasmešenom licu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Valda
tak’e i Bog ‘oće, ne znam….Tek, otkad je počela poboljevati i slabiti, nije ni
par meseci prošlo, kad sam joj mor’o spremati sa’ranu. I Njemu trebaju k’o
kanda samo oni dobri.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ostado’
ja udovac sa 61-om godinom. Lepi’ smo godina imali, pomirio sam sam se ja da ću
umreti sam, samcijat. K’o to meni može biti i blizu moje žene, sa kojom sam celi
svoj život proveo?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Živeo
sam ja tako sam pune čet’ri godine….Sve sam po kući sprem’o, prao, štirkao,
pegl’o, ko moja pokojna žena što je radila. Nije to meni bilo teško, već ona
samoća….Ustanem, skuvam kafu i za mene i za nju, nekako mi bilo lakše, kad mislim da je ona tu. A možda je i bila, ne
znam, možda sam ja to i umislio, a možda je i zbilja bila ona bila navek tu,
pored mene.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Al’,
najgore mi kad dođem s posla….Nisam ja bio ni gladan ni žedan, al’, falilo mi
ono njeno ćeretanje, ko je sve bio, ko nas pozdravio, šta rade njene sestre i
deca im, šta rade moji….K’o gluva kučka idem ja iz sobe u sobu, sve puno njenog
belog veza, svi’ oni’ drangulija, koje sam počeo odistinski ceniti tek onda,
kad je više nije bilo. Nit’ s kim reči progovoriti, nit’ se požaliti, ma, sve
pusto i prazno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">A
selo k’o selo…..Ost’o ja kao mlad udovac, treba mi čeljade u kući, nije red da
budem sam. Malo malo, pa mi komšije predlažu novu ženu, fale svaku bez mere,
prosto ne znam kud li je tak’a tol’ko dobra, a sama, brez muža….<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">To
ti je tak’o moja gospođo. Navek je bilo lako tuđu brigu brinuti I čistiti pred
tuđi’ vrati’…..Ja se ne žalim, al’ zato mojom brigom svi trljali glavu, sem
mene.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Branio
sam se ja pune čet’ri godine. I onda mi počeše pričati bajke o jednoj, dobrodržećoj,
10 godina mlađa od mene, al’, lepo izgleda i dobra je domaćica. Pričaju,
pričaju, pa i ja poč’o misliti da to i ne mora biti baš tol’ko loša ideja. A
možda mi već bilo dosta i samoće, iskren da budem, već ni sam ne znam šta me
u’vatilo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
upoznamo se nas dvoje; vidim ja, nisu preterali oni, što je tol’ko fališe.
Doduše, sama mi ona kaz’la da je bila triput udavana, jedan bio pijanica, iz
bircuza izlazio nije, sem četvoronoške, drugi ljubomoran, treći kockar….I ne
pada mi na pamet da tu nešto I neće biti kako treba, ako od nji’ trojice ni
jedan nije valj’o. Valda svakom godi da je on najbolji, drukče ne znam
objasniti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Dece,
reče, nije imala. Nisu oni mogli, o’ma mi to saopštila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Pa,
kad se mi počesmo viđati, najedared se javiše neki drugi, sa novim pričama…..Te
‘vaka je, te ‘naka, vole novce, troši na najskuplje, nije sklona ni da odbije čašicu….I par nji’
je doranila, pa dobila kuću i imanje, a šta je s tim uradila, niki živ ne zna,
jer živi u nekoj čatrlji, jedva da ima struje tol’ko da sijalicu zapali, brez
kupatila…<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ne
slušam ja nikog. Dosta mi da mi drugi sudbu određuju, valda imam tolko pameti
da o svom životu mogu sam odlučivati.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
– uzesmo se mi. Doduše, registrovali se samo kod matičara, nisam mog’o
zamisliti da oko oltara vodim drugu ženu, sem moje pokojne, kojoj sam svake
nedelje na grob odlazio. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ne
mogu kasti, bilo mi par meseci lepo. Opet sam se mog’o radovati što idem kući,
ne idem međ’ one prazne zidove.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Doduše,
moja nova mlada baš nešto i nije volela da čeprka po zemlji, zašto, kaže, da
savija kičmu, kad se sve to može naći na pijaci, jeftinije. Jedno za drugim,
pocrka nam sva živina, brez vode i rane, al’ je zato ona uvek našla razloga –
te bolest, te vrućina, te mraz…Tek, od punog drugog dvorišta, više se ni glaska
ne čuje. Ni cveće joj nešto nije išlo od ruke, uvenu sve ono što je godinama
negovala s tol’ko ljubavi moja pokojna žena, sem ti njeni’ ruža. Neće ti ni cveće onog, ko ga ne vole…I ono
traži brigu i pažnju, baš ko i ljudi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Baš
nisam bio srećan i oduševljen, al’, šta ću, sto ljudi – sto ćudi, nit’ možemo
svi biti isti, nit’ mogu vratiti moju ženu, s kojom sam vek proživeo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ne
znam da l’ smo sastavili 6 meseca zajedno, kad ti ona navali na mene da
napravimo onaj ugovor….ma, kako li se ono zove…..da, ugovor o doživotnom
izdržavanju. Ja joj kažem da tu nema izdržavanja, kako ona mene može ‘raniti,
kad živimo od moje penzije i onog što zaradim privatno, s ovi’ moji’ 10
prstiju, a ona će ti meni kako ja imam sestre, neće ona sutra da se vuče po
sudovima sa njima. Supu li ti naninu, mislim se ja, pa ta se dobro obavestila,
zna bolje neg’ advokat, al’, ajde, neka joj bude, niko ništa sa sobom nije
pon’o, sem ona dva metra iznad njega. I – napravismo mi i to, bilo mi lakše da
je poslušam, nego da je slušam kako, da prostite, drobi svaki dan, već mi se na
vr’ glave popela.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Moram
da budem iskren – kako sam se vlad’o u mom prvom braku, u novom nije bilo
razlike. Ja dobijem penziju, žena plati sve račune, nije me pitala kad nešto
treba da kupi, al’, skromna bila, navek je kupovala ono što je trebalo i bez
čega se nije moglo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Moja
nova mlada je smatrala kako ništa nije previše skupo, ako joj se dopada. Pa,
kad kupuje cipele, o’ma kupi dva para, onda uz to ide i posebna tašna, ne mož’
jedna da ide uz sve, kaže ona meni. Ćutim ja i čekam na šta će sve to da
ispadne.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Nije
trebalo dugo, kad sam video kako se može tako troškariti…..<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Vraćam
se ja s jednog posla, zima bila, voda se smrzavala, jedva da se moglo raditi,
kad ono….u kući mrak. Isključili nam struju! Kako, pitam ja, kad smo redovno
uvek dotad plaćali, pa mi ona kroz suze teške priznade kako joj trebale nove
čizmice, naravno, uz to je treb’o i novi kaput, pa eto….Ode plaćanje struje par
meseci. I isekoše nas, prvi put u mom veku.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Vidim
ja svoje dobro jutro, al’, nazad nema, di ću u ovim godinama praviti karambol
od života. Taman na radost svim onim, koji su mi govorili da dobro razmislim
šta radim i sa kim lebac i so delim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ne
znam ko je to tako namislio – da l’ Bog il’ onaj, čije se ime ne priziva, dođe
on i sam. Gradiš ceo život, misliš trajaće navek....A onda sunce zatavni, krenu neki olujni vetrovi, pa očas raznesoše sve, što je izgledalo k'o da će biti, dok je sveta i veka....Pa ne znaš jesu l' te suzne oči od onog sitnog peska, što nekad beše tvoj život il' od tereta, koji ti srce pritiska, da ga rasturi, da ti iz grudi iskoči. Tek, kad jedna stvar krene loše, sve za njom ode kud ne treba, , znaš da valjati
neće, ali se uščloviš ko čirak, gledaš svoju rođenu propast, a ni prstom
mrdnuti ne možeš.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Malo
po malo, a izmeđ’ nas sve manje lepi’ reči, svako se ućut’o i svoje misli po
glavi vrti. Ni kafe, ni ručka, ni opranog, ni ispeglanog….Ona ide svaki dan
negdi, ne progovara šta radi i sa kim je. Naravno, da nije prošlo dugo, dok mi
na sokaku nisu kaz’li da moja zakonita ima švalera, mlogo velika ljubav, al’,
on ima ženu, a da se rastaje, na pamet mu ne pada. Pa, nisam treb’o biti
akademik da saberem dva i dva, tek mi onda bilo jasno ono silno kupovanje i
doterivanje, izbivanje iz kuće, bez pola slova objašnjenja di je bila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ne
kažem da sam je svake večeri spopadav’o, mlogo se izvinjavam što vam o ovom
pričam…. al’… nit sam kilav, nit’ sam nemoćan. Nekako, mislim se da to za naše
godine baš i nije. Al’, opet, da mi žena pred celim selom nabija rogove, to
neće moći, makar više bela dana ne vid’o.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
podnesem ja zahtev za razvod, sastavili mi oni u opštini, oni…..da, biro za
pružanje pravne pomoći. Neću više sa njom i gotovo. Šlus!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Kad
se nađosmo na sudu, a ona suze teške roni, sve jedna drugu stiže. Nabedili je
dušmani, kaže ona, nikad me ne bi prevarila, nit’ joj to na pamet pada. Ja znam
da bi jedva dočekala da se rastane od mene, samo da je nesuđeni đuvegija hteo
da se rastaje, al’ opet, mislim se da možda to i nije tako, svet je taki i
taki, svašta priča, jedva dočeka nečiju muku, stvarnu ili izmišljenu, da sa
njom može ispirati usta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
sažalim se, pristanem da povučem tužbu. Više sam ja ‘teo da joj verujem, neg’
što me ona ubedila, samo da me ne zovu rogonjom. A možda mi je i bilo teško,
možda sam štogod i oseć’o za nju, ne znam ni ja sam.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Kad
se vratismo zajedno kući, nedelju – dve je bilo lepo i kako Bog zapoveda. A
onda…..Isto ko pre. Znate, dobro kažu naši paori – <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">ŠTO JE BILO, BILO JE! ODSAD – K’O
DOSAD.<o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Opet
ni skuvanog, ni opranog, gde god se okrenem, prašina i strv, jer moja mlada
nema kade, a nema nivolje. Još počela i piti, sad se već ni ne krije od mene, a
kad popije…..da te Bog sačuva od onoga, što iz nje izlazi. Ni da sam joj najgori
neprijatelj, koji je triput sekirom ganj’o, a kamoli čovek kom je obećala život
u dobru i zlu, čiju imovinu treba da dobije….. Oženjen, a gore neg’ da sam
udovac ili raspuštenik, mrska mi postala i kuća, a ona – da ne govorim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Mučim
ja moju muku, šta ću, 69 mi je godina, kud ću sada, pod stare dane da se vučem
po sudovima, bruka i sramota me od ljudi, od sela. Nikada se za mene ništa
skaredno nije pričalo, svi me znaju kao vrednog čoveka i domaćina. Možda mi
tak’a sudbina, kada nisam im’o pameti i u ovim godinama se ženio, ‘mesto da
živim sam, k’o što sam to mog’o 4 godine, pa u rođenoj mi kući zvonila samo
tišina, a ne njene psovke i kletve. Valjda nema koga nije oplela, otrcala, niko
joj ne valja, samo ona nešto vredi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ja
sam mesar i valjda mi najgore u mom poslu bilo kad moram uzeti život tom
svinjčetu ili govečetu. Peče me ona krv, koja natapa zemlju, probija mi dušu
onaj umirući pogled stvorenja, koje je svesno da mu je doš’o kraj.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Verovali
Vi meni gospođo ili ne, ali za svog života nikad nisam udario čoveka, nit’ se
svađ’o, nit’ proklinj’o. Moj baba pokojni mi uvek govorio da je najlakše podići
ruku na nekoga, naročito slabijeg, nije to za čoveka, koji drži do sebe. Pa,
ako i jesam u iskušenju, nek’ samo zamislim kako bi mi bilo da neko bije moju
mater ili sestre. Ni u mojoj roditeljskoj kući nikada nije bilo ni preke reči,
a kamoli svađe ili ne daj Bože, šamaranja i udaranja. Taki sam vaspitan,
naučen, ne mogu biti ono što nisam.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Valjda
zato nikad nisam ni pomislio da je posegnem šakom na nju, makar i samo zarad
jednog šamara. Sam sam sebe ubedio da mi taka sudbina, podnositi je moram, nema
mi druge.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Pa,
nisam reagov’o ni onda, kad mi reče poštar da moja mlada dobija nešto mnogo
pisama, a u bircuzu me dobronamerni obavestiše kako se moja gospoja naveliko
javlja na male oglase, a i daje i’. Mislim se, možda ode, pa me oslobodi bede.
Nije to moja bruka, već njena, kad pored živog muža traži novog, nek lajedu što
god ‘oće.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
– svake nedelje idem na grob mojoj pokojnoj ženi, tamo se isplačem k’o malo
dete i iskukam. Nikoga drugog ni nemam da mu progovorim o mojim jadovima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Uh,
al’ sam se ja rasprič’o…..Ne brin’te, neću ja vama ostati dužan.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Evo,
sad skoro, nema tome ni mesec dana, leto tek počelo, naberem ja buket belih
ruža, onih što ih zasadila i s tol’ko ljubavi negovala moja pokojnica, pa odo
da joj grob obiđem, da progovorim reč s nekim, da istisnem iz duše taj otrov,
što me davi i guši.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Vratim
se, posle nekih 2 sata, a moja zakonita gospoja, već dobro nalivena, čeka me na
gotovs, vidim, spremna da se svađa. Prvo me oblaja kako sam iš’o kod ko zna
kakve opajdare, zna se, veli, kome se cveće nosi. I onda, pred ovim mojim
očima, uze sekiru i udri po rascvetalim bokorima, k’o da je sam repati spopao,
sva se umacurala, dok ih sve nije satrla.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Gledam
ja nju kako divlja, k’o sumanuta, a dvorište se beli od rasutih belih latica,
k’o da je sneg popao u leto….Eto, mator sam čovek, a moram vam priznati da mi,
prvi put nakon što sam sahranio moju pokojnu ženu, suze grunuše pred nekim drugim,
a ne samo kad sam sam…. jedna drugu stiže, ne mogu ih zaustaviti. Pa, k’o ono
na filmu, videh nju kako ih sadi, utrpava zimi da se ne smrznu, orezuje, raduje
se svakom novom pupoljku, peva im, tepa, ustaje zorom da ih zalije, čeka da
dobro zamakne noć i zalije ih…..I to, tu najveću radost moje divne žene, neka
je mir i pokoj predobroj duši njenoj, treba da blati ona, koja joj ni do kolena
nije? <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Valjda
sam svaki udarac osetio na svojoj koži, k’o nji’, tako je i dušu moju sekla i
krvavila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Valjda
mi u tom trenutku, prvi put u životu, pao mrak na oči, više sobom ne vladam.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Krenuh
ja rukom na nju, evo ovom mojom levom, zamotanom, pa se u zadnjem trenu prenuh
i udarih ono prozorče na vratima od kujne. Puče staklo, moja ruka sva u krvi,
lipti, k’o, da prostite, kod tek zaklanog svinjčeta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Jesam,
priznajem, svašta joj rekao, sve ono što mi se nakupilo za ove četiri godine.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
da je kurva i aljkavuša, neradnik i poseluša, da nikad poštenim radom za leba
nije zaradila….Da je celog života živela na tuđoj grbači i tuđoj nevolji…..Da je
samo gledala šta će od koga izvući, oteti, da sa njom nije im’o posla samo
onaj, što je žurio na voz….I da je u životu napravila samo jednu dobru stvar –
nije imala dece, pa nije napravila nove nesreće i upropastila i ono što je
rodila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">E,
tu sam joj valjda nagazio na kurje oko.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Počela
da vrišti, ni da je kolju, čulo se na kraj sela….Još nisam uspeo ni udahnuti,
kad, na kapiji neko lupa, udara da je
razvali. Nisam ni stigo da otvorim, kad eto meni u kući dva milicajca. E, kad
je njih videla, tek je onda počela da kuknja, iscedi najedared silne suze, one
što ih zovu krokodilskim, prebio sam je, jeca ona, a i rek’o sam joj da ću je
zaklati, više belog dana videti neće. Ma, ne mogu ni sada da s’vatim odakle joj
sve to, di je to čula, kako joj sve to palo na pamet. Ispadoh ja najgori
probisvet, zlotvor i siledžija, a naročito što se setila da se umaže mojom
krvlju, od ove moje ruke, ja sam je,
tobož’, unakazio.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Valjda
sam tad prvi put pomislio kako je dobro što su mi I baba i majka pokojni, da ne
čuju ovu bruku i ne vide rođenog sina, kako ga policija vodi, držeći me k’o
najvećeg nekrsta, da ne pobegnem….Da mi ruka nije krvarila, trag ost’o do doma
zdravlja, valjda bi mi i lisice stavili, a ovako nisu mogli. Tamo me ušivali
dobar sat, valjda imam 40 kopči, evo, još uvek sam u zavojima. I onda me
odvedoše u stanicu, pa staviše u ćeliju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Moj
svetitelju, zar sam toliko grešan, da doživim noć u onoj umacuranoj ćeliji,
svoj, da prostite, zapišanoj i ispovraćanoj?!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Vi
mi možete verovati na reč, a to se lako može proveriti – ja, gospođo, nikad
nisam im’o posla ni sa milicijom ni sa sudom. Valjda sam platio samo jednu
kaznu za brzu vožnju, iš’o sam nekih 5 kilometara brže, a nisam ja vičan tim
marifetlucima da uvek imam neku šušku u saobraćajnoj dozvoli, pa onda nema
kazne. Radni vek sam prošao radeći sa novcima, dok još nije bilo tih fiskalnih
računa I nikada nije falilo ni jednog dinara, nit’ sam pon’o kući parče mesa ili
salame. Valjda mi stalno u glavi zvonilo ono što mi uvek govorio moj baba da
svaki čovek vredi onoliko kol’ko mu je obraz čist, nema tog iskušenja, koje bi
me navelo na nešto nečasno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Kako
sam proveo tu noć…..to valjda samo ja znam. I ne bi požel’o tako nešto ni
najgorem neprijatelju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Uj’tro,
kad je počelo radno vreme, odvedu mene kod komandira i ja mu sve ispričam, eto,
‘vako ko sad vama. Kažem ja njemu da pregleda lekar moju zakonitu zlotvorku, pa
nek’ se vidi ima l’ gdegod koju modricu, kad sam ja već taki siledžija. Gleda
on mene, ne trepće, dok mi posmatra crvene i uplakane, zglasle od jada, oči i
reče mi da je to sve već urađeno, da mu je žao što sam tak’e sreće da se oženim
nemoralnom lažljivicom, ali…..dok se sve to ne dokaže, ja ne mogu prići svojoj
kući, jer mi može napakovati još štogod, a onda sam obr’o bostan. I meni treba
da bude jasno kako tu ‘ leba više nema, sud je za ljude, štogod ja mislio, sada
valja živu glavu spašavati, a ne misliti na to šta će svet reći. Pa, ionako
svako priča štogod ‘oće, svet se okren’o na tumbe, a ljudi zaboravili na čast i
poštenje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Nego,
ne preostaje mi ništa drugo, nego da nađem dobrog advokata, jer mi predstoji da
se odbranim od njenih nabeđivanja kako sam je tuko…..kako li on to reče….da,
zlostavljao, pa joj još i pretio da ću je ubiti…..I da se moram razvesti, daće
joj sud izdržavanje od to malo jada od moje penzije, a moram i pokvariti taj
ugovor, koji sam sklopio sa njom, po kom ona dobija ovo malo sirotinje što sam
stekao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
tako, stigoh ja do vas, a živ me stid pojede, zbog svega što vam pričam.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Kada
sam se vratio u svoju kuću, nje više nije bilo, pokupila sve što joj trebalo i
otišla. Što se mene tiče, učinila mi uslugu, kad je moje oči više neće gledati
i nek joj je na čast što je sve polupala, isparala nekom nožekanjom, onom, što
ja nosim kad idem da radim. Dabogda joj sve to jako zatrebalo, ja stek’o,
valjda ću steći još štogod.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Al’,
najteže mi palo što je iscepala svu krevetninu, sve stolnjake, zavese što ih
radila moja pokojna žena, svojom rukom izvlačila ažur, vezla i ‘eklala. Valjda
bi’ joj sve oprostio, samo da je više ne vidim, ali preko toga joj nikad neću
preći. Ni oprostiti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Nego,
htedoh da vas nešto zamolim……Ako hoćete, ako mi verujete….<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ja
znam da će sve to koštati, a sad, jedino što mi ostalo od imovine jeste taj moj
“JUGIĆ”, da mogu otići do lekara i suda, jer su mi noge od stajanja pofalile. A
za njega neću dobiti bogzna šta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Pa
sad…..Kad se skine kukuruz, za koji mesec, treba da dobijem arendu za ona tri
jutra zemlje, što mi ih baba ostavio, k’o i sestrama, govoreći nam da je zemlja
jedino što nikada ne može propasti ni izdati…..<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Onda
bih vam platio sve vaše troškove, jer nikad nikom nisam ost’o dužan, pa sigurno
neću ni vama.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Eto,
ako biste hteli da mi to učinite, veliki teret sa srca bi mi skinuli.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Nemojte
mi zameriti, gospođo, što sam vam don’o ove ruže. To je iz jedinog bokora, koji
se čudom spasio njenog gadluka, neka ih dobije neko, kome priliče, to bi I moja
pokojnica uradila na mom mestu. Pa sad, eto, nisam vas, nadam se uvredio ni
preter’o.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ako
‘oćete, zagnjurite lice u taj puket…..to, što tako opojno miriše je njena dobra
duša. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"> <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">***********************<o:p></o:p></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhno0ZC2gsIO0l1O7SPd7VgHWDteinlXSunngr5r9W_s9d_BhcEX8n1ECmVRarejg0SmDdY7Wvt8gM21OflxPjnRktE2FKMR4muB9WpFIsfYH0a6ACPkyiRQGCY87AthMB6kDx4ZSukzhFs/s1600/BELA+RU%25C5%25BDA+SALIM+13.12.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="480" data-original-width="480" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhno0ZC2gsIO0l1O7SPd7VgHWDteinlXSunngr5r9W_s9d_BhcEX8n1ECmVRarejg0SmDdY7Wvt8gM21OflxPjnRktE2FKMR4muB9WpFIsfYH0a6ACPkyiRQGCY87AthMB6kDx4ZSukzhFs/s320/BELA+RU%25C5%25BDA+SALIM+13.12.16..jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Autor slike - Visual artist SALIM LJUMA</td></tr>
</tbody></table>
</span></b></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-57794694324643736822017-07-07T18:54:00.001+02:002017-07-07T18:54:37.309+02:00NE BOJI SE ŠUŠA BOGA, VEĆ BATINA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ima tome već podosta vremena kako ne čitam štampu. Baš
nikakvu...Dakle, niti dnevnu, nedeljnu, dvonedeljnu, kakvu god.....I, kada
kupujem cigarete, pa vidim naslov NATO SPREMA UDAR NA SRBIJU, teškom mukom se
opirem neodoljivom nagonu da napišem gomilu čekova i kupim kartu u jednom
pravcu, pa zbrišem glavom bez obzira na Zelenortska ostrva. Za zauvek! U
zemlji, u kojoj je STARLETA legitimno zanimanje, u zemlji, u kojoj se na tzv. Političkim
TV emisijama pojavljuju pojedinci, koji sebe predstavljaju kao FILOZOFE,
SLOBODNE MISLIOCE i sl., ne treba ništa drugo ni očekivati. Kada su u pitanju
FILOZOFI I SLOBODNI MISLIOCI, moj definitivni favorit je Negoslavina baba Grozda, prepametna i mudra žena sa
zdravom i jednostavnom logikom, izudarana životnim nedaćama....Iza svega što kaže, stoji preskupa cena saznanja, plaćena surovim sopstvenim iskustvima. Dakle, njoj dajem za pravo da mi priča, jer zaista ima šta da kaže.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ostale zanosače
s leva na desno i obratno, učesnike raznoraznih okruglih i ostalih stolova, što mi već iskaču iz frižidera, koji tako vole da slušaju sebe, sve se pogledujući kako su pametni, mudri i nenadmašno sveznajući, jednostavno – ne priznajem. Oduvek je bilo mnogo lakše kvocati, neg' jaja nositi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ali, obzirom da još nisam uspela saznati ko to vrši
lobotomiju, na osnovu sopstvenog, tj. mog zahteva, ipak dopre štošta do mene. Priznajem,
grešna mi duša, najviše preko FB-a.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dakle, o čemu je reč?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Pre nekoliko dana u prostorijama jednog od
prestoničkih centara za socijalni rad, muž je ubio sopstvenu ženu, ne znam da
li sadašnju ili bivšu, ali ženu sa kojom ima troje dece, ni manje ni više, nego
kamenom.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ne pada mi na pamet da voajerišem, pa opsesivno čitam
o okolnostima, pod kojima se to desilo. Dakle, nisam pročitala ni jedne reči o
toj strahoti, koja se najblaže može tako zvati.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Polazeći od svog advokatskog iskustva, pretpostavljam
da se radilo o bici oko starateljstva nad decom. Jer, svemoćni Centri
isključivo faktički odlučuju kome će od bračnih (ili vanbračnih) drugova,
uskoro ili već bivših, zajednička deca biti poverena na staranje. Ne sećam se
da je, osim možda u par slučajeva, gde su, opet, delovali neki drugi faktori,
sud doneo drugačiju odluku, od one, koju je predložio Centar.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Od parnica za podelu sutekovine, gore su samo one, gde
se odlučuje koji od roditelja dobija starateljstvo. Tu se ona tanka saharinska
skrama civilizovanog ponašanja i kakve-takve kulture, topi rekordnom brzinom,
ne biraju se sredstva ni uvrede, oni, koji će tu istu decu danas – sutra ženiti
i udavati, imati zajedničke unuke, pretvaraju se u opsesivne psihotičare, koji
ne prezaju bukvalno ni od čega. Čast izuzecima, ali previše često je upravo
tako.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Međutim, nije razlog ovog pisanija način dogovora i
rasprave oko starateljstva, već sam čin, koji se desio.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Molim boga da je nesrećnica onesvešćena od prvog
udarca, pa nije osetila sve ono što je sledilo dalje, dok nije ispustila dušu.
Zbog nje, zbog dece, koja trebaju živeti sa tim kako im je umrla majka i od
čije ruke.....Ali, mogu zamisliti koliko je tu bilo krvi, mozga rasutog po podu
i nameštaju, na šta je ličio razljučeni pravednik, koji je odlučio da sam odluči
o svojoj sudbini......Trudim se da ne čujem njene jauke, vriske, uzdahe, da
apstrahujem one tupe udare, pucanje kosti......Vidim njega, svog u krvi majke
svoje dece, kako briše znoj sa lica, premoren od teškog li napora.....Apsolutno ništa ne menja činjenica da je sam sebi presudio. Za zlo, koje je učinio, ne postoji adekvatan izraz.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Pokušavam
ne razmišljati o svima, koji su morali čuti, ako ne videti, a ništa nisu
uradili. Šta li vide, kada sebe pogledaju u ogledalo?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">*****************<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">I to je još jedno u nizu stravičnih ubistava, za koja
smo, kadgod, dok je cvetao socrealizam, bili ubeđeni da je produkt trulog
kapitalističkog Zapada. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Statistike su neumoljive – do 80-ih godina prošlog
veka takva teška krivična dela su bila izuzetno retka. I uvek su počinioci, ako
bi se utvrdilo da su u trenutku činjenja bili uračunljivi, dobijali smrtnu
kaznu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Psihopate su, po prećutnom dogovoru, bile negde
napolju, odrađivale ponešto za državu, a resto divljali za svoj račun. Onda su
došli ratovi (u kojima, je li, Srbija nije učestvovala), pa su sociopate svih
provinijencija konačno dobile priliku da nekažnjeno divljaju, iživljavaju se,
plivaju u tuđoj krvi. U najgorem slučaju, obzirom da nisu zaboravljale štogod
da opljačkaju, šteta je ne uzeti, kad je već tu, na dohvat ruke, dobijali su epitet
KONTROVERZNIH BIZNISMENA, valjda jedan od najodvratnijih eufemizama za teške
kriminalce, koje je iznedrilo vreme nakon 90-ih.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">PTSP
(posttraumatski stresni poremećaj), postao je izgovor za sve one, koji
su, bez trunke razmišljanja i zadrške, posegnuli za tuđim životom ili životima.
Pa, kada su toliko istraumirani, kud li ne posegnuše rukom na sebe, već skoro
isključivo na druge?!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Silovao i ubio bebu od 11 meseci.....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Silovao, iživljavao se satima, ubio, pa onda na u
jaruzi ostavio četvorogodišnju devojčicu....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Nakon nepojmljivo surovog divljanja ubio
četrnaestogodišnju devojčicu, bacio je na đubrište i otišao u kafanu.......<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Iskasapio nožem celu porodicu, dakle, oca i majku,
suprugu i dete, čiji su bubreg našli u uglu sobe....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">I još, još, ne mogu više, zlo mi je, gušim se od
gađenja, pitam se koliko je surov taj Starozavetni Avramov bog, koji mi nekako
deluje mnogo verovatnije onog dobrog i pravednog, koji oprašta svima, pa i
grešnicima, samo ako se pokaju.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Svi takvi slučajevi, ako se u toku postupka ne
ustanovi da je reč o ozbiljnom duševnom poremećaju, završavaju sa najvećom
propisanom kaznom u našem epohalnom Krivičnom Zakoniku – 40 godina zatvora. I
to je sve.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Jedva smo dočekali da ukinemo smrtnu kaznu, kao relikt
divljaštva, hrleći glavom bez obzira ka civilizovanoj EUROPI, koja nas ne
konstatuje ni pola %, postavljajući nam stalno nove i nove uslove. Treba li
neko povikati da je Car go, da bi se već jednom jasno i glasno raščistilo kako
postoji samo jedan jedini uslov za ulazak u tu famoznu EU, iz koje su Britanci
zbrisali glavom bez obzira, za šta niko nema petlje da jasno i glasno kaže ili
potpiše – zvanično priznanje Kosova, kao da to faktički nije već urađeno još
jako, jako davno?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dakle, žrtva u
žutu ilovaču, a počinilac u zatvor, gde će ostati najviše 25 godina, jer će za
to vreme biti bar dve amnestije, pa onda koristiti pravo na uslovni otpust. Pravedno,
nema šta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Argumentovano tvrdim da u zemlji, koja već ima
odomaćenu pretnju, za koju niko nije seo na optuženičku klupu, od milošte
formulisanu kao <b>ODROBIJAĆU JA TEBE</b>,
za krivična dela ubistva, izvršena pod surovim i teškim okolnostima, ne postoji
adekvatnija kazna, već isključivo <b>SMRTNA</b>.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">*****************<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Uljudno molim dame i gospođe (uključujući i ponekog
muškog pripadnika) iz NVO da me poštede umovanja kako je to anahronizam, relikt
necivilizovanog, zaostalog društva, kako društvo nema pravo oduzeti nekome
život, bez obzira šta učinio, i sl.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Šta je sa
pravima žrtve?!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Šta je sa pravima njihove dece, roditelja, braće i
sestara, njihovih najbližih, koji će do poslednjeg daha imati pred očima smrt
svojih voljenih?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Svadbe, koje se nikada neće održati.....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Unuci, koje nikada neće imati......<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Zagrljaj voljene osobe, koja je stradala bez trunke
svoje krivice, onda kada su najpotrebniji svojim dragima, smeh, započeta pesma,
uteha, podrška.....<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Šta je sa svim tim?<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ne polažem pravo na apsolutnu i jedinu istinu, ne
smatram da je samo moj stav ispravan i neporeciv. Ali, smatram da imam pravo
reći ono, za šta imam teško oborive argumente i niko me ne može ubediti u
suprotno.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ali, svi vi, koji se tako ogorčeno protivite smrtnoj
kazni, pokušajte zamisliti kako biste razmišljali da se tako nešto desi baš
vama.....Jer, nesreće se ne dešavaju samo drugima, nikada to ne smete
zaboraviti.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dobro, već čujem kako neko kaže, može se KZ promeniti
utoliko što će biti uvedena kazna doživotnog zatvora ili nekoliko stotina
godina iza rešetaka.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ne sporim, neće egzekucija nad izvršiocem vratiti
žrtve nazad. Ali će one, koji su tako olako i surovo posegnuli za tuđim
životom, sprečiti da ne osakate ili ubiju još nekoga.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Znate li da su, u zemljama gde takve kazne postoje,
upravo ti zatvorenici počinioci najviše ubistava, jer znaju da nemaju šta
izgubiti? Kada neko robija do kraja života, bez prava na uslovni otpust, jedno
ubistvo više ili manje, ne menja na stvari. Naprotiv, to su spodobe, od kojih
svi, uključujući i stražare, najviše zaziru. Oni, bukvalno, rade šta hoće i šta
im padne na pamet. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Dakle, moji
cenjeni borci za ljudska prava, molim da mi izričito odgovorite - da li biste
onda bili tako širokogrudi, da li biste i onda velikim slovima apostrofirali
PRAVO NA ŽIVOT, kada je oduzet nekome, ko vam je bio najdraži, a vaš sveden na
puko vegetiranje i čekanje milosrdne smrt, dok počinjete verovati kako ćete
jednom, makar i u nekom desetom svemiru, opet biti sa onima, koji su otrgnuti
od vas, a koje ste voleli najviše na svetu?! Da li biste i onda okrenuli drugi
obraz?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Sve se mislim koliko bi se onda pozivali na
nepovredivost života, koji društvo nema pravo oduzeti, kao kaznu za učinjeno
(ne)delo.......<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Još će mnogo stotina godina proći, dok ne dođemo na
takav civilacijski nivo, da se svrha kažnjavanja može postići „samo“ zatvorom.
Kada neko zna da će, šta god uradio, dobiti nešto zatvora, bilo to i par
desetina godina, ali ipak se još naživeti, tuđi život za njega neće vredeti ni
pišljiva boba, niti će kontrolisati svoju neobuzdanu agresiju. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Famozni Krivični Zakonik kaže da izrečena kazna u
prvom redu ima prevenciju, kao jednu od mera, kako bi se sprečili drugi da
posebnu za sličnim ponašanjima. Kada se zna da će jednom biti slobodni,
nagledati se belog dana i nagrejati sunca, tu prave prevencije jednostavno <b>NEMA</b>! NE POSTOJI! NIENTE! NEVER!<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">Ponovno uvođenje smrtne kazne je jedina mera, koja
može drastično smanjivati ovakva zverstva, koliko god se to nekome dopadalo ili
ne. To nije volja, već neophodnost za zaštitu naše dece, naših voljenih, na
kraju krajeva i nas samih.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span lang="sr-Latn-RS" style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 18.0pt; line-height: 107%;">JER, NE BOJI SE
ŠUŠA BOGA, VEĆ BATINA!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-17937414146316298552017-05-13T10:52:00.000+02:002018-04-21T18:56:49.767+02:00RASTURAJTE SE, UROCI<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjk5BEKoQWxTW3uMPMqfUTMeb7luK9QTo8izuheG59o5wEPPc3FMWeAeaIXzyevdNLyUz41QvIXJzaHs-M1iQJ8QBBblJ_6G4PiaZo7yDLWnftCPn5muuSmCkbbZqULByWudi8SHKTT6Nuv/s1600/AA+190+RASTURAJTE+SE+UROCI+1.+10.05.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="250" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjk5BEKoQWxTW3uMPMqfUTMeb7luK9QTo8izuheG59o5wEPPc3FMWeAeaIXzyevdNLyUz41QvIXJzaHs-M1iQJ8QBBblJ_6G4PiaZo7yDLWnftCPn5muuSmCkbbZqULByWudi8SHKTT6Nuv/s400/AA+190+RASTURAJTE+SE+UROCI+1.+10.05.17..jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">E,
fala ti Bože, te mi poslaše ženu za 'dvokata.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ovi
muški.....ništa od nji’, ič ne slušaju, samo prevrću s oči, nešto se batrgaju,
k'o da sedoše na mravinjak, ma, vidiš da jedva čekaju da u'vate vrata. Zidu da
pričam, više bi čuo, neg' oni. Jedino što i' zanima, to su pare. Našlo bi se
para, mada sve dadoh na onu…..ma, će ti kažem koja je, nije šećer u vodu,
pričekaj…… ali neka nešto urade, a ne samo da se beče u mene i onda kažu kako si imaju posla preko glavu, a nema tuj nikakvu odbranu, kriva sam i gotovo! Ali, neću da solim more,
kad ne veruju, nek’ im bude.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">A
ti, rekla bi', imaš si vremena? Mislim, kad si pristala da dođeš......<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dobro,
dobro, znam da ne ostaješ do podne...Pa eto, da ti ispričam sve, a ti da mi
objasniš šta ću ja ovden, međ’ ovi lopovi, drogoši i kurveštije!<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2f5496; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Da
krenem ja, sve ću ti ispričam, al' da me slušaš. I pusti te 'artije, valjda
nešto možeš da zapamtiš.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Živeli
smo mi lepo, ne mogu da kažem da nesmo. Jeste da sam rodila samo ćerku, onaj
moj hteo sinovi, al', nije nam se dalo. Il' pobacim, još se dete nije ni
ritnulo s nogicu, il' se rodi mrtvo....il' umrede još malečko. Ih, da sam ja
onda znala to što sad znam, sve bi bilo drugačije. Al, sestro moja, izvini,
gospoja, svaka ti pamet dođe, tek kad već sve krene nizbrdo, razbije se o kamenje
k'o bundeva, da prostiš.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Onaj
moj radeo, dobra mu firma bila i dobra plata. Ne mogu dušu da si grešim, bio dobar
prema meni, donosio pare kući, tek nešto zadrži za kafanu i
prijatelji.....Nije me mnogo ni tukao, tek ponekad, kad mu dođe ono njegovo
pusto muško. Nije ni imao neki razlog, sem zbog tu decu i sinovi, koje nesam
mogla da mu rodim. A i to više neki šamar, nego da me ubija, ko onu nesrećnicu
do nas, što svake nedelje bar jednu noć provede u mojoj štali, kad je onaj
njen, istepanu do krvi, samo u košulji, izbaci iz kuću. Pa se, kad on ode na
pos’o vrati, šta će, u rod je ne primaju nazad, nema gde.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ćerka
bila dobar đak, tela u gimnaziju, al ja ne dado, pa ni otac joj....Žensko je,
gimnazija ti dođe srednja uzaludna, mora na fakultet, šta će ako se uda, ništa
od nju....I ode ti ona na frizeraj, lepo dete nauči zanat, nije što je moja,
al' moram da je pofalim. Vidiš i ove moje lokne, sve je to ona radela. Ume, pa
to ti je. Eh, da je sve bilo, kak' je krenulo, niki na svet srećniji od mene.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nego,
prvo ti ja nešto pofalim sa zdravljem. Ruke, koj da i nisu moje, sve ispada iz
nji’, pola šerpi mi olupano, tanjiri i čaše porazbijani. Dobro, jeste da niki
ne voli ladnu vodu, al opet, moja majka celi život i’ nije vadila iz nju, pa
opet joj prsti manje krivi nego moji. Lek ovaj, lek onaj, pa mas’, prvo iz
apoteku, a onda onaj, što babe prave i prodaju, peče ko da si koprivu brala dva
dana....I bidne nešto bolje par dana, a onda opet isto....Pa još ide do lakat,
sve mi trnci niz žile, ko da sam se živih mrava najela, a ne leba bela i
pasulj, onaj domaći, iz moju baštu....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Onda
ova moja nešto počmrlja u čkolu, pa beži s časovi, pa krene sa mazanje, kako li
to kažu, ČMINKA li beše, mal-mal pa iz kuću, kao uči s drugarice, kratke neke
suknje, da prostiš ko neka belosvecka.... bezobrazno, odgovara, sve joj nešto
ne godi, ne poznajem više ono što sam rodila i podigla od 3 kile mesa. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">A
i muž mi nešto krenu sa piće....Umeo je on da popije, to petkom, kada idu, kako
li ono reče na KREVACIJU il’ nešto tako....Al, sad, svaki dan, kako dođe kući,
odma u kafanu ili kod komšiju, reži, pcuje, ništa mu ne valja, baca ručak i večeru na
dvorište, kaže ništa ne umem, a život proveo na moju ranu...I ruka mu sve teža,
više ne bira kud će da udari....Sva u modrice, sve se krijem, da me niki ne
vide.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b>
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Da ti kažem i da si zapamtiš - niki od nas nije aperisan od nesreću. Jok! Ide, ide, lepo ti, sve si misliš mora takoj da bidne za navek, kad ono.....jadovi ti sunce zacrne, kak' u najtavniju noć, a suza ti suzu pristiže..... I kad ti najbolje u život, a ti si stavi kamenče u cipelu. Nek' boli, nek' osetiš; al', dobro ti dojde kasnije, kad te sustignu prave muke. A one, nema te omaše.</span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b>
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Al', da nastavim.....</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sestro
moja, uđe ti zlo u našu kuću, koj da je uvek bilo tu, dođe ti neko vrljivo
vreme, a ne ono mirno i lepo, ko što beše nekad. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Videh
ja, neće to da izađe na dobro, kad mi kumina tetka (dobro, nije mi to rođena
kuma, nego neko staro kumstvo, ne znam tačni ni po koje linije) reče da tu nisu
čista posla, mora da mi nešto uvračano....Zna ona, kaže, jednu ženu, ima se
putuje do nje, ali nema šta ne leči i ne vidi, a razume se i u ono....pa,
dobro, kad si već navalila, u čini i coprcanja. Mora se plati, nije baš malo
para, al', kad je život u pitanje, tuj se ne pita šta košta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Kak’e
čini? Gde ti to živiš, pa ne znaš da mu sva zla na svet dolaze od čini, magiju
i veštice? Kako da objasniš, sve ti ide dobro, a ondak....ko da ti bomba pade u
kuću, sve krene nahero, unatraške, oni, što ih znaš ko normalne, najednom ko da
se ludi gljiva najedoše?!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2f5496; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Imadoh
ti ja nešto svojih para, ono što ostade da ni ja ne znam. Žensko mora svoje
pare da ima, to upamti i drž' se toga. Ne razumeju ovi muški, sve mora da im
crtaš, pa dok objasniš, ode mas' u propas'. Rekoh ovom mom da ima neka žena,
koja pravi dobre masti za ramatizu, jer mi to doktori rekoše da me snašlo, pa
eto.....da mi da koji dinar, mora u kući biti zdrava žena, koj' će da kuva,
pere, pegla, okopava baštu, radi sve ostalo....Kuća počiva na ženu, nikad to iz
pamet da ne izgubiš. Ma, možeš ti imati sto škola, tako ti je od kad je sveta i
veka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Krenuh
ti ja, tako, zorom ranom, s prvi aftobus, a on neki star, sve mu viru federi na
sedaljke, kondukter i vozač puše ko da duvan izlazi iz modu, baš i' briga za
onu tablu sa precrtanom cigarom.....Mene muka, a ne smem ni da prozborim,
izderaše se na neku ženu što se bunila, pa, ko velim, koj zna šta će mene da
urade....Pa sve isto, već podne dobro zamaklo, kad stigoh.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dobro
hajde, skratiću, vidim ja, tebi dosadno, a šta si mogu, kad se raširim, ko
Dunav i Sava s proleće...<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nađoh
ti ja tu ženu začas, lepa joj kuća, mnogo....Da nesam ni pitala, iz prve bi
pogodila, jedina u selu okrečena, pa firange čipkane na prozore čiste, cveća na
sve strane. Još u bašti sveta, da nesam bila ....da, dobro veliš, zakazana, bogami bi' se ja
načekala.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Uđoh
ti ja unutra, ono ćilim do ćilima, bogato.....Rekoše mi da uđem kroz neka vrata
sa crvene zavese, i eto mene kod nje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ono,
bogato, ne znaš gde oči da deneš. Ćilimi, ali oni pravi, plišani, pa cveća
lepog veštačkog, sve neke ruže na roze i crveno, a po zidovima ikona na ikonu,
nemaš s prsta slobodnog mesta. Odahnem ti ja, vidim u pobožnu sam kuću stigla, nije
nešto budibogsnama, već onako, ko u crkvu....Pa sto, okrugli sa šareni
stolnjak, sve jeleni i ptice, gde li ga samo nađe.....I sedi žena, crne kose,
rekla bi farbane, a možda je i od prirode, valjda ljudima dobro čini, pa joj se
tako i vraća. Doduše, naborana, sva u falte, tri puta više nego ja, al', to
valjda što tuđu brigu nosi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sedoh
ti ja, ona me gleda s one velike oči, ko u teleta, pomislih si, ima nešto mnogo crnog oko njih, ko
onaj....lajner, što ga krišom stavlja moja ćer. Pokaram samu sebe zbog grešnih
misli, ne ide to na poštenu ženu, pa pogledah i ja nju, a sve mi toplo kroz
ruke. Pored nje ikone, one malečke, što se kupuju u manastiri, pa upaljena žuta
sveća u srebreno čanče, bar mi se učini da je srebreno.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ja
se ukipila, ne znadoh da l’ da sednem il' da stojim, kad stiže pred mene kafa,
pa valjda se može piti i sedeći. Ja se, onako, nataknem na kraj od stolicu, a
ona i dalje ne skida one velike oči s mene......Ćutimo. Obe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
onda ona stavi obe ruke na sto, lepote li pogledati, na svakom prstu po prsten,
a brojanice ne ispušta, pa onako promuklo, ko da puši četiri kutije na dan,
prozbori:<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">„Ženo,
živa li si? Deluješ mi ko da će sad daću da ti prave.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Šta
li reče, odakle si? To ja, onako, reda radi pitam, vidim da si iz daleka
stigla. I neka si, jer dođe u poslednji čas, već si odavno trebala da si bidneš
kod men’.“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Pa
mi uhvati sledenjene mi ruke, a prsti joj neki meki, ko da koske nema u
nji....I još jače se upilji u moje oči, ma, samo nji vidim, zaboravih i na
ikone, kandila, sveće, ruže one veštačke, ćilimi.....sve zaboravi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">„Sestro
moja, mnogo se nesreće sruči na tu tvoju glavu.....Vidim ja sve....Muž ti pije,
deca....da, dete, nešto li videh drugu decu.....a to su ona što umreše, ma
rekoh ti, videh i drugu dečicu oko tebe, tuj su ti svi oni....toj ti dete mnogo
problema napravi....Žensko li beše, s muškima je lako, dok se ne ožene...Al,
ček da si pogledam....“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Tek
onda primetih neku veliku kuglu na sto, staklenu, baš pored nju. Auuu, gde li
je samo nađe, sve svetlo ispod nje neko, ko da je mesec stavila ispod to....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Al',
ne beše ni to dosta. Reče ti ona na men' da si popijem onu kafu. Probah, a ono,
ko da si od žuči napravio. Krenu ja si uznen šećer, kad ona vrisnu:<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">„Ne!!!!
Grk ti život, mora grka i kafa!“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Šta
ću, nekako si ja to suknem....Pijem ja iz tu šolju, sve mi crno pred oči, al',
izdržah....U tri gutanja si je sručim. Pa prevrnem, da ostane oni soc.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Pogleda
si ona u to, maše glavom, jasno mi, vidi si žena zlo na veliko...Pa mi reče da
ustanem, u'vati me za glavu, okrene tam' i vam', umalo mi vrat ne puče, a sve
mi vruće na oči udara. I onda naredi da zatvorim oči, pa krenu s bajanje....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">„Na put uročica,<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">pod
put urok.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Što
urok reče<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">uročica
izreče,<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">ponese
labud<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Milanove
uročice u planinu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ko
te ureče<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">oči
ostavi<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">a
zadnji deo ponese.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Rasturajte
se, uroci,<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">kao
što se rastura narod sa subote.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Koliko
morem prebrodit dlaka<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">toliko
ureče Milanove crne oči,<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">šarene
oči,<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">zelene
oči,<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">u
Milanovo zadnje telo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ko
te ureče<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">košulju
obuče<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">a
rukav izvuče.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Vuk
ide naniže,<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nit'
ima na ovaj dlan dlaka<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nit
na tebe uroka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">(„Narodna
književnost Srba na Kosovu i Metohiji“, autor VLADIMIR BOVAN)<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Eto,
sad si zaštićena. Al', ima tu još mnogo se radi. Pričekaj, odma' će ti kažem.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Jeste,
žensko je. Eh, otela ti se, radi šta hoće, ne sluša te. A i ti si jedva pa
živa, ruke ti izrabljene, ne staješ sa poso.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne
trebaš ništa da mi kažeš. Vidim ja, sestro slatka, ti si pod magiju, neko ti
nešto uvračao i to gadno, ako se nešto ne uradi, neće da valja. Kak’a magija?
Ja sve nešto osećam da je vlaška, mlogo gadna, teško se skida, na tebe je i na
kuću ti bačena....Uh, teško je tu da se pomogne, mora da košta, da znaš.....Šta
li ono reče, ponela si pare? Dobro, neka sada bude ta 'iljada evra, ali će te
košta ukupno pet, pa sad, ako hoćeš živu glavu da spasavaš i tvoju i od muža ti
i ćerku, moraš da prikupiš. Ima tu da se radi, noći i noći, jer se te čini samo
noćom skidaju, da si zaboravim kad sam poslednji put spavala. Moraš da
prikupiš, druge ti nema.“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Hajde,
nemoj sad i ti da mi pričaš kako je ona to sve mogla da zna, čim sam došla kod
nje. I pusti to tvoje da će žensko da dođe po pomoć, ako ima problema sa muž i
decu, da mi po ruke mogla da primeti kako puno radim! Zna žena, vidi se odmah
na nju, s one ikone i kandila mora da razgovara sa sveci, da pozna i oseti zlo,
ne bi se toliki ljudi skupljali kod nje, k'o na Ćabu, da ne vidi kroz tri
sveta. Ako ćeš tako, ja odma prestajem. Dobro, ako slušaš, da nastavim.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">„To
ti je sve napravila jedna ženska, starija......Tu, kod tvoju kuću u blizinu, često
pije kafu kod teb’, voli slađu, uvek ju dodaješ šećer, kad si dojde. Rekla bih
da nosi maramu, kosa joj neka....ma šućmurasta, ni seda, ni nije, al' joj oči
ko žeravice, urokljive....Dok si se ti majala s tu kafu, ubacila ti nešto u
čašu, pogledaj ti ispod stola i ćilima....dobro, etisona, šaren je, pa mi se
učini kao ćilim...Nije šaren? Mora da ima nešto po sebi, vidim ja to
odmah...Eto, kažeš neki, k'o isprskan, dakle šaren.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nego,
lepo ti ostavi te pare, što si ih donela, uzmi odma’ ovu vodicu, pij po supenu
kašiku, s jutra i pre neg što zaspiš, a daj i tvojima....Kako da daš? Pa lepo,
stavi im u kafu, u ranu, smisli nešto. Ali, moraju da si uzmu i oni, ne smeju
ni reč od ovo da znaju. Sve je na tebi, da znaš. A kad skupiš ostalo, dođi kod
mene, ponesi 50 jaja, tri očišćena pileta, povelička, od pirgavu kokošku, i tri
tegle slatko, ono od bele trešnje. Sve to treba, da se skine magija i čini,
iznad kuće ti crni oblak od nji, pa onda dušom da odaneš. Eto, čekam te za dve
nedelje.....čekaj, to pada na svetac, ništa se ondak ne radi.....dobro, neka
bude još tri dana preko te dve nedelje, pa dođi. I tu vešticu, tu što ti sve to
napravi, da izbegavaš, ni dobar dan da joj ne kažeš, razume li ti mene?! I,
čekam te.“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyqBDcBJV_4en8jXtl3cIdxjzm_OzEloNp7hsrC7SUQv2A2d6Kicw5u7XPTZpgw35xU7RQR66hVHdUH4MV8JBG-dHDBDBiFJL9H_wPRiTP4ywHsdumH_-6TVxpqmojg9ZsE7e8tCwM_msF/s1600/AA+193.+RASTURAJTE+SE+UROCI++KRIST.+KUGLA+10.05.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="216" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyqBDcBJV_4en8jXtl3cIdxjzm_OzEloNp7hsrC7SUQv2A2d6Kicw5u7XPTZpgw35xU7RQR66hVHdUH4MV8JBG-dHDBDBiFJL9H_wPRiTP4ywHsdumH_-6TVxpqmojg9ZsE7e8tCwM_msF/s320/AA+193.+RASTURAJTE+SE+UROCI++KRIST.+KUGLA+10.05.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Kako
sam potrevila vrata, od one ikone i kandila, ne znam ti ni ja. Tek, dok sam se
truckala u onaj isti izdrndani aftobus, k'o da je tri rata prošao, mislim se ja
i mislim, koja bi to mogla biti, a da mi dolazi u kuću i pije slatku kafu, a
nosi maramu... Pa, svi piju slatku kafu, mislim oni stariji, što ne vode računa
s liniju, ako poslužiš gorču, svi će te otrcavaju kako kuća štedi na šećer. A i
marame više niki živ ne nosi, sve ti se to dalo na flizure, matore žene, pa se
farbaju i to u crveno, ko na na šarenog petla....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
– seti' se ja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nije
mi to, doduše, prva komšika, ali ume nekad da se svrati. I često nosi maramu,
doduše, oko čelo uvezanu, s presni krompiri ispod, kaže zbog glavobolju, a kad joj
poslužiš kafu, valjda joj se preko onog šećera preliva, kolko ga sipa. Nije mi
žao, al sam se uvek pitala kako li joj muka nije od toliko slatko. Pravi ti ona
neke meleme za ramatizu (joj, crna ja, pa od nje sam i kupila nešto za moji
krivi prsti, gde li mi pamet bila), namešta stomaci, a priča se da i....da i
rešava od nevolju devojke, a i žene, kojima deca već velička, kud će od puste
bruke rađati, sa neko iskuvano vreteno.....Nema druge, mora biti ona. Ona i
nijedna druga. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Odlučih
ti ja, ima da skupim sve pare, samo još odakle li ću....Pa se seti’, ostala mi
od očevine neka šuma, nisam htela da je se odreknem, a brat je već dugo merka i
traži. Odmah ću ja kod njega, nije to daleko, da si to nabavim, a za ona jaja,
slatko i pilići ću lako....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2f5496; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sve
ja to nabavi, ne pitaj sestro slatka kako....Najgore mi beše za pare, ne da
brat više od dve iljade, prodadoh ti ja svi dukati, što ih doneso’ u miraz, pa
trebali da ostanu na ćerku. Mislim se ja, bolje sada da joj glavu spasavam,
možda joj miraz neće ni trebati, ako ova veštica nastavi sa te svoje čini i
magiju....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Od
svega mi najteže bilo da ovu, ovu što se navrzla na moju kuću,
izbegnem....Počnem ti ja da zaključavam kapiju, reko mužu i ćeri da se pojavili
lopovi u selo, kradu suvo meso iz pušnicu, prasići, sve što stignu....Pa, kad <i>ONA </i>lupa, ja kao nisam u kuću....Ne
smem, koj ga zna šta sve može da uradi, sigurno i zna da sam negdi bila, čim je
tako često ima kod men.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
tako ti ja, baš kako mi reče moja spasiteljka, odnesoh još 4 hiljade, zaklani i
očišćeni pilići, slatko, ko na suncu da je pravljeno i nekako ona jaja, jedva
ih sačuvah na rupavom putu, da se koje ne razbije, jer mi strogo pažnju
skrenula da ih mora biti baš 50.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dado’
ja to njoj, lepo me dočekala, što jest – jest. Nesam si čekala ni minut, odmah
me propustiše onaj narod, koj da su znali da baš ja dolazim. Vidim ja, neka je
koštalo i očevine i zlata, sve je vredelo, kad me tako poštuje i uvažava. Opet
dobih vodicu, sada treba da je pijemo svi u kuću bar 5 ili 6 puta na dan, a ona
će da počne da skida čini i tu gadnu vlašku magiju, onu što je samo najbolji
mogu smaknuti. Jesam se u jednom trenutku pitala šta li će joj ta silna jaja,
ali dobro, valjda to tako traži taj.....kako ti ono reče re....re...da, ritual
borbe sa crnu magiju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2f5496; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Popismo
mi tu vodicu, a mene noći davi i davi, neće sanak na oči, nikako.....Ćera, još
gora, sad već ni ne ćuti, nego se otvoreno svađa, ima ona, kaže, svoja prava,
ja i’ napadam, a nemam si pravo na to. Kako nemam pravo, sunce ti dečije, pa ja
sam ti dala sve što imaš, naučila te svemu što znaš, do tvojih 5 godina sat
spavanja nisam sastavila ujednom! Koj drugi ima prava, nego ja?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">A
u onaj moj, sad se ne napiva više – sad samo doliva. Kako u kuću, tako dovati
šta mu padne pod ruku, pa – udri. Ni ne kaže zašto. Čujem od drugih, prete mu
otkazom, brige ga moru, pa na kog će drugog da se istresa, neg na men’, valjda
on to tako umuje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne
vredi mi ništa ni vodica, ni to što se klonim, ko od kuge od <i>ONE.....</i>Još se sve nešto kezi kad me
vidi, a oči joj urokljive, tek sada ja videh koliko....Gde li mi pamet beše,
kad sam taku spodobu mogla da puštam u rođenu kuću, da sedi za mojim stolom i
ja je još služim? Još kad sam pretresla celu kuću, pa našla neke isečene stare
gume, neka stara jaja, mućkovi već postadoše i koješta još, videh ja šta mi je
sve napravila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
baš kad htedoh da ovu moju nađem, da je priupitam kad će da deluje ono što sam
tako skupo platela, zove ti ona mene na telefon, kod komšiju, sad tek vidoh što
je tolko navalila da sazna kako da me najde, ako pritreba......Kad me ču kako
kukam, samo mi reče da dođem odmah, prvim aftobusom. I ponesem još 5 'iljada
maraka, kaže, mlogo jaka magija, treba još noćima da se radi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Uhhhh......Šta
li ću sada?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Vidim
i ja da se mora još nešto uraditi, ali gde da nađem toliko pare? Bubreg da
prodam, možda bih samo za njega dobila toliko.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">A
da nešto moram raditi, moram, to bi i ludom bilo jasno. Ova moja ćer svako veče
dolazi kasno, više ni ne pituje može li, samo ju nema. Da je tučem, tako veliku
– niti mogu niti dolikuje, mada bih joj svu onu ofarbanu kosu počupala....A sa
mužem, osim što sada i ja noćivam u štali par puta nedeljno, jer i mene
pretuče, pa me onako, u spavaćici, istera iz kuću, pokrivam se s neki stari
gunjevi i kožusi, reči nemam. Samo vika
i prebacuvanje, kako je „kurva rodila kurvu“. Došlo i do njega, u kafani
sigurno, od dokonog i zloga sveta kako se ova naša dala u promet, pa se setio i
nekih mojih kao kurvara, ljudi koje sam jedva u životu i videla, a kamoli bilo
šta imala sa njima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Od
jedne mirne kuće, uvek tople i ušuškane, pakleni dvorovi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Pa
se onda setih jedne metalne kutije od keks, koju sam još odavno, kad sam došla
u ovu ravnicu iz onih mojih šuma i brda, zakopala u zidu štale.....Tamo sam
stavila nešto dukata, da se nađe za boles', za saranu, nešto zlatni’ đinđuva za snaju, koju nikad neću ni imati, za ćer, za
unuke.....Šta ću, imam samo to, od nasleđe mi ništa više nije ostalo. Pa si
razmišljam, ako ovu moju zovem i kažem joj šta imam, možda neće da htedne,
možda će bidne malo. Odlučih ja da krenem i odnesem joj što imam, pa.....šta
bude.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2f5496; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Kad
sam joj odnela tu kutiju, vrtela je glavom, ćutala, pripitkivala me zašto nesam
donela još, pa onda slegnula ramenima, rekavši mi da to nije ni pola od onoga
što treba, ali eto, zbog mene i moji', zadovoljiće se ona i sa ovo, samo da nam kuću spasi. Duševna žena, znado ja to od sami počeci.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nastaviće,
sa još triput više snage, a ja moram biti spremna da me veštica i napadne, sada
zna da joj udaramo po zle moći, neće više si bira s’ čim. Udariće, reče, na ono
što mi je najmilije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
još mi reče kako sam ja zaštićena, jer je ona bajala meni lično. Ali, ako ne
dovedem muža i ćerku, za njih ne može nešto veliko učiniti. I vidi smrt na mom
ramenu. Dakle, na meni je da ih ubedim, pa dođemo zajedno. To će me koštati još
5 hiljada, ali drugog rešenja nema.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Jednako
bi bilo lako i da popijem more. Čuj,
dovesti njih....Pa, da znaju ono što sam ja uradela, mogla bih se samo vratiti
u bratovu kuću, gde bih svima bila na teret. I opet ove moje ne bi spasila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne
pitaj me kako sam došla kući. Samo mi je pred očima bila ona žuta, grobljanska
zemlja, kojom se rake nasipaju. Ništa si drugo videla nisam.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2f5496; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sreća
moja, pa na mene više nisu ni obraćali pažnju, osim što sam im trebala da ih
na'ranim, ispeglam, operem..... Za njih više nisam postojala. K'o duh da sam,
gledali su samo kroz men', onda kad su me uopšte i primećuvali.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Al',
zato ja poče da si malo pogledujem okolo.....Kuća mi zapuštena, koj' da je niki
nije očistio od prošlu slavu, mužu mi sve crveni pečati po lice, a sav izbečen
od onu rakiju, što je ne ispušća, koj' dete cuclu. A ona moja....ubledela,
podočnjaci do brade, al' mi došla sva neka okrugla, rekli bi ljudi da jede po
celi dan, ne prestaje, nigde iz kuću da si iziđe, dan je ne vidi, sunce je ne
ogreja... A znam da ništa u usta ne stavlja, još je čujem i da povraća, kad si
istrči iz kuću, pa misli da ne primećujem one joj suzne oči, crvene, koj' da je
u sunce gledala.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Saberem
ti ja dva i dva.....Nisam ti ja išla na školu, četiri razreda – za žensko i
poviše....Umem se potpišem, a da si čitam, baš i ne običavam, sitna ona slova,
a malo i pozaboravila.....Ma, ni ne govorim ko u moj kraj, iskvarilo me ovo
selo, sve si nešto otežu, dan beli omrknu, dok ne izgovore sve što imaju.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Tako
ti je to, kad si odosmo otamo, gde smo se rodeli. Moji, u selo, nas pcuju što pobegosmo od muku i rad, svi si misleju kak' žanjemo pare na livadu i zavatamo med iz
bunar..... Ovi ovde me ni ič nesu prinesli, smeju se, kad govorim, koj' ona
bradata žena iz cirkus, niki mi u kuću ne zalazi. A i ovi moj, da si nema drugari od rakiju, niki ga ne bi ni pogled'o. Sem <i>ONE, </i>mal' – mal', pa evo ju. I eto, šta nam napravi. Kad ne mož' na
mene, nek mi bar zatruje kuću i ukućani. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzVGR6jBFHQiXT3wE3vt86UsdUlHkk77zJBOmr1vlXtd_MFLFbnhw1mPuEQSF_DwF51GS2IIzcw8CKI8irFA3_8XmlFEbZRQ-NAm-jQgL5Lg8kpcPiPlOj3x2MaE0NHMSmm42g2a8KmO2O/s1600/AA+189+RASTURAJTE+SE+UROCI+3.+10.05.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzVGR6jBFHQiXT3wE3vt86UsdUlHkk77zJBOmr1vlXtd_MFLFbnhw1mPuEQSF_DwF51GS2IIzcw8CKI8irFA3_8XmlFEbZRQ-NAm-jQgL5Lg8kpcPiPlOj3x2MaE0NHMSmm42g2a8KmO2O/s320/AA+189+RASTURAJTE+SE+UROCI+3.+10.05.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Svi
me mrzu, znam ja to. I nemo' da mi odmakuješ s tu ruku! Nemam ja te škole k'o
ti, al' si valjda i ja imam nešto u glavu, pa osetim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">To
mi Bog narek'o – ni tam' ni vam'. Al', valjda se u to razumem, dovoljno sam ja
toga prošla. Jeste, sestro, rođena mi ćer, napunila si sedamnaes' tek – pa
trudna.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nego,
da ja nastavim i više da me ne prekidaš, 'el ti jasno?! Ja ti je pritisnem, to
nju, ćer mi, a ona ne priznaje, pa ne priznaje. Ima si problema u školu, momak
ju ostavio, zato si plače po celi dan i ne izlazi iz kuću. I povraća od moje
kuvanje, mnogo masti stavljam, ko da nije izrasla velička od to, što joj ja
spremah, još od kad sam je od sisu odbila. Ni da čuje. Koj' sa zidom da si
raspravljam.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Pa
još ni to ne beše dosta, nego ti dolazi ovaj moj, baca na sto neki papir, kaže
da si dobio otkaz, pa neka ja vidim od čega će si živimo. Pomisli' na tren za
oni dukati, što ih dadoh, al' prestadoh, bar da sam si više imala, možda nas sve
ovo ne bi ni zadesi'.....Opcova mi sve živo i mrtvo, pa ode kod komšiju, na pojilo. Sad si barem ima
razlog što loče i ne prestaje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Da
mi nebo padnulo na glavu, ne bila jadnija. Vidim si ja, veštica ne prestaje,
pomamila se.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2f5496; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I,
ne prođe ti dugo, baš si prebiram neki pasulj, da se nešto stavi u lonac, a on,
sav užižen.....Kad, eto ti ove moje nesreće, mislela da sam u baštu, pa da si
kradom u kuću uđe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Leleeeee.......<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Bela
u lice, ko da je samo kredu jela, posrće, ni da je dve litre od rakiju ispila, crno
joj pod očima, ko, da prostiš, živi leš. Reče kako joj se slošilo, pa je
poslaše iz školu lekaru, ode ona da legne. I neka je ne diram, mora da
odmiruje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Može
si ona da miruje, mislim se, al' zato ja ne mogu. Pustim ti ja nju, sve se
nešto majem po kujnu, pristavila i onaj pasulj, pa raspremam....A u men' sve
kuva.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Odem
ti ja da ju obiđem, ona vrisnu da je ostavim, mora da spava, evo, baš je
probudih.....A oči joj ko dva bunara crna bez dno, još mi belja, neg' što beše, kad je ugledah
ono pre.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Pustim
ju, šta ću. Možda treba si odspava, možda je pritislo, šta ti ja znam. I
ostavih je, nek se odmori......E, sestro, kud mi Bog ne reče da ju ranije
obiđem..... Jer, kad uđoh ponovo, a sunce si već zalazi, ona sva gori, a ispod
nje krv lije, ko svinjče, da prostiš, zaklano.
Ono moje, ono što od mene otpalo, moje meso, moja krv, na moje oči umire,
već joj oči prevrnute, ni ne vidi me.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Odjurim
si ja do komšiju, dao mu sin svoj auto, pa ga kumim i molim da je odvezemo u
bolnicu, glavu detetu da spasavam. Što jes' – jes', ne reče si čovek ni reč,
valjda vide da ne znam ni šta govorim, osim što lelečem i kukam za dete
si, pa krenu da istera kola iz
avliju, a ja da ju zamotam dobro, da mu
ne iskrvavi sedaljke, on će je smesti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Zamota
ti ja nju u čaršavi, pa u ćebe, svečano, ono Vu...Vu...kako li beše...da, imaš
pravo, Vuteks iz Vukovar, što sam si samo za gosti čuvala. Neje vredelo, krv li lije, pa lije, krv one,
koju sam s muku iznela i podigla, krv mojega mesa, ko da iz men' ističe.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dok
se vozesmo u bolnicu, ja sa njom ozadi, glava joj u mom krilu, dođe ti ona malo na
sebe. I nekako, sve reč po reč iz nje izvlačim, priznade mi da je ostala u
drugo stanje, nije smela da nam kaže, para za doktori neje imala, pak si ode
kod <i>ONU, </i>da joj to sredi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">E,
svetiteljko moja, jeste ju veštica sredila, ko mene da je kasapila. A toj je i
'tela, nema niki da me ubedi kako neje tako.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
dovedosmo mi nju, već se ućutala, nit’ zbori nit’ romori, vidim, dete mi umire.
Zna to majka, uvek zna…. Unesmo je
unutra, pa je odmah odvedoše, čim je videli, sa sve onu krv, a ja
ostadoh s oni narod, sav izbubecan, biće od kafanu, i izlomljen, svak' si ječi
i jauče, samo ja, ko kamen, ćutim, gledam u ona vrata, što je provezoše na
nosila kroz nji. Jedva si ubedi' komšiju da ode u svoju kuću, ja će čekam, pa
šta mi bidne.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ni
ne znam da l' prođe sat, dva ili tri, kad evo ti ga neki doktor, ulazi među
nas. Sestrica, neka nalarfana, prstom mu pokaza na men', on me pozove iza ona
staklena vrata, pa me napade.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Joj,
odavno me prošla mlados', al' me tako još niki ne izrezili’, ko on! Pcuje mi
mater nepismenu, gejačku, kad sam pored ovu medecinu i doktori rođeno dete
poslala kod mesari, probijena joj materica, moraće da je vade, nikada poroda
neće imati.....I neka se molim svakom svecu koga znam, da joj glavu sačuvaju,
jer je mlogo krvi izgubila, ako jutro dočeka, biće na dobro. Inače.....crninu
da spremam. I da si idem kući, će mi jave.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne
kažem da sam mutava, imam si jezika, ali tad ne mogo' da prozborim, ko da mi
jezik od kamen’....od jada, od muke, od strave. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Poteraše
me, a ja se ne dadoh, neg' odo kod nekog u uniformu.....da, portir....Tutnem ti
ja koju šušku kroz ono stakleno prozorče, ono maleno, da me pusti na neke
stolice, da si pričekam jutro. Ne reče mi ni reč, sam' okrenu glavu, pa, k'o
velim, to mu znači da može. I sedim si ja, a pred oči mi slike moje ćere, još
kad sam je rodila, pa dok je držah na svoje grudi.....i kad je s nogicu na
zemlju stala, pa njen smej, ko srebrna zvonca da si zvekeću. I to moje rođeno,
jedino što imam, to treba da umrede zbog vešticu?!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Slušaj,
nemo' da mi držiš vakelu! Ti si veruj u šta 'oćeš, to je tvoja stvar, al', nek
ti na pamet ne padne da me tu ubeđuješ kako veštice ne postoju! Ja joj videla
one urokljive oči, videla joj nešto crno na rame, crno ti zlo iz nje izbiva,
ma, nema koj' će me prevrne u pamet, kako ne znam šta je na stvar. I nemoj da
mi kolačiš s te oči, odma' si tražim drugog 'dvokata. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dobro,
znači mogu da nastavim? Ti si pripazi, kratki mi živci, više da me ne prekidaš,
si me razumela?!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dočeka
ti ja sivu zoru, jedva se po koji trun svetla probija kroz oni mrak. Ponovo ti
odoh kod doktora.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">On
si briše čelo, valjda tek seo, pije kafu što mu skuvala ona vrtiguza, ona
sestrica namazana.....Zausti doktor nešto, vidim ja, 'oće da me otera, pa, ipak
se predomisli.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">„Slušaj
me sada dobro! Evo, upravo sam završio operaciju, imao sam nažalost pravo,
morali smo joj izvaditi matericu. Dakle, pozdravi se sa unucima, neće dece nikada moći da ima. Ali, preživeće
valjda, dali smo joj krvi i krvi, probudiće se, bude li sreće, negde popodne.
Nego, blago meni, idi ti kući, pa doći negde predveče da ju vidiš. Hajde, idi
sada, da te ne vidim. A za ne daj Bože…...zvaćemo te i pre!“ I još mi reče da
toj, što je iskasapi, treba da ju prijavim u sud, da ne ubije još neku
nesrećnicu, nego da dobije ono što pripada za kasapanje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">E,
mislim se ja, dok mi pred oči sve crno, ko strava salivena, nema ja da idem kod niki', jok. Ja ću joj
presudim, da više bela dana ne vidi, ni noći da zanoći! Ja će joj budem i
policajac i sudija, ne treba joj gore od men'!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2f5496; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sad
da me pitaš kako stigo’ u kuću, ne znaem….Ni ič se ne sećam. Sam’ mi pred oči
crno, ono što <i>OVOJ</i> čuči na rame i
crveno, krv od mog deteta, pod nokti mi i na aljinu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dojdem
ti ja, a zidovi me pojedoše, ‘manjuju se, da me udave. I tišina, zvoni, kak’
crkvena zvona na veliki svetac. Šta ću sa sebe, rešim da odem u baštu, nešto da
čeprkam, da mi se razgrne onaj crveni mrak, da si udahnem vetra, možda mi onaj
smrad od mokru zemlju iz raku izađe iz nos’.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
krenem ti ja da stavljam oni štapovi, ovi ovden kažu pritke, na pasulj, da si
raste oko nji’. K’o velim, ako nešto budem radela, bar nema da mislim. I tako,
ja ti to pobadam, kad vide, dolazi neko žensko u baštu. Gledam, a na oči ne
verujem – <i>ONA. <o:p></o:p></i></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Držim
ti ja tako onaj kolac, nije neki krupan, al’ dugačak, dok ju gledam kako
prilazi. Koj’ da se pre sat rastadosmo, uzne si pituje kako mi je kćer. Čula,
reče, da je u bolnicu, pa se eto zabrinula, mlado dete, to je za igranku, za
vašar, a ne za doktori I lekovi. I sve se smejulji….ma, kezi, vido joj ja oni
zubi, svi neki ušiljeni, a oči ki žeravice, sjakte ko vatre paklene, ne skida i’
s men’.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">ONA </span></i></b><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">se smejulji, sve cvrkuće, usitnila,
umrede od silnu brigu, a vidim si ja, došla da proveri i čuje ono, što mi
napravila, da se naslađuje s moju muku. I tuj ti mene padne mrak na oči. Oni
crveni mrak, što nikako da mi ne ide od men’, prekri me celu, kolku me vidiš.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1AtRGUjFXcUy-n61sgh4nJjtgTry5z5WjQnjw4vgrXWhkeYN7E08sYqxho6ZVczSsP8ZmVA2Pg7rOT3Jyy14FWcNHSRyIRw2td4RiNqOSlzGynhbk4nSmD5MofFVJZZ2uf0k5wRRiZv4b/s1600/AA+191.+RASTURAJTE+SE+UROCI+2.+10.05.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="277" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1AtRGUjFXcUy-n61sgh4nJjtgTry5z5WjQnjw4vgrXWhkeYN7E08sYqxho6ZVczSsP8ZmVA2Pg7rOT3Jyy14FWcNHSRyIRw2td4RiNqOSlzGynhbk4nSmD5MofFVJZZ2uf0k5wRRiZv4b/s320/AA+191.+RASTURAJTE+SE+UROCI+2.+10.05.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Zamanu’
ja s oni kolac, pa po nju. Jednom, pa opet, pa opet…..Valjda se samo prisećam
da je pala na zemlju, onu što ju spremala za moju ćer, i crvenu krv, kako joj
lije niz glavu……I neka vriska, biće da je od <i>NJU.</i><o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
ja ti <i>tres, </i> pa <i>tres</i>,
nit’ gledam di udaram, ni kol’ko. Jedan kolac puče, uze si ja drugi, pa opet.
Za sve da ju vratim – i za dete mi, za ono što popusti u škole, što krenu s
momci ki’ grlom u jagode….I za muža mi, za one batine,
što ih se nadobija’ više neg leba što pojedo’……za sve što mi veštica napravi,
za svi uroci što mi baci kuću, iz obes’ i zlo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ponavljam
ti, ja se ič ne prisećam. Kazujem ti ono što i ja saznado’, posle.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Valjda
ju neki čuli, pa doletoše, jedva mi oteše oni kolac, s muku me odvukli od
nju…..A men’…… sve neka mi magla na glavu……I ‘itna pomoć i milicija, i sud…..i
to mi u crno smotano, kak’ da mi noć ne prestaje i dan ne svanjiva. Barem da je
utepa, nego ti <i>ONA</i> samo izlomljena,
lomili je svi tutumraci, što i’ mi i’ navrze na kuću.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">A
kad reko’ da je to sve zbog <i>VEŠTICU</i>…….nema
ti, sestro, koj se nije davija od smej…..Kak’e veštice, kazuju mi, biće ja
luda, pa si umislila…..Ha! Ko da se svi bunike i ludi’ gljiva najedoše, prave
me vrljivom, gleduju me, koj, da prostiš, da imam dve glave s rogovi. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Otkako
sam ti ovden, nema mi niki da dođe, ni muž ni ćer. Il’ me pituju doktori, sve i’
interesuje, valda i mleko, što ga posisa od majku, beče se u men’, sve neke ‘artije mi davaju da
gledam, da crtam…..a kad si počnem s priču o vešticu, skupe se, da prostiš,
koj’ da se nešto džabe deli, pa još i mlati po glavu, koj’ neće da si
uzne. I kikoću, potprđuju, udaviše se od
smej’…. Ne vredi, kolko god da i’ kazujem, valda bi me i ova stolica pre
slušala, neg’ oni.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
još <i>ONA </i>ostade živa, pa mi ti sad
reci kako su to čista posla, čuva nju onaj repati, što se od nju ne obiva…...Džabe
mi behu oni izlomljeni ko….ko…ajde, nek ti bidne, kočići. Toj’ mi najžalije što
je ne utepa.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2f5496; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Eto,
toj ti bi tako.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Šta
reče?! Ja da kazujem ono što mi TI dozvoliš? Da kazujem o moju spasiteljku, šta
mi radela, kako mi pomogla, šta joj sve
dado’? Nije pomogla, ti kažeš? Ma, koj si bre ti, da me učiš, nesam ti ja luda,
ni dete, pa da si govorim sam’ ono, što mi TI dozvoliš.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ti
da me učiš, da mi propiraš glavu da veštice ne postoju? Odaklen pa TI to da
znaš, kad si ne gledaš, kod zdrave ti oči. Eeee……..Bolje ti da odeš kod moju
spasiteljku, neg’ što mi tu koješta laprdaš! Šta si se navrzla na men’, NEĆU da
kažem koja je i gde si živi, šta koga briga za nju….Još i nju da zatvore, ki
živinče, ‘vako ko men’, a spasila mi dete i kuću!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Čekaj,
stani, kud si krenula?! Koj si ti, pa da mi rečeš da nećeš me braniš?! Ima tu
da sediš, da ostaneš……ma, ti, stražar, ne daj ju da ide, ne otvaraj ta vrata,
zaustavi ju, nema ona nigde si pobegne!
Ima da ostane i da radi što ju ja narekoh!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Neka,
neka, idi kad si navalela! Ima veštice i TEBE da skembaju, život ti prevrnu, ko
i u men’……A i to ti crno na rame što si čuči, nemo’ se praviš kako ga ne vidiš,
mlogo mi sumljivo, možda si i TI od nji’ovu
sortu?! Sad je men’ jasno što moju
spasiteljku reziliš i pljuješ, bojiš se ti od nju, vidim ja! Ima ona i tebe
glave da dođe, ič ne brini!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2f5496; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><u><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">ZAKLJUČAK
TIMA VEŠTAKA FORENZIČKIH NEUROPSIHIJATARA <o:p></o:p></span></u></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><u><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></u></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">“Nakon četvoronedeljnog
stacionarnog posmatranja, intervjua i testova, kod okrivljene je konstatovano
stanje AKUTNE PARANOIDNE SHIZOFRENIJE COMPLEX, sa tri vodeća sindroma:<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></i></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;"> - </span></span><!--[endif]--><b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Paranoidnim idejama;<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;"> - </span></span><!--[endif]--><b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Neprekidnom anksioznošću;<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;"> - </span></span><b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Imperativnim halucinacijama;<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l0 level1 lfo1; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nemoguće je utvrditi
koji je od ovih sindroma bio dominantan u trenutku izvršenja nasilnog krivičnog
dela, koji je namere okrivljene usmeravao ka nasilnom oduzimanju života
oštećenoj, sa izrazitim homicidalnim ponašanjem, budući da isti nisu delovali
izolovano, već kombinovano, a u stanju akutnog pogoršanja primarnog obolenja. <o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Evidentno je prisustvo
kulturno-etničkih faktora i verovanja, međutim, obzirom da su ovi faktori imali
samo patoplastičnu podlogu, tim veštaka je zaključio da su isti samo uobličili
sumanute ideje, uz prisutnu izuzetno visoku meru sugestibilnosti, konstatovane
kod okrivljene, u <u>konačan ishod.<o:p></o:p></u></span></i></b><br />
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><u><br /></u></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">DAKLE, U TRENUTKU
IZVRŠENJA DELA, OKRIVLJENA JE BILA POTPUNO NEURAČUNLJIVA.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Okrivljena je, prema
iskazanom i lično potvrđenom višegodišnjem ponašanju, načinu izvršenja dela i
njegovim posledicama, opasna po sebe i okolinu, te iz svih pobrojanih razloga, <u>tim
veštaka smatra apsolutno nužnim i opravdanim hospitalizaciju okrivljene na neodređeno
vreme u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa</u>, uz obaveznu
medikamentoznu terapiju, obzirom da svaka druga vrsta tretmana može samo
privremeno redukovati izražene simptome, uz potpuno neizvesno nastupanje
akutnog stanja, sa izrazitim nasilnim tendencijama.<o:p></o:p></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b><i><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">
*********************************************************</span></i></b><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"> <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjw2w7e7cDtD83TqWYZwk9TzDEQh2YYuu72XMKl9dPFZHoA1KCdSnmmuvOM0h7jkL5L_us09_27RHuJGvZfMyneTEGyr-ZKqGewQKZTnbnn1IKxK1XuslF1ahj6ReBDpevF3Ie72Qb2zJ3x/s1600/AA+192.+RASTURAJTE+SE+UROCI+POSLEDNJA+10.05.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjw2w7e7cDtD83TqWYZwk9TzDEQh2YYuu72XMKl9dPFZHoA1KCdSnmmuvOM0h7jkL5L_us09_27RHuJGvZfMyneTEGyr-ZKqGewQKZTnbnn1IKxK1XuslF1ahj6ReBDpevF3Ie72Qb2zJ3x/s320/AA+192.+RASTURAJTE+SE+UROCI+POSLEDNJA+10.05.17..jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotografije dodate sa GOOGLE pretraživača</td></tr>
</tbody></table>
</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-69244801009476754852017-04-01T09:54:00.000+02:002017-04-01T09:54:45.813+02:00SAMO FORMALNO<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgp4gmMlIDE4AuZeJswT-E-S9BPzd2tIrDxe5Fla_711fAABCe7kEKrYEwSr0HNH6Wc4mopdh76-zEni8koUL9HmoHUlB4iNgh8s6rUaQIJecuIOn282ZkqvYPPSlacCWMoTmnmPCbG977J/s1600/AA+175+TUZNA+USAMLJENA+ZENA+4.+30.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="243" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgp4gmMlIDE4AuZeJswT-E-S9BPzd2tIrDxe5Fla_711fAABCe7kEKrYEwSr0HNH6Wc4mopdh76-zEni8koUL9HmoHUlB4iNgh8s6rUaQIJecuIOn282ZkqvYPPSlacCWMoTmnmPCbG977J/s400/AA+175+TUZNA+USAMLJENA+ZENA+4.+30.03.17..jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ma,
nisam ja ni sada pametna jesam li trebala pristati na sve to ili se valjalo
uskopistiti – pa šta bude. Iako, ako trebam biti iskrena, bar sama sa sobom
(valjda je već i vreme za to), sada tek vidim da bi on našao bilo koji izgovor,
samo da bude po njegovom. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne
znam kada sam mu dosadila u toj meri da je bio spreman na sve, samo da me se
otrese. I šta sam mu to tako strašno uradila, da nije birao sredstva pobeći od
mene, po svaku cenu, pa koštalo šta koštalo. Doduše i jeste, ali mene i
decu.....Njega.....čini mi se baš ništa.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Toliko
je dugo sve bilo dobro i lepo, bar se meni naivnoj i glupavoj tako činilo.
Jesam li zaista toliko dugo bila slepa kod rođenih očiju, gluva, nema, da
nikada nisam pomislila kako on nije zadovoljan, kako mu stalno misli negde
blude i nikada nije zadovoljan?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Izgleda
da jesam.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sada,
kada malo vratim filmove unatrag, prisećam se njegovog neprekidnog grča na
licu, kao da se uvek ustezao da pokaže bilo kakvo iskreno zadovoljstvo. Uvek je
imao primedaba na ovo ili ono, nikada zadovoljan, uvek je bilo ono čuveno –
ali.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nismo
se mi kratko ni zabavljali, već smo zamakli u četvrtu godinu držanja za ruke i
vodanja po gradu. I moji i njegovi su nas počeli spopadavati mislimo li mi to
privesti finalu ili ne. Meni je bilo skoro pa svejedno, nije mi nešto smetalo
čekanje.....Otac i majka rešili da budu moderni, pa nikada nisu gunđali, kad bi
ga primetili kako se ujutru iskrada iz moje sobe, onako sav bunovan i krmeljiv
(voleo je, govorio je, isključivo svoje kupatilo), sa košuljom traljavo
upasanom u uvek izgužvane pantalone, kožnom jaknom, onom što mu je njegova
mati, a moja buduća svekrva, kupila od Jele švercerke iz Turske, zavrnute
kragne prema unutra, jer je uvek žurio iz moje sobe, kao da ga čeka tacna
ratluka od pistaća, koje je toliko voleo.......Ostavljao me, još toplu i snenu,
baš onda kada bih se ja mazila i pričala o....pa, ne znam ni ja čemu, tako bez
veze, nikada sa njim ni nije bilo mnogo priče, osim ako se radilo o njegovom
ljubljenom fudbalu, a priznajem da mi to baš i nije bila neka omiljena
zanimacija.....I odlazio, sa mlakim poljupcem u kosu, skoro onim, koji bi dao
sestri, da ju je imao, nikada ne govoreći kada ćemo se ponovo videti. Samo bi
banuo. Znao je da ga čekam. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Uvek
sam ga čekala. Do sada.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne
mogu reći da su moji baš bili nešto presrećni izborom prvog ozbiljnog momka
njihove jedinice, ali.....ćutali su. „Kako zamesiš, takvog ćeš hleba jesti“,
govorila mi je moja majka, u retkim se prilikama usudivši da pita na šta on to
troši njegovu platu, kada smo uvek u našoj kući, nigde ne izlazimo, svaka Nova
godina je skupa, a i „bacanje para“ po njemu, kada je uvek u istoj odeći,
razgaženih mokasina, sa primetnim borama od nošenja, koje su bile čiste valjda
samo kad su bile kupljene.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ali,
hteo je moj otac da povremeno posedi sa njim, odigra partiju šaha,
popriča......nije vredelo. On šah nije igrao, „to je zabava dokonih lenština“,
a njegove priče o ovom ili onom njegovom drugu kako se bogato i dobro oženio,
„uvalio“, kako je on to govorio, mog oca baš i nisu nešto privlačile. Tek,
podnosili su se. Jedva. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Jer,
mogli smo mi živeti u prigradskom naselju, koje je sada faktički spojeno sa
gradom. Običaji iz starog kraja nisu gubili na snazi – momak, koji devojci uđe
u kuću, a tek, crne li nje, ako ga vide da izlazi zorom – taj joj mora biti
muž, inače joj ne gine reputacija lake robe. Pa su se, onda, pomirili sa mojim
izborom, uzdišući onda, kada su bili sami.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ništa
se od toga njega nije doticalo, niti je bilo šta primećivao. Onako neiskusnoj,
nije mi moglo dopreti do pameti kako on o sebi ima toliko visoko mišljenje, kao
lepom, zgodnom, pravom muškarčini, glavnoj premiji za svaku devojku.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
nikada mu moja lepa devojačka soba, koju je otac otplaćivao 4 godine nije
odgovarala – ili je bilo previše toplo ili previše hladno, nervirale su ga
šarene tapete, udarao bi uvek glavom o luster, uz obavezno psovanje kako danas
samo seljoberi drže lustere u kući, zavese je smatrao prostačkim, kitnjastim,
iako je mama teške pare za njih dala u Trstu.....Ćutala bih na to, iako je kuća
njegovih roditelja bila primer neukusa i socrealističke raskoši, opremana
kreditima, koje bi brzom brzinom pojela inflacija, neomalterisana, ali zato
viša od komšijine, sa završenim prizemljem u kom se mahom koristila kuhinja, sa
gomilom podgaženih cipela ispred vrata, koja se jedino i grejala, sve ostalo je
bilo hladno, odbojno, puno prašine, sa vonjem ustajalih i retko upotrebljavanih
soba, čak su zadržali i onu plastičnu gondolu, kobajagi pozlaćenu, sa korpom
veštačkog voća – kruška, zelena jabuka, kao baršunasta breskva, grožđe i
obaveznih par banana. A na zidovima pokoja slika, mahom od onih, koje prodaju
pored pijace, tipa „Siroče iz Grenade plače na grobu svoje majke u
Sevilji“.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Tu
mu ništa nije smetalo. Kad sam se jednom usudila pitati ga zašto kuća nije
omalterisana, zašto nezavršeno potkrovlje bar ne zatvore najlonima, bilo bi
toplije dole, zašto koriste samo jednu prostoriju, prvi put se izvikao na mene
kako je „lako gunđati nekome ko je sve dobio na srebrnom tanjiru, a ne kućio
kuću sa mobama i malim platama“. Pa, ja baš i ne znam da su moji nešto više
imali para, majka još i nije bila zaposlena, što je on tumačio kao lenjost, dok
nije ulazila u kuću od rane zore, do kasne večeri, namirujući stoku, radeći
baštu i zemlju, izuzev kad je trebalo kuvati i poslužiti oca, kad se vrati sa
posla. Imali su sve svoje, na pijacu se nije išlo, svega je bilo u bašti i na
njivi. Ali, sada tek vidim da se tuđe pare najlakše broje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dakle,
od samog početka našeg zabavljanja ustanovljen je obrazac – JA sam ta koja
treba biti srećna i izgarati od oduševljenja što je od svih devojaka u kraju on
pažnju poklonio baš meni. I što me smatraju njegovom devojkom. ON – on je taj,
koji podnosi moju osrednjost.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUR_HgC2tta3dlOMFGiR9Gdu5wRxxqDsi37gHv9ce4_3BoWIu_3lfaRWEAjNZnUz5dyfc0xL0P2P1yGA4hg0f7b1FMcTQs6ACI0_R0dU1hQApbaJ2XiZ9Wz3PTqKTGuFCaJdTEnaD3B01F/s1600/MESEC+U+OBLACIMA+PUN+19.02.16..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="151" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUR_HgC2tta3dlOMFGiR9Gdu5wRxxqDsi37gHv9ce4_3BoWIu_3lfaRWEAjNZnUz5dyfc0xL0P2P1yGA4hg0f7b1FMcTQs6ACI0_R0dU1hQApbaJ2XiZ9Wz3PTqKTGuFCaJdTEnaD3B01F/s320/MESEC+U+OBLACIMA+PUN+19.02.16..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Njegovu
ili bolje rečeno, kuću njegovih roditelja, upoznala sam tek kasnije, jer smo
naše dane i godine zabavljanja, provodili ili u šetnjama, a kasnije kod mene.
Nekako, nisam se tamo nikada baš osećala dobrodošlom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne
želim dušu grešiti, nisam ja nikada čula od njih nešto loše, meni upućeno. Dovoljno
je bilo što me je njegova mati zvala „SVILENKA“, valjda zato što sam, čim sam
se zaposlila posle ekonomske, mogla moju platu trošiti na lepe stvari, ne nešto
skupe, ali lepše, nego što sam do tada mogla nositi. Volela sam „Balijeve“
cipele, mom uskom stopalu savršeno su pristajale, pristojne tašne, uvek kožne i
kvalitetne materijale, koje je moja vredna majka uvek pretvarala u visoku modu,
služeći se, onako samouka, ali uvek pedantna i vešta, krojevima iz „Burde“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Samo
mi je on jednom, za rođendan poklonio miris, čini mi se da beše „Čarli“, onaj
što su ga donosili iz Trsta. Ajaoooooj.......ni da mi je kupio najnoviju
Šanelovu kolekciju, ne bi mu mati toliko kuknjala i lelekala......Eto, gde ide
teško zarađena plata njenog ljubimca-jedinca, na „Svilenku i njena
izvoljevanja“.....Džabe, što sam joj govorila gde sam i šta kupila od svojih
para – ništa nije vredelo. Nije tada bio poznat izraz „Sponzoruša“, sve se
nešto mislim da ga je upravo ona izmislila. I to sve zbog male flašice toaletne
vode, a sve ostalo, što je rasturao sa trinken-kolegama po kafanama, jer je već
tada dobrano počeo piti, razloga je bilo uvek – te neko slavi rođendan, pa se
neko ženi, ovaj dobio sina, onaj kupio auto....tek, razloga nikada nije
manjkalo. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Valjda
sam jedino to dobila od njega. I venčane burme je kupio moj otac.
Njegovi......njegovi su uvek imali prečih troškova, a „i malo je, nema se, tih
para koje se ne mogu potrošiti još niko nije vidio“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sada,
kada pravim svoj životni bilans, moram priznati da su Stevan i Olivera nešto
najvrednije što mi je život doneo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Doduše,
da budem poštena – koliko život, toliko i moja nedovoljna promišljenost, kao i
njegova ravnodušnost. Jer, kada su dvoje ljudi intimni, onako kako to samo
priroda može diktirati, onda je trudnoća nešto sa čim se uvek mora računati.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne
mogu reći da ih nisam želela. Ali ih zaista tada, u trenutku njihovog začeća,
nisam planirala.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">On
mi je bio prvi ozbiljan momak, prvi muškarac u mom životu. Kada sam uspela
savladati godinama formirani otpor prema svemu, što nije zaštićeno brakom,
morala sam razmišljati o kontracepciji. Naravno samo ja, jer njemu na pamet
nije padao kondom. Cereći se meni u lice, vickasto, kako je to samo on umeo,
saopštio mi je da „nema nameru prati noge u čarapama, to je moj problem i moja
briga“. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dakle,
ja sam trebala voditi računa o preventivi. Pa sam, plašeći se tableta, jer su
sve moje drugarice, koje su ih uzimale, tvrdile kako se od njih goji, a i ovako
opterećena problemom onih nekoliko, po meni, suvišnih kilograma, čemu je dobrim
delom dopriosio i on, štipkajući me za jedva postojeće salce na bedrima i
govoreći mi kako ću se „rastroćkati i biti gora od moje mame“, naravno
zaboravljajući svoju za koju je i veličina XXXL bila problem za obući, odlučila
za tzv. Plodne i neplodne dane. Naravno, sve to bez konsultacije sa
ginekologom, koji bi mi sigurno rekao da je to nesigurna zaštita, previše sam
mlada, ciklus mi je neredovan......Kakav crni ginekolog, vidi li me neko u
ordinaciji, tri me Dunava oprati neće.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Funkcionisalo
je to nekih godinu i nešto dana, naša je veza trajala već pune 4 godine, bila
sam zaposlena, sa srednjom školom sasvim pristojno zarađivala......Ceo svet je
bio moj.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Prva,
koja je primetila da nešto ne štima bila je moja majka. Dok mi je uzimala meru
za novu haljinu, a ja se bunila, jer mi je bilo teško da stojim, koliko mi se
spavalo, videla je da mi se obim grudi povećao, a stomak više nije onako ravan.
Po ciklusima, i inače neredovnim, ja to sama nikada ne bih primetila. Prvi
odlazak lekaru, sada neizbežan, doneo je neopoziv zaključak – grlić materice
promenjene boje, stomak osetljiv, analiza je samo potvrdila ono što smo i mama
i ja znale.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
– šta sad?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Imala
sam nepune 22 godine, bila zdrava, u stabilnoj (kako sam ja mislila) vezi,
zaposlena, dakle, nema nikakve smetnje da rodim. To i jesu povoljne godine za
decu, niti sam prva, niti ću biti poslednja. Mama je rekla tati, on je malo
uzdahnuo, ali slegnuo ramenima i rekao da – da je već vreme da postane deda.
Još je valjalo saopštiti budućem tati. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Pokušavam
objasniti sebi zašto to nisam uradila, dok smo bili sami, zašto mi je bila
potrebna podrška mojih roditelja. Da li sam već tada bila svesna da sve to neće
biti bajka, već mučno i tegobno, samo sam taj nemili osećaj potiskivala.
Problemi su ono što se dešava samo drugima zar ne?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Biće
da ni sama nisam sigurna postupam li dobro, jer, odavno je ona prva
zaljubljenost prešla…..u naviku. Osećala sam i ja da ni on baš nešto ne gine za
mnom, previše je bilo govorkanja o njegovim nestašlucima, koje su mi saopštavale
moje dobronamerne drugarice. Ali, kako sada dalje, ako smo toliko dugo zajedno.
Prokleta moja sujeta, koja mi nije dozvoljavala da priznam kako možda i grešim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dok
smo svi sedeli za našim trpezarijskim stolom, uz poslužavnik sa pitom-sirnicom i
rakijom od kajsije, koju je tata pekao svake godine, čisteći pedantno svaki
plod i vadeći koštice, saopštila sam ljubavi mog života da će postati tata.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nije
izneverio stereotipe. Prvo je je glupavo pogledao, rekao – „Otkud to, JA sam
pazio?“, da bi nakon toga odmahnuo rukom, cedeći kroz stisnute zube – „Ko zna
čije je!“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ajaoooooj........kada
je ustao moj ćale, stolica je iza njega pala, umalo nije srušio sto i sve na
njemu....Pesnice, stegnute, bez kapi krvi, a modar od besa, nikada ga takvog
još nisam videla.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraph" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">„Sunce
li ti ono pokvareno jebem, nego čije će biti nego tvoje? Ti da moje dete
blatiš, ono što smo podigli od 3 kile mesa, majmune hohštaplerski?!!!!! Možeš
da odjebeš iz ove kuće, dete ima da se rodi, to je krv moje krvi, jesi li me
razumeo pijanduro i lenštino nesposobna i neodgovorna! Da mi nje nije, na licu
mesta, ovde, na sred ove sobe, ubio bih te, ali ne želim njoj život da
upropastim, ako te takvog još hoće, ako je toliko blesava!“<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: .25in; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Novopečeni
tatica, iako ne baš u cvetu mladosti, trebalo je za nekoliko dana proslaviti
punih 28 godina, nenavikao da se neko <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">NJEGOVOJ</span> <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">VISOSTI</span> tako obraća, ustuknuo
je, smanjio se u stolici, skoro da se zavukao ispod stola, da bi nekako podigao
pogled, usudio se da pogleda mog razjarenog oca i prozbori da „nema on ništa
protiv, eto, to je i njemu iznenađenje, ali eto, <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">KAD</span> <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">NEMA DRUGE</span>, biće svadbe i
venčanja“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Kamo
li sreće moje da se onda pokupio i otišao. Dete bi se rodilo, komšiluk malo
otrcavao, rodbina još više, jer „se tako nešto od mene moglo i očekivati“, pa
bi stvar „legla“. Došla bi neka nova bruka i ja bih već bila zastarela vest.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne,
u čoveku mog života, probudio se muškarčina. Iz njegovih bedara je potekao
život, eto, možda bude sin naslednik, on jedinac treba svojima obezbediti
naslednika. Sav se upljuvao od silnog izvinjavanja, reče kako je bio šokiran,
ipak se tako nešto ne čuje baš svaki dan, a nema zbora da je on srećan, ma
kakvi, on je najsrećniji čovek na ovom svetu. Eto, ode on kući da saopšti
svojima, pa će brzo proševina i venčanje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ja
i majka, sedimo bez reči, šokirane i zabezeknute. Onda moj otac reće da je
njegova jedina sestra umrla od sepse, zbog abortusa, koji je iskuvanim vretenom
napravila seoska babica, a ja sam im jedino dete, jer se svaka majčina trudnoća
završavala spotanim pobačajem, još dete ni nogicom nije udarilo. Život je
najvrednija stvar na ovom svetu, od Boga dat i to se mora poštovati kao nešto
najsvetije i najvrednije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dobro
je što sam tek posle nekoliko meseci, nakon porođaja, saznala da su ovu vest njegovi
dočekali u šoku, ali uz suze i zapevanje buduće babe i svekrve. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Zar
njena uzdanica, nada, njen ponos da se tako upropasti, ugrobi sa jednom
najobičnijom namigušom, koja ne bira sredstva, da se domogne muža za primer, na
kojem će joj zavideti sve usedelice oko nje, one koje nikada neće naći muško ni
napuškomet, a kamoli da ih oženi…..A, baš mu je našla pravu devojku, iz dobre
kuće, bogata, kuća na dve ulice, zemlje da se ne može izbrojati, punih obora
stoke, dva stana u gradu….Nije baš neka lepota, lažu zlobnici da je malo
razroka, bila samo malo umorna, pa se tako učinilo. I onaj brat, za koga laju
kako ga familija krije, sasvim na mestu, ništa mu ne fali, nego onako, ne voli
dečko neka silna društva, uživa kad je sam. Eto, i razgovarala je sa familijom,
voljni su da uz devojku daju I miraz, neka bira šta hoće, kuću, nameštenu da im
ni maramica neće trebati narednih 50 godina, kamoli bilo šta drugo, to bi bila
snaja za primer. A ne ova, koja je na onu stvar ulovila njenog sirotog naivka,
žednog ga preko vode preveslala.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sada,
kad su moji mladunci već poodrasli, sada je još i mogu razumeti. Svaka majka
želi svom detetu najbolje. Verovatno je i ona znala da od njenog sina radiša
nikada neće biti, najveći napor na koji je bio spreman jeste bila kašika i odlazak
po pivo do frižidera. Pa, ako već neka može da ga celog života vuče na leđima,
bar će biti zbrinut.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ali
je trebalo godina i godina da rana dobija bar tanku pokoricu. Živ, keloidni
ožiljak, koji se javljao uvek kada sam ga najmanje očekivala – nikada nije ni
uminuo, a kamoli iščeznuo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Bilo
je tu suza za bar tri lavora, ona limena, olupana, u kojima se kadgod namakao
veliki veš pred iskuvavanje. Ali, nije vredelo. Reagovao je onaj, od koga su to
najmanje očekivali – njegov otac, naredivši ženi da ućuti i prestane tuliti,
ima momak da se ženi, niti je od juče, niti je dete napravio nekoj, koju je
prvi put video, već svojoj devojci, sa kojom je već godinama, ionako su mu
dojadili I poznati i nepoznati pitanjima kada će već biti svadbe i dokad će se
vodati, kad je momku vreme za ženidbu, ako nije faličan.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Uglavnom,
posle sat dramatanja, glumatanja, busanja po grudima i čupanja kose, sa sve
kukanjem i prolivanjem suza u ogromnim količinama, ugovori se za sutradan
proševina, a za mesec dana svadba. Mladoj se stomak neće videti, a ako neko i
primeti, čudna mi čuda, ni prva, ni poslednja koja se sa stomakom udaje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Da
bar on nije tresnuo pesnicom o sto, već pustio ženu, onu od koje već 20 i kusur
godina beži u kafanu ili pije kod kuće, taj se poslednjih 15 godina nikad nije
napio – od tada samo doliva….Da je ćutao i puštao, kao što je to uglavnom
radio, otišao bi moj život sasvim drugim tokom. A ljubimac bi taman dobio onu,
kakvu i zaslužuje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 403.5pt; text-align: justify;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">DA JESTE…..i DA NIJE…..Najkraća definicija poraza. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #9cc2e5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Pošto
je i gospođa mama potpisala bezuslovnu kapitulaciju, nakon veridbe, koja je
više ličila na daću, krenulo se na konkretne razgovore, koliko o svadbi, toliko
o našem buduće boravištu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Što
se svadbe tiče, tu nije bilo problema, naročito kada moj otac nije zatezao oko
troškova. Dobro, on plaća pola svadbe……svu opremu za mladu, tj. mene…….mladoženji
odelo, sa sve cvećkom na reveru, pozivnice, ruzmarin, cveće za kola……mladenačku
tortu……muziku sa sve izanđalom pevaljkom, koju je pratio glas da je ima solidnu
kilometražu sa nekoliko žešćih havarija, prozuklog glasa od silnih vinjaka,
koje bi pila pre, za vreme i posle nastupa…..Ni pokloni ga ne zanimaju, kakvo
crno pokrivanje troškova, to pripada deci, da lakše krenu sa zajedničkim
životom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">E,
onda je na red došla rasprava o mestu, gde ćemo živeti. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Taman
zausti moj tata kako u našoj kući ima mesta još za šestoro, kad se javi buduća
gospoja svekrva…..Zar pored njihove kuće, koju su gradili za svog jedinca, dete
odlazi u tazbinu, “udaje se”, kada ima svoje. Doduše, nije baš završeno, ima
još nešto malo da se uradi, ali, sve je već skoro spremno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Šta
to ima da se doradi?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Na
primer, da se završe stepenice za potkrovlje, ugradi stolarija, uradi strujna i
vodovodna instalacija, postavi krovna izolacija, koja će sakriti grede i letve
sa crepovima……da se izmalterišu zidovi, okreči, ugradi kompletna strujna
instalacija, počev od šaltera, pa nadalje, postave podovi, napravi kupatilo i
kuhinja, opremi dnevna i još dve manje sobe…..Kažu da je pokrivena kuća bez ostalih
sadržaja samo 40% završene kuće. Ja bih rekla, kad je potkrovlje u pitanju još
manje, možda tek jedna trećina.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dakle,
posao koji bi pod redovnim uslovima trajao bar 6 meseci, morao je biti urađen
za kraće od jednog meseca. Uzeo je moj tata godišnji odmor, angažovao sve svoje
prijatelje i komšije, kod kojih je godinama išao na mobe, pozajmio, opteretio
platu kreditima, valjda je samo par novčanica dobijao u koverti i…..krenuo.
Vremena za čekanje nije bilo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dok
se svekar nije mnogo petljao, njegovu pasivnost je nadasve uveliko nadmašila
gospođa mama. Neprekidno je gunđala majstorima, zakerala, svemu nalazila mane,
stalno spominjući stariju ćerku, koja živi u Švajcarskoj “I tamo ima raj, ma,
carski dvori mu nisu ravni, sve pločice italijanske, kupatila tri za njih
troje, zavese vezene, pa sve u karnerima, sve sija, kao da je sunce unutra
ušlo, a tek lusteri…..sve sa kristalčićima, kad se uključe, sija da iglu možeš
videti, ako padne”……E sad, ja sam znala da moja buduća zaova radi u nekom
restoranu kao čistačica, ponekad uskoči za ispomoć u pranju sudova i ribanju
šerpi i plehova za pečenje i nikada nisam mogla skapirati iz kojih je to para
mogla napraviti takvu lepotu……Ali, majci joj puna usta ćerkinog raja…..<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">A
onda je, kao šlag na tortu, došla njena kuknjava da “kuća mora biti
omalterisana i napravljena bela fasada, ne mogu se oni stideti pred silnim
gostima, koji će doći na svadbu”. Dakle, 30 godina je kuća stajala tako
golišava, sa sve skrpljenim ciglama zajedno, a baš sada će svet propasti, ako
se ne uradi ta prokleta fasada, koja, biće da je najskuplji posao na kući, jer
je to jedan od najčešćih poslova, koji ostane neurađen. Naravno, oni para
nemaju, treba dočekati i ugostiti toliki narod, nego, kad već moj otac radi…..<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Onda
sam se prvi put pobunila, pitajući mog ljubljenog ima li kraja svemu tome. Prvo
je počeo da urla na mene, kako na njegovu majku ni senka ne sme pasti, a ja sam
poslednja koja sme reći i slovo protiv nje, pa mi odvalio par takvih šamara, da
me je odbacio na drugi kraj tek pokrivene buduće dnevne sobe. Dok sam
pokušavala da obrišem krv sa usana, pitajući se da li mi je razbio zube ili
slomio nos, a možda sve to zajedno, on se okrenuo i otišao. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Bilo
je to prvi put da me je udario. Ali ne i poslednji. Meni ni to nije bilo alarm
da valja bežati od svega toga. Kud sada, kada je toliko toga urađeno, gosti
pozvani, pokloni već počeli pristizati, da obrukam toliko moje?!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nema veće budale od
ženske budale, koja proguta ono čuveno “nemam pojma šta mi je bilo, evo,
izgubio sam kontrolu, ja tebe volim I obožavam, nikad više, nikad više,
obećavam!” Pa tako svaki put.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-indent: .5in;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Uglavnom,
uz sve te silne poslove, pojavila se nova ekipa, koja je uradila i kompletnu
fasadu. Dok su se skupljale komšije iz
četvrte ulice, diveći se kući, koja je odjednom zasijala, niko se više nije
šepurio od moje svekrve. Žene, stalno je govorila, sina jedinca, valja sve
uraditi kako treba i dolikuje. Celog su života radili i štedeli za to, biće to
svadba za pamćenje. Jeste, deci su napravili i stan, samo njihov, da uživaju, dok su mladi i ne
muče se, kao što su oni morali.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Čudo
jedno, kako se oduvek bilo najlakše bahatiti sa tuđim parama i tuđim
novčanikom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Našu
svadbu bih najradije zaboravila, kada bi bilo iole mogućnosti za to.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Tata
je išao sa mnom u kupovinu svadbene opreme za mene. Predlagala sam da venčanicu
iznajmimo, nije hteo ni čuti, kratko mi odbrusivši da se devojka jednom udaje u
belom. Ni trepnuo nije, kada sam izabrala prekrasnu satensku haljinu, sa tek
ponekim čipkanim umetkom. Teško je bilo naći nešto diskretno, a da nije
šljaštilo od šljokica, kamenčića, mašnica, karnera……Ni Katarina Velika se ne bi
lako snašla u toj gomili kičeraja, snobovštine i neukusa. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Pored
venčanice, bilo je tu još mnogo pratećih drangulija. Ne trepnuvši, plaćao je,
kao da kupuje gajbu mineralne vode, a ne ono što košta kao Svetog Petra
kajgana, a onda stoji, valjda da bi se neudate gošće žive pojele od muke, dok
gledaju i pitaju se kad će na njih doći na red.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Već
sam u to vreme, iako trudnoća nije toliko odmakla, bila teška, otečena….Nije to
bilo ono gojenje “jedem za dvoje”…..Svakim danom mi je stomak bio sve veći, a
noge nabrekle, više ni u najšire svoje cipele, one što sam ih kupila jer mi se
dopao model, nema veze što su dva broja veće, nisam mogla ući. Nije mi to
šetanje po radnjama prijalo, lako sam se umarala, ali sam ćutala. Nisam mu,
izgleda, ni trebala govoriti, često bi seli da popijemo sok ili mineralnu vodu
(kafu više nisam mogla ni pogledati), pa sam ga, dok smo sedeli u prepunom
kafiću onako, iz nevezanog, pitala kako će izdržati sve te silne troškove. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Zagledao
se u moje bledo lice sa još ponekom braonkastom uspomenom na mog budućeg,
čvrsto stežući moje nabrekle šake….<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraph" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">“Dete
moje jedino, evo, ćutao sam do sada….Da ti ne stajem na muku, dovoljno ti je
već sve to što preživljavaš. Vidim ja sve i sve mi je jasno. Nisam ni najmanje
srećan zbog svega ovoga, ali, život nosi svoje, ne pitamo se mi mnogo, valjda
je ovo sve bilo suđeno….<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: .5in; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sad ti prvi put kažem – nemam ja
neki dobar osećaj u vezi svega ovoga, kamo sreće da se varam, valjda znaš da ti
sve najbolje želim. Ali, tako je, kako je. Počelo je kako je onaj od gore
zapisao, on će i odlučiti kako će završiti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: .5in; text-align: justify;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ali, zapamti šta ti tvoj taja kaže – kad se upustiš u
nešto, onda ga teraj do kraja, ispoštuj sve što moraš. Može to moje unuče biti i
bez tog papira i svih tih glupiranja od svadbe, neka svet laje šta hoće, bolje
im je da gledaju svoja posla. Ali, sutra, kad odraste, zameriće tvoje će ti
dete što je vanbračno, ti ćeš plaćati tuđe cehove. Pa, neka ima zakonskog oca, makar to bilo i
formalno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: .5in; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sve je meni jasno i vidim ja sa kim
mi imamo posla. Mi ćemo uraditi sve što možemo, ispoštovati do kraja ono što
treba. Oni – neka žive sa svojom savešću. Nisam ja ni blesav ni lud, svestan
sam da te u toj kući, gde se svaki zalogaj broji, samo muka čeka. Zato i jesam
ušao u dugove i kredite, samo neka je zdravlja, sve ćemo mi to vratiti, kao što
smo i stvorili ono što imamo sa svojih deset prstiju tvoja majka i ja. Uvek
nekako bude, lepoto tatina, onako kako je suđeno i narečeno.”<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Mladoženja
nije imao takvu vrstu moralno-finansijskih dilema. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Samo
smo burme zajedno birali, tačnije, izabrao je on – najšire i naravno
najskuplje. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Zašto
bi se on pitao koliko šta košta, kada plaća neko drugi?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Odabrao
je odelo, jedno od prvih firmiranih u gradu, italijanske cipele, koje su toliko
sijale, da si mogao dobiti snežno slepilo gledajući ih….košulju od najfinijeg
egipatskog pamuka, sa utkanim dezenom i svilenu kravatu, toliko široku, mogao
se komotno stolnjak napraviti od nje, kada bi se rasparala. U varijantu se
ubacila i svekrva – deverska košulja, materijal za kuminu haljinu, poklon i za
kumine kume ručnog devera rođenog pastorka, čini mi se. i još mnogo toga, ne
mogu se ni setiti, samo je nešto falilo i dokupljivalo se. Taman htedoh
zaustiti kako bi to trebala biti mladoženjina obaveza, ali mi odmah padoše na
pamet one batine, od pre nekoliko dana, koje sam preživela samo sa modricama,
uspešno sakrivenim debelim slojem tečnog pudera, a moji se pravili ludi, ništa
kao nisu primetili.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Trajala
je fešta neka tri dana, dok se nisu svi pozvani (a i nepozvani) izređali.
Valjda to tako mora – što svadba duže traje, smatra se da je bila uspešnija i
bogatija.</span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAV3oNmo0_H3DcmZwvT5AFFvhiosH5wCKq6LsI9ri5D3L4sLWbQdU-7axd9vDgO4thEDLA8otdRajXvp-j35TxhP0kkrfI3UWtMwTbBtGPl1rlufaTeA70C7qzw1149Cd8Wot8y7AAhTbm/s1600/AA+139.+VEN%25C4%258CANI+BUKETI%25C4%2586+13.01.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiAV3oNmo0_H3DcmZwvT5AFFvhiosH5wCKq6LsI9ri5D3L4sLWbQdU-7axd9vDgO4thEDLA8otdRajXvp-j35TxhP0kkrfI3UWtMwTbBtGPl1rlufaTeA70C7qzw1149Cd8Wot8y7AAhTbm/s1600/AA+139.+VEN%25C4%258CANI+BUKETI%25C4%2586+13.01.17..jpg" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Gostiju
sa moje strane je bila možda četvrtina, najviše. Svi su mene pitali da se
opredelim oko izbora poklona – novac, koji rekoše uvek zatreba, ili neki uređaj
za domaćinstvo. Izabrala sam novac, želeći da sama kupim ono što nam treba.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Njegovi
nisu imali tih problema. Dan-dva pre svadbe jedna od onih praznih, nekorišćenih
soba u njihovoj kući je bila puna namenskih
AMBASADOR ĆEBADI u plastičnim originalnim pakovanjima, već olinjalih i
izlizanih od silnog nošenja tamo i ovamo, naravno kao svadbeni poklon,
rumunskih servisa za ručavanje, dobro okrnjenih, kućnih aparata, meni nepoznatih proizvođača, a ni namene.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Kako
se napio još na momačkoj večeri, moj ljubljeni je samo dolivao. Povremeno bih
se morala upitati hoće li se negde sručiti, onako ošljeman, ali, očito je bio
dobro baždaren. Spopadavao je sve žene, počev od moje kume, pa do one
najneuglednije. To valjda da meni pokaže kolika sam srećnica, kada je od
tolikog ženskog sveta on odabrao – baš mene. Za to vreme, nežno gledajući svog dobro
nalivenog ljubimca, svekrva je podvriskivala od radosti, srećnije žene od nje
nije bilo. Moji su uglavnom ćutali, nazdravljajući samo onda, kada su baš jako
morali.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
sve ostalo je bilo upravo onako, kako se odvija dobra svadba, cenjeno našim
merilima. Jelo se i pilo neumereno, muzika je ošljarila, falširala, otkidajući
svakoj pesmi bar dve strofe, jedino su one namenske prvo svirali iz sve snage,
pa kad su videli da svekar ima bar tri crne mambe u džepu i ne pada mu na pamet
da plaća, kao ni starom svatu, prešli su na one druge, koji su se hteli
pokazati, stavljajući svircima na oznojana čela krupne novčanice. Pošto je u
dvorištu bio smešten ogroman šator, sa drvenim klupama bez naslona i sklepanim
stolovima, prekrivenim šljaštećim, kobajagi satenskim, sintetičkim stolnjacima da bi se sakrile
neošmirglane daske, odmah isflekanim, moglo se terati do iznemoglosti. Pa,
upravo je tako i bilo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">A,
kada je sve konačno bilo gotovo, na moje ogromno olakšanje, odmah je svekar
pokrenuo pitanje šta se sve dobilo od poklona….u novcu, koje smo, uzgred budi
rečeno, dobili od moje porodice i naših prijatelja. Izbacio je, bez trunke
zastajkivanja, cifru koja se mora platiti, zaboravljajući verovatno slučajno
prvobitni dogovor da se troškovi svadbe dele na dva jednaka dela. Svi oni
pečeni prasići i jaganjci, šunke, gomile kulena I kobasica, baloni vina i rakije, koje je doneo moj otac
se izgleda nisu računali. Valjda bi jeftinije prošli da smo feštu pravili u
“INTER KONTINENTALU”, sa sve kavijarom i prepeličjim jajima za predjelo,
menijem od 18 jela. Još je svekar usput i saopštio mom ocu da je zaboravio
platiti mladenačku tortu, pa “neka on časkom trkne i to reguliše”.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ostalo
je taman toliko da se izborim za kupovinu frižidera i šporeta, a ostatak je
otišao za kupovinu novog auta mladoženji. Jeste da se mogao naći i jeftiniji,
ali “treba dobar auto za bebu, kad se rodi, mora to biti sigurno, a ne neka
polovna šklopocija…..a i mladoženja ne
može voziti kojekakve krševe”. Ni da je rođen u predsedničkom MERZEDES BENZ-u,
ne bi bio toliko zahtevan.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
krenu tako moja bajka od življenja sa čovekom kog bi svaka žena poželela za
muža.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #9cc2e5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Koliko
sam strepela, nisu ti prvi meseci, sve do mog porođaja, ni bili baš toliko
loši. Recimo…..podnošljivi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ako
apstrahujem činjenicu da smo samo kratko vreme ručali kod njegovih “zaboga,
snajka, gde ima za dvoje biće i za četvoro, a navikao je moj sin na moju
kuhinju.” Sve to, dok nisam čula svoju svekrvu kako mužu saopštava da više nema
hleba, <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">“jer
je sve ONA pojela”…..To valjda ja.<o:p></o:p></span></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">E,
onda mi je prekipelo, pa sam izbezumljeno rekla sam svom gospodinu mužu da od
sada živimo i hranimo se u našem stanu, a njemu ako se ne sviđa, ne mora jesti.
Valjda ga je samo moj stomak, napregnut do prskanja, zaustavio od novih šamara.
Videla sam kako steže zube, suzdržavajući se, a onda je zalupio vrata i otišao,
biće da se vidi sa društvom, kako je to već bilo redovno. Ne znam da li je u
toku dana bio pun sat sa mnom. Gde je išao, sa kim je bivao i ubijao preostalo
vreme, nikada mi nije govorio. Nisam ga ni mnogo zapitkivala, tek onako ovlaš,
reda radi. Bilo mi je prijatnije da se sedim sama, čitam ili gledam TV, najveći
EI NIŠ, koji mi je doneo tata, kada je video da sam neprekidno sama. Jer, na
održavanju trudnoće sam bila još od svadbe, na pregledu je lekar čuo dva srčana
zvuka, pa, zajedno sa mojim ogromnim stomakom, nije bilo teško postaviti
dijagnozu da nosim – blizance.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*****************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Tvrdim i niko me neće
ubediti u suprotno da je jedini događaj, koji nikada neće zaboraviti jedna žena
– njen porođaj. Koliko god ih imala i koliko god godina doživela.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Moji
anđeli su odlučili da napuste svoje udobno stanište nešto ranije, što smo i
očekivali, najavili su mi to kao izvesno. Uglavnom, nekih 15 dana pre zakazanog
termina dobila sam prve kontrakcije. Sledeći uputstva mog lekara, odmah sam
krenula u porodilište. Vozio me je moj tata, jer dragi mi muž nije bio kod
kuće. Po običaju, već sam se počela iznenađivati kada <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">JESTE</span> bio tu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Bebe
su bile velike, očekivani porođaj težak, ali nikako nisam prihvatala predlagani
carski rez, koji se u to vreme obavljao retko, samo kad je jako bilo potrebno,
a ne kao danas, kada ima toliko budućih majki, kojima je najbitnije da se
porode bez beskonačnih bolova, bez obzira što im se mora seći trbušna duplja i
materica. Sve to sredi plastična hirurgija, zar ne?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Htela
sam da moju decu rodim prirodnim putem. Otkucaji srca su bili pravilni, bebe
dobro postavljene, vredelo je svog truda i napora. Uglavnom, posle nekih
dvadesetak sati, kad sam već i sama počela razmišljati nisam li ipak precenila svoje
snage, insistirajući na klasičnom porođaju, posle par napona, pojavili su se
moji Stefan i Olivera, crveni, besno plačući što ih uznemiravaju tamo gde im je
bilo toliko lepo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ja
sam im dala imena, ne hajući za zahteve svekra i svekrve. Moju decu nosim i
rađam ja, valjda imam pravo dati im imena, koja ja želim. A uvek sam bila
fascinirana dinastijom Nemanjića, moj izbor nije bio slučajan.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Čudno
je to kako se sve porođajne muke tako lako zaborave, kada se sve završi.
Osećala sam bolove, ali mi nije smetalo. Samo sam čekala da ih vidim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Moja
deca, moja radost i onda i tokom njihovog odrastanja i sada. Moje najveće
blago, najvrednije što sam za života stvorila. Pa, ako baš moram biti iskrena –
jedino vredno. Sve ostalo nije vredno pomena, čini mi se da sam u svemu ostalom
omanula.</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqxGcQZfltzqGxnDMLdps3q358lOOrYFpJD3P_ZY20LtDWHBMgEH2PH9y9dUzaEfQbJaEAndhEo099juPkipboZiT4lHLdM7FPeRCA5JmCuLObPipnJvpDU5cydY55yjT3pYMvCIMjsheY/s1600/AA+177+BLIZANCI+30.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="229" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiqxGcQZfltzqGxnDMLdps3q358lOOrYFpJD3P_ZY20LtDWHBMgEH2PH9y9dUzaEfQbJaEAndhEo099juPkipboZiT4lHLdM7FPeRCA5JmCuLObPipnJvpDU5cydY55yjT3pYMvCIMjsheY/s320/AA+177+BLIZANCI+30.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne
kažem ja to bez razloga – moja deca. Njihov ponosni tata, osim što se nekoliko
dana nije treznio, jer se i na delu dokazao kako je prava muškarčina – jednim
potezom dvoje dece, sin i ćerka, to mog samo izuzetni, poput recimo njega. Ali,
odmah kada smo došli kući, a tako je i nastavio, nikada nije mogao slušati
njihov plač, smetao mu je miris uprljanih pelena, zgražavao se nad cenama
njihovih potrepština, iako nikad nije kupio ni jednu igračku za njih, a kamoli
bilo šta od odeće. Valjda nisu napunili ni 3 nedelje, još im pupčane vrpce nisu
otpale, kad se demonstrativno preselio u dnevnu sobu. Mora, reče, da odspava,
neće njemu kmekavci otimati tako preko potreban odmor. Pitala sam se od čega se
on to ima toliko odmarati, kad na poslu zabušava do maksimuma, samo otaljava
ono što baš mora, a u sopstvenoj kući nikada ni stolicu nije vratio, kada bi
ustao posle jela, što bi naravno u kafani uvek uradio. Ali…..ćutala sam, čak mi
je i prijalo. Moj, nekada toliko željeni čovek, postao mi je fizički bukvalno
odbojan. A ni on se baš nije upljuvao od zahteva da obnovimo telesni aspekt
naše zajednice. Biće da sam mu odavno dosadila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Tek,
da nije bilo moje majke, podizanje dve bebe u isto vreme bi bilo daleko teže.
Ovako, uvek se našla pored mene, presvukla ih, dala im flašicu (jedva sam par
meseci imala dovoljno mleka da ih dojim), uspavala, oteravši mene da sednem i
malo se odmorim, u međuvremenu pristavila ručak, ispeglala veš, sve to tako
spontano I bez primedaba. Druga baba, moja svekrva se baš i nije pretrgla oko
truda o svojim unucima. Jeste ih ponosno prikazivala pridošlim čestitarima, ali
bi ih odmah predala meni, ona ima posla, uh, uh, kako li će sve stići. I nikad
ne bi propuštala da kaže kako jesu slatki, ali tek oni drugi unuci, deca njene
ćerke, mali Švajcarci……oni su bombonice, najlepša i najbolja deca na svetu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne
znam…..Biću danas – sutra i tašta i svekrva, ali se kunem da nikada neću
praviti razliku između Stefanove i Oljine dece. Svi će oni biti moji unučići,
meso moga mesa, krv moje krvi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nastavilo
se to i kad sam počela raditi, posle isteka porođajnog bolovanja. Čak i da sam
htela, nisam smela dati otkaz, jer smo živeli od moje plate, bolje rečeno,
plaćali troškove, dok njegovu uglavnom nisam nikada videla. Uvek je on imao
svojih troškova, te za auto, te za kredite (za šta to), već više nisam imala
strpljenja ni slušati ta nebulozna objašnjenja, kad bi se i umilostivio reći mi
nešto….Tek sam tada shvatila ono što mi je govorila uvek moja mati, da žensko
mora imati svoj dinar….Doduše, retko sam od tog svog dinara lično ja nešto
videla – sve je išlo na potrebe dece i troškove kuće, kojih je bilo tušta i tma
– od grejanja, poreza, pa do plaćanja vode. Kad god bi se trebali platiti
računi, moji svekar i svekrva nisu nešto bili pri parama. Pa, kako se moralo
platiti, naravno da je to palo na mene, a počešće i na mog oca, ako sam ja
ostala bez pare u kući. On i mama su nas i bukvalno i faktički hranili, meso,
povrće, često i sav bakaluk su donosili oni, decu oblačili. Moj dragi muž……on je uvek hteo da kupi, ali
nekako, baš mu je izbio neki vanredan trošak. Koliko se sećam, valjda redovnih
troškova, osim doručka i obaveznih žderanja petkom, kada se u njihoj firmi
pravio paprikaš ili peklo prase, te kupovanja svega najboljeg od muške
garderobe, što bi se pojavilo – imao je samo vanredne troškove.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I,
naravno, obavezni odlazak na “Najlon” pijacu nedeljom, odakle se vraćao sa
punim kesama stvari za sebe. Meni i deci nikada nije kupio ni čarape.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Upravo
zbog činjenice da se para u našoj kući uvek kratko zadržavala, dok njegovu
uglavnom nisam ni videla, kada sam počela raditi, a Stefan i Olja krenuli u
obdanište, razboljevajući se svaki čas, moja je majka bila ta koja je
insistirala da deca ostanu kod kuće, ne mogu biti prehlađena svakih par dana,
niti ja mogu neprekidno biti na bolovanju (sve sam češće slušala prefacivanja
od mog šefa, a i govorkalo se o prodaji firme i otpuštanjima) čuvaće ih ona,
nema veze što je naporno, stići će ona sve…..ta moja mati, koja mi je život
zagorčavala kao devojci svojim neprekidnim gunđanjima i sopstvenim viđenjem šta
bih i kako bih ja nešto trebala uraditi, preuzela je veliki deo njihovog
podizanja na sebe, bez prebacivanja i roptanja, predstavljajući to kao svoju
volju I insistiranje, a ne pomoć meni.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Doduše,
ni moje ostale udate drugarice nisu nešto mnogo bolje prolazile. One nekad lepe
i doterane devojke brzo su se pretvarale u prerano ostarele sredovečne žene,
boreći se sa kilogramima, koje bi nabacile, što zbog čišćenja tanjira iza dece
“da se ne baci”, što zbog patološkog žderanja u samotnim večerima uz TV, dok su
odmarale otečene noge, uglavnom zapuštene kose, koja je vapila za farbanjem i
šišanjem, sa plikovima po koži od najnovijih sintetičkih konfekcijskih
dostignuća turske modne industrije za široke narodne mase u Srbiji, večito
tegleći sa posla najlon-kese, iz kojih viri hleb, pokatkad malo provijanta i
mleko….. kada bi uopšte skupile hrabrosti sagledati u šta se to njihov život
pretvorio. Ista meta – isto odstojanje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Otaljavao
se tako naš brak, klinički mrtav valjda i pre nego što je zvanično počeo, kao i
većina drugih, o kojima bih pokatkad čula na poslu, već su deca proslavila i
svoj deseti, prvi jubilarni rođendan…..Jedva da smo ga i viđali, u kući je
bivao samo da se istušira, presvuče i odspava. Ni ne pamtim kada smo spavali
zajedno, naročito otkad sam postala redovni pacijent kod ginekologa – vaginalne
infekcije, trihomonas, hlamidija, čak i stidne vaši su se smenjivale, već nisam
ni znala šta i kada uzimam od lekova. Uvek je nalazio obrazloženje – loša
higijena u firmi, kafani, gde god, može se zaraziti i od obične brave na
toaletu, a kamoli od ostalog. Dobro, sve još i nekako, ali stidne vaši…..Nisam
imala više snage objašnjavati i prebacivati mu, naročito posle krvavih batina,
kojima me je počastio, nakon što me je optužio da sam “ja kriva, ko zna gde sam
se to i sa kim smucala”. Napad je uvek bio najbolja odbrana, bilo i biće.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Mogla
sam I morala sve to trpeti, jer sam imala moja dva anđela, umiljata i nežna,
uvek vesela, nasmejana…..Nikad namršteni, bili su prezadovoljni onim što su
imali, igrali se zajedno satima i uvek činili jedno drugom zaseban svet, izuzev
kad bi se kao mačići skupili pored mene, grleći me, šapućući kako me vole, kako
sam ja njihova najbolja mamica. Udisala sam njihov čudesni miris talka,
bebi-sapuna, mleka i nevinosti, srećna što moj život ipak ima svoj pravi
smisao, jer su oni bili dovoljni da zaboravim sve ostalo. A kada bih videla
koliko su trčali tati u zagrljaj, kada bi ga u retkim prilikama videli, penjući
se na njega kao majmunčići, srećni što je tu, shvatila sam da nemam pravo
oduzeti im oca. Oni ga vole, njima je važan, a ja…..ja sam tu najmanje bitna.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Onda
je moj ljubljeni ostao bez posla. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 353.25pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"> <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Doduše,
čula sam govorkanja da je sam dao otkaz, nakon što su mu u kulturnoj formi
saopštili da je bolje da to sam uradi, nego da ga moraju otpustiti. Dakle, ipak
je u nečemu bio poseban – u gomili zabušanata i džabalebaroša, rukovođenih
parolom “niko me ne može toliko malo platiti, koliko ja mogu malo raditi”, on
je ubedljivo bio u prvim redovima. Bilo je tu i nekih manjkova, u par navrata
je oštetio firmin auto, vozeći dobrano pijan….Tek, vratio se moj muž sa radnom
knjižicom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Prvo
je od puste depresije danima bio pijan, neobrijan, bazdeći na znoj i
pivsko-vinjačka isparavanja, a onda je, nakon maltene dvodnevnog izbivanja iz
kuće, jer je išao malo da se opusti, došao ekstatično raspoložen, nasmejan,
razdragan i govorljiv.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Našao
je, reče, pravo rešenje za nas.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nema
ovde svrhe raditi, plate su male, sve skupo, dosta mu je golog preživljavanja.
Valja ići nekuda “napolje”. Eto, on se dogovorio sa sestrom, onom što živi u
Švajcarskoj, da će mu poslati garantno pismo, moći će dobiti turističku vizu,
najbolje je da ode tamo, radi i omogući svima nama pristojan život. Živeće kod
nje, ima dovoljno mesta za njega, u podrumu ima jedna lepa sobica, baš prijatna
za boravak. A i treba joj stalna pomoć u kući, ne može se naplaćati majstora,
mnogo su tamo skupe usluge. Evo, moj posao isto visi o koncu, firma samo što
nije privatizovana, on je muško i njegova je dužnost starati se o svojoj
porodici.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Postoji
samo jedna administrativna poteškoća, koja se lako može rešiti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">On
će dobiti turističku vizu samo na 3 meseca, a nakon toga se mora vratiti. Tu su
Švajcarci rigorozni, nema šale sa tim, već ga je sestra upozorila na to. Radnu
vizu neće dobiti, ni za one najprljavije poslove, rezervisane samo za
nesrećnike iz ovih krajeva, ne postoji šansa za legalan rad, dakle, nema druge,
nego da tamo – sklopi brak. Samo tako može dobiti dozvolu boravka, drugog
načina – nema. Već mu je sestra i našla neku svoju poznanicu, nema ona namere
da se udaje, ali eto, učiniće uslugu njoj za simboličnu naknadu od 10.000
franaka. Dakle, moramo se razvesti, kako bi on mogao otići sa pravnosnažnom
presudom, kao dokazom da ima sve uslove za ženidbu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Već
sam zaboravila šta to znači plakati, moje su suze odavno presušile, okamenile
se, kao i duša u meni. Ali tada, tada sam se počela gušiti od jecaja, koji su
me tresli, poput struje visokog napona.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Njegove
li nežnosti tih trenutaka……On to radi samo zbog nas, zbog naše dečice, da bi
svima bilo bolje…..On mene voli najviše na svetu, ma, ne postoje reči kojima
može iskazati svoju ljubav prema meni (ni dok smo se zabavljali ne sećam se da
mi je ikada i spomenuo da me voli, a kamoli tako silno i strasno)…. Sve će
ostati isto, on će slati pare, živećemo kraljevski, on će dolaziti bar jednom
mesečno, ima autobusa, nisu ni skupi……Večno ćemo nas dvoje biti jedna duša u
dva tela, a taj razvod, to ja trebam shvatiti kao nešto – samo formalno. Eto,
baš tim rećima – <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">SAMO FORMALNO.<o:p></o:p></span></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;"><br /></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Uvek ću tvrditi kako
nema veće budale od ženske budale.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Moglo
je to sve biti i tako. Ali, previše sam ga dugo poznavala, previše sam bila
svesna svih njegovih osobina – sebičnosti, nepouzdanosti, kompleksa više
vrednosti, friziranja istine kako to njemu godi, njegove blagoglagoljivosti
onda kad to <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">NJEMU</span> odgovara, potpunog nedostatka odgovornosti. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">On,
koji je bio u stanju da pun sat bira šta će obući, kad negde ide, da blaženo
leži u kompletnom haosu, koji bi napravila deca, a ja morala otići do
prodavnice, <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">SVE je sredio za celih 10 dana</span>. Pribavio izvod iz knjige venčanih,
izvode iz knjige rođenih za Stefana i Oliveru, našao advokata, poznanicu jednog
njegovog trinkenkolege, sa kojim je provodio noći i noći ko zna gde i sa kim
još, odvukao me kod nje na razgovor, napisan sporazumni predlog i predat sudu.
Doduše, to mi je bio jedini kako-tako miran trenutak, jer sam već čula da je ta
žena, koja nam to sve treba uraditi, dakle sprovesti ceo postupak razvoda,
poštena i beskrompromisna, nikada ne pristaje na mutne radnje, bez obzira
koliko joj se para nudilo….Da je poznata kao korektna, uviđavna, uvek puna
razumevanja. Videla sam po njenom pogledu koliko joj sve to teško pada, dok je
on skoro pevušio od sreće, a ja bezglasno plakala, za ono vremena što smo
proveli kod nje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Desetog
dana smo se razveli, nekako je advokatica iskukala termin. On je pokušavao
delovati tužno, mada nije mogao prikriti nestrpljenje kada će se već sve to
okončati, dok sam ja bila kao zombi. Posle rasprave sačekali smo 20 minuta na
hodniku, onda su nas pozvali u sudnicu, uručili nam primerak brakorazvodne
presude, sa klauzulom pravosnažnosti. Onda nas je on džentlmenski odveo na
kafu, odjurio nakon par minuta, jer se iznenada prisetio nekog neodložnog
sastanka, a nas dve smo ostale. Dok sam ja sada otvoreno plakala, pokušala me
smiriti ta žena, govoreći mi da je uverena kako će sve biti u redu, dešavalo
joj se u karijeri da se ljudi formalno razvode iz raznoraznih razloga, a onda
uredno nastave zajednički život, kao da ništa nije ni bilo. Jeste me
kratkotrajno smirila, ali, kad smo se rastajale, kafu i sokove platila ona, jer
je friško slobodan čovek odjurio ne setivši se računa, kad sam joj pružila
ruku, zagrlila me ćuteći, čvrsto stegla, kao da je htela preneti nešto od svoje
snage na mene. Ili joj je bilo žao mene ili je zbog nečeg bila zgađena…..ne
znam.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Tek,
nikako nakon toga nisam mogla suzbiti osećaj da sam 16 godina svog života
bacila u WC – šolju i……. povukla vodu. Upravo sam se tako osećala. Valjda sam se tek onda setila one narodne - "UDAJ SE BRZO, KAJ SE NATENANE". Sustiglo me je upravo to.</span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaSRl16O3BGzwGl2FmnKdj6J_j-PO0_WnY32KoNI0mWRc4MJalUfjxTx9EDEiwrXPrGePfyinuRexXNkjmOcZsevtOvlE4VCa2je4xJk6M6Kd2PsEEUFy25BEUYzHZZYETENMZv8Aqej_H/s1600/AA+178+RAZVOD+-+RASTURENE+BURME+30.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="210" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgaSRl16O3BGzwGl2FmnKdj6J_j-PO0_WnY32KoNI0mWRc4MJalUfjxTx9EDEiwrXPrGePfyinuRexXNkjmOcZsevtOvlE4VCa2je4xJk6M6Kd2PsEEUFy25BEUYzHZZYETENMZv8Aqej_H/s320/AA+178+RAZVOD+-+RASTURENE+BURME+30.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nije
časa časio. Najednom mu je mati stvorila 700 švajcarskih franaka (ne može dete
biti bez pare u stranom svetu), iako mi je prethodnog dana izvukla novac za
zaostale (?!?) komunalije, kunući se u sve što ima da u kući nema prebijenog
dinara, on odabrao svoju najbolju garderobu i kozmetiku, kao da ide u
proševinu, a ne na rad, negde pozajmio lep kofer, jedva dočekao da stigne
autobus, ovlaš poljubio uplakanu decu, sikćući meni kako ga opet brukam, jer ih
nikada nisam znala vaspitati kako valja, pao u zagrljaj uplakanoj majci, ćutke
se pozdravio sa ocem i – otišao.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Tek
kada sam se vratila u čudno praznu kuću, osećalo se da ga nema, setila sam se
se jedino nije pozdravio – sa mnom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbZVLJ7dN4bZ5ZvDDO_kcCAsC4zzRxp8sz4GHR7A4Q35BvRJ05RMqqM4pF3OpBoYa9cO7U0Z5GVUxxDvsgAqQKFlTtQbThIZupQjy0J6Ul8_yyUZSSMsdGMdtwyhQSr_I_8cXnnrQ_UQrK/s1600/SAMA++04.12.15..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbZVLJ7dN4bZ5ZvDDO_kcCAsC4zzRxp8sz4GHR7A4Q35BvRJ05RMqqM4pF3OpBoYa9cO7U0Z5GVUxxDvsgAqQKFlTtQbThIZupQjy0J6Ul8_yyUZSSMsdGMdtwyhQSr_I_8cXnnrQ_UQrK/s320/SAMA++04.12.15..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Makar i formalno, sada
sam bila raspuštenica</span></b><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">,
ona koja je dostupna svima, večito otrcavana i praćena, ona koju ne pozivaju
njene udate drugarice, plašeći se svojih muževa, večito napaljenih na laku
lovinu.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"> Doduše, jesmo živeli od moje plate i onoga što
donesu moji, jesam podigla decu sama, uz pomoć svojih roditelja, on je večito
bivao samo gost, onaj ko se retko pojavljuje, uvek sam Stefana i Olju vodila
sama lekaru, da im nešto kupim, jer on baš tada nije imao vremena ili mu je
auto bio u kvaru, ustajala noćima da smirujem njihove uzburkane dečije
strahove……Sve to stoji. Ali, nekako sam to mogla podneti, znala sam da je on tu
negde, doći će, makar i debelo zakasnio, ali sam imala koga čekati. A sada ga
više nije bilo. I, nisam mogla suzbiti taj uporni predosećaj da će tako i
ostati.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Tišina,
koja nas je dočekala u čudno hladnoj kući, uprkos neuobičajeno toplom aprilu za
to doba godine, bila je zaglušujuća.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Obećao
se javiti čim, ali odmah čim stigne. Prvi kratak telefonski poziv usledio je
tek punu nedelju dana od njegovog odlaska i to sa javne govornice, “da sestri
ne troši telefon, znaš, ovde se pazi na svaki novčić”……Prvo pismo tek posle
skoro dva meseca. Nije nikako stigao ranije, malo se privikava na sredinu, sve
je sjajno, čisto, uglancano, fini ljudi ti Švajcarci, gospoda prava….Raj na
zemlji ali…. “ali kako je sve skupo, ostalo mi još svega 5 franaka, pa ti se
negde snađi i pošalji mi koju paru…..”. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Čekaj
dušo, zar se nismo dogovorili da si TI taj, koji će slati porodici, a ne još
tražiti od nje? Zar nismo zbog toga pravili sav ovaj cirkus? <o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ne,
morala sam se “snaći”. Još bih ja možda i bila uzdržana, nikako mi nije izlazio
iz sećanja ono njegovo oduševljenje, dok je sedao autobus, ali mu je zato majka
napravila dramu…..Zar <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">NJEN</span> sin da nema ni za kafu, on, za koga su uvek
davali i “crno ispod noktiju”. Ni sada nisu imali ništa protiv, mislim na to
“crno ispod noktiju”, ali pošto ta vrsta materije još nije priznata kao
zvanična valuta, nekako sam stisla srce i od kume dobila pozajmicu od 300
franaka. Pa još 30 vozaču autobusa, koji mu je trebao odneti koverat, bila je
to suma, od koje smo nas troje živeli 2 meseca. Od čega će joj unuci živeti –
pa, to je već bio moj problem.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Vreme
prolazilo, pozivi jednom u dve nedelje, pisma još ređa, a i bolje da ih nije
slao. Ili se falio svojim novim poznanstvima i kako “samo tek što nije počeo
raditi jedan sjajan posao” ili je tražio još…..Nisam mu više slala, nisam imala
odakle. I onu pozajmicu smo izgrcali, vraćajući 50 po 50 franaka. Svega je
bilo, samo od njega ni prebijenog novčića. A istek vize se bližio. Od lakšeg
života, “kraljevskog”, kako mi je govorio, nije bilo ni pomena, tek sada sam
noći i noći probdela u strahu kako ćemo i od čega preživeti i sledeći dan.
Sreća da su deca bila na raspustu kod mojih, pa me nisu gledala tako
izbezumljenu. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Hvala
ti Bože na malim milostima!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sada
više ni ja, prvak sveta u ignorisanju svih upozorenja, koji najavljuju veliku
nevolju, nisam mogla smiriti. Bilo ih je…..previše!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nijedna
velika katastrofa ne počinje bez najave. Vulkansku erupciju najavljuju kiše
pepela, podrhtavanja tla.....Poplava kreće sa podizanjem nivoa reke, a
predstojeći veliki zemljotresi sa učestalim podrhtavanjima tla, koje registruju
seizmografi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Taj
dan D počeo je na poslu, kada nam je saopšteno da je firma prodata, ostajemo u
poslovnim prostorijama još 15 dana da sredimo dokumentaciju, sve sredimo,
očistimo, izglancamo…..a onda, na Biro. Svi, listom. Koga će primiti novi
poslodavac, ne zna se, ali je sasvim sigurno da će to biti najviše 10%
zaposlenih, pretežno iz proizvodnje. Mi, mastiljari nismo nikome bili više
potrebni. Istekao nam rok upotrebe. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Vratila
sam se u svoj prazan i neuobičajeno tih stan ranije, nego inače. Na sredini
trpezarijskog stola čekalo me je – njegovo pismo. Gledala sam ga, kao sklupčanu
kobru, koja tek što me nije napala, osećajući da u njemu ne može stajati ništa
lepo, što će me obradovati….a onda skupila hrabrost i otvorila.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">U
nekih desetak redova, ispisanih njegovim krasnopisom, iz čega bi svako
zaključio kako je bio dobrano raspoložen dok ga je pisao, obavestio me je moj
formalno bivši suprug – <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">da se oženio.</span> Sestra je odradila posao, mlada je
pristala, registrovali su se u opštini, uz šampanjac (nije propustio da me
izvesti o toj divoti), pa je pitanje dozvole boravka rešio. Doduše, moraće joj
isplatiti dogovorenih 10.000 švajcaraca, trebaće mu nekih godinu dana za to, pa
eto, zato neće moći slati <i>neko vreme</i>
ništa, ali čim to isplati…….Lova do krova, sasvim sigurno nas čeka. A i pitanje
je hoće li uskoro moći doći, nije sad baš u prilici da ljuti svoju novopečenu <i>formalnu</i> mladu, pa, neka se mi malo
strpimo……..<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nisam
imala više snage čitati. Ispustivši papir iz ruku, kao da je žeravicom optočen,
uprkos vrelom junskom danu, osetila sam drhtavicu, legla u svoj krevet,
pokrivši se sa nekoliko pokrivača, a da uz sve to nisam mogla zaustaviti
drhtavicu…..i vrele suze, koje su mi pekle pobledelo lice, bez kapi krvi, bol i
gušenje u grudima. Ne obraćajući pažnju na veselje iz prizemlja, koje su odmah
organizovali svekrva i svekar, prebirala sam po glavi sliku po sliku naših dana
I godina, osećajući se sve lošije. Konačno je sve bilo – gotovo.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Tada sam prvi put
postala svesna da se ne postavlja dilema zašto se raspao naš brak, jer je to
bilo upravo – to. Ne, bilo je za čuđenje kako je uopšte toliko dugo i trajao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="tab-stops: 47.25pt; text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"> <o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nikada
više, posle tog pisma, nije došao, bar ne dok smo deca i ja bili tu, niti je
poslao deci i jedan jedini franak. Majka se trudila iz petinih žila da ga
opravda – ne može sada, treba se prvo snaći, on je vaspitan da vodi računa o
svojima, tako je vaspitan od kad je nogicom stupio na pod…..Pravila sam se da
je pažljivo slušam, dok sam prebirala po glavi kako ćemo i od čega živeti.
Možda nisam u pravu, neka sam grešna, sve prihvatam, ali imam neodoljivi osećaj
da je ono, čega za nas nije bilo, njima pristizalo redovno. Najednom su
obnovili nameštaj u većini kuće, kupljen je novi šporet, jer je na starom
radila još samo jedna ringla, kupljen frižider i zamrzivač, blistavi od novog,
neupotrebljavanog. Sve je to moglo biti samo od njegovih para, dakle, za njih
je bilo, a za nas – duplo golo. Biće da je njima bilo potrebnije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nisam
imala vremena za žaljenje i samosažaljevanje. Već sam uveliko našla drugi
posao, takođe u računovodstvu, u velikoj firmi izvikane i medijski eksponirane
biznis-porodice, čuda novog vremena, redovnih gostiju srednjih tabloidnih
stranica, dok su vaskolikom i sve više uniženom narodu, besprekorno obučenim,
šljašteći od zlata, najnovijih automobila i kuća iz arhitektonskih žurnala,
namenjenih novoj eliti, pametovali da se upornim radom SVE može postići. Aha,
kako da ne! <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">Još ako ti pripomogne tzv. Zajam za preporod Srbije, milionski iznosi
bankarskih kredita, koje je “pojela” inflacija, čeka te samo uspeh i
novokomponovani glamur.<o:p></o:p></span></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;"><br /></span></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Naravno,
bila sam na tzv. probnom radu, dakle, bez plate, radila svaki dan najmanje 10,
a često i 14 časova. Svima su nam držali šargarepu na štapu – radi i ćuti, za
platu ne pitaj, pauze nema, zaboravi na slobodnu subotu, a često i nedelju, pa
ćeš <i>možda</i> biti primljen u stalni
radni odnos. Decu sam jedva viđala, od umora i neprekidnih stresova, uveče bih
se bukvalno onesvestila od umora u fotelji, pokušavajući da uhvatim nešto od
knjiga ili nekog dobrog filma. Pretežni deo dana (a i noći) provodila sam na
poslu, zakrvavljenih očiju od monitora i prstiju, koji me nakon 12 sati
jednostavno nisu hteli slušati. Dakle, <i>formalno</i>
sam bila zaposlena, faktički nas izdržavali moji, jer ja nisam dobijala ni
dinara. To <i>“biće” </i>neprekidno se
odlagalo, one naivne, koje su se obraćale inspekciji rada su odmah bile na
odstrel listi. Bez zdravstvenog osiguranja za sebe i decu, nisam ni lečenje
mogla priuštiti, kamoli bilo šta drugo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Izdržala
sam ja tu nekih 5 meseci, odlazeći svaki dan na mrski mi posao kao na
izdržavanje kazne. Kada sam shvatila da za sledeće jutro nemam ni čarape, koje
nisu okrpljene bezbroj puta, ni onu jednu kiflu, koju bih kupovala usput,
doprlo mi je do vijuga da je ovo samo gubljenje vremena, koje mogu upotrebiti
za bilo kakav drugi posao iz kog mogu iscediti neku paru. Bližile su se
četrdesete, a moju decu i mene su još uvek izdržavali roditelji. Ne mogu naći
posao u struci, nije više važno, radiću bilo šta, ali ovo više sebi ne mogu i
ne smem dozvoliti. I kad sam bila u najvećoj krizi, javila mi se školska
drugarica, koja je otvorila svoj knjigovodstveni biro….Traži pouzdanog
saradnika, ne može biti uvek tu i nadgledati svakoga, čula je da robijam kod
onih skorojevića i pomislila da bih možda prihvatila da radimo zajedno…..Čuj,
ne bi?! Pa, sve je bolje od 80-časovne radne nedelje, za koju ne dobijaš samo
pretnje, upozorenja i kritike. Tako ja uspeh promeniti posao, čestitajući sebi
da sam konačno za decu i sebe uradila nešto korisno. U pravo vreme. Jer, deca
su zamakla u stariji razred, porasli su, nisam već ni znala čega im više treba
– nove odeće I obuće, makar i one kupljene u kineskim radnjama ili školskog
pribora i neprekidnih zahteva, zbog kojih sam se već ježila od poziva za
roditeljske sastanke. Jer, sada se jako malo pričalo o deci – zvani smo, da bi
nam bilo saopšteno koliko harača moramo dati <i>ovog </i>meseca – za osiguranje, za popravke šteta koje naprave
učenici, za ekskurziju “po evropskim prestonicama”, dok većina dece nije znala
ni kako čestito izgleda Palić i zoološki vrt, za škole u prirodi…… Uz sve to,
kratak osvrt na kupovinu <i> neophodne radne sveske, </i>bez koje se ne
može, nije baš jeftina, ali, može i na rate….Ne mogu se već ni setiti većine neiscrpnih
ideja za izvlačenje para iz naših prozuklih džepova.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Vratila
sam se jedne večeri po običaju potpuno premorena sa posla, deca su bila na
nekom rođendanu, kad – telefon. Zove me komšija, policijski inspektor, čini mi
se da je radio u tzv. Specijalnom kriminalu. Insistira on da dođem na kafu,
eto, baš mu se pije, pa, ako sam voljna malo odmoriti od silih obaveza, <i>bilo bi za mene jako korisno </i>da se
vidimo. Nije mi se išlo, bila sam i promrzla i gladna, tanak kaputić, valjda
još moj devojački, nije me mogao zaštititi od ledenih novembarskih kiša. Ali,
bilo je nešto u njegovom glasu, nešto čudno, sugestivno, znala sam da ne bi tek
tako insistirao da se vidi sa mnom. Prvo sam pomislila da možda moj Stefan nije
upao u neku glupost, jeste mali, ali klincima nikad nije za verovati…..a onda
ipak reših da odem, pa šta bude. Što pre saznam, pre ću odbolovati.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dočekali
su oni mene lepo, pitali za decu, za moje (<i>on
više nije bio tema ničijeg interesovanja, bar meni niko ništa nije govorio)</i>,
pa se onda žena, nakon što nam je donela dve šoljice kafe – za mene i
njega, naglo prisetila kako mora otići
do radnje, nešto im baš hitno treba. Kimnuo joj je za pozdrav, a onda se okrenuo
meni.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">“Ti
znaš gde ja radim, a znaš i šta radim. E sad, ako nekom preneseš ovo što ti
imam reći, treba da znaš da je otkaz najmanje što me čeka. Pa, ti onda vidi
jesam li zaslužio da mi to uradiš. Stani, ne prekidaj me, znam ja da ti to ne
bi izlaprdala, ali ti opet moram skrenuti pažnju.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ovaj
tvoj, koji više nije tvoj već dugo, vaš razvod me ni najmanje nije iznenadio,
rešio je da se tamo u Švici bavi biznisom. Pa je krenuo u ono što se najviše
isplati – ni manje ni više, nego droga. Laka, teška, svejedno, mada mi se čini
da naginje onim teškima – heroinu, kokainu i tabletama, bolja je zarada. Već ga
prate, skupili su dosta dokaza, ne bi me čudilo da je možda već i uhapšen.
Muljao je on nešto sitno sa tim I ovde, ali je na vreme pobegao. Nego, pregledaj
ti dobro kuću, nemoj da te iznenadi pretres. Nije prijatno, veruj mi na reč.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
pazi na tu decu. Ne mislim ja da je tvoj Stefan nešto mogao pokupiti od njega,
nikad on sa ocem nije bio, ali, ipak…..Stalno im se muvaju oko škole
preprodavci, već ne znamo kako da ih rasteramo, kao bubašvabe na svetlu, odmah
se razbeže, čim dobiju dojavu da smo blizu. Nego, komšinice moja, sestro moja
nesrećna, pamet u glavu i dupe uza zid. I nemoj žaliti što je tako ispalo, još
si ti sjajno prošla, kako je moglo biti”.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Pokušavam
se setiti kako sam se se vratila kući…..Ni sada ne mogu vratiti taj
film…..Sećam se njegovih vrata, kad me je stisnuo za ruku, sećam se moje kuće,
gde su deca večerala…..I mene, praznih očiju i misli, koje su mi jurile kroz
glavu…..<i>Sada znam </i>zašto mi je često
govorio kako je u ovoj zemlji samo droga pravi biznis, sve ostalo je ciketanje i
sitnarenje. Znači, stigao je dotle da truje tuđu decu, da mu na pamet ne pada
kako njegov raste, sutra može i on upasti u to vrzino kolo, iz kog izlaza, uz
potpunu propast – nema.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Možda
sam do tada pokoji put i dozvolila sebi luksuz da prebiram po sećanju gde sam
to pogrešila, da mi je žao, ne mogu preboleti što je otišao, potreban mi je,
makar i onakav, samo gost u rođenoj kući. Sada – sada mi je bilo jasno da je za
mene definitivno gotov, da ga više nikada neću ni pogledati, a kamoli sastaviti
i jedan sat sa njim zajedno. <o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Hvala
ti Bože na mojoj pametnoj deci, koja su naučila da me ništa ne pitaju, ako vide
da ćutim i gledam u jednu tačku.</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPIkMs0MW2fIRjreicc0v2iIYWIsql1mlP7qyxv3T285cNHtEN8u_lO4OctWhTq2LVqymX5_c7xtIKk3zhpK3w_fLOfK7o1_USL6zigOO-U72ose_YORZljMBpA8Ldpho0doVMQ0upil7S/s1600/AA+176.+RASTANAK+30.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPIkMs0MW2fIRjreicc0v2iIYWIsql1mlP7qyxv3T285cNHtEN8u_lO4OctWhTq2LVqymX5_c7xtIKk3zhpK3w_fLOfK7o1_USL6zigOO-U72ose_YORZljMBpA8Ldpho0doVMQ0upil7S/s320/AA+176.+RASTANAK+30.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Bio
je negde početak decembra, golomraznog, sa snegom u najavi. Deca su se već
radovala zimskom raspustu, trudila se povisiti još koju ocenu za polugodište,
kad se pojavi moj sin i reče mi da me zovu deda I baba, odnosno, svekar i
svekrva.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Auh,
pomislih ja, oni u prizemlju, mi na spratu, a poziv tako zvaničan. Doduše, tih
proteklih meseci jedva da smo i
razgovarali, izbegavali su me, kad bi se u retkim prilikama sretali, prekim
pogledom su me merili, tražeći valjda neki znak mog lutanja, nove garderobe,
pojačane šminke, nečega što bi im moglo poslužiti da se opravdaju pred
komšijama i poznanicima kako njihov sin nije otišao zbog svog hira, već kurve,
koju više nije mogao podneti. Bilo je to….agresivno ćutanje. Ali, ovaj zvaničan
poziv nije slutio na dobro.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dočekali
su me u onoj njhovoj večitoj kuhinji-trpezariji-dnevnoj sobi-kupatilu, koja se i
dalje jedina grejala u celoj kući, sedeći za stolom, prekrivenim stolnjakom sa
jelenima, jezerima, planinama i plavim nebom, očito švajcarska roba za
gastarbajtere. Dok je svekar po običaju ćutao i cevčio svoju rakiju, stavila je
svekrva pred mene šoljicu sa kafom, koju sam odmah vratila na tanjirić, čim sam
osetila miris neopranih krpa i zamazane sudopere.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">“Znaš…..(<i>nije me oslovila ni imenom ni statusom,
nisam joj</i> <i>više</i> <i>ništa značila</i>), evo, muž I ja smo
razgovarali. Vi ste razvedeni, ti si u NAŠOJ kući, u NAŠEM. Nema smisla da I
dalje ostaješ tu, ima kod tvojih mesta koliko hoćeš, pa bi bilo najbolje da ti
pokupiš svoje I dečije stvari I iseliš se.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">A
I ON će doći za Božić sa ženom, ako Bog da I naša ćerka, svi lepo da se skupimo
kao familija (<i>ja sam očito bila van te
kategorije)</i>, pa, znaš…..trebaće im mesta. Evo, do kraja nedelje imaš
vremena da odeš”!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">To
izreče I – ostade živa, na istom mestu gde je sedela. On je I dalje ćutao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Brojala
sam u sebi, brojala, trudeći se da smirim disanje I povratim zamukli glas.
Skupila sam toliko snage da sprečim suze, naslonila se na sto obema rukama,
unela joj se u lice….<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">“Gospođo
<i>svekrvo</i>…..Ako ja za vas nisam više
snaha, vi ste i dalje deda I baba mojoj deci, čime se baš nešto i ne ponosim.
Ovo <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">VAŠE</span>
je bila hrpa blokova, pokrivenih škart-crepovima I vanklasnom ili bolje rečeno
jedva upotrebljivom stolarijom, bez prozora i vrata, kroz koju je zvrjao vetar i
padali kiša i snegovi…..Sve to je u ovakvo pristojno stanje, o kom vi možete
samo sanjati, doveo <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">MOJ</span><span style="color: #9cc2e5; mso-themecolor: accent1; mso-themetint: 153;"> </span>otac, uz teške pozajmice, koje je jedva izgrcao i
pomoć svojih prijatelja. Vi tu niste kupili jedan tanjir, jednu kašiku……Dakle,
ja sam u <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">SVOM</span>,
a ne u VAŠEM. <o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nemam
ni namere otići i sve ostaviti, niti imam prava arčiti ono što je su moji skoro
životom platili. Kad već nemate nameru i pomisliti da tu žive vaši unuci, ja
vam tvrdim da se u našoj muci neće baškariti vaš sinčić-kriminalac, imate se I kime
hvaliti. Tužite me! Nisam baš sigurna da ćete proći tako lepo i dobro, kao što
ste zamislili!”<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Jedva
sam dočekala jutro da odem kod advokata – one mlade žene, koja je vodila naš
razvod. Valjda sam samo njoj verovala.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">*******************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Izlazivši
iz kuće, čula sam lelek, jer je jedinac – u zatvoru. Pretpostavljala sam šta
može biti razlog, sigurno ne saobraćajni prekršaj. Dakle, ništa od Božićne
idile. Nisam se ni iznenadila, a ni potresla, priznajem.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Čekala
me je u zakazano vreme, ćutke odslušavši moju dugačku priču, odmah isključivši telefone.
Samo bih po nekom uzdahu, koji nije mogla sakriti i povremenom bledilu
primetila koliko ju je potreslo ono što je čula.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Rekla
mi je da ja tu pravno slabo stojim, jer smo ulagali u tuđu nekretninu, morala
bih ići protivtužbom za dokazivanje prava vlasništva, to su duge, skupe i neprijatne
parnice, koje ona nikada ne prihvata. Ali, za mene, jer je bila nevoljni
posmatrač cele moje golgote od samog početka, prihvatiće – pod jednim uslovom –
da ćutim i bespogovorno slušam ono što mi kaže, jer ideju za lakše rešenje već
ima, moram joj toliko verovati da će me zaštititi, pod uslovom da se ne mešam u
ono što radi, koliko god mi se u tom trenutku učinilo neprihvatljivim. I – neće
me koštati ni jednog dinara.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Pristala
sam. Najmanje zbog toga što je to bila “jedina lopta na igralištu”. Mnogo je
važnije bilo ono, što smo obe prećutale, nego ono što smo rekle.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Poziv
za sud, sa sve tužbom za iseljenje i predaju poseda, slobodnog od lica I stvari,
stigao je vrlo brzo. Sve je, po njima, trebalo okončano još pre Nove godine,
dakle i Božić je valjalo proslaviti kako im dolikuje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Kada
smo se nas dve pojavile u sudskom hodniku, nekih 15 minuta pred raspravu,
pozdravili su se kimanjem glave samo moja advokatica i jedan stariji gospodin,
dobrano prosed, elegantan, sa blistavom crnom aktovkom, dakle, verovatno njihov
advokat. Moji svekar i svekrva okrenuli su glavu od mene, kao da su videli
nešto što je mačka dovukla sa đubrišta.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ušli
smo, svako odrecitovao svoje – punomoćnik tužitelja da ostaju pri tužbi i tužbenim
navodima u celosti, a moja advokatica da se protivi, najavljujući protivtužbu
za utvrđivanje prava vlasništva. Onda je, stisnuvši mi ruku da ćutim, rekla
sudiji kako postoji mogućnost nagodbe između stranaka, dakle, traži pauzu od 15
minuta, radi dogovora sa suprotnom stranom. Dok su se ovi dvoje bunili, njihov
punomoćnik se složio sa pauzom, a, koliko sam mogla primetiti, ni sudija nije
imao ništa protiv. Takav predmet, emotivno nabijen, težak za dokazivanje, pa
još i najavljena protivtužba, nije obećavao kratko trajanje. Dobismo mi pauzu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">U
sudskom hodniku, uprkos gomili ljudi koja je prolazila, uspeli smo naći
relativno mirno mesto, pa krenu moja punomoćnica…<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpFirst" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;"> - "</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Cenjeni
kolega, tužitelji….Vi ste započeli vrlo ozbiljnu parnicu, tražeći iseljenje i izlazak,
faktički, na ulicu vaše bivše snahe i vaših unuka, dvoje nevine dece, u
pubertetu, koji niti su tražili da se rode, niti su bilo šta skrivili, ako već
brak vašeg sina nije mogao opstati. Koristite svoje pravo kao vlasnika
nekretnine, iako dobro znate da je kuća bila samo dopola završena, ali, dobro, papir
sve trpi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Mi
se možemo suditi, ja sam već najavila protivtužbu za utvrđivanje prava
vlasništva, jer je to famozno potkrovlje bilo u jedva sirovom stanju. Dakle,
ovaj izgled, koji ima danas, ima zahvaljujući isključivo mojoj klijentkinji.
Možete vi dokazivati kako ste to sami finansirali, pribaviće se izveštaj o
visini penzije. Možete reći i da vam je pomogla ćerka iz Švajcarske, ne
brinite, tražiće se izveštaj i o njenim prihodima, vodi se stroga evodencija o
tome, kod njih plaćanje poreza nije baš toliko banalna stvar, kao ovde kod nas.
Dakle, u ovom trenutku vam mogu već najaviti dugačku i neprijatnu parnicu sa
vrlo neizvesnim ishodom po vas, mislim da se moj kolega-protivnik slaže sa tim.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Korektno
je da vam odmah najavim šta ću prvo uraditi – pošto vi sami jako dobro znate da
je taj razvod ishođen na priču kako bez toga vaš sin neće dobiti boravišnu
dozvolu u Švajcarskoj, prva stvar, koju ću uraditi, jeste da se obratim
Upravnom odboru Advokatske komore Vojvodine, sa zahtevom da se obrati sudu i oslobodi
me čuvanja obaveze advokatske tajne. Kada budem to obrazložila sa svim
činjenicama kako je zaista bilo, ne sumnjam ni najmanje da će se Komora složiti
i zauzeti stav da ima osnovanih razloga za oslobađanje od obaveze čuvanja
advokatske tajne.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dakle,
imam sve osnove da verujem kako će me sud saslušati u svojstvu svedoka,
prihvativši preporuku Advokatske komore i osloboditi me od obaveze čuvanja
advokatske tajne. Nemojte sumnjati da ću reći sve što znam o njihovom razvodu,
jer sam tužbu pisala ja, nakon prethodnog obrazloženja kako je to “samo zbog
papira”. Presuda o razvodu braka će biti oglašena ništavom. Znate, to <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">STROGO FORMALNO</span>
može imati svoje posledice, dosta gadne.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Vaš
sin se već nalazi u zatvoru, koliko sam obaveštena, zbog dilovanja droge,
dakle, situacija mu nije ni najmanje naivna. Švajcarci vrlo strogo gledaju na
to, ne podnose ni njihove dilere, a tek Jugose……Imaće trostruko teže
kriterijume. Kada im stigne izveštaj od naše policije, sa sve presudom o
poništaju zajedno, utvrdiće da je on boravišnu dozvolu dobio na osnovu
neistinitih isprava, verovatno će mu prikačiti i bigamiju. Sve u svemu, ako ga
ne osude tamo, proteraće ga i ovde ga ćeka desetak godina zatvora. Kad se on
pojavi među onom gomilom ubica, siledžija, pljačkaša, dakle krimi elitom,
zamišljam, a to preporučujem i vama, kako će ga rado dočekati, oduševljeni “novom
nevestom”. Biće najmanje mesec dana u
bolnici.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Samo
vi plačite do mile volje, to me ni najmanje ne dotiče. Sve ste ovo VI započeli,
pa sad malo da vidite kako izgleda kad se stvari posmatraju sa druge strane….<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpMiddle" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dakle,
možemo tako. A možemo napraviti i sudsku nagodbu, sada, biće sve gotovo za pola
sata. Poklonite vašim unucima to potkrovlje, vama neka ostane plodouživanje,
dakle, niko vas neće dirati. Presuda će biti osnov za upis prava vlasništva i plodouživanja,
moja stranka će se iseliti u roku od 7 dana, predaće vam stan, slobodan od lica
i stvari. Pravite problem oko stvari? Jeste li ih vi možda kupili?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraphCxSpLast" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Dakle,
ili ovako ili – suđenje. Ja ću ovu ženu zastupati besplatno, mogu da izdržim
parnicu koja će trajati 5, 6 ili 8 godina. Ne brinem se ja za svoje troškove,
sve ću to naplatiti od vas. Ili vašeg sinčića, kad izađe iz zatvora. Verovatno
će dotle biti gotovo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Babin
lelek i zapevanje je pokretom ruke zaustavio njihov advokat. Zamolio me da im
ostavim nekoliko minuta za dogovor, a onda prišao, rekavši mi da predlog smatra
korektnim i da njegove stranke <span style="color: #2e74b5; mso-themecolor: accent1; mso-themeshade: 191;">PRISTAJU</span> na nagodbu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Sve smo završili za
upravo pola sata, kao što mi je i rekla.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Kao
i onog prvog puta, s tim da sam tada plakala, a sada osećala čudesno olakšanje,
ne verujući da je tako ozbiljan problem rešen u toj kratkoj jedinici vremena,
otišle smo na kafu. Pitala me je za decu, kako se snalazim, kako preživljavam…..Pričala
sam joj u najkraćim crtama, trudeći se da stvari predstavim mnogo lakšim i jednostavnijim.
Gledala me, videla sam sa koliko rezerve prima sve to o čemu joj govorim, pa se
izvinula, mora ići, čeka je druga rasprava. <o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Na
moje pitanje koliko joj dugujem….....prekrila je rukom moju, pogledala me u
zenice, u dno duše, ne trepćući.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoListParagraph" style="mso-list: l0 level1 lfo2; text-align: justify; text-indent: -.25in;">
<!--[if !supportLists]--><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">-<span style="font-family: "times new roman"; font-size: 7pt; font-stretch: normal; line-height: normal;">
</span></span><!--[endif]--><b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">“Dugujete mi jako
mnogo – kad se sretnemo sledeći put, neobavezno, hoću da vidim pravi osmeh na
vašem licu, umesto tog grča, koji ne možete sakriti. Eto, znam da mnogo tražim,
ali to je moj uslov, prihvatili ga vi ili ne.”<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
otišla žurnim korakom, ostavljajući me da gledam za njom, dok mi je u nosu još
uvek bio miris njenog diskretno-cvetnog parfema.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Trebalo
mi je da se vratim u svoju roditeljsku kuću nešto više od jednog dana. Već
sledeće večeri spavala sam u mom devojačkom krevetu. Iznela sam sve naše stvari
i sav nameštaj. Nisam ga želela ni videti, osim što sam deci opremila svakom po
sobu, od onog što sam donela. Ostatak je završio u dvorišnom stanu, koji je moj
sposobni i vredni otac napravio za izdavanje. Bolja se cena dobije za
rentiranje nameštenog, nego praznog stana. A i lakše se osloboditi nezgodnih
podstanara.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">O
mom bivšem sam čula jako malo toga. Odrobijao je svoje u Švajcarskoj, ženio se
par puta, nastavio sa dilovanjem. Kad mu je sledeći put suđeno, dobio je uz
zatvorsku kaznu i proterivanje. Koliko znam, prišljamčio se nekoj nesrećnici na
jugu Srbije, dovoljno očajnoj da prihvati i takvog muža, samo da se ima status –
udata. Ništa ne radi, kao i do sada, poput krpelja se prišljamčio na tuđa leđa,
čujem da I nju maltretira, tuče I svakodnevno urniše, kao i mene svojevremeno. Sada je konačno dobio priliku da izbaci iz sebe sve nakupljene frustracije iz Švajcarske, pa za ono, za šta bi tamo odmah bio odveden u zatvor, pa na psihijatriju, ovde može eventualno dobiti prekršajnu prijavu. Zagorčavaće joj život do neizdrživog, ali će ostati na tome, nema on petlje za bilo šta drugo. Oduvek je bio kukavica, manipulator i folirant. Može mu se – dugo će još ovde vladati verovanje da ako muž ne zna zašto tuče
ženu, ona je sigurno dobro svesna razloga. A i mora se znati KO je gazda u
kući. </span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhy3CxdvYEnuCRevS6cnKXDWB4ACd2mwsAH6jER05u4WicDTDWpo-b8aIb9IS-3ZeGavcum2zIpePMXvodIpVUWb_7oScjjKlKbCL0EFswO_WF6BG0PNeMmz3qJakGHzhi19N_jmA9azsBI/s1600/AA+174.+USAMLJENA+ZENA+2.+30.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="215" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhy3CxdvYEnuCRevS6cnKXDWB4ACd2mwsAH6jER05u4WicDTDWpo-b8aIb9IS-3ZeGavcum2zIpePMXvodIpVUWb_7oScjjKlKbCL0EFswO_WF6BG0PNeMmz3qJakGHzhi19N_jmA9azsBI/s320/AA+174.+USAMLJENA+ZENA+2.+30.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ja
sam još nekih 2 godine radila moj posao, prelazeći iz prethodnog u naredni
knjigovodstveni biro. Nisam mogla podneti taj posao, jer sam, ako je klijentu
moglo iole nešto ostati, morala štimati poslovne knjige, naduvavavši troškove i
tako smanjujući osnovicu za razrez poreza. Ne mogu da kažem, bili su to mahom
pristojni, radini ljudi, ali….navikli su previše brzo na muvanje, pritom uvek
zatežući na plaćanju do samog kraja, a ja, kao ovlašćeni knjigovođa i potpisnik
završnog računa, itekako sam dobro bila svesna da, za slučaj bilo kakve
rigoroznije kontrole, ja krivično odgovaram. Kao što sam pazila na svaki svoj
korak, pokušavajući svesti obavezna tuđa otrcavanja na minimum, patološki sam
se plašila krivičnog postupka i zatvora.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Rešila
sam se na prekvalifikaciju, nije više bilo smisla raditi dalje ono što sam
znala i za šta sam se školovala. Položila sam razliku ispita i dobila zvanje
medicinske sestre, gerontološkog smera. Dakle, briga o starijim i nemoćnim osobama.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
evo, već sam 6 godina u Italiji, u Firenci. Ne mogu se požaliti na moj
finansijski status, imam relativno pristojnu platu, ali i radnu obavezu od 24
sata. Ne vidim belog dana, trpim tuđe
hirove, koliko opravdane, toliko i drske, arogantne. Podmećem lopate i guske,
perem uneređenu kožu, mažem kremama i prskam talkom, samo da bih usporila
stvaranje rana od ležanja…..Vadim crve iz rana, koje se nisu mogle sprečiti,
klistiram. Ne gadi se to meni, ono što me ubija to je odnos ljudi prema meni. Ja
imam tretman građanina četvrtog reda, služim druge i udovoljavam tuđim
hirovima. Izgleda da u celom svetu ljudi, kada plaćaju tvoju uslugu, misle da
plaćaju tebe. Razlika je – ogromna. U toj čudesnoj Firenci, o kojoj sam sanjala
kao devojka, čak ni kad imam ono pola dana slobodno, sedim u stanu i čitam.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nemam
prijatelja. Nisam mogla verovati da nas Italijani toliko ne vole, o nama imaju
najružnije mišljenje. Ne smeta mi samoća, ne trebam društvo – dovoljni su mi
telefonski razgovori sa mojim roditeljima i decom. Bog poživeo SKYPE, bar ih
vidim.<o:p></o:p></span></b><br />
<br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 18.6667px;"><b>Već odavno ne idem na proslave godišnjica mature, iako bih mogla dobiti slobodne dane za to, te moje dragocene dane, koje čuvam za roditelje i decu. Mrzim iz dna duše ono pokazivanje fotografija uspešne dece i zadriglih muževa, dok se moje školske drugarice utrkuju u ispijanju žestokih pića, da bi već posle 2 sata počele zaplitati jezikom, dok naizmence pevaju u grupnom falšu i kobajagi igraju uz sve pesme načinom sušenja veša, vesele do histerije. I one su odavno potpisale bezuslovnu kapitulaciju, još od prvog porođaja, kada nikad nisu uspele skinuti kilograme, prećutnog prihvatanja prvih batina, nakon što muž vratio pijan kući, a one usudile prigovoriti, supijano-traljavog seksa u zamagljenom autu, nakon proslave godišnjice firme...... Sve su friško isfrizirane, utegnute u nove haljine, koje otkrivaju mnoštvo greha dugogodišnjeg grickanja i dijete, koja počinje od ponedeljka. I one su, najvećim delom, tehnološki višak.</b></span></span><br />
<span style="font-family: "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 18.6667px;"><b><br /></b></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">I
Stefan i Olivera su u Austriji, u Salcburgu, za sada na studijama. Isplatili su
se oni silni časovi jezika, koje je tvrdoglavo plaćao moj otac. Ja sam
isfinansirala prvu godinu studija, za drugu su se pobrinuli sami, dobivši
stipendije, a i oboje rade uveče, subotom i nedeljom, ne libe se bilo kakvog
posla.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Ovoje
su lepi, prelepi. Likom na oca, ali sva sreća, svim drugim osobinama povukli su
gene moje porodice. Oboje studiraju ekonomiju, s tim da Olivera sanja o poslu u
banci, a Stefan o svojoj maloj firmi za renoviranja manjih stanova, kućne
popravke i sve ono, bez čega se ne može živeti. Nemaju nameru da se vrate,
sigurna sam da će zasnovati porodice tamo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">A
ja? Pokušavam izdržati još nekoliko godina radeći ovako, od jutra do
prekosutra, a onda ću se vratiti u kuću mojih sve starijih i slabijih
roditelja. Gledajući njih, kako sve manje imaju snage, utoliko sam više svesna
sopstvene prolaznosti i starenja.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b>
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Svođenje životnih bilansa je čačkanje po otvorenoj rani, neka drve psiholozi do mile volje o neophodnosti "suočavanja sa prošlošću". Jer, ja sam većinu svog živoga bila rob onoga što se mora, što okamenjena pravila prihvatljivog ponašanja nalažu. Uvek sam bila dobar đak, iako sam išla u školu koju mrzim, dakle, učila na silu. Udala sam se za prvog momka, koji mi je već posle godinu dana postao skoro pa ravnodušan, zato što to tako treba i devojka, koja ide iz veze u vezu, može biti samo laka roba. Udala sam se za tog istog, kog odavno više nisam volela, da bi moja deca bila rođena u zakonitom braku, iako mi je već bilo muka i od njega i od njegove porodice, znala sam da će me sa njim čekati samo nevolje. Otaljavala tu zajednicu, samo da ne bih bila raspuštenica. Robijala, radeći odvratan mi i dosadan posao, jer nisam imala hrabrosti upustiti se u neizvesnost, u kojoj imam šanse biti uspešna, umesto što nezadovoljna živim od ponedeljka do vikenda, praznika do praznika i godišnjeg odmora. Hrabrima pripada slava, a ja sam skoro ceo život provela u udobnoj baruštini kukavičkog baškarenja, teturajući linijom manjeg otpora. Pa, platila sam visoku cenu za to.</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Nemam
mnogo godina, a čini mi se da sam proživela dovoljno nevolja za tri nečija
života. Vreme mi je sve dragocenije, kriterijumi sve oštriji. Više nema
robovanja formi, živim ovaj dati mi život, takav kakav je, najpristojnije i najpoštenije
što mogu. I - jedino u šta se sigurno mogu zakleti jeste da više nikada neću imati neku vezu. Previše toga vidim, previše sam preživela jada.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Koliko god mi bilo pisano da živim, od sada ću raditi ono što moram samo za svoju decu i svoje
roditelje, istinski, iz duše, a ne da zadovoljim formu. Ako još uspem naučiti
moju decu da prate svoje instinkte, spremni i na posledice svojih činjenja,
žive kako oni smatraju da treba, ako shvate da je previše prisilnih uklapanja u
stereotipe nalik mokroj drvenoj ogrlici sa šiljcima okrenutim unutra, koji, kako
se drvo suši, sve više dave, ostavljajući vazduha za golo preživljavanje, da bi na kraju od življenja stvorili robijanje
doživotne kazne, svrha mog postojanja na ovom svetu je ispunjena.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">A
ja? Možda i mene čeka negde neko mirno
mesto, u kom ću moći biti svoje, bez da bilo kome služim i udovoljavam tuđim
hirovima, gde odzvanja tišina, miriši vetar, šapućući belim šifonskim zavesama
sa crvenim bulkama na prozoru.<o:p></o:p></span></b><br />
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">Možda
i za mene postoji i moj komadić neba. Možda.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #2e74b5; font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 14.0pt; line-height: 107%;"> <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjepJLry1s3PJG63zvnMZdMSdO0yNBPpSKO7o1-UvZTJ3jYPOFw1TJLgzJfKWkQ2qyCO2VdQxSjKZB4h0RFp16DF9gUE61gZUcZjof3E1Uy2Bzg8DE1IlAMAOoc7ngSJTG2iD3vn8qGiz4T/s1600/OBALA+SLAVI%25C5%25A0A+24.08.16..gif" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="319" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjepJLry1s3PJG63zvnMZdMSdO0yNBPpSKO7o1-UvZTJ3jYPOFw1TJLgzJfKWkQ2qyCO2VdQxSjKZB4h0RFp16DF9gUE61gZUcZjof3E1Uy2Bzg8DE1IlAMAOoc7ngSJTG2iD3vn8qGiz4T/s320/OBALA+SLAVI%25C5%25A0A+24.08.16..gif" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotografije dodate su sa pretraživača GOGLE</td></tr>
</tbody></table>
</span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-76730614003129414452017-03-22T20:42:00.000+01:002017-03-22T20:42:24.956+01:00MENE JE TEŠKO VOLETI<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj0Z-3QYC5OwtAZ0cL84W5WenhuC4vGaY0P6gY1BlanqpLXFVjLRkrh0zde6sCwuD9oZRWBjGicJgxzFGRGavroOYHDrTybWg__inIPGECvDvAZxxZ128aZRS0thsAxBt-qhGI6rR2muHGU/s1600/AA+162.+VERA+13.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj0Z-3QYC5OwtAZ0cL84W5WenhuC4vGaY0P6gY1BlanqpLXFVjLRkrh0zde6sCwuD9oZRWBjGicJgxzFGRGavroOYHDrTybWg__inIPGECvDvAZxxZ128aZRS0thsAxBt-qhGI6rR2muHGU/s320/AA+162.+VERA+13.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black", sans-serif; font-size: 16pt; line-height: 22.8267px;">Mene je teško voleti......<o:p></o:p></span></b></div>
<div>
<b><span style="font-family: "Arial Black", sans-serif; font-size: 16pt; line-height: 22.8267px;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">i
sama<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">to
često priznajem.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Al'....pokušaj
mi odoleti,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">kad
bez mene nema – sa nama.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Dok
u duši tvojoj trajem,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">sa
osmehom u očima,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ljubavlju
na usnama<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">U
snenim, dugim noćima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Meni
je teško oćutati,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">kad
srce mi strahom bije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
kažem<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">što
ni ne mislim,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">što
ne može ni bilo nije.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Utoni
mi tad u oči,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">videćeš
tebe u njima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ljutnja
će tvoja otplutati,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">iščeznuti
u snovima,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">kad
me upiješ u sebe,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">utopiš
se u mojim mislima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Upijaćeš
sve što ti dajem,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">nećeš
bez toga moći.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Ja
trajem i dugo trajem,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">tkam tvoje noći<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">I
dane,<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">čežnjom
osenčene<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">što
mirišu na mene.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;">Al'..... teško me je voleti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgd8Elk_0b-PvjmJHGpy1fFZHtdyBJhTqhZpNUgou1-D22M8M4xHpk_culoy6PWhhM3BWmkU0kTP8PwMyYyOBZkzE9UgKJi7qlEVVmsNW2IkZfbf3Xb_Vq3wYtEHjajz8KP1x3Z0vy9ZdAS/s1600/AA+167+CVETOVI+BELI+22.03.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="272" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgd8Elk_0b-PvjmJHGpy1fFZHtdyBJhTqhZpNUgou1-D22M8M4xHpk_culoy6PWhhM3BWmkU0kTP8PwMyYyOBZkzE9UgKJi7qlEVVmsNW2IkZfbf3Xb_Vq3wYtEHjajz8KP1x3Z0vy9ZdAS/s320/AA+167+CVETOVI+BELI+22.03.17..jpg" width="320" /></a></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "Arial Black","sans-serif"; font-size: 16.0pt; line-height: 107%;"><br /></span></b></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-57056736894667827122017-02-19T15:17:00.001+01:002017-11-18T18:54:29.486+01:00VERA VIŠE NE ŽIVI OVDE<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgP_e4C7IXWc7g58DhaQ3R7QQLEvEUPn1u7Gz9dge_xSu_wmoB1YNCvEe2hS3cjQUhwVdkG6fe2z4jjDrlMbqkKsPXIl-B62o6EqtLW5a1AIikyRAgfUGkC5p_VepMCo86AOFCFIXHLgtX6/s1600/AAA+8.+MERILIN+05.11.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="191" data-original-width="265" height="286" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgP_e4C7IXWc7g58DhaQ3R7QQLEvEUPn1u7Gz9dge_xSu_wmoB1YNCvEe2hS3cjQUhwVdkG6fe2z4jjDrlMbqkKsPXIl-B62o6EqtLW5a1AIikyRAgfUGkC5p_VepMCo86AOFCFIXHLgtX6/s400/AAA+8.+MERILIN+05.11.17..jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>DOŠLA SVOJEVREMENO U MOJ OFFICE JEDNA STRANKA,
VEĆ DESETINAMA GODINA ŽIVI U AUSTRIJI.....OBAVISMO MI BRZO ONO ZBOG ČEGA JE
DOŠLA, PA KRENUSMO U DIVAN O AUSTRIJI, U KOJOJ NISAM BILA VEĆ GODINAMA, NEMAM
POJMA ZAŠTO, VALJDA IZ INATA, A SVOJEVREMENO, U RUŽNA STARA VREMENA NE BIH
SASTAVILA 2 MESECA, A DA NE ODEM TAMO. ATMOSFERA, MIR, UREDNOST, ŠTA LI.....</b><br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>POČNE ONA MENI DA KUKNJA KAKO SE
SADA TEŠKO ŽIVI TAMO, REČE DA NI AUSTRIJA NIJE ONO ŠTO JE BILA. DOBRO, SLOŽILA
SAM SE, NISMO NI MI VIŠE ONO ŠTO SMO BILI, PA ETO, ODROBIJAVAMO SVOJE.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>KAD JE VEĆ ONAKO DOBRO ZAPENILA,
U TRENUTKU DOK JE UZIMALA DAH, REŠIH DA JE PREKINEM I UPITAH JE ZNA LI KAKO SE
ZOVE PREDSEDNIK REPUBLIKE.....<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>ZANEMELA JE. POČELA DA
MISLI.....I MISLI....NAPROSTO VIDIM KAKO JOJ SE VIJUGE ŽULJAJU JEDNA O DRUGU......I
ONDA, KAPITULIRAJUĆI, SAOPŠTI MI DA – NE ZNA!<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>E, TU SE ONDA JA PUSTIH SA
LANCA.....PA JOJ REKOH DA, SVE DOK NEMA POJMA KAKO SE ZOVE PREDSEDNIK DRŽAVE U
KOJOJ ŽIVI, MOŽE SEBE SMATRATI JAKO, JAKO SREĆNOM ŽENOM.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>DAKLE, ZAŠTO ISPRIČAH OVU PRIČU?<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>PREDSEDNIK JE, PREMA NAŠEM
USTAVU, KOJI SE, UZGRED BUDI REČENO, RAZVLAČI I UKALUPLJUJE PREMA DNEVNIM
POTREBAMA, SAMO FIGURA, DODUŠE JAKO DOBRO PLAĆENA I SA MNOGO PRIVILEGIJA, ALI
FIGURA! NEMA OBAVEZA ZA KOJE ODGOVARA, NE POLAŽE RAČUN NIKOME, POD USLOVOM DA
NEPREKIDNO BUDE MUDAR I IDE NIZ DLAKU SVIMA, DA SE TRUDI POVREMENO
POJAVLJIVATI, SA SVE PRVOM DAMOM U FIRMIRANIM KOSTIMIMA, TAŠNAMA I OSTALOM
AKSESOARU, TO VALJDA ZBOG IMIDŽA ZEMLJE, VEROVATNO FINANSIRANIH IZ NEKIH
POSEBNIH FONDOVA, ČIJI BIH PRAVILNIK JAAAAAAAAAKO VOLELA VIDETI.....<o:p></o:p></b><br />
<b><br /></b>
<b>MISLIM, TAKO BI TREBALO BITI, BAR PO ONOME ŠTO PIŠE U TOM FAMOZNOM USTAVU, KOJI SVI RAZVLAČE PO POTREBI I TUMAČE, KAKO NJIMA ODGOVARA, NARAVNO, AKO IM JE BOG UJAK, PA MOGU DOŠAPNUTI SVOJE CENJENO MIŠLJENJE TZV. NEZAVISNOM SUDSTVU I......NAROČITO USTAVNOM SUDU.</b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>DAKLE, KADA BIH SE PONOVO RODILA,
ŠTO NE ŽELIM SEBI NI U NAJBORIM KOŠMARIMA, ODMAH BIH SAOPŠTILA DA ŽELIM, KADA
PORASTEM, BITI ISKLJUČIVO – PREDSEDNIK. LADOVINKA, BRATE, BEZ MERE I GRANICE.
JEDINO ME BRINE MALO ONAJ AVION, MNOGO JE MATOR, DA MU ŠTOGOD NE RIKNE ILI
POFALI, ŽIVA NE ZNAM KAKO BIH PODNELA TAJ ŠOK.<o:p></o:p></b><br />
<b><br /></b></div>
<div class="MsoNormal">
<b>TAKO BI BILO LEPO BAVITI SE
DOBROTVORNIM RADOM....TO BIH PREPUSTILA PRVOM GOSPODINU, TJ. MOM ZAKONITOM, PA
NEKA SE ON PATI SA POSLOVNIM PROSTORIMA, ČIJI ZAKUP ZA PAR STOTINA KVADRATA
KOŠTA NEKOLIKO HILJADA EVRA MESEČNO (?????????), A FIKSNI TROŠKOVI – ZARADE
ZAPOSLENIH, ZAKUP I JOŠ OSTALIH PAR HILJADA STAVKI, KOJE SU TOP SECRET, ODNOSE
POLOVINU PRIKUPLJENIH SREDSTAVA, ZA KOJA NIKO ŽIV NE ZNA KOLIKO IH JE I KO SU
SVE DONATORI. NARAVNO, ZBOG UGLEDA ZEMLJE, NE BIH MU DOZVOLILA DA NOSI NIŠTA
DRUGO OSIM ARMANIJA, ARMANĐILDA ZENJE.....EVENTUALNO SAWIL ROW, ALI UMERENO,
TEK PO KOJI DETALJ. VALJDA PRVI GOSPODIN MORA IZGLEDATI REPREZENTATIVNO.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>STROGO BIH VODILA RAČUNA O
ŠTEDNJI I IMOVINI, KOJU POSEDUJEM. GDE TO PIŠE DA KUĆA MORA BITI NA MOM IMENU,
KADA IMA TOLIKO ROĐAKA I POUZDANIH (?!?) PRIJATELJA, KOJE VALJA OBEZBEDITI, A
VALJDA BI MI BILI I ZAHVALNI.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>ZAPOŠLJAVALA BIH, MOG MI LAPTOPA,
KOJI NEŠTO RIKNJAVA U POSLEDNJE VREME, SAMO NAJROĐENIJE. SPOSOBNI LJUDI, NISU
ONI KRIVI ŠTO SU SA MNOM U SRODSTVU. DODUŠE, KAŽU DOBRO INFORMISANI, DA SE BROJ
ROĐAKA POVEĆAVA GEOMETRIJSKOM PROGRESIJOM, KADA DOĐEŠ NA FUNKCIJU, ALI SAM
SIGURNA DA ZLOBNICI - LAŽU!<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>NE BIH PEKLA RAKIJU, ALI BIH ZATO
PRAVILA LIKERE.......ČOKOLADNE PONAROČITO, ČOKOLADA JE DOKAZANO ZDRAVA, DIŽE
NIVO SEROTONINA – HORMONA RASPOLOŽENJA. NAŠAO BI SE TU I KOJI DONATOR ZA SIROVINE,
MOJE VREME BI BILO BESPLATNO, SVE ZA MOJ NAROD, DAKLE, DELJENI BI MASOVNO
NARODU, A NE SAMO UGLEDNIM GOSTIMA, KOJI NAS KRPE, KRITIKUJU, PONIŽAVAJU, SVE
SMIŠLJAJUĆI KAKVU ĆE NAM JOŠ PODLOST SMESTITI, DOK SE RUKUJU....I
RUKUJU.....JER FOTOREPORTERI NAVALILI, A VALJA NAPRAVITI PRAVI KEZ I ILUZIJU
KAKO SE SVI VOLIMO I OBOŽAVAMO, NE MOŽEMO JEDNI BEZ DRUGIH.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>ALI, NIJE OVO NEKA MOJA
NEPODOPŠTINA, DA UĐEM I JA U PREDSEDNIČKU TRKU, KAO ŠTO STE, HAJDE DA SE NE
LAŽEMO, POMISLILI.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>OVO JE SAMO UVOD U NEŠTO, ŠTO JE
TREBALO BITI OBIČNA OBJAVA, PA SE PRETVORILO U NEŠTO MALKICE DUŽE. KADA POČNEM
PISATI, VALJA MI DATI 10 MINUTA I ONDA ODMAH MAKNUTI SKALAMERIJU OD MENE.
RASPIŠEM SE, REČENICE SE NIŽU, A JA SVE VIŠE MOTIVISANA NOVIM IDEJAMA, KOJE MI
NEZADRŽIVO NAVIRU.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; mso-ansi-language: #241A;">***********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>PREMA MOJIM SKROMNIM PROCENAMA,
PRATEĆI CENE U RADNJAMA, A JEDNA OD MOJIH VILA SUĐAJA SE VALJDA MALO DOBILA OD
SREĆE, PA ME OBDARILA SA SLONOVSKIM PAMĆENJEM ZA BROJEVE, PRIMEĆUJEM DA SU U
POSLEDNJIH NEKOLIKO MESECI CENE OTIŠLE GORE NAJMANJE 25% DO 30%. NAROČITO ZA
ONE ARTIKLE, BEZ KOJIH SE NE MOŽE.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>OKO SVAKE SLAVE POSKUPI MESO......PRE TOGA, BAŠ U VREME PRAVLJENJA ZIMNICE (SLUČAJNO, VEROVATNO) JE
CENA ŠEĆERA BEZ NAJAVE. I TO ZA OHOHOJ.....<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>ULJE, BRAŠNO, DETERDŽENTI, MLEKO,
JOGURT, JAJA, KUĆNA HEMIJA....I SL....I SL.....SAMO BEZ NAJAVE TE KLEPNU PO
UŠIMA, MAHOM ONDA KADA VIDIŠ DA SE REKLAMIRAJU KAO ARTIKLI NA AKCIJI....A
TOLIKO SU KOŠTALI MOŽDA JOŠ PRE NEKOLIKO DANA PO REDOVNIM CENAMA. DAKLE, NISU U
PITANJU FRANCUSKI PARFEMI I FIRMIRANA GARDEROBA, VEĆ NEŠTO ŠTO MAHOM ODE KROZ
WC-ŠOLJU ILI SLIVNIK. NEŠTO, BEZ ČEGA SE TEŠKO MOŽE, AKO NEĆEMO BAŠ SVI DA
IDEMO KAO KLOŠARI.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>PRITISAK, ONAJ DONJI, SKOČI MI NA
5000, KADA SE ZEZNEM O ODLUČIM PROŠETATI CENTROM GRADA....NA SVAKOM, ALI BAŠ
SVAKOM IZLOGU KRUPNI PAPIRNI NATPISI SA OZNAKOM „RASPRODAJA 70%!“ , „AKCIJA DA
NE POVERUJEŠ!“, „SVE ZA TREĆINU CENE“......RANIJE, DOK SAM BILA JOŠ NAIVNA,
OBRATILA BIH PAŽNJU NA TU SILNO JEFTINU STVAR....PA SE FRAPIRALA DA JEDNO PARČE
KRPE, KOJE NI ZA BRISANJE PODA NIJE, KOŠTA 10 – 15 HILJADARKI....DINARA. PA,
KOLIKO LI JE KOŠTALO PRE TE ČUVENE RASPRODAJE?<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>JEZA ME HVATA OD PORUKA, KOJE MI
POČINJU STIZATI NAKON 15-OG U MESECU.....SVI SAMO PRETE ISKLJUČENJIMA, AKO NE
PLATIŠ RAČUN, ZEZNEŠ LI SE ILI NEMAŠ ODAKLE, PRIVATNI TI IZVRŠITELJ ODMAH LEGNE
NA PLATU ILI PENZIJU, AKO SI MEĐU SREĆNICIMA, KOJI IH JOŠ DOBIJAJU ILI TI
POPISUJE ONO OFUCANOG NAMEŠTAJA I POLURIKNULIH APARATA, ZA KOJE NA NAJLONU NE
BI DOBIO NI TOLIKO DA PLATIŠ PIJAČARINU. <o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>POSEBNA SU PRIČA RAČUNI ZA , OPET
POSKUPELU, STRUJU. PRE BIH IZRAČUNALA UDALJENOST U 2 CANTIMA NPR. DO ANDROMEDE,
I TO ONAKO ODOKATIVNO, BEZ TELESKOPA I OSTALE SKUPE SKALAMERIJE, NEGO
RASTUMAČILA STAVKE NA JEDNOM JEDINOM MESEČNOM RAČUNU ZA STRUJU. I PRE BIH
NAPAMET NAUČILA RAMAJANU I MAHABHARATU, NEGO SKONTALA KAKO TO PLAĆAM TOLIKI
RAČUN ZA ISPORUČEMU MI STRUJU, UVEK KATASTROFIČNO LOŠU SUBOTOM I NEDELJOM, KADA
SE NAJVIŠE KUVA, AKO NEMAM BOJLER, OD SVIH JAKIH POTROŠAČA IMAM SAMO TAJ
ŠPORET, KOJI UGLAVNOM ZAOBILAZIM.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>MONOPOL TI JE ČUDO! DOBIJEŠ
DOZVOLU DA SAMO TI ISPORUČUJEŠ NEKU ROBU ILI USLUGU, ODMAH ŠACUJ VILU NA
BODENSKOM JEZERU. SA SVE MOLOM I ČAMČIĆEM, ZVANI GLISER, OD 10 METARA, SA SVA
BRODSKA MOTORA ZAJEDNO, ONA KOJA PIJU IZMEĐU 30 I 50 LITARA BENZINA NA SAT.<o:p></o:p></b><br />
<b><br /></b>
<b>NE JAVLJAM SE VIŠE NA NEPOZNATE BROJEVE. ILI JE ANKETA NEKE IZVIKANE AGENCIJE, KOJA POKUŠAVA PO SVAKU CENU DOKAZATI DA JE ZEMLJA TROUGLASTA, POSTAVLJAJUĆI MI PITANJA KOJIH BI SE USTRUČAVAO I PSIHIJATAR NA VEŠTAČENJU, DA SAM, PUJ,PUJ, DALEKO BILO, KAO POSLEDICU PUKNUTOG FILMA NAPRAVILA NEKU GADNU PIZDARIJU............ ILI MI POKUŠAVAJU UVALITI NEKU GLUPOST, OBIČNO POSTELJINU, ČUDOTVORNU, MIRNIM SNOM SPAVAŠ, OBNOVIŠ I NIVO TROMBOCITA, O OSTALIM DOBROBITIMA DA I NE GOVORIM, A KOŠTA, ETO SAMO ZA MENE SA POPUSTOM, NEKI SITNIŠ OD POLA MOJE PENZIJE. PRITOM, DOBIJAM I POKLON, SKALAMERIJU, KOJA SE NEGDE U NEMAČKOJ PRODAJE NA ULIČNIM TEZGAMA ISPRED ROBNIH KUĆA, SAMO DVADESET PUTA JEFTINIJE, SA KOJOM POSLE NEMAŠ POJMA ŠTA ĆEŠ, PA JE UVALIŠ NEKOM ZA ROĐENDAN, PRVOM PRILIKOM.</b><br />
<b><br /></b>
<b>RANIJE SAM, STISKAJUĆI ZUBE I PREVRĆUĆI OČIMA, ČEKALA DA MI OPTIMISTIČNA MLADA DAMA SAOPŠTI SVE NEVEROVATNE PREDNOSTI ČUDOTVORNE NOVOTARIJE, KOJU ĆU PO TOJ BAGATELNOJ CENI DOBITI SAMO SADA I NIKADA VIŠE......ZNAM, RAZGOVORI SE SNIMAJU, DETE RADI NA PROCENAT, A I TAJ JE POSAO JEDVA PRONAŠLA, PA ONDA, TRUDEĆI SE DA NAĐEM I ONAJ POSLEDNJI MIKRONSKI OSTATAK PREOSTALOG STRPLJENJA, KAŽEM KAKO JE SVE TO JAKO INTERESANTNO, BAŠ BI MI ODGOVARALO, ALI, IMAM SADA NEKIH NEPREDVIĐENIH TROŠKOVA, PA, DA SE MI ČUJEMO ZA NEKIH 2 MESECA.......</b><br />
<b><br /></b>
<b>I.....VIŠE SE NE ODAZIVAM, AKO JE POZIVALAC - NEPOZNAT. ILI VEĆ OSEĆAM DA MI RAZGOVOR NEĆE PRIJATI.</b><br />
<b><br /></b>
<b>NE ODGOVARAM NA SMS PORUKE, KOJIMA MI ČESTITAJU SLAVU, BOŽIĆ, USKRS, KAO KUGU IZBEGAVAM NAROČITO ONE CIRKULARNO-STIHOKLEPAČKE...AKO NE MOŽEŠ ODVOJITI 5 ILI 6 DINARA ZA TELEFONSKI RAZGOVOR, SADA, KADA SU SE SVI MOBILNI OPERATERI PRIVELI PAMETI, PA UNORMALILI CENE IMPULSA, NEMOJ ME SE NI PRISEĆATI. ZABORAVI DA POSTOJIM!</b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>TRUDIM SE IZBEGAVATI MOJE ŠKOLSKE
DRUGOVE I DRUGARICE. 90% NJIH JE BEZ POSLA, OTPISANI I NA LISTI ZA ODSTREL,
SVAĐAJU SE SA ROĐENOM DECOM I UNUCIMA OKO......LAKŠE JE NABROJATI ZBOG ČEGA NE, NEGO KONKRETNO ZBOG ČEGA. LJUBAV OSTALA NEGDE U ZAPEĆKU, ROĐENDANI SE SLAVE NA MORANJE, A NAJVIŠE SE DŽAPAJU OKO SPREMANJA KUĆE, PLAĆANJA NADUVANIH RAČUNA, PRANJA VEŠA KADA NIJE JEFTINA STRUJE, ČUVANJA I RAZVOŽENJA (AKO SU IM PRESTARELI AUTOMOBILI JOŠ UVEK U VOZNOM STANJU I REGISTROVANI) MLADUNACA NA AKTIVNOSTI (DECA SE, JE LI, MORAJU ANGAŽOVATI ŠTO VIŠE, KAKO IM NA PAMET NE BI PADALE KOJEKAKVE GLUPOSTI), REDOSLEDA KORIŠĆENJA I RIBANJA ONOG JEDNOG
ŠPORETA I KUPATILA.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>NA CIPELE – ZABORAVITE. AKO NISTE
SAČUVALI ONE IZ RANIJIH GODINA, DOSTUPNE SU VAM JEDINO DOSTIGNUĆA KINESKE
OBUĆARSKE INDUSTRIJE, KOJE SE RASPADNU NAKON JEDNE KIŠE. MI TO MOŽEMO
APSTRAHOVATI, SNAĆI SE, ALI ŠTA SA DECOM, KOJIMA NOGA RASTE, KOJI MORAJU IMATI
KVALITETNU OBUĆU SA ULOŠKOM, A KLEPE VAS PO UŠIMA SA CENOM DA JEDVA POTREFITE
VRATA IZ PRODAVNICE.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>PENZIJE I PLATE ISTE....UPS,
ZABORAVIH NA ONAJ 1,25%, ŠTO NAM POVEĆAŠE U SEPTEMBRU. E, OD TOGA SE BAŠ
OVAJDISMO I POSTADOSMO RASTROŠNI.</b><br />
<br />
<b>DA NE GREŠIM DUŠU......KAD NAM UDELE ONIH PET HILJADARKI, RASTROŠIMO SE KO LUDI U APOTECI, DA NABAVIMO ONAJ NEOPHODNI LEK, KOJI NAS SPAŠAVA NPR. TROMBOZE ILI SMANJUJE NIVO HOLESTEROLA, A BAŠ SLUČAJNO NIJE NA LISTI ZA PARTICIPACIJU ILI ISTA IZNOSI CELIH 20% OD CENE. UŽIVANJIMA NIKAD KRAJA, SAMO IH VALJA - PREPOZNATI.</b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>IAKO SU MI U ŠKOLI UVEK
POKLANJALI OCENU VIŠE IZ STATISTIKE, KOJU SAM MRZELA IZ DNA DUŠE, PA MI DAVALI
ČETVORKU, DA MI NE BI KVARILI PROSEK, IPAK SAM NEŠTO MORALA NAUČITI. INFLACIJA
(AKO JE IMA?!?!?!?!) ISKAZUJE SE PORASTOM CENA NA MALO U PRETHODNOM PERIODU. <o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>PREMA PODACIMA REPUBLIČKOG ZAVODA
ZA STATISTIKU, RAZLIKA IZMEĐU INDEKSA CENA U JANUARU 2016.GODINE OD 99,2 I
DECEMBRU ISTE GODINE, NE PONOVILA SE DABOGDA, KADA JE ISTI INDEKS BIO 101,8 JE
SVEGA – 2 PROCENTA. DA, DOBRO STE PROČITALI – CELA 2 PROCENTA. <o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>DAKLE, ZAVOD ZA STATISTIKU KAŽE
KAKO JE INFLACIJA U 2016-OJ GODINI BILA CELA 2 PROCENTA!!!!!!!!!!<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><span style="color: #3366ff; mso-ansi-language: #241A;">TO ZNAČI DA JA NE
TREBAM VEROVATI MOJIM OČIMA, VEĆ UVAŽENOM ZAVODU ZA STATISTIKU. ONI VALJDA
ZNAJU BOLJE, NEGO U ŠTA SE JA ODOKATIVNO UVERAVAM SVAKODNEVNO.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; mso-ansi-language: #241A;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>DAKLE, KONAČNO SE NAĐOH U TEMI.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>MOJ KILAVI, INERTNI, ZAGLUPLJENI
NARODE (ČAST IZUZECIMA, KOJI ĆE SE PREPOZNATI PA SE NEĆE UVREDITI, (A KO SE I
UVREDI, ZABOLE ME), NAPISAH OVDE SAMO NEKOLIKO CRTICA.......I TO VAM NE SMETA,
NE VIDIM DA SE NEŠTO U OVOM TRENUTKU NERVIRATE I DA SE PITATE KAKO ĆETE SUTRA
ŽIVETI, OD ČEGA, SA KIM, KO ĆE VAS SAHRANITI.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>KAKO GOD ŠETAM PROGRAMIMA, SVUGDE
OKRUGLI, OVALNI I SLIČNI STOLOVI, SA GOSTIMA, LAGANO NAMRŠTENIH ZBOG
OZBILJNOSTI SITUACIJE, SVI SVE ZNAJU I NIKO NIŠTA NE GARANTUJE. SLUĐENE
VODITELJKE, KOJE SE TRUDE DRŽATI STOPALA NA ZEMLJI, KAKO SE NE BI VIDELA CENA
CIPELA IZ BUTIKA, ODAKLE SU POZAJMLJENE,
MAHOM SVE LJUBILE PEGLU PAR POLA SATA, POKUŠAVAJU ARTIKULISATI MEĐUSOBNO
NEPOMIRLJIVE, ZAVAĐENE, KAO DA SU BABOVINU DELILI, A SAMO ZASTUPAJU INTERESE
SVOJE STRANKE, OD KOJIH SVAKA DONOSI – SPAS, PREPOROD, MED I MLEKO DUNAVOM,
MONSUNSKE KIŠE SA PEČENIM ŠEVAMA......<o:p></o:p></b><br />
<b><br /></b>
<b>I SVI PREPAMETNI, UPLJUVAŠE SE TVRDEĆI KAKO SU ONI TO SVE ZNALI, GOVORILI, ALI IH, JE LI, NIKO NIJE SLUŠAO. ČINJENICU DA I DALJE FIGURIRAJU U SVAKOJ VLADAJUĆOJ GARNITURI (ČEST IZUZECIMA) NE POMINJU, NIJE U TEMATICI, A I KO ĆE SE MLATITI SA SITNICAMA.</b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>BROJ SAMOUBISTAVA RAPIDNO RASTE,
VIŠE NIKO NE SME NI OBJAVLJIVATI.....BOLNICE POČINJU OPERACIJE PO LISTI,
ZAKAZANE ZA 2014.GODINU......KESICA HEROINA JEFTINIJA NEGO PIĆE U PROSEČNOM
KAFIĆU......ŽIVI RODITELJI – MRTAV KAPITAL.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>ALI, SVE TO VALJA POTISNUTI U
STRANU – NAJVEĆI JE PROBLEM HOĆE LI I KADA BITI NOVIH PARLAMENTARNIH IZBORA, U ZEMLJI OD KOJE JE I BOG DIGAO RUKE.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; mso-ansi-language: #241A;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>SVOJEVREMENO SAM SANJARILA O MADAGASKARU. SADA
SAM SE MALO VIŠE ANGAŽOVALA I DEFINITIVNO ODLUČILA.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>ČIM SE ISPUNE USLOVI, KUPUJEM
KARTU U JEDNOM PRAVCU ZA ZELENORTSKA OSTRVA. NALAZE SE NA SEVERNOM DELU
ATLANTIKA KOD REGIONA ZAPADNE AFRIKE. NE OBILUJU BAŠ VODOM, ALI IMA KIŠE KOLIKO
HOĆEŠ, PROSEČNE JUNSKE TEMPERATURE SU 23 oC, JANUARSKE 28 Oc, DOBRU TURISTIČKU
POSETU, DIVNE DUGE PLAŽE.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>VIZA SE DOBIJA NA ULASKU, TRAJE
90 DANA I KOŠTA 50 DOLARA, A NAKON TOGA, NARAVNO POD USLOVOM DA NE NAPRAVIŠ
NEKU PIZDARIJU, AUTOMATSKI JE OBNAVLJAŠ ZA DALJIH 90 DANA ILI TRI MESECA. 200 $
GODIŠNJE ZA BORAVAK, TAMAN KOLIKO TE OJADE NA RAČUNIMA ZA SLABU STRUJU I JOŠ
SLABIJE GREJANJE ZA 3 MESECA U SRBISTANU<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>ZVANIČAN JEZIK JE PORTUGALSKI,
ALI SVI GOVORE ENGLESKI. I, POČEV OD 90-IH GODINA SU KRENULI U SNAŽAN EKONOMSKI
RAZVOJ, IMAJU ZNAČAJNU PODRŠKU PORTUGALIJE. KAKO GOD DA JE, SAMO DA NE GLEDAM
VESTI, SLUŠAM I ČITAM SA KAKVIM GLUPOSTIMA SE MI MLATIMO, UMESTO DA SE
DOHVATIMO VEĆ JEDNOM PRAVOG REŠAVANJA PROBLEMA.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>VI, KAKO HOĆETE.</b><br />
<b><br /></b>
<b>PRIZNAJEM BEZUSLOVNU KAPITULACIJU,
REVOLUCIJA MI JE VEĆ PREKO......GLAVE, A NEŠTO NI NEMAM VREMENA DA ČEKAM TU
2046.GODINU, KADA ĆE NAM BITI MNOOOOOOOOOOGO, MNOOOOOOGO BOLJE. NARAVNO, NAMA
KOJI SMO PREOSTALI.</b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>ODOH DA GLEDAM NAJPOVOLJNIJI
PREVOZ. I PAKUJEM SLIKARSKI PRIBOR, VALJDA ĆU SE MOŽI IZDRŽAVATI OD SLIKANJA.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>OVDE SAM – SAMO FIZIČKI. MOJE
MISLI SU VEĆ HILJADAMA KILOMETARA DALEKO, TAMO, GDE SE ŽIVI JEDNOSTAVNO,
SKROMNO I NIKO TE NE ZIVKA U NEDOBA, KAKO BI TE UBEDIO DA JE NJIHOVA POLITIČKA
OPCIJA UBEDLJIVO NAJBOLJA I SAMO ZA NJIH TREBA GLASATI.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b>ADEUS. VERA NO MORE VIVE AQAI.<o:p></o:p></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b> <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFPbmVuxa4eeJTAoc2ZHjlZj1UR_4XIhmO5feoCXGgYfFbKIkIVNH5H1_rSxOB1KIstbvc4xhJhCvNBvjly5D_TDLu1kkhJSyz0BpJNWEYOX-x7CImi6Kw9XUldnMk2XijLNdO9Z015y7Q/s1600/AA+144.+ZELENORTSKA+OSTRVA+3.+19.02.17..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFPbmVuxa4eeJTAoc2ZHjlZj1UR_4XIhmO5feoCXGgYfFbKIkIVNH5H1_rSxOB1KIstbvc4xhJhCvNBvjly5D_TDLu1kkhJSyz0BpJNWEYOX-x7CImi6Kw9XUldnMk2XijLNdO9Z015y7Q/s400/AA+144.+ZELENORTSKA+OSTRVA+3.+19.02.17..jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sve fotografije dodate su sa GOOGLE pretraživača</td></tr>
</tbody></table>
</b></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<o:p></o:p><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
</div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2110968563248858757.post-80270515835447119242017-02-10T18:13:00.000+01:002017-02-10T18:13:34.298+01:00EPILOG ZA NEPRILAGOĐENU....I ZA MENE<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjcfeA516FSLg-e9b8glEZVjMTdaB7yQxu_lZGrf_CDAHO8OrwLN50AnP5P0LcmKUm2mQQVNTHTGm9ausLuDYMATXZfOONk7H5Sn-t9vnYr1CgJxYMSA_4vNQWne5xKAqLUJAKsAqYEWh-l/s1600/1921052_744113675636757_2647408632920192148_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjcfeA516FSLg-e9b8glEZVjMTdaB7yQxu_lZGrf_CDAHO8OrwLN50AnP5P0LcmKUm2mQQVNTHTGm9ausLuDYMATXZfOONk7H5Sn-t9vnYr1CgJxYMSA_4vNQWne5xKAqLUJAKsAqYEWh-l/s320/1921052_744113675636757_2647408632920192148_o.jpg" width="293" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Autor SALIM LJUMA<br />
"DA NEMA TAME, NE BI BILO NI SVJETLA"</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nadživeo ju je nešto više od
52 godine.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Bio je tu i neki
traljavo odrađen krivični postupak, gde je on, naravno, oslobođen. Kao prvo,
nije dolazilo u obzir da brat narodnog heroja bude osuđen za nešto tako
beznačajno, kao što je navođenje majke svog deteta na samoubistvo. Svedoci su,
osim njenih, prvo izbegavali svoju obavezu, a onda ih je najednom uhvatila
kolektivna amnezija. Niko se nije mogao setiti da ju je bilo kada video
pretučenu sa modricama, okrvavljenu, svi su izgleda imali smetnje sa sluhom, pa
njene i detetove vriske iz uklete kuće niko nije čuo. Bar se niko od njih nije
mogao setiti. Obducent je bio jako, jako neodređen – postoje, rekao je, podlivi
i površinske povrede, ali je nemoguće utvrditi na koji su način nastale, da li
usled delovanja „ljudskog faktora“ ili samrtne agonije 24-godišnje pokojnice,
preminule par sati nakon prijema u bolnicu. Njegova su braća tvrdila kako nikada,
ali baš nikada nisu videli da je on na svoju ženu i povisio glas, a kamoli
podigao ruku. To se, rekoše, u njihovoj kući za primer celom selu, ne dešava. A
na drugim mestima? Nikada nisu čuli, izričito su tvrdili. A i ona je bila,
zdušno su uglas izjavljivali svakom, ko je hteo da ih sluša,
poprilično.......nezgodna, nagle naravi, nespretna, umela se često i sama povrediti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Milicija nije
imala evidentiran ni jedan izlazak po prijavi bilo oštećene, bilo nekog drugog
lica. Jeste, poznaju oni druga, ali kao uglednog građanina, iz partizanske
porodice, sposobnog, vrednog rukovodioca, koji je umnogome unapredio industriju
tog kraja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dakle, ako nije
ugrožena država, ljudi baš i nisu prvi na listi prioriteta. Zašto upropastiti
život čoveku sa takvom prošlošću, na osnovu rekla-kazala i nepotvrđenih
govorkanja. A uostalom, ženino je da ćuti i sluša, ako je nekada i dobila vaspitnu
meru, biće da je zaslužila, a on je sigurno imao jakih razloga za to.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kada se tako
slože kockice, onda nije teško napisati i obrazložiti oslobađajuću presudu,
koju su jedino kvarila svedočenja njenih, ali su ona pripisana njihovom velikom
bolu zbog gubitka sestre i ćerke „pa im sud nije mogao pokloniti veru kao
realnim i istinitim“.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Devojčicu niko
ništa nije pitao. Ona je bila u bolnici, gledajući satima u jednu tačku,
ćutala, odbijala jelo, samo bi ponekada popila malo vode. Pa, eto, da se dete ne uznemirava....<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; font-size: 14.0pt;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dakle, nastavio
je sa životom. Ona je odavno bila sahranjena u selu, gde je odrasla. Malenu je
uzela baka, jedva uspevši da je iščupa sa bolničkog odeljenja. Nije se
protivio. Možda je mislio da je tako bolje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nakon nje, ženio se još dva
puta i iz svakog braka imao po jednog sina. Dakle, tri braka – troje dece. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Prva ga je žena
ostavila posle nepune 2 godine zajedničkog života. Ona nije smatrala da treba
drhtati pred njim, svaki put, kada se dohvati čaše i flaše. Posle prvog napada
ljubomorno-paranoično-alkoholnog besa, počela je uzvraćati. I otišla kod
svojih. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Odlasci su bili
sve češći, dok se samo jednom nije pojavio neki njen rođak, koji je došao po
stvari. Desilo bi se to daleko pre, ali je on imao tešku saobraćajnu nesreću,
sa ozbiljnom povredom glave, koju je jedva preživeo. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kada se vratio
iz bolnice, kako-tako zakrpljen, zatekao je u praznoj kući mališana od nepunih
godinu dana, koji još ni hodao nije. Svoje stvari su joj trebale. Dete – dete
pripada ocu, zar ne?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Sitnog
plavušana, toliko sličnog kćeri, ali mršavog, krastavog, oslabljenog
prehladama, koje su stizale jedna drugu, uzela je na staranje baba, njegova
mati. Otkad je prohodao, trčao je za
starijom sestrom, gegao se za njom, gde god bi išla i nije odvajao od nje, kada
bi se našao u blizini.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ta neobjašnjiva
bliskost između njih, kada su se razumeli samo pogledom, a da reči nisu bile ni
potrebne ostala je i danas. Oboje toliko slični likom, čak su i hodali na isti
način.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ali, sestrica
nije bila stalno sa njim. Baba se starala o mališanu neko vreme, a onda je
saopštila sinu da mora na drugi, efikasniji način rešiti pitanje smeštaja i
brige o dečaku.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I poslušao ju
je. Nije prošlo ni par meseci, a već se oženio po treći put. Nova mlada je već
bila trudna, pa je posle skromne svadbe, u kojoj je izgleda najviše uživela
ona, već poprilično zamakla u godine za udaju, rođen još jedan sin. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dakle, život je
ipak lep, mislio je on. Eto, oženjen je ponovo, ima dva sina, toliko željenog
naslednika je obezbedio. Doduše, ima on i ćerku, ali kao i da nema, ona nije sa
njim, kod majčinih je, sam je smatrao da je tako najbolje. I nije se baš nešto
ni borio da je dobije, iako je to mogao učiniti u jednostavnom postupku – on je
preostali živi roditelj, jedini on ima neopozivo pravo da devojčica bude kod
njega. Ali, ništa nije činio. Možda....možda ga je previše podsećala na ono što
je želeo zaboraviti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; font-size: 14.0pt;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nije ga baš
sreća nešto služila tih godina. Poslove je menjao na svakih par meseci, uvek u
drugom mestu i u drugoj firmi. Nekako, s početka je sve išlo dobro, a onda su
počele priče da je nepouzdan, jer pije, potpuno gubi kontrolu šta i kome kaže,
kad ga dobro uhvati alkohol, a to je maltene bio obrazac njegovog ponašanja.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Seljakao se iz
mesta u mesto, tragajući za boljim, koje je stalno izmicalo. U kući nije mogao
naći mir. I treća žena plaćala je cehove svakog njegovog neuspeha, tresući se
od njegovog dolaska, jer su joj obavezno sledile batine. Teška mu je ruka bila,
tu gde udari, odmah je prskala krv, skoro kosti pucale, nije birao ni gde, ni
koliko udara.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dakle, ni treća
nije valjala. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Razlozi? Jelo je
bilo hladno ili previše toplo, potrošila je više u radnji, nego što joj je on
dozvolio, kuća je bila neuredna, ili je rasturala previše struje na usisivač, košulje
su mogle biti belje, odela biti bolje ispeglana.....<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kada se ima
volje, uvek postoji razlog zašto će na nekoga padati batine. Ćutala je i ova
nesrećnica, braći se nije smela ni požaliti. Pa, jedva su dočekali da je udaju
i da je se oslobode. Žensko je tu da ćuti i trpi, ako njen muž ne zna zašto je
tuče, onda to ona mora znati, umovali su oni i trudili se da sa sestrom imaju
što manje kontakata, što baš i nije bilo teško, jer u odbojnu kuću, gde se čula
samo njegova vika i njeno zapomaganje, ni komšije nisu zalazile.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Zanimljivo,
sinove nije dirao. Ili su možda bila previše brzi, dobro su osećali njegova
(ne)raspoloženja, pa mu se sklanjali, kako se pojavio. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ćerku je viđao
uglavnom jednom godišnje, kad bi odlazio da je vidi, odlazeći kod nje u školu.
Ponosio se njenim uvek odličnim uspehom, prošetao sa njom po gradu, odveo negde
na ručak i kupio joj uvek ono što je ona
htela – knjige, klizaljke, kaputić, koji joj se dopao......Plaćao je
izdržavanje za nju, redovno mu je sa plate skidan mesečni iznos po presudi, na
koju se ni jedan jedini put nije žalio.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; font-size: 14.0pt;">**********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nekako, na poslu
mu je ipak krenulo. Uključio se i u politiku, postao sindikalni funkcioner,
opet je on bio taj, koji se pitao i čije je mišljenje često bilo presudno.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Krenula su i
službena putovanja, sa kojih je uvek donosio nešto kući, svakome od dece
poklon, a i trenutna od ljubavnica nikada ne bi ostala uskraćena za lepu
uspomenu. Jer, žene su mu bile i ostale slaba tačka.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nekad samo jednu
noć, nekad par dana, a bilo je i srećnica koje su bile aktuelne par nedelja – ali,
nikada nije bio samac u braku. Nije baš nalikovao fimskom glumcu, ali je zato
imao položaj, mogućnost da obezbedi lečenje, da zaposli.... Usluzi se u zube ne
gleda, zar ne? Zanimljivo je da se svaka od njegovih veza, započetih mahom za
službenim ručkovima i večerama, završavala nakon što bi dotična završila
izmodrena, srećna ako joj nos nije bio slomljen.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Od jedne do
druge, nekako je najviše preferirao brinete, mada ni na ostale, raspoložene da
se nađu na usluzi uglednom drugu, a svaka je bila mlađa od prethodne, dok nije
stigao do godina svoje kćeri, nije manjkalo.....Od maliganskog ushićenja na
početku, do raspleta, ponekada završavanog i u stanici milicije. Prijava nikada
nije podnošena, neviđenom brzinom bi se istreznio i ispričao svoju logičnu i
ubedljivu priče, gde se znalo da je dotična isključivo kriva zašto je njemu
„pukao film“. Naravno, nikada pisanog traga nije ostajalo, a o eventualnom, bar
i prekršajnom postupku, ni govora.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Čudo jedno, kako
je ceo svet pun kurvi. I baš svaka da naleti – na njega.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Da mu je neko
tad rekao da je uzalud tražio samo jednu ženu, nasmejao bi se, odmahnuo rukom i
nastavio sa žestinom. Ali, nijedna nije bila – ona. Ni nalik njoj.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Trpela je to
njegova treća žena nekih 15 godina, možda i koju više....a onda pokupila stvari
i otišla u kuću svojih preminulih roditelja, gde je sada i ona imala deo. Više
nije mogla izdržati ni čekati hoće li se njegovo novo divljanje završiti
tragično.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Podizala je
svoje dete, brinula se nevoljno i o njegovom starijem sinu, tihom, nedokučivom
dečaku, koji ništa ne bi govorio, ali uvek radio po svom.......u retkim
prilikama kad je dolazila dočekivala i devojčicu, uživajući u njenim zlatnim
loknama i vedrom raspoloženju.....Ali, to više nije bilo dovoljno. Onda, kada
joj se ukazala prva prilika, kad je nasledila deo roditeljske kuće, pobegla je
od njega, glavom bez obzira.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Mirno je prošao
postupak razvoda, čak se ni pitanje stana nije postavljalo. Znala je šta je
čeka, ako se usudi i zatraži deo stana. A i znala je da on previše voli svoju
decu, neće ih ostaviti na ulici, bez ičega.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Doduše, nije se
povukla bez posledica. Sa njegovom aktuelnom ljubavnicom, koja je nastojala
pobeći od njegovih maltretiranja bilo kako i po bilo koju cenu, sklopila je
lako dogovor, saopštila joj neke podatke iz njegove prošlosti, pa su mu zajedno
smestile takav postupak iz kog se uspeo izvuči samo penzionisanjem. Kratko
rečeno, vratila mu je sve što je prošla sa njim, sa ljutim zelenaškim kamatama.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dakle, ipak su
mu žene doakale, na ovaj ili na onaj način.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; font-size: 14.0pt;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I ostao je sam.
Deca su se razišla, stariji se sin oženio, ovaj mlađi nikada nije bio kod kuće.
Ćerka....na studijama, udata, imao je i unuka, kog je slabo viđao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Pravi raj za
svakoga, ko je tvrdio kako su mu žene život upropastile. Piješ koliko hoćeš,
niko ti ne broji flaše ni gajbe, jedino ih treba dovući, lebdeo je svakog dana
u alkoholnoj izmaglici. Samo, prijatelja
nije imao, na vrata dolazili samo inkasanti, anketari, prosjaci i poštar,
jednom mesečno, kada je donosio penziju. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Zao ga je glas
bio. Čovek, tri puta ženjen, sa bezbroj veza, „a sve su bile svakojake“ nije
bio baš privlačna partija ni onoj, koja je gledala stan i njegovu penziju.
Prevelik rizik, šta li?!<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ono malo
prijatelja, što je imao dok je radio, istopilo se kao sneg u maju. Uglavnom je
vreme provodio sam u stanu, gledajući vesti, sistematično prazneći gajbu za
gajbom piva, uz malo meze. Niko mu nije trebao, niti je njega neko tražio. Da
mu se stariji sin nije rano oženio i dobio decu, stanujući naravno posebno,
valjda mu se ne bi imao ko ni nasmejati. Ćutao je, nikada reči ne bi progovarao
o svojim praznim danima, beskonačno dugim noćima, verovatno utopljenim u
alkoholna isparenja, letima bez kraja, kada skoro ne bi izlazio iz kuće, zimama
prošaranim beogradskom košavom. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kako li je
provodio te usamljeničke dane i noći, bar onda kada je bio pri kako-tako
zdravom razumu? Da li je pretresao svoj život, da li je „vraćao filmove“, da li
je imao snage suočiti se sa svojim ogromnim doprinosom praznom i hibernirajućem
životu u kom se našao?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Da li je video
njen lik, bar u kćerinim crtama, čiju je fotografiju držao na zidu, a bila je
tu negde, doduše malo skrajnuta, njihova slika sa venčanja, jedina koju je imao
izloženu iz svoja tri braka, da li ga je pekla toplina njenog osmeha, sjaj
njenih prekrasnih očiju? Da li je u naletima vetra kroz isušenu stolariju
dopirao od nekud zvuk njenog melodičnog, anđeoskog glasa?<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Izgleda da to
nikada nije uspeo potisnuti, koliko god da je bio maestralan u izbegavanju
razmišljanja o prošlosti.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Jer, kada je u
retkim prilikama dolazio kod kćeri, dok bi je gledao, oči su mu se smešile,
uživao je u njenom smehu, govoreći mu kako ga njen glas i njen smeh toliko
podsećaju na njenu majku, „prvu i jedinu ženu, koju je za života iskreno i bez
ostatka voleo.“ Tu svoju kćer, kojom se zaista ponosio, čije je slike svima
pokazivao, naučio je da igra šah, još dok je imala 8 godina....u onim retkim
prilikama, kada je dolazio kod nje, uvek bi odigrali bar jednu partiju, smeškao
se, kada bi govorio kako nimalo nije lak protivnik.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Bio je doživotna
enigma za svoje najbliže. Da mu alkohol nije istopio pola neurona, zbog čega je
prvo zapatio Parkinsonovu bolest, uz partijski pedigre i taj nemilosrdno
analitički zdrav razum, kome baš ništa ne bi moglo promaći, dogurao bi do
ministarskog mesta ili bar direktora nekog ozbiljnog fabričkog giganta. Nikada
se ne zalećući i „ne padajući na prvu loptu“, nije se dao impresionirati
parolama, oslanjao se na svoje procene, koje bi se uvek pokazale tačnima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nije dozvoljavao
da mu neko drži predavanja. Ali, nije se ni petljao u tuđe živote. Ako bi ga
neko pitao, rekao bi šta misli i.....ostajao na tome. Jeste bio osobenjak, ali
u svesnom njemu, trunke zla nije bilo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I sve to, dok ne
bi krenuo sa prvim pivom. Za popodne bi otišla gajba, a onda bi prelazio na
žestinu, uglavnom rakiju ili vinjak, koji je jedino priznavao kao kvalitetno
piće, bez hemijskih budalaština. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Onda se
neverovatnom brzinom od Dr Džekila pretvarao u Mr Hajda. Alkohol je u njemu
uvek budio tešku agresivnost, neobuzdani poriv da se sa nekim svađa, da vređa,
da izlije sav nakupljeni otrov. Sve što je za života uspeo upropastiti, a toga
je bilo previše, nezamislivo mnogo, učinio je isključivo – pijan.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Još su stari
Rimljani osmislili pravni institut <span style="color: #3366ff;">ACTIONES</span> <span style="color: #3366ff;">LIBERA</span> <span style="color: #3366ff;">IN</span> <span style="color: #3366ff;">CAUSA</span>. U prevodu, to je situacija kada neko svesno
dovede sebe u stanje, gde neće moći upravljati svojim postupcima. I kada se
neće moći pozivati na smanjenu uračunljivost, jer je takvo svoje duševno stanje
sam izazvao, svestan da pod uticajem alkohola potpuno gubi kontrolu nad svojim
postupcima.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Upravo to je on
radio. Ta destruktivnost, koju je nosio u sebi, poput okovane nemani, bila bi
oslobađana uvek onda kada bi alkohol počeo odlučivati umesto njega. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; font-size: 14.0pt;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Imajući u vidu
pod kojim su mu okolnostima deca rasla, imao je mnogo više sreće nego pameti.
Svi su, ko više, ko manje, nešto napravili od sebe, niko nije dopao kandži
zavisnosti niti pod udar zakona.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Kada je bio
normalan, svestan, trezan, umeo je biti dobar otac. Voleo je svu svoju decu,
svakog od njih na svoj način. Pokušao im biti podrška, koliko je znao i umeo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Svoju kuću u
Banji Koviljači je prodao i podelio svojoj deci na ravne delove. Možda se na
taj način pokušao izboriti sa sobom, svestan da u školovanju kćeri nije
učestvovao, a mogla je, uz njegovu podršku, postati doktor nauka, radeći negde
u UNICEF-u i govoriti nekoliko jezika.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ćerku
je......izgubio i bio je bolno svestan toga. Ali je opet uvek pominjao,
presrećan što mu jedina unuka, liči na nju. Nije propuštao ni jednu priliku da
je pomene, govoreći kako je od njega nasledila pamet i zdrav razum.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Obožavao je
svoje sinove.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Stariji, od
kojeg su mu jedino ostali unuci, dva anđela, divna i dobra deteta, najviše je
ličio na oca, vredan, pomalo svojeglav, ali uvek odan kući i porodici. Morao je
za to najviše zahvaliti svojoj divnoj ženi, čiji su mu otac i majka, do krvi
odani svojoj deci, pružili jedinu pravu normalnu porodicu, koju je imao, podigli
im decu i uvek bili uz njih, kad su im trebali. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Čak se i on,
osvedočeni ženomrzac, jedino sa poštovanjem odnosio prema snaji, koja mu je
rodila unuke i njenoj majci. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">I bio presrećan
što su se njegovo dvoje starije dece savršeno dobro slagali i voleli, bliski
kao jaje sa dva žumanceta, oboje toliko nalik njemu.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Mlađi.....uvek
rastrzan između roditelja i njihovog lošeg braka, bio mu je slabost, bolna
tačka, svestan da bez njegove pomoći
teško može i preživeti, odvajao je od usta, samo da bi mu nekako olakšao život.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Izgleda da bi
svaki čovek morao imati dva života – prvi, da nauči da živi, a drugi – da ga
proživi, dajući od sebe najbolje što može i što mu je podareno. Koliko li je
njemu života bilo potrebno da počne ceniti sebe, da ne gleda u sebi samo
preživelog brata narodnog heroja, onog što je imao više sreće, jer je bio
premlad......da poziciju, koju je zauzimao može zahvaliti i svojoj pameti i
visprenosti, umesto isključivo boračkom pedigreu....da svoju potrebu za dominacijom
prihvati kao deo uloge oca i muža, lepog i pristalog čoveka, umesto opsesije za
neobuzdanom tiranijom, koju doliva flaša za flašom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Najstariji od
preživele dece, uvek odgovoran za celu porodicu, sa previše teških obaveza u
vreme, dok je još morao sazrevati, uvek u fazi preispitivanja da li je mogao
uraditi drugačije ili bolje, opteretio se teškom nesigurnošću, koju je mogao
odagnati jedino kada popije. Onda su svi strahovi i dileme ostajali iza njega.
Onda mu je – more bilo do kolena.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; font-size: 14.0pt;">********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Nikada ga niko
od njegove dece nije čuo da se žali. Niti da nema para. Podnosio je svoju
sudbinu ćutke, bez roptanja. Kao da je sam iskajavao kaznu, koju je sam sebi
izrekao.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dugo je vremena
prošlo kada je priznao da je teško bolestan i malo više rekao o prirodi svoje
bolesti. U to vreme sa ćerkom više nije komunicirao – desetine godina
nataloženih loših sećanja kulminirale su tihim, ali žestokim sukobom i potpunim
prekidom odnosa. Ona nije mogla prihvatiti njegovo olako prihvatanje stvari,
koje su, kako je govorio bile onakve, kakve su morale biti. Smatrala je da je
sve moglo biti drugačije, da, ako već nema koristi od vraćanja unazad, ono bar
ne može neprestano gurati stvari pod tepih, kao da se ništa nije desilo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Previše je toga
bilo, a da se moglo samo tako potisnuti. Tim pre, što on svoju odgovornost za
njen osakaćeni i upropašteni život, bar javno, nikada nije prihvatao niti želeo
priznati svoj presudan doprinos.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">12 godina nisu
komunicirali. Znala je da je živ, da se dobro drži, ali da je već dobrano
oboleo. Tek je posle saznala da nikada nije hteo da se invazivnije leči – svoje
zdravstveno stanje prihvatio je potpuno fatalistički, odbijajući hemoterapiju i
citostatike. Znao je šta ga čeka i.....kao da je to prihvatio kao oslobađanje.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ona je izgubila
najveću bitku sa sobom, kada je odlučila da proguta ponos, jednako tvrdoglava i
uporna kao i on, pa ipak odlučila da ga vidi, ne želeći da svoju savest
optereti i činjenicom da će on otići, a nikada se više neće videti. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Dok je grlila
njegovo mršavo telo, kosti presvučene kožom, a suze im se mešale u njenom nemom
priznanju da mu oprašta, da je sve iza njih, njegovi skoro bezglasni bolni
jecaji sami su joj šaputali da bi sav svoj život dao za samo jedan dan novog
početka. Previše kasno! Brišući suze sa njegovih obraza, koje je svega par puta
videla, otkada ga zna, bila je svesna da on neće još dugo.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; font-size: 14.0pt;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Umro je lako.
Par sati nakon primljene injekcije, ugasio se, bezglasno, sa jedva primetnim
uzdahom. Bez bolova, bez jauka, bez roptaja.....Otišao je iz svoje kuće, svog
kreveta, sa svojom decom pored njega. <o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Možda je u tom
poslednjem samrtničkom snu, video i njen lik, čuo nju, kako ga poziva, govoreći
da mu oprašta, jer se ništa od propuštenog ne može vratiti. Satkana od dobrote,
ona jeste bila sposobna da to uradi.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Možda je i zbog
toga njegovo lice odisalo nepojmljivim mirom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Bog će suditi.
Pa kako presudi - gospodaru i robu,
svecu i grešniku, silniku i žrtvi..... Svakom čoveku, u kriku rođenom, u roptaju ispraćenom.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div align="center" class="MsoNormal" style="text-align: center;">
<b><span style="color: #3366ff; font-size: 14.0pt;">*********************<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Ovaj je život
toliko dugačak, a u isto vreme tako porazno kratak.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">Predugačak, jer
u njemu napravimo milion grešaka, što namerno, što nehotice.<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; mso-ansi-language: #241A;">A previše kratak
da bi ispravili i stoti deo onoga što smo pogrešno uradili.<o:p></o:p></span></b></div>
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgsDtDlPTH0sXukAvk2XcaejCr-JnZCtRJy2m0Od6J-3RhLXjH38KtslsEXNOnc-L3hGm_eJA6B_cAhdBFLx_QipmtGLiQoYVQNin_iqBJj2F3zYCAViPR1Hlg6V4vkh6fgg10I_J7swIvG/s1600/scan044.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="242" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgsDtDlPTH0sXukAvk2XcaejCr-JnZCtRJy2m0Od6J-3RhLXjH38KtslsEXNOnc-L3hGm_eJA6B_cAhdBFLx_QipmtGLiQoYVQNin_iqBJj2F3zYCAViPR1Hlg6V4vkh6fgg10I_J7swIvG/s400/scan044.jpg" width="400" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
IN MEDIAS REShttp://www.blogger.com/profile/12533721548988921277noreply@blogger.com0